epizoda: nogomet

Nogomet je nešto što me okružuje ovih dana. Nisam od onih žena ga sve češće prate, gotovo ne znam osnovna pravila, no ipak ako pogledam koju utakmicu to je isključivo zbog zgodnih nogometaša!

Svjetsko prvenstvo svake 4 godine postane tema od nacionalne važnosti. Sa TV-a me već danima bombardiraju odbrojavanjem dana do idućega (koliko još?). Ja sam jedna od onih žena koja u vrijeme nogometne groznice ni najmanje nije zaintersirana za to. Ne zanima me buljenje u TV uz pivo. Tu i tamo sam prijašnjih godina znala škicnuti kad je igrala naša reprezentacija ili kad pogledom uhvatim guzu nekog zgodnog Talijana. Koji je razlog mog buljenja u talijanske nogometaše nikad nisam dokučila. Negdje sam pročitala da su mogući razlog tome njihove samsonovske kose, dječačka lica, ali i reputacija latino lovera.

Među zgodne talijanske nogometne guze kod mene prolaze Francesco Totti i Alesandro Nesta. A među zgodne sjevernjake pripadaju prije svega Freddie Ljungberg i Nizozemac Ruud van Nistelrooy.

Jedan bivši mi je objašnjavao šta je to offsajd, ali ja sam više gledala njega nego što sam ga slušala. Bilo je ovako: napuni mu želudac, napumpaj ego, popuši *** i ostavi ga da na miru gleda nogomet i pije pivo i bila sam mu idealna cura. Shvatila sam kako su nogomet i seks povezani. Dok mi nije dopizdilo da mi seksualni život ovisi o tome je li neki kreten na terenu zabio gol ili nije.

Zaleđe, korner, crveni i žuti kartoni. I ne znam šta je offside ni jedanaesterac osim da kad se puca jedanaesterac obično bude gol. Sve to meni jako malo znači, ali kad se u kadru pojavi zgodan nogometaš, onda mi i nogomet postane puno zanimljiviji, a i tih 'maratonskih' 90 minuta puno brže prolazi. Šta je gol, znam. Isto tako znam da ima 11 igrača plus još par rezervi koji sjede na klupi i ako dobiješ crveni karton, e, onda ideš na klupu i ima 10 igrača.

Nego, jel u tih jedanaest uključen i golman ili ne?

I još znam kako nogometni dresovi ništa ne valjaju. To je sigurno čista sintetika i nije ni čudo da se igrači uznoje ko prasad. A opet, s druge strane da se ne uznoje, ne bi mijenjali dresove na kraju utakmice i skidali se. To je ono sto ja volim. Najzanimljiviji dio svake utakmice za mene je mijenjanje dresova igrača na kraju utakmice. Najviše volim kad ih kamera pokaže u krupnom planu i mišljenja sam da bi to trebalo češće radit. Njami….

A utakmice? Bila sam na nekoliko i to pukom igrom slučaja. I nešto me iznenadilo. Gledala sam sve one dečke na tribinama kako navijaju i shvatila kako je stajanje i navijanje sa cijelom ekipom za njih osjećaj u kojem vjerojatno istinski uživaju. Prvi put kad sam čula taj zov, ostala sam skamenjena ljepotom. Neka je struja prolazila kroz mene i nije se zaustavljala. Bilo je to prije nekih desetak godina kad sam u Munchenu bila na utakmici neka dva Bayern-a (istinski poznavatelji nogometa nemojte mi zamjeriti jer se meni stvarno činilo da su se oba kluba zvala isto). Radilo se o finalu njihovog kupa. Ali da sam zavoljela to sve…pa baš i nisam. Nisam jer sam nekoliko godina kasnije ni sama ne znam kako završila na utakmici na Maksimirskom stadionu i gomila ljudi me skoro zdrobila. Da me frend nije povukao mislim da bih završila pod njihovim nogama. To su valjda jedine dvije utakmice na kojima sam bila. A onih par tekmi koje sam odgledala na TV-u nije vrijedno spomena. Jedino što mi je bilo smiješno su idiotski komentari komentatora.

Nego da skratim ono što sam htjela reći…

Sjedim ja kod kuće neki dan i čitam naše jedne dnevne novine. Kad ono reklama za jednu nagradnu igru. Moraš poslati ključnu riječ na određeni broj telefona i ako te izvuku osvojio si glavnu nagradu. Čisto iz zezancije ja pošaljem. I stiže mi odgovor:

Čestitamo! Osvojili ste ulaznicu za utakmicu Brazil-Hrvatska u Berlinu 13.6.2006.! Popis sretnih dobitnika potražite u …… srijedom. Vaš …..




Koji klinac da ja radim s kartom za utakmicu?