RAZLIKE I SLIČNOSTI – MUŠKARCI I ŽENE
Sai Baba govori O ODNOSIMA

Muškarci i žene u osnovi su slični i isto tako iz osnove različiti. U Svetom pismu, 1. Mojsije, 2, piše da je Eva stvorena iz Adamova rebra. Što to znači? Prije svega, to nikako ne znači da je muškarcu dana prednost. Muškarac i žena po svojim su vrijednostima savršeno jednaki. Ne postoji nikakva razlika u vrijednosti. Gospodin nije nikada imao želju stvoriti razliku u vrijednosti između muškarca i žene. To već zbog toga nije moguće jer bi to bilo u suprotnosti s pravednošću, a prema tome i prema dharmi, ispravnosti. Gospodin ne može nikada učiniti nešto što je protiv pravednosti i ispravnosti jer On ih je stvorio. On je apsolutna Pravednost i Ispravnost – zbog čega je i cijeli svemir stvorio ispravnim odnosno savršenim.

Između muškarca i žene dakle nema razlike u vrijednosti. Usprkos tome u Svetom pismu stoji da je Bog najprije stvorio Adama. Dakle Adam je ipak bio prvi. A tko je prvi, više vrijedi – moglo bi se pomisliti.

Sveto pismo ne smije se shvatiti na taj način. To što je muškarac stvoren prvi pokazuje da je on obično starije od žene. Pitaš zašto. Zato što muškarac mora stvoriti financijsku podlogu za obitelj. Za tu je zakonitost Gospodin znao, zato je najprije stvorio Adama. Zato sam i Ja u ovoj knjizi uvijek najprije govorio o muškarcu. To bi ga uvijek trebalo podsjećati na to koliko veliku odgovornost i zadaću ima prema svojoj obitelji.

Zašto je međutim Gospodin Evu stvorio iz Adamova rebra? Rebro se nalazi blizu srca. To simbolizira da bi žena muškarcu trebala ležati na srcu. Osim toga, to pojašnjava da su muškarac i žena jedno tijelo. Da na neraskidiv način pripadaju zajedno. I da se muškarac treba brinuti za ženu. Isto kao što se treba brinuti za djecu koja su tijelo njegova tijela i krv njegove krvi. Isto tako treba se brinuti i za ženu. Zašto? Zato što je žena u većini slučajeva toliko opterećena djecom, da se ne može brinuti još i za uzdržavanje obitelji – i ne treba. To je dužnost muškarca, zato ga je Bog stvorio kao prvog i zato je stvorio Evu iz njegova rebra. Sve je to njegova dužnost, zbog čega je grijeh ako je vlastitom krivnjom ne ispunjava.

No razmotrimo još malo to mjesto iz Svetog pisma, ono je vrlo poučno za našu temu.

Stoji napisano da su Adam i Eva smjeli jesti sve plodove osim plodova sa Stabla spoznaje. No tada je došao vrag da bi zaveo Adama i Evu kako bi prekršili tu zapovijed. Došao je u obliku zmije koja je nedvosmislen simbol ovog svijeta. Zmija je simbol prikradajućega, nezadrživog uništenja, ali i mudrosti. Upravo ta dva pola nudi svijet. Upleteš li se u njega, u maju (privid, iluzija), doživjet ćeš neuspjeh. Ali ako ideš putem s Bogom, tada će te svijet neizbježno dovesti do mudrosti, do savršenstva. Zmija je dakle došla i zavela Evu, koja je pak zavela Adama. Bog, tako stoji napisano u Svetom pismu, kaznio je taj prekršaj tako što je oboje istjerao iz Raja, što žena mora u bolovima rađati, a muškarac mukotrpno obrađivati zemlju.

To mjesto u Svetome pismu potrebno je objasniti, u suprotnom slučaju ono stvara negativnu sliku o Bogu, o ljudima i o svijetu. Bog nikada nikakav prekršaj ne kažnjava tako strogo – još k tome do u sljedeće naraštaje. To Bo ne čini nikada. Također Bog nikoga ne proklinje, ni zemlju koju ljudi obrađuju, ni đavla kojega simbolizira zmija.

To važno mjesto u Svetom pismu ima zato potpuno drukčije značenje: Adam i Eva bile su duše koje su htjele steći samospoznaju. One nisu htjele živjeti samo prema Božjim zakonima već su htjele svjesno znati da su Bog i u skladu s tim djelovati. One su zato odabrale put koji vodi preko ovog Svijeta. Tko ide kroz Svijet, uči kroz pokušaj i zabludu, kroz želje i patnje. One duše koje krenu tim putem posebno su hrabre i zato Gospodinu osobito bliske. Umjesto da ih proklinje, Gospodin im je obećao da će uvijek biti za njih tu i da ni jedna od njih ne će biti izgubljena.

Patnja u svijetu nastaje zato što čovjek ima slobodnu volju, koja ga može zavesti u zabludu. Svijet reagira prema Zakonu karme, dakle načelu uzroka i posljedice koje te uči gdje griješiš, u čemu moraš promijeniti mišljenje i u kolikoj si mjeri zaboravio Boga.

Zbog toga patnja ima i to značenje da osjetiš koliko si se udaljio od Boga. Božji put u početku je teža, ali vremenom postaje sve lakšim. Svjetovni put u početku je lagan da bi vremenom postajao sve težim.

Treće je značenje patnje da naučiš služiti. Zadaća svijeta ne sastoji se samo u tome da naučiš spoznati kako si ti Bog, već i u tome da iskusiš kako biti Bog prije svega znači služiti, a ne vladati.

A zašto žene trebaju rađati uz bolove? Gospodin time nije izrekao kaznu, već je ukazao na činjenicu da žene trudnoćom, porodom i podizanjem djece čine nešto veliko. Žena je duša obitelji. To uvijek iznova naglašavam. Žena ljubaznim, mudrim i požrtvovnim podizanjem djece stvara sutrašnje društvo. Žene su one koje od svoje djece stvaraju odrasle ljude sutrašnjice.

To je veliko djelo koje nitko ne smije podcjenjivati. Žena je zbog toga srce obitelji i društva. Ako žena nije uspješna, propada i društvo. Muškarci mogu biti ne znam koliko uspješni u svojim zvanjima, obitelji će – a time i društvo – usprkos tome pretrpjeti štetu ako žene ne ispune svoju dužnost.

Zbog toga su u Svetome pismu uloge muškarca i žene jasno opisane. Muškarac se treba brinuti za materijalnu dobrobit obitelji, žena za duševnu.

Vaše je društvo toliko razoreno zbog toga što uopće više ne shvaćate vrijednost žene. U vas jedino karijera i novac znače nešto. Kako glupo! Što ti vrijedi karijera i novac ako si nesretan? Vjeruješ li da sreću, zadovoljstvo i unutarnji mir možeš kupiti? Da to nije moguće, trebali ste već do sada naučiti, uzevši u obzir da živite u takvu materijalnom blagostanju, a duše su vam osiromašile.

Žena je srce obitelji jer ona na sebe preuzima ono što se nikada toliko jasno ne vidi. Odnosno vidi se samo ako nije učinjeno. Koliko često žena sa „samo“ dvoje djece mora kuhati i ujedno pospremati stan! Koliko se često događa da je upravo sve pospremila, a sljedećeg trenutka već izgleda kao da tjednima ili mjesecima nitko nije ništa radio! Kuhati, te kuhinju i stan održavati urednim, već je nevjerojatno velik posao! Osim toga žena se mora i satima i satima posvećivati djeci! A tko zapaža koliko ona radi? Samo malobrojni.

Zbog toga vaše društvo može ozdraviti samo u slučaju ako poštujete žene i majke. Između Site, Radhe, Lakšmi ili Marije i dobre majke i kućanice ne postoji nikakva razlika i ne smije postojati nikakva razlika u vrednovanju. Nemati poštovanja prema dobroj majci i dobroj kućanici veliki je grijeh, zbog toga što takvo ponašanje ima kako posljedicu propadanje društva. Žene se ne osjećaju poštovanima, zato bježe od peći i traže zaposlenja. A tko se onda brine za obitelj i djecu? Nitko. Vi ste sada dosegnuli taj stupanj i u skladu s time i vaše se društvo nalazi u očajnom stanju.

U Svetom pismu piše i to da je žena bila ta koja je prva kušala plod sa Stabla spoznaje. Što to znači? Možda da je posebno loša – kao što se stoljećima pretpostavljalo? Sigurno ne, već upravo suprotno. Žena je posebno otvorena za unutarnje znanje. Ženu jako zanima što se krije u njezinoj duši – zato su žene koje žele više o sebi saznati, odnosno koje Me dolaze posjetiti, brojnije od muškaraca. Žena ili ono što je žensko u ljudima, to je ono što traži znanje o dobru i zlu, o vječnu i prolaznu. Žena kao utjelovljenje ljubavi i služenja posjeduje mnoge sposobnosti koje joj omogućuju da otkrije Boga u sebi, da Mu teži i da Ga ostvari. Zato nije žena ta koja u društvu kroz svoje biće izaziva posebne opasnosti, već je ona zbog svoje ljubavi i angažmana posebno sposobna muškarcu otvoriti nove vidike koji ga lako mogu uplašiti. Isto kao što je žena bila ta koja je hrabro kročila u ovaj svijet da bi kroz neposredno doživljavanje ostvarila Boga, isto je tako žena ona koja u obitelji često prva nešto pokrene, koja krene novim putevima da bi odvratila krizu, riješila probleme, pronašla nove razine zajedništva. Kao što je već rečeno: žena je hrabro srce obitelji i društva i zato Meni posebno bliska.

Muškarac sa svoje strane također često čini veoma mnogo da bi osigurao materijalnu osnovu obitelji. Mnogi muškarci ne samo što žrtvuju snagu već žrtvuju i svoje zdravlje da bi obitelji osigurali sretnu budućnost. I to je služenje i zato je Božji blagoslov uvijek uz njih.

Kada govorimo o tome, dolazimo automatski do presudnoga stajališta: Sveto pismo kaže da je žena odgovorna za djecu i kuću, a muškarac za rad na polju. To su dva područja koja su doduše odijeljena, ali sjedinjena kada je riječ o uzdržavanju obitelji i podizanju djece.

A koje su zajedničke zadaće muškarca i žene? Što imaju uvijek zajedničko? To da se oboje nalaze na Zemlji kako bi iskusili i saznali da su Bog, da služe od srca i da mogu živjeti požrtvovnost. Muškarac i žena nisu potpuno različita bića, već su različiti oblici postojanja jednoga bića, duše. Duša je jednom muškarac, a drugi put žena. Jednom crna, jednom bijela. Jednom bogata, drugi put siromašna. Vi pravite razlike. Za Boga je sve to jedno, sve je dobro, sve je u svjetlu, sve je Bog.

Izvuci zato odlučujuću pouku iz svega ovoga: poštuj sebe, voli sebe, poštuj i voli svog partnera (i sve druge ljude isto tako) kao samoga sebe. Tada ti je put prema znanju o tvojoj Božanskoj naravi tj. put prema trajnom blaženstvu, siguran.

Sve drugo samo su manje ili više teške obilaznice.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html