stanje uma u fazi pms-a
Ako napišem da sam egoistična i sujetna pročitat ćete tekst do kraja i jedva čekati novi?
Odlično, ako je tako.
Ja sam egoistična...
Ova hladnoća baš traje…a tek je počelo…
Ne, nitko ne priča o depresivnom raspoloženju ili neraspoloženju. Neee, to su izmislili teoretičari ne bi li zaradili neku lovu od naivne mase… Jedna teorija povlači masu novih naravno varijacija-na-temu teorija i to je kao začarani krug. I mi sve to pratimo na sebi i furamo se iz desetljeća u desetljeće u neki novi fenomen. Trip depresije se već dugi niz godina uspješno održao i još uvijek je popularan i omiljen u društvu…Kad ne znamo šta bi sa sobom padnemo u depresiju i cool smo. A tek fora - kombinirana depresija sa fenomenom PMS-a …hehehe
Iskreno, divim se svakom muškarcu koji poštuje ženino psiho-fizičko stanje u periodu fantastičnog PMS-a. Žena uzme čekić i izudara sve oko sebe, a on šapuće javnosti----znate, taj njen PMS je ovaj put brutalan prema njoj. Moja divna golubica, ajajajajaaaa...
Malo sam u tripu filma PRIČAJ S NJOM. I čovjek me je ostavio bez teksta. Da, već se gledam kako u budućnosti neću propustiti ni jednu priliku da pogledam još jednom taj film. Almodovar definitivno voli pričati o muškarcima. Dok su njegove žene erotične, ali ipak ružne, često devijantne u globalnom društvenom okviru, muškarci su tako divna, ranjiva i osjećajna bića. OK, sloboda izbora, i sretna sam što je ovaj čovjek napokon počeo pričati priče o muškarcima. Stvarno to dobro i lijepo radi.
Zašto pišem o tzv. depresiji danas?
Evo, bit ću u američkom stilu i napisat ću par redova o mojoj intimi, a ta moja intima nikoga osim mene ne zanima, a vi će te to opet čitati i eto mi se na par minuta furamo na američku kuturu življenja. Što da ne?!, promjena. Čovjeka monotonija zna do te mjere degradirati da dio mozga zadužen za kreativne radnje totalno atrofira.
Znači, bezbroj nekih ružnih obaveza otjerao me je u, pogađate, tzv. depresiju. I šta sad?
Pa sad imam lijepo opravdanje za sve što ne napravim. I šta sad? E, pa ništa, nije loše par dana, ali poslije postaje grozomorno. U glavu me udaraju nerealizirani zadaci i loše raspoloženje koje postaje još lošije, Uh, da zaključim ---- svako rabljenje depresivnog stanja duže od jednog do dva dana je opasno po život. Tužan, nesretan, depresivan jeste jednako beskičmenjak. Tko želi biti ljigavi beskičmenjak?
Ovo je poznata terapija francuskog doktora Berousa. Pomaže?!
A muškarci? Evo, opet padoh u depresiju. Jer muškaraca više nema, ni ljubavi. Ili budeš sam pa se mrziš što si tako sam ili imaš vezu, kao ti voliš, a ustvari se samo nerviraš jer tvoj dragi jedino što želi je da te dobro psiho-izmrcvari. Pa se tu ubacuje tema prevare, što je naravno dodatno mrcvarenje i na kraju krajeva neko nekog ostavi . LJUBAAAAAV!?
ILI, nitko nikoga ne ostavi nego se tako uzajamno mrcvare do kraja života, da, i produže vrstu, pa ih dodatno i produžetak vrste mrcvari. I gdje da se smjestim u cijeloj prici? Već prilično izmrcvarena… (osim što mi je definitivno mjesto na nekom od egzotičnih otoka)…
A do cvjetanja lipa ima još dosta… Pitam se kako napreduje cvjetanje bananinog drveta…
Pojela sam kutiju kraševe domaćice i mogla bih još jednu…
I piški mi se…opet.
Nemam živaca ni za što…
I tako svaki mjesec...
Užas, zar ne?
|
