KUĆNI POSLOVI - Osobna vrijednost, zavođenje i ljubomora

25.05.2017.






Kućni poslovi

Upravo u vezi s tim mislima, žene bi trebale sebi predočiti trud oko kućanskih poslova. Žena mora u kući cijeli dan voditi borbu protiv snage besmislenoga, vječno prolaznoga: jedva da je pospremila, već je opet nered; jedva da je počistila, već je opet prljavo; tek što je skuhala, već je pojedeno. Rezultati njezina rada ne samo što nisu trajni već je nesreća u tome što je njezin posao posebno vidljiv ako nije urađen. To mnoge žene jako opterećuje. Ali one mogu tu tešku situaciju iskoristiti da bi bolje razumjele svoj duhovni razvoj. Stalno nestalno u kućanstvu trebalo bi ih podsjetiti na stalno nestalno u njihovu duhovnom razvoju. Jednako kao što je kuća simbol za njihovu dušu tako je kućanstvo simbol razvoja duše. Kao što je nestalno kućanstvo, isto je tako nestalno i postojanje duše u nekom tijelu. Kao prvo, duša uvijek nanovo mijenja tijelo, a drugo, ona isto tako mijenja i spol tijela. To se odvija tako da je samo po sebi razumljivo, isto kao što se samo po sebi razumije da kuhinju treba nakon jela pospremiti. I kada je pospremljena, ne vidi se ni da je kuhano ni da se jelo ni da je na kraju pospremljeno. To se ne vidi. Ali osjeća se: prvo da se jelo i, drugo, da se čovjek dobro osjeća jer je pospremljeno. Tako je i s identifikacijom sa spolom. Ti ne znaš da si prije tri života bio muškarac, a sada si žena: no to je vidljivo po tome što svog muža možeš posve dobro shvatiti. Ako to ne možeš, ako su ti muškarci uglavnom neshvatljivi, odnosno ako si muškarac i ne možeš shvatiti žene tada si bio tek malo puta žena, odnosno muškarac, i moraš još mnogo učiti.

Zato kao žena iskoristi teške kućanske poslove da uvijek nanovo budeš svjesna kako se duša razvija. Ona je u stalnom procesu, ona je jasno usmjerena na cilj, a ipak mnogo toga nije vidljivo.


Oponašanje, natjecanje

Ako se ne zapaža vrijednost žene, ako se ne poštuje njezin trud tada ženi preostaju samo dvije mogućnosti: ona ili diže ruke od sebe, ili se počinje natjecati s muškarcem. Potrebno je predočiti što je jedno društvo učinilo svojim ženama kada one bježe od svoje djece, iz svoje kuće, iz svoga braka da bi se „samoostvarile“. Naravno da to „samoostvarenje nije nikakvo istinsko ostvarenje Sebstva, već samo bijeg iz odveć bolne situacije, zbog čega neizbježno dolazi tek do skretanja u ego-ostvarenje. No što drugo ženama i preostaje ako su im muškarci stoljećima uvijek iznova tumačili kako oni, muškarci, ostvaruju sami sebe, a one, žene, trebaju biti dobre, šutjeti i održavati kuću čistom? Budući da za nešto drugo ionako nisu sposobne. A kuću održavati čistom, to može i najjeftiniji rob. Takvo stajalište duboko je ponizilo ženu – a ništa manje i muškarca! Jer on je mnogo držao do sebe. A što je on bio? Bio je ono što je toliko prezirao: rob svojeg ega. On je u svojoj aroganciji zamijenio ego sa Sebstvom. Nikakvo čudo da je društvena razina opala, da je došlo do bezbrojnih ratova i da je mnogo, mnogo toga razoreno.

Ženama je bilo posebno teško. One su bile predane na milost muškarcima koji su sebe cijenili više od njih, a koji u biti od svega onoga što čini ženu nisu znali ništa i ništa nisu ni htjeli znati. Zato ženi nije preostalo ništa drugo nego da se natječe s muškarcem. Time je počela posljednja faza propadanja jer žena koja se natječe s muškarcem koji je ne cijeni jer ne cijeni ni sebe može u takvu pothvatu samo izgubiti. I tako se i dogodilo. Žena je svoju seksualnost prilagodila muškarčevoj i postala promiskuitetna te imala mnoge nestabilne odnose, što joj je jako štetilo. Postala je kruta kako bi mogla opstati u poslovnom životu i sve se više povlačila iz obitelji i kućanstva.

Takav razvoj mogao je imati samo katastrofalne posljedice jer muškarci su težili predodžbama i idealima koji nisu bili vrijedni da ih se tako nazove. A žene su imitirale te muškarce bez ideala. Katastrofa je bila savršena.

Današnja žena mora zato obvezno prestati težiti idealima koje ne može ostvariti ni ona ni muškarac jer to nisu idealne već letalne (smrtonosne) predodžbe. Ona se bezuvjetno mora usredotočiti na sebe i na svoje određenje i mora u svojoj nježnosti, u svojem visokodiferenciranom osjećajnom svijetu naći svoj put. Ona to mora učiniti, zato što je žena sa svojim unutarnjim bogatstvom onaj pravi temelj društva sutrašnjice.


Osobna vrijednost i djeca

Žena mora spoznati da posebno u njezinoj duši drijemaju snage koje su potrebne djeci da bi se zdravo razvijala. To ne znači da i muškarci ne mogu posjedovati te osobine: no time se želi reći da te osobine duša stvara i razvija ponajprije u ženskom tijelu. Zato žena posjeduje unutarnje bogatstvo koje može dati svojoj djeci i kojega uopće nije moguće cijeniti u dovoljnoj mjeri. Žena mora zato obvezno naučiti sagledati koliko pruža u odgoju djece. Ona mora znati da Ja točno znam što kažem kad ovdje izjavljujem da ono što majka puna ljubavi pridonosi u odgoju djece nikada ne može biti precijenjeno. Ja poznajem Sebstvo, Ja živim Sebstvo, zbog toga znam koliko žene pružaju. To bi svaki muškarac trebao sebi predočiti i uvijek znati da je vrlo daleko od sebe samoga ako ne vidi vrijednost rada svoje žene ili žena općenito.
Ali i žena bi to trebala znati. Njoj bi uvijek iznova trebalo biti jasno da je njezina uloga blagoslovljena jer znači veliki doprinos društvu. Ali ne samo njezina uloga majke već i bolničarke, liječnice, učiteljice, odgojiteljice. No trebala bi biti oprezna u izboru zvanja kao što su vozač kamiona, instalater, zidar. To su zvanja koja su tipično muška jer su prilagođena snažnoj tjelesnoj građi muškarca. Žena koja odabere neko od tih zvanja – kojih naravno ima još mnogo više – lako može zadobiti tjelesna oštećenja i prerano ostarjeti.

Zato kao žena moraš znati koji je tvoj posao. Trebaš ga vidjeti i u tome da se upustiš u svoje osjećaje. Već i samo to velika je stvar. Živi svoje osjećaje i učini da oni žive u tvojoj djeci i tvojem mužu. Povjeri se beskrajno ljubećoj snazi Sebstva i postani jaka tako što ćeš znati što pružaš, tko si, otkuda dolaziš i kamo ideš.


Osobna vrijednost kao temelj jednog odnosa

Samo ako je žena u kontaktu sa svojom osobnom vrijednošću, to znači ako uistinu može živjeti sebe, samo ako muškarci poštuju svoju ženu zato što poštuju sebe kao i ono što rade, samo u tom slučaju društvo može procvasti. A zašto može procvasti? Jer cvjetaju odnosi. Ako čovjek ne prihvaća svoje osobine, ako ne želi doći u dodir s određenim dijelovima svoje duše, tada ne će ni svome partneru dopustiti da mu se približi; prezirat će ga to više što u većoj mjeri u njemu i na njemu vidi ono što ne želi vidjeti u sebi. Kriza odnosa time je pretprogramirana i neizbježiva. Dugo, dugo vremena je to bila strašna situacija u kojoj su se nalazili muškarci i žene. Muškarci su odbijali svoje osjećaje i sve što je žensko. Time su žene bile dobre samo za seksualnost i rađanje djece. To je strašna situacija, koja je još i danas raširena u velikim dijelovima svijeta. Time žene nemaju uopće nikakvu šansu da budu poštovane od strane partnera. Kako onda da poštuju same sebe, odnosno kako da dođu u kontakt sa svojim Sebstvom? To je vrlo, vrlo teško.

Zato uvijek živi ravnajući se prema onome: sve što odbijam na svom partneru, odbijam na sebi samoj. Samo što to na njemu vidim bolje nego na sebi jer on je moje zrcalo. Upravo iz tog razloga netrpeljivost prema strancima nije ništa drugo nego samooptužba i samoosuda. Svatko tko odbija strance pokazuje time da odbija ono što mu je strano na njemu samome. On to čini zato jer ne poznaje svoje Sebstvo. Time odbija samoga sebe. On je taj stranac na kojega misli svojim odbijanjem. Taj zaključak nije nikakva igra mislima već očit zaključak iz onoga što je razumu smjesta vidljivo kada je riječ o neprijateljstvu prema strancima. Koristi zato strance da bi uvijek iznova preispitivao kako se odnosiš prema strancu u sebi – jer stranac nije problem zato što se nalazi u svojoj, nego zato što je u tvojoj zemlji. U tvojoj se duši nalaze mnogi stranci. Pronađi ih. Zamoli partnera za pomoć i vodstvo. Upoznaj ih. Dopusti da te oni obogate, upotpune, učine cjelovitim, i ti ćeš doživjeti puninu kontakta sa svojim Sebstvom i uživat ćeš u njemu.

To unutarnje obogaćenje najvažniji je temelj svakog odnosa. Što je življi, raznolikiji i tolerantniji tvoj unutarnji život, to je bolji tvoj kontakt s tvojim Sebstvom, a time i s partnerom. Što ga više poštuješ, to više poštuješ i sebe. To pravilo nema iznimaka. Tvoje poštovanje prema drugima je uvijek, uvijek odraz tvoga poštovanja prema sebi samome. Zato poštuj partnera, priznaj njegov rada na njegovu samoostvarenju. Nemoj olako misliti da on ionako ne čini ništa. Ti to u većini slučajeva ionako ne možeš procijeniti.

Vidi, ja nalazim da je televizija veoma opasna. Usprkos tome poznajem slikara koji stvara najljepše slike pri uključenom televizoru. Televizor mu naime odvraća pozornost od sumnji u sebe samoga. On je toliko zabavljen slikama koje jure ekranom, da svojim sumnjama ne obraća nikakvu pozornost. Tako mu je moguće dopustiti svome Sebstvu da nesmetano stvara, a ono što iz toga nastaje prekrasno je. Taj slikar koristi svoje vrijeme. On se prijateljski odnosi prema sebi samome. On će zato jednoga dana moći stvarati, a da mu „pomoć“ televizora ne će biti potrebna. Njemu je, eto, još potrebno vrijeme.

Isto kao i tebi. Kao tvom partneru. Tvojem odnosu. Daj sebi i svome partneru vremena. Uzmite sebi vrijeme. Ponavljajte Ime Božje, i sve će samo po sebi doći na svoje mjesto.






Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html



NEDOSTATAK OSJEĆAJA OSOBNE VRIJEDNOSTI - Osobna vrijednost, zavođenje i ljubomora

17.05.2017.





Nedostatak osjećaja osobne vrijednosti


I muškarci i žene u današnje su vrijeme više nego nesigurni. Nitko ne zna kamo pripada. Nitko ne zna što je njegova zadaća. Nitko ne zna koji je njegov put i kuda vodi.

Tvoj je problem sljedeći: ako smatraš da se ne vidi tvoja vrijednost, ne osjećaš se voljenim. Ti sebi ne možeš zamisliti da si voljen, ako misliš da te se ne gleda.
Ta je predodžba razlog zašto Ja mnoge prilikom daršana (pogled na sveca) ne pogledam. Oni bi se time trebali sjetiti svojih prijašnjih povreda i izliječiti ih.
Problem je još i u tome što ne možeš izdržati priznanje koje priželjkuješ. Što više za njime žudiš, to manje ga možeš izdržati. To uvjetuje velik dio tvoje nesigurnosti: ti svjesno ili nesvjesno znaš da težiš nečem što zapravo ne želiš steći jer to ne možeš izdržati.

Zato je tvoj temeljni osjećaj nesigurnosti koja seže u najveću dubinu tvoga bića.


U muškarca

Muškarci i žene odnose se prema osjećaju nesigurnosti posve različito. Obično ga muškarci mnogo bolje sakriju. Oni se bacaju na posao, svim snagama teže uspjehu i pokušavaju se uz pomoć uspješnosti domoći samopotvrde koju, zapravo, u dubini srca sebi ne priznaju. Zapravo, oni tako ostaju bačvom bez dna. Mogu postići koliko god hoće, mogu biti ne znam koliko potvrđeni, hvaljeni i slavljeni sve im to ništa ne vrijedi jer sami sebe ne smatraju vrijednima.

Nedostatak osjećaja osobne vrijednosti u muškaraca dolazi do izražaja na način da vrlo malo ili uopće ne žele imati posla s osjećajima. Zato bježe od osjećaja. Pri tome su osjećaji duboka snaga duše koja te povezuje s ljubavlju. Osjećaji uvijek dovode do ljubavi, prije ili poslije, jer ona je korijen svih osjećaja. A ljubav uvijek vodi do Sebstva. Izbjegavajući osjećaje, oni namjeravaju (nesvjesno) ubiti dvije muhe jednim udarcem. Kao prvo, time se doimaju jakima, mirne nutrine, nepokolebljivima, a kao drugo, ne trebaju se suočavati s neugodnim pitanjima. Tko, međutim, ne dopušta da mu se priđe, ne napreduje na putu prema nutrini. To ima posljedice. Posebno za brak i obitelj. Jer ako je muškarac u srcu nedodirljiv, njegova sposobnost s obzirom na odnos ostaje ograničena isključivo na seksualnost ili na ravnodušni suživot. Seksualnost je, međutim, jedna od najnesigurnijih podloga za izgradnju bračnih odnosa. Vjerojatnost da će takav muškarac jednoga dana jednostavno otići i ravnodušno napustiti svoju ženu i djecu veoma je, veoma velika.

Tko sebe učini nepristupačnim, taj ne osjeća niti razmišlja. On se čak i ne spotiče o sebe sama i ne čudi se. A čuditi se, kao što sam riječ kaže, prije ili poslije dovodi do čuda. Ako se upustiš u osjećaje i naizmjence gledaš prema unutra i prema van, sa svih će ti strana svjetlucati čuda. Zato ih je Isus činio. Čuda nisu poigravanja, već prava bit života. Zato je čudo sve što je povezano sa životom. Isto kao što je mokro sve što je u vezi s vodom.

Muškarci koji nemaju nikakav istinski kontakt sa svojim Sebstvom, te su stoga samo prividno sigurni u sebe, zatvaraju se pred čudesima života jer se zatvaraju i čudesima u samima sebi. Zbog toga takvi muškarci nisu pristupačni za ono što je čudesno i neshvatljivo, ali opipljivo. Zato ih dodirujem čudima koje radim. Na primjer, materijaliziram prsten neposredno pred njihovim očima. Iz zraka stvorim lančić ili puštam da dožive bilo što drugo što ne mogu racionalno objasniti. Njihovo razmišljanje time zapada u kovitlac. Oni sebi viđeno i doživljeno ne mogu objasniti razumom, te zato dolaze u sukob s njime. Time se ostvaruje druga mogućnost. Prva, koju su do tada živjeli, bila je: „Ne postoji nikakav Bog, ne postoje čuda, postojim samo ja, a ja“ – začuđuje, kako su tijelo i mišljenje povezani! – „ja sam moje mišljenje.“ Sada, suočivši se s čudom, njihovo mišljenje doživljava slom. Oni međutim istodobno zapažaju da oni sami ne kolabiraju, već da se štoviše dobro osjećaju. Time neposredno doživljavaju da oni nisu svoje mišljenje. Tu zapadaju u proturječje.

Proturječja bi trebao uvijek pozdraviti. Proturječja su fini putokazi na tvome putu. Isto kao što su u Indijanaca čitači tragova pazili na najmanje znakove kako bi našli ono što traže, tako bi i ti trebao uvijek paziti na proturječja i pozorno ih istražiti. Kod svakog proturječja uvijek pitaj samoga sebe: kako je nastalo, što izražava, na što upozorava? Ljudi koji žive „glavom“, koji se identificiraju sa svojim mišljenjem ne vole proturječja jer ih ona čine nesigurnima. Neka se proturječja, naime, ne daju više riješiti mišljenjem, odnosno umom, već jedino uz pomoć intuicije i uvida, tj. shvaćanja, kozmičkog shvaćanja. Ako si presjekao put svome Sebstvu jer se želiš oslanjati jedino na svoje mišljenje, tada za tebe shvaćanje nije dostižno. U tom se slučaju događa ono što je tako tipično za mnoge „razumne ljude“, koji se poistovjećuju sa svojim razumom: oni usprkos svojoj racionalnosti ili upravo zbog nje postaju nelogični. Njihovo ih razmišljanje ne vodi nikamo dalje i tako se zapleću u proturječnosti.

Napusti zato svoju prividnu sigurnost u sebe. Ne pravi se mudrim, snažnim ili nadmoćnim. Radije dopusti da ti se priđe. Samo je otvoren čovjek na pravome putu, samo je otvoren čovjek siguran od velikih pogrešaka, grubosti i brutalnosti. Kao muškarac, pusti svoju ženu da ti priđe. Nemoj nikada misliti za nju da je naivna i neuka. Svatko tko to kaže, dokumentira time samo jedno: da je on sam bez znanja. Predoči sebi Boga-Majku Mariju, možeš li zamisliti da bi ona bilo kome rekla da je glup? Nikada. Zašto ne? Sasvim jednostavno, jer ona stvarno zna – posebno zna ono što kaže, i zna kakvu moć imaju riječi. Slušaj svoju ženu. Slušaj time fini glas svoje nutrine, i ti ćeš doći na put, ti se već nalaziš na putu.


U žena

U žena se problem osobne vrijednosti izražava teže nego u muškaraca. Žene su u mnogo jačem kontaktu sa svojim osjećajima od muškaraca. Žene već po svojoj naravi teže izmjeni osjećaja. One puštaju da ih se emocionalno dirne i već samim time nisu krute. Mnogi muškarci, posebno oni koji se ne upuštaju u svoje osjećaje, krivo shvaćaju tu otvorenost žena i smatraju je slabošću. To ženi čini stvar jako teškom. Ako je u kontaktu sa svojim osjećajima, tada se to smatra slabošću, ako nije, tada dobiva priznanje po takvoj cijeni da se kao žena s vremenom gubi. Žene su zbog neshvaćanja muški orijentirana društva dovedene do kušnje izdržljivosti koju jedva da mogu proći bez posljedica. U razmjeru je s time i loš položaj žena Zapada. Muškarci mi jako leže na srcu jer se dijelom toliko čudesno bacaju u život i na čudesan način svoje namjere pretvaraju u djelo. Moja je ljubav uz njih. Ali najveći dio moga truda namijenjen je ženama. Ja sam pretežno zbog njih došao na Zemlju. Njihova je situacija toliko teška da im je obvezno potrebna pomoć. Žena je srce svijeta. To čudesno srce danas je zapalo u gotovo nerješivu nuždu. Zato je sva moja brižnost namijenjena ženi.

Ona se opet mora osloniti na Božansku ljubav, na Božansko shvaćanje, na Božansko vodstvo. Ja nisam uzalud došao. Pomoći ću joj, ,to je u Mojem planu, zato će biti i učinjeno. Ako si kao žena u nuždi, obrati se Meni, svejedno je kojim Me imenom nazoveš. Ja ću ti odgovoriti. To je Moja zadaća. Tvoja je zadaća da učiniš prvi korak. Zašto moraš učiniti prvi korak? Zato što to jača tvoju sebevrijednost. Time što prilaziš Meni, ti znaš da si učinila nešto, nešto presudno. To te ne približava samo Meni, nego i tebi samoj. A upravo o tome je riječ.

Žena se približava sebi i izgrađuje osjećaj vrijednosti Sebstva time što ozbiljno uzima ono što osjeća. Upravo kao muškarac koji čini nešto ako se dopušta uzdrmati u svojem mišljenju te se otvara osjećajima, tako i žena mnogo čini ako s jedne strane sluša svoje osjećaje, a s druge i razlučuje. Viveka, moć razlučivanja, veliki je dar čovjekov koji je dobio zato što bi bez njega bio izgubljen. Sposobnost razlučivanja važna je zbog toga što ti uvijek daje mogućnost da nađeš sredinu. Put prema Sebstvu put je sredine. Sve krajnosti su obilaznice. Obilaznice što vode sredini. Istina se još uvijek nalazi u sredini između ekstrema. Viveka se smješta upravo u tu sredinu. Žena bi trebala učiti viveku od muža, isto kao što bi on od nje trebao učiti osjećanje. To je jedno od čudesnih upotpunjenja koje parovi mogu jedno drugome dati: muškarac daje od svog mišljenja, žena od svog osjećanja. Jer tek oboje čini cjelinu. To izražava i poznato mjesto u Svetom pismu koje glasi: muškarac i žena postaše jedno tijelo. Postoje mnoge razine tumačenja. Ona o kojoj sada govorim želi reći da je samo onaj čovjek cjelovit u kojeg su osjećanje i razlučivanje skladno povezani.

A što je jedinstvo osjećanja i razlučivanja? Savjest. Savjest je unutarnja igla kompasa koja uvijek pokazuje na Boga i Njegove zakone. Ako igla kompasa više ne pokazuje sjever, ona je bezvrijedna. Ako savjest više nije usmjerena na Boga i Njegove vrijednosti, ona nije samo bezvrijedna nego i opasna jer je tada čovjek na sve sposoban.

Za ženu je viveka toliko važna zato što osjećaji imaju sklonost da ovladaju i sobom povuku osjećajnu osobu. Žena je tada sklona biti izvan sebe, nerealna, sklona je „odlebdjeti“. To sasvim sigurno nije put koji bi je vodio Sebstvu. Ona bi zato trebala postići to da osjeća i da to što osjeća istodobno može povezati s realnošću. To je najbolja metoda da se ne upadne u vrtlog osjećaja. „Na koji će način svoje osjećaje spojiti s realnošću?“ pitaš vrlo ispravno. Tako što će se, na primjer, podvrgnuti kritici sasvim racionalnih ljudi. Mnoge se žene boje kritike jer se boje da će ih svaka kritika neizostavno srušiti, da će ih u načelu odvojiti od njihovih osjećaja. Strahovi su uvijek loši savjetnici i posve sigurno nisu putokazi Sebstvu ni sebevrijednosti. Izloži se kritici kada se osjećaš jačom, ali i kada imaš osjećaj da će tvoji osjećaji prevladati. Nemoj u svom sugovorniku gledati neprijatelja, već prijatelja i suputnika. On to stvarno jest. Jer kako ćeš doći do Sebstva kojega, zapravo, više tražiš od svoje tjelesne egzistencije? Integrirajući. A što moraš integrirati? Ono što ti nedostaje. Muškarci zbog toga trebaju živjeti osjećaje, a žene razlučivanje. Sebstvo je sredina, jer ono je cjelina. Zato je znak neznanja ako muškarci na žene ili žene na muškarce gledaju s visine. Time svatko odbija u drugome ono što sam još nema, ali obvezno treba ostvariti da bi postigao svoje određenje. Zbog toga između muškarca i žene nema razlike u vrijednosti. Muškarac i žena nisu ništa drugo nego prolazne postaje na putu prema onom što stvarno jesu: ni žena ni muškarac, već Sebstvo koje te prati u obliku svijesti.
Zato se nemoj uplesti sa svojim tijelom, poistovjećujući se s njim. Jako je, jako kratkovidno poistovjetiti se sa svojim spolom. Ti nisi žena ni muškarac. Oboje je samo stanje. Ti također ne kažeš da si ti treći razred samo zato što ga pohađaš. Naravno da se moraš osjećati kao muškarac ili kao žena, inače promašuješ ovu inkarnaciju. Ali zato ne smiješ misliti da si to zauvijek. Zauvijek nisi ni jedno ni drugo.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html




OSOBNA VRIJEDNOST - Osobna vrijednost, zavođenje i ljubomora

05.05.2017.





VII. OSOBNA VRIJEDNOST, ZAVOĐENJE I LJUBOMORA



OSOBNA VRIJEDNOST

Osobna je vrijednost u današnje vrijeme najpopularnija tema. Bezbrojni su koji se njome bave. Nije moguće zamisliti terapiju bez te teme. To mene raduje jer osobna vrijednost je tema od odlučna značenja i u Mojoj misiji. Riječ osobna vrijednost, samovrijednost ili sebe-vrijednost točno pokazuje o čemu je riječ: o Sebstvu. Sebevrijednost ne znači ništa drugo nego poznavanje vrijednosti Sebstva. To je sva zadaća. A kako ćeš je ispuniti? Tako da sebi uvijek iznova predočuješ da si Bog, da si ti ono Sebstvo koje tražiš. U toj se izjavi krije nešto od odlučna značenja: u potrazi za osobnom vrijednošću ti ne tražiš ništa što bi ti bilo potpuno novo ili čak strano. Posve suprotno, tražiš nešto što te oduvijek prati jer je to zapravo tvoja bit.

Ta izjava u početku zvuči posve jednostavno. Ali pri pobližem promatranju ustanovljavaš da ima nešto što uopće više nije tako jednostavno. Ta izjava naime znači da bez Boga nema sebevrijednosti, dakle nema ni njezina nalaženja. To ponekom modernom polu- ili posve ateističkom uhu zvuči prilično neugodno, ako ne i čudovišno. Iskreno rečeno, nalazim da je dobro ako ta izjava malo ubode i time uzbudi, jer ona ne opisuje ništa drugo do čistu istinu: bez Boga nema osobne vrijednosti. Druga alternativa ili mogućnost ne postoji.


Čudo osobne vrijednosti

Zato na ovome mjestu vrijedi obratan zaključak da, naime, veliki problemi koje danas mnogi ljudi imaju s osjećajem osobne vrijednosti, nisu izraz ničega drugog do njihove manje ili veće udaljenosti od Boga. Ili drukčije rečeno: svetac koji je uronio u svoje bogoostvarenje nema nikakvih problema s osobnom vrijednošću. On je jedno sa samim sobom jer se osjeća kao jedno s Bogom. Tu ne postoje nikakve sumnje, nikakvo kolebanje. Bogoostvarenje, tj. samoostvarenje, stvara jasnoću koja uklanja sve sumnje u osobnu vrijednost. Kada se Sebstvo doživi izravno, sve sumnje nestaju. To je pravi cilj ljudi. Ne postoji nikakav drugi cilj. I to je čudo života: ti živiš mnoge živote i tražiš na sve strane. Zanimaš se ovim i onim. Poduzimaš ovo i ono. Koliko li često misliš da je sve besmisleno, bez svrhe i bezvrijedno. Ali sve ima svoj smisao. Ništa nije slučajno, ništa se ne rasipa, nitko i ništa se ne gubi. Zašto ne? Zato što je sve oduhovljeno. Tu dušu ti tražiš. Od početka. Ta duša dolazi do izražaja u služenju. Od početka.

Pogledaj npr. magarca koji, u nekom malom brdskom selu u Grčkoj ili bilo gdje drugdje, radi svoj posao. On služi od jutra do mraka. Nevjerojatno koliko radi! Njegov gospodar, većina, ako ne i svi oko njega, ni jednom ne pomisle da se tu, u tom magarcu, nalazi duša koja sve to čini.

Poigraj se riječju „magarac“. Što ćeš dobiti? „Seel“, duša !(Esel = magarac). Sve je oduhovljeno. Sve nosi u sebi Božansku iskru. Sve mora postati čovjekom da bi ostvarilo Boga. Tako i mali magarac, oduhovljeni. Služenje domaćih životinja često je važan stupanj preko kojega životinje prelaze u postojanje čovjeka. Bilo bi opasno kada bi neka duša od lava postala čovjekom – iako se to iz karmičkim odnosno razvojnih razloga također događa. Da bi se obuzdale divlje sklonosti duše se u obliku domaće životinje doslovno stavljaju uzde. Određenje duše time postaje jasno: ono je naime božanska zadaća služenja. Pri čemu lav također služi. Njegova je zadaća da životinje kojima se hrani održava zdravima, loveći slabe i bolesne. To je važna zadaća, ali drukčija od one uz pomoć koje raste poslušni magarac.
Ono čudesno u cijelome Stvaranju je to da si sve, ali baš sve, ti sam. Ti si lav, ti si zebra koju on lovi, ti si hijena koja ubija starog lava, ti si strpljivi magarac koji pod sunčanim zrakama drijema poluzatvorenih očiju. A ti si i njegov gospodar koji ga nemilosrdno tjera udarajući ga štapom, ne razmislivši nijednom o tome da nema posla s magarcem, nego s dušom. Sve to si ti. Tako velik, a ipak ti.


Ti nisi tvoje tijelo

Današnja ideologija sve čini malenim. U gotovo svakoj glavi prisutna je idiotska izjava: „Ti si tvoje tijelo.“ Kakva glupost kada je naš magarac duša i ne sastoji se od četiri kopita, sive dlake i dugih ušiju. Najlošije je što možeš učiniti za osjećaj osobne vrijednosti misliti da si ti tvoje tijelo. Najapsurdnije od svega je to što mnogi terapeuti tako misle, a istodobno svoj rad shvaćaju kao pomoć jačanju samosvijesti za pacijenta. Vjerovati da si ti tijelo i istodobno željeti izgraditi osjećaj osobne vrijednosti otprilike je isto kao kada bi postolar cipele koje su mu donijeli da napravi nove potplate rasjekao na komadiće, misleći pri tome da će ih tako lakše popraviti!

Ti nisi tvoje tijelo, ti si Sebstvo koje kao duša potrebuje to posebno tijelo, da bi s pomoću njega prošla kroz određena iskustva. To si ti.

Ne vjeruješ li u to, nužno ćeš zapadati u neprilike.







Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se