Sjedeći mirno, ne radeći ništa. Proljeće dolazi, trava raste sama po sebi.

nedjelja, 28.02.2016.

Neizrecivo u Kyudu - I dio









Jednog dana u trenutku kada je moj hitac bio odapet uzviknuo
je majstor: "Ono je tu! Poklonite se!" Kada sam kasnije
pogledao na metu - to nažalost nisam mogao propustiti -
primetio sam da ju je strela samo po ivici okrznula. "To je
bio pravi hitac", odlučio je majstor, "i tako se to mora započeti.
Ali za danas dosta toga, jer ćete inače prilikom slijedećeg
hica ponovo stvoriti namjeru i pokvariti dobar početak.
"Tokom vremena polazili su mi katkad za rukom jedan za
drugim više hitaca koji su pogađali metu, pored naravno još
mnogih neuspjelih. Ali, kada bih i u najmanjoj mjeri napravio
takav izraz lica da tu nešto uobražavam, majstor bi me
neobično oštro dočekao. "Pa što vam pada na pamet !"
povikao bi tada. "Ne trebate se Ijutiti zbog loših hitaca, to već
odavno znate. Također, ne treba se radovati uspelim hicima.
Morate se osloboditi od onoga prelaska sa zadovoljstva na
nezadovoljstvo i obratno. Morate se naučiti da u atmosferi
opuštene ravnodušnosti stojite iznad toga, da se dakle
radujete tako kao da je neko drugi, a ne vi dobro gađao.
I u ovome se morate neumorno vežbati - vi uopće ne možete
odmjeriti koliko je to važno".

















# iz knjige Eugena Herrigela, "Zen u umjetnosti odapinjanja strijele", Zagreb, 2004., Beograd, 1988., 2002., str. 61




Oznake: Kyudo

- 23:59 - Komento o nokoshite kudasai (0) - Isprintaj ako želiš - #