MOJE I TVOJE


Mnogi parovi na žalost čine pogrešku da vrlo malo međusobno razgovaraju, a ako to čine, ili svatko govori o sebi ne slušajući drugog, ili se toliko malo upušta u drugog da se taj ne može otvoriti.

Zatim postoje brakovi u kojima su jedan od partnera ili oboje u svojem djetinjstvu usvojili načine ponašanja koji baš nisu prikladni za odnose. Jedan od takvih načina ponašanja je očekivanje da onaj drugi mora uvijek biti na raspolaganju. Poneki se brak slama zbog toga što barem jedan od partnera misli kako je njegov partner odgovoran za to da njemu bude dobro. Takvo držanje prilično je slično odnosu između gospodara i sluge. Gospodar, onaj koji zahtijeva, očekuje od svog „sluge“ da ispunjava sve njegove želje. Ako to ne učini, tada dolazi do uskraćivanja ljubavi, svađe i odbijanja na svim mogućim razinama. Vjerujem da ne trebam posebno naglasiti kako to prije ili poslije dovodi do raspada svakog braka.

Pravednosti radi moram dodati da „sluga“ također snosi svoj dio odgovornosti. Zašto se dopušta učiniti slugom? Zašto ne postavi granice? Svojim ponašanjem on podnosi ponašanje koje je njegov partner naučio u djetinjstvu, te ga čak i podupire
.
Brak je institucija u kojoj se muškarac i žena susreću na ravnopravnoj osnovi. Nitko nema pravo da pritišće drugoga. Tko vrši prisilu, ne voli. Ako ne voli, kako će onda voditi brak?

Postoji međutim još jedna kriva predodžba. Neki bračni partneri drže da zbog braka čine cjelinu sa svojim partnerom u tom smislu da više ne postoji moje i tvoje. Oni misle da ono što njima pripada i drugome stoji na raspolaganju, i obratno. Takvo se držanje temelji na krivom razmišljanju i stvara odgovarajuće probleme. Svakako da je smisao braka u tome da dvoje ljudi postanu jednom cjelinom. Ali brak je zajedništvo različitosti. Jedno ostaje muškarcem, a drugom ženom. Ta činjenica zbog braka ne prestaje postojati. I ne bi smjela nestati. Isto tako određene će osobine uvijek biti tipične za jednog, a druge za drugog partnera. Zato moje i tvoje nemoj nikada shvatiti na način kao da jednostavno možeš raspolagati svojim partnerom. U nekih to ide tako daleko da odmah kupe i za njega kartu za kazalište, operu ili kino, a da ga i ne pitaju. Ili nalaze samo po sebi razumljivim da njihov partner također želi izaći kada se njima izlazi. Ta posesivnost prema drugom ide toliko daleko da upotrebljavaju sve njegove stvari i ne pitajući smiju li. Uzimaju njegove knjige, njegovo pero, njegov papir za pisanje, njegovu gumicu, njegovo ravnalo, njegov pulover, njegov ogrtač i mnogo toga drugog. Ako se onaj drugi potuži, smjesta ga se ušutka izrekom kao što je : „Ta, svejedno, sve je isto“.
Oni pri tome potpuno previđaju da se brak, kao prvo, sastoji od dvoje ljudi, a kao drugo, da su gotovo uvijek oni ti koji se nemarno odnose prema stvarima onog drugoga. Tako se ogrtač zaprlja, pulover zgužva, gumica, ravnalo i pero negdje su zagubljeni, a knjige su savinutih kutova.

Zato misli na to da nemaš pravo raspolagati sa stvarima drugih ljudi. Ni s onima svoga partnera, a ni onima svoje djece. Te stvari njihovo su vlasništvo, zbog toga je tvoja dužnost da ih poštuješ. Ako uzmeš li već bez pitanja, što je svakako izvan okvira komunikacije kako sam je ovdje opisao, tada je stvarno ono najmanje što možeš učiniti da ih barem vratiš onakve kakve si ih uzeo. Ali u osnovi nemaš pravo ništa uzeti bez pitanja.

Uzeti stvari bez pitanja uvijek je znak nedostatka poštovanja i može se prostirati preko nepoštivanja sve do prezira. Zato pravilo glasi: Tko svog partnera voli i poštuje, taj cijeni i njegove stvari i pažljivo se odnosi prema njima. Prvi izražaj ovog poštovanja sastoji se u tome da spoznaš da one ne pripadaju tebi nego njemu i da se u skladu s time ponašaš.

„To ne razumijem“, napomenut ćeš na ovome mjestu, „uvijek iznova kažeš da bi se duhovni aspirant trebao odreći svog ega a time i razmišljanja o tvojem i mojem, a sada kažeš da bismo to trebali poštovati. Nije li to u proturječnosti?“. Hvala lijepa, jer time dodiruješ važnu točku gdje neki brkaju neke stvari. Ja naglašavam da bi se ti trebao odreći svojega razmišljanja o mojem i tvojem. To se odnosi samo na tebe. Ako si stigao do točke da više nisi vezan na svoje stvari, tada si učinio velik korak u smjeru unutarnje slobode. Ali tvoje držanje nema ništa zajedničko s držanjem tvojega partnera. Ako je on vezan za svoje stvari, tada ti to imaš poštovati. Respekt i poštovanje najvažnije su tečevine na duhovnom putu. Osim toga, rekao sam već da ne bi trebao biti partnerovim terapeutom. Ako je njemu još potrebno da poštuješ njegove stvari, njegov prostor, tada je tvoja zadaća da to učiniš. Ako to ne činiš, tada si jako malo postigao do sada jer još uopće ne možeš vidjeti gdje počinje prostor tvog partnera, a gdje tvoj završava. Točno gledano, svojim držanjem ti pokazuješ veliki egoizam jer ne izražavaš ništa drugo nego držanje da sve pripada tebi, zbog čega misliš – a da i ne pitaš – da to smiješ uzeti.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html