I NA KRAJU…

I na kraju htjela bi se zahvaliti svima onima koji su bili znatiželjni, žedni, otvoreni i pratili ovaj blog koji je imao namjeru da proširi vidike, barem malo razjasni situacije, otvori put za praštanje te razumijevanje onoga što nam se dešava i nas samih kroz prezentaciju knjige „Sathya Sai Baba govori o odnosima“ prenositelja Stephan v. Stepski Doliwa. Zahvalila bi se onim vrijednim i odvažnim koji su svoje kritike, pohvale, razmišljanja podijelili sa nama putem komentara. Nadam se da ove istine neće biti brzo zaboravljene već da će se početi živjeti kako bi uspostavili međusobno što bolje odnose. Meni osobno ova knjiga je puno pomogla. Moja životna priča govori o tome gdje smo se nakon rastave prije puno godina gledali preko nišana dok bi sada bili najbolji prijatelji, najbliži. Doduše sve to skupa nije bilo uopće jednostavno niti lagano, ali ne žalim niti sekunde odluke da se pokušamo opet približiti jedan drugome. Nije jednostavno priznati da si bio u krivu, da nisi tako dobar, brižan, nesebičan kako si mislio da jesi. Nije lako pogledati istinu, ali hvala Životu što mi je omogućio da ju sagledam. Važno je shvatiti da ne živimo samo jedan život i da nismo ovo tijelo. Prilike za savladavanje pojedine lekcije potrebne za naš rast ponavljaju se u intervalima ali mi ih teško prepoznajemo i one će se ponavljati sve dokle god ih ne riješimo i krenemo prema novoj.
Sretno u traženju i pronalaženju, praštanju, otpuštanju!

MaJa

DJECA U NEUSPJELU BRAKU


Kao što smo vidjeli, djeca su važan dio mnogih brakova. Mnogi roditelji ni za čim toliko ne čeznu kao za djecom. Mnogi roditelji čak samo zbog djece ostaju zajedno.
Drugi to ne mogu, odnosno rastaju se zbog djece ili za djecu jer imaju dojam da djeca odveć trpe pod napetostima, svađama i ružnim scenama roditelja. Za mnoge bračne parove sasvim je sigurno bolje ako se rastanu nego da ostanu zajedno i bez prekida se međusobno bore. Usprkos tome šteta je da dođe do takva rezultata, jer – kao što uvijek kažem – uz nešto više ljubavi, strpljenja, razumijevanja, požrtvovnosti i rada na sebi samome moglo bi se pomoći gotovo svim brakovima.
A razoren brak uvijek je tragičan. Ne samo za roditelje, nego posebno za djecu.

Djeci su potrebna oba roditelja da bi mogla odrastati na zdrav način. Ono što otac i majka ima i žive i što mogu dati svojoj djeci u potpunosti se razlikuje. Ako nedostaje jedan roditelj, djeca njegove dijelove ne će dobiti u potpunosti ili ih uopće ne će dobiti
.
S druge strane, poneki je roditelj toliko bez ljubavi ili čak okrutan, da se onaj drugi s pravom rastaje kako bi djecu sačuvao od još gorega.

Kao što je to slučaj i kod svega drugog što se tiče različitih ljudi i k tome različitih uvjeta, ne postoji univerzalno rješenje. Svaki slučaj ima svoju posebnu povijest, svoju karmu koja mora biti prerađena. Zato rastava roditelja može za djecu ponekad biti pravi blagoslov, a drugi put velika nesreća.

Tu postoje mnoge mogućnosti.

Postoje djeca koja imaju posebnu potrebu da odrastu u skladnoj obitelji. Za njih su svađe roditelja strašne, zbog čega jako pate i fizički i psihički. Ona jako, jako teško podnose rastavu roditelja, a i teško da u prijatelja i znanaca mogu naći harmoniju, zaštitu i sigurnost koju ne mogu dobiti u svojoj obitelji.

Rastava je za djecu opterećenje i onda ako posebno ovise o jednom od roditelja, ali nakon rastave moraju živjeti s drugim. Svejedno koliko se onaj drugi za njega brinuo i volio ga, djetetu nedostaje drugi roditelj i ono pati.

Naravno da situacija postaje posebno teškom ako dijete ima osjećaj da se roditelj s kojim mora živjeti ne brine za njega i ne voli ga.

Situacija u kojoj samo jedan roditelj odgaja dijete a koja je danas toliko česta, već je sama po sebi problem. Prijašnje velike obitelji pružale su djeci mnogo više prostora, zaštite, sigurnosti i mogućnosti identifikacije. Djeca su u prijašnjim vremenima bila – ako se usporede okolnosti – mnogo zdravija nego što su to današnja djeca. Treba naime uzeti u obzir s kakvim su odgojnim i moralnim predodžbama i s kakvim odnosom prema životu djeca u prijašnja vremena odrastala. Početkom ovog stoljeća Zapad nije bio posebno naklonjen djeci. Usprkos tome djeca su u mnogim slučajevima odrastala zdravije nego danas jer su dobivala mnogo više oslonaca. Osim toga su doživljavala iskustvo da je obitelj bila i ostajala na okupu bez obzira što se dogodilo. To je presudno iskustvo za dijete i neprocjenjiv kapital za njegov budući život.

Poznato je da djeca iz raspadnutih brakova češće sklapaju brakove koji također završavaju rastavom. To ima dva razloga: prvo ne znaju kako izgleda skladan brak i zato ne znaju ni kakav bi trebao biti ispravan partner, niti kako se treba ponašati da bi brak uspio. Drugo, prerano odustaju. Prvo zato što nisu naučili imati pouzdanja u brak. A zatim jer se iz straha da ne budu napušteni radije rastaju nego da oni budu ti koji ostaju napušteni.

Rastava može veoma negativno utjecati na djecu. Kažem „može“, jer nemaju sva djeca iz rastavljenih brakova probleme, odnosno ne rastaju se i sami jednoga dana.

Ako se neki bračni par uopće više ne razumije i ako se rastane, tada malo koristi raspravljati koliko bi bilo bolje da je brak uspio. On nije uspio, dakle moramo prihvatiti činjenice, a ne sanjariti o idealnoj slici koja se eto u tom slučaju ne može ostvariti.

Ako se neki par rastane, tada se velika opasnost za djecu sastoji u tome da ih otac ili majka – ili oboje – koriste da bi se borili protiv bivšeg bračnog partnera, ili čak s pomoću djece osvećuju.

Takvo je ponašanje neodgovorno, a i grijeh prema djeci. Tko to čini, daleko je od toga da bude dobar otac odnosno majka. Djeca zaista ništa nisu kriva rastavi roditelja. Sasvim suprotno, ona su često učinila sve što je bilo u njihovoj malenoj moći da bi roditelje održali skupa. Oni nisu odgovorni za njihovu rastavu, zato su roditelji dužni da se prema njima odnose s ljubavlju i poštovanjem. Djeca to zbilja zaslužuju jer ona su ta koja su nevina, a trpe ako brak njihovih roditelja doživi neuspjeh.

Osveti pripada naravno također i to da onaj roditelj kojem pripadne pravo na skrb za dijete tu okolnost iskorištava kako bi onom drugom što više uskraćivao susret s djecom, svaki susret im činio teškim ili ga onemogućavao.

Onaj roditelj koji nije dobio pravo na skrb može se sa svoje strane osvećivati na taj način da djecu pokušava razmaziti kako bi kod kuće oduševljeno pričala o susretu s njime, da bi im ostao u dobru sjećanju i da bi djeca dobila osjećaj kako je on mnogo bolji od onoga roditelja s kojim moraju stalno živjeti.
Takvo je ponašanje nisko i jako šteti djeci jer je usmjereno na to da ih izbaci iz njihove ionako poljuljane ravnoteže, a osim toga dovede i u opoziciju prema drugom roditelju kojemu je teže zato što je on taj koji se mora boriti za svakidašnji opstanak – često još i s vrlo malo novca.

Samo je po sebi razumljivo da djeca prije ili poslije proziru trikove roditelja. Ali to nije opravdanje da bi se živjeli vlastiti niski instinkti. Ne govoreći o tome da nitko od sudionica ne može reći koliko negativnoga djeca tu uče, a možda i preuzimaju.

Ako se rastane par koji ima djece, on mora barem nakon braka naučiti domaću zadaću koju nije naučio u braku. To znači, oboje trebaju naći časnu razinu komunikacije i sporazumijevanja, čime će stvoriti situaciju koja će biti za djecu podnošljiva koliko god je to moguće.

Ako se nasuprot tome uvijek iznova javljaju teškoće među njima, tada moraju oboje znati da bi trebali raditi na sebi. Oni moraju znati da borbe od kojih djeca trpe nastaju samo zato jer oboje ne žele otpustiti jer oboje još ovise jedno o drugom (pa iako možda samo zbog bijesa i osvete) i jer oboje žele biti u pravu.
Nikada ne smije roditelj reći da nije njegova pogreška što postoje problemi. Nikada nije kriv samo jedan. Uvijek oboje imaju svoj dio krivnje. Ti dijelovi možda su različite težine. Usprkos tome oni uvijek pripadaju svojim teškoćama, u suprotnom se ne bi nekoć bili tražili i međusobno se našli.

Zbog toga nemoj nikada nijekati svoj udio. Misli uvijek na to: Ti si čovjek kojega najbolje poznaješ. Dakle: iskoristi svoju priliku i počni od sebe. Bit ćeš iznenađen što sve možeš postići.

I imaj uvijek na umu: tko kaže da sebi nema što predbaciti, da nema potrebe raditi na sebi, taj je uvijek veći slijepac od onoga drugoga.
Bez obzira što učinili da bi izbjegli barem najljuće međusobne borbe, od presudnog je značenja da je vaša skrb uvijek usmjerena na dobrobit vaše djece. Vaša su djeca duše koje su vam povjerene. Za njih se imate brinuti. To je odgovornost koju imate prema sebi, prema djeci i prema zajednici u kojoj živite. Jer vaša su djeca društvo sutrašnjice. Kako se danas ponašaš prema svojoj djeci, tako se ponašaš prema sutrašnjem društvu. To je odgovornost koju imaš prema zemlji u kojoj živiš koja se brine za tebe i bez čijega zauzimanja nikada ne bi mogao živjeti tako dobro kako živiš.






Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

Samoća i osamljenost


Nakon rastave, iz zajedništva nužno upadaš u osamljenost. Sada si sam, i to te boli. To je znak osamljenosti.

Od osamljenosti nikada ne bi smio bježati, već bi je trebao aktivno proživljavati – na primjer tako da razviješ svoju kreativnost. Ako se naime probiješ kroz svoju osamljenost, tvoj će napor biti nagrađen time što ćeš steći osjećaj zajedništva sa svime. (Igra riječi: Allein sein = biti usamljen, All-Ein-Sein = Svemir-Jedan-Bitak). To znači, naći ćeš u sebi razinu na kojoj osamljenost više ne ćeš doživljavati kao nešto bolno, naime kao osamljenost, već kao ispunjenje, kao „zadovoljstvo samim sobom“. Tada se osamljenost pretvorila u zajedništvo sa svime.

„Zašto“, pitaš sada, „zašto je kreativnost dobro sredstvo za proživljavanje tog procesa?“ zato što je kreativnost na ovaj ili na onaj način uvijek povezana sa Sebstvom, s tvojim istinskim središtem. Ako dosegneš svoje pravo središte, svoje Sebstvo, u bilo kojem obliku, tada dolaziš u kontakt s tvojim zajedništvom sa svime.

Mnogi međutim zbog boli od rastanka i osamljenosti bježe u sljedeći odnos. Neki se upravo bacaju iz jednog braka u drugi. Ako naime teškoće u njihovu braku postanu odveć velike, oni traže novoga partnera, rastaju se i ponovno vjenčaju. To im se čini idealnim rješenjem. No ako se dobro gleda, to je veoma problematično rješenje. Prvi (ili bih možda trebao reći: prethodni!) brak sigurno nije imao teškoća samo zbog onog drugog partnera, već su posve sigurno u tome sudjelovala oba partnera, zbog čega su se i „zakvačili“, tj. međusobno upetljali. Ako jedan od njih smjesta stupi u sljedeći odnos, tada nema vremena ni da zacijeli svoje povrede ni da uvidi svoje pogreške. On se štoviše nada da će novim odnosom sebi moći oboje prištedjeti.

Da ne govorimo o tome kako ne postoji ništa čime partneru možeš jasnije pokazati da ne zadovoljava i da ga možeš brzo zamijeniti, nego ako ga napustiš zbog nekog drugog, odnosno, ako smjesta stupiš u novi odnos.

To što je takvo ponašanje nadaleko rašireno znak je grubosti koja u ovo vrijeme uzima sve više maha.

Imaj uvijek na umu: u ovoj knjizi ne brinem se ponajprije za onog drugog. Brinem se za tebe. Tvoja dobrobit Moj je cilj.

Zato mi je stalo do toga da u sebi izgradiš unutarnju snagu s pomoću koje ćeš moći biti sam. Samo ako možeš biti sam, možeš biti i u zajednici. Bez osamljenosti nema zajedništva. Nasuprot tome, mnogi danas u zajedništvu vide djelotvorno sredstvo protiv osamljenosti. To ne stoji, jer te svako partnerstvo prije ili kasnije vraća na tebe samoga. To znači, ti moraš proći sušno razdoblje. Svaki život ima prije ili poslije sušno razdoblje. Što ćeš napraviti ako to sušno razdoblje naiđe u odnosu i ako možda dođe do izražaja upravo u tome da te tvoj partner uopće ne shvaća i ne može ti dati potporu koja ti je potrebna?

Da bi to sušno razdoblje mogao doživjeti kao obogaćenje, moraš posjedovati unutarnje bogatstvo. Nemaš li njega, može se lako dogoditi da te to vrijeme u početku više iscrpe nego što bi te obogatilo. Moraš biti sposoban posegnuti u sebe, moraš u sebi naći plodno tlo koje će ti dati snage da se suočiš s prazninom u svom razvoju. Jer strmi put u visine vodi mjestimično i kroz prazninu. A kada će ta praznina nadoći, o tome ne odlučuješ ti nego Bog.

Razlog zbog kojeg u tebe može nastupiti sušno razdoblje može biti i taj, da tvoj partner prolazi kroz važan stupanj razvoja: možda se mora povući u svoju nutrinu, možda mu je potrebno da se odijeli od tebe, da bi mogao proživjeti svoju unutarnju pretvorbu.

Zbog toga što se nikada ne zna kada će i osim toga tko će od oboje partnera u braku prolaziti kroz sušno razdoblje, trebali bi oboje prije braka, a time mislim: prije svega prvog odnosa razviti osjećaj zajedništva sa svime, jer samo sposobnost da se bude sam daje ti zrelost koja je nužna za zajedništvo.

Ako suprotno tome ne razviješ kontakt sa Sebstvom a time i s tvojim osjećajem zajedništva sa svime, doći ćeš u napast da odnos preopteretiš svojim prohtjevima. To je nešto što se danas neprekidno događa i što je u 95% slučajeva uzrok rastavi. Ako nisi razvio osjećaj zajedništva sa svime, u partnerstvu ćeš tražiti oslonac koji sam sebi ne možeš dati. Danas mnogi taj oslonac traže u braku, kao da je to nešto samo po sebi razumljivo. Teško je ovdje nešto reći, jer ovdje se lako dogodi da se ego suprotstavi egosu. Ako naime kažem kako je istina da brak nije institucija u kojoj bi jedan od partnera trebao zahtijevati da mu njegov partner bude osloncem, tada će reći onaj koji se ne želi upustiti: „Eto, ja sam uvijek govorio da su takvi zahtjevi pretjerani!“ Kažem li opet da jedan drugome treba biti osloncem, tada će pomisliti da ima pravo to i zahtijevati.

Oslonac je jedan od najdragocjenijih darova koji brak dobrovoljno pruža, ali koji nije moguće zahtijevati. Zahtijevaš li ga, egoist si. Ako ga ne daješ, također si egoist. Samo tvoja zrelost i osjećaj jedinstva sa svime dat će ti sposobnost da znaš kada trebaš biti osloncem, a kada ga smiješ prihvatiti.

Znanje o tome kada je došlo vrijeme za jedno, a kada za drugo, prenijet će ti tvoje „domaće zadaće“, koje je najbolje napraviti prije, ali najkasnije ih treba napraviti nakon braka. Zato nemoj izbjegavati rad na svojoj tuzi, daj prostora svome bolu. Ne samo da imaš pravo već imaš i dužnost prema sebi i partneru da iskoristiš tu priliku kako bi upoznao dio sebe samog kojem si do sada očito posvećivao premalo pozornosti.

Prilika za rad na tuzi, dakako, upropaštena je ako se upustiš u neki novi odnos prije nego što završiš unutarnji rad na sebi samome.

Bez obzira na to, trebao bi se pitati kakav ti odnos može pružiti osoba koja se upravo sada zaljubljuje u tebe i ne daje ti vremena da se zaliječiš. Koliko je uopće ona u kontaktu sa sobom? Koliko se upušta s nekim? Možda je privlačiš jer nesvjesno osjeća da si isto tako zatvoren kao i ona?

Postoje bezbrojni primjeri koji se odvijaju kako slijedi: partnerstvo se raskida, i već jedan partner – često čak oboje! – započinje „prijateljstvo“ s nekim drugim. To prijateljstvo od početne euforije preko glumljena mira brzo dolazi do sve jačih trzavica. Prijateljstvo mora probleme neuspjela braka prihvatiti, nadvladati, preraditi. Kako jedan od partnera nije uzeo sebi vremena za zacjeljivanje, niti je izvukao pouku iz neuspjela braka, dakle nije sebi uopće posvetio vrijeme, kako da ima vremena, razumijevanja i suosjećanja za svog partnera?

Zato budi oprezan ako dolaziš iz nekog odnosa, a drugi je smjesta spreman da s tobom započne novo partnerstvo. Vrlo je vjerojatno da se toliko brine za tebe zbog toga što si povrijeđen. To znači, on je sretan da se može brinuti za tebe jer se time ne mora brinuti za sebe. Ali takvo držanje nema ništa zajedničko s altruizmom, već je čisti bijeg od raščišćavanja sa samim sobom. A tko bježi od sebe, taj će prije ili poslije pobjeći i od tebe. Njegova ti je briga trenutno možda ugodna. Ali što se događa ako ti poželiš rasti? Ako ga se stavi pred zahtjeve? Na što se možeš osloniti, na što se u tom slučaju može osloniti on, ako bježi od samoga sebe?
Takav je odnos kao nesiguran čamac na otvorenu moru. Tko u njega ulazi nema (još!) sposobnost uočavanja opasnosti.

Tko međutim svjesno i otvoreno živi svoju tugu, taj se nalazi na čvrstome tlu i otvorenih očiju gleda daleke obzore.






Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

ZACJELJIVANJE


Odlučujuća zadaća koju ima svatko nakon rastave i koju posebno započinje razrješavanjem od vezanosti, to je zacjeljivanje boli i povreda. Rastanak je uvijek povezan s bolovima bilo koje vrste i uvijek ostavlja odgovarajuće povrede. To je uvijek tako. Ako netko vjeruje da u njega nije tako, tada time samo pokazuje kako je blokiran: ili zato što ne osjeća svoju bol ili jer se nikada nije stvarno upustio s partnerom.

Boli pri rastanku prirodne su upravo kao i bolovi pri porodu. Promjene u postojanju uvijek su povezane s bolima jer potrebno je stvoriti mjesta za novo. Staro mora otići. To boli.

Kod rastave nastaje bol jer dvoje ljudi u braku tvore više ili manje čvrstu cjelinu. Njihovo razmišljanje, njihovi osjećaji, njihov ukus, njihove navike, njihova stajališta, njihove aure i njihove čakre međusobno se usklađuju. To ponekad tvori takvu cjelinu da se može govoriti o jednom organizmu. To jedinstvo vidljivo je i po jednakim crtama lica, zbog čega se za neke parove koji su dugo i skladno živjeli zajedno može pomisliti kako je riječ o bratu i sestri toliko su si međusobno slični. Partneri su skloni podjeli zadaća. Jedan npr. brine za kućanstvo, drugi zarađuje novac. Tim usklađivanjem s jedne strane i podjelom s druge strane nastaje vrlo prisno zajedništvo koje može biti toliko jako da uvečer jedan od partnera ne može zaspati ako drugi nije prisutan. Nedostaje mu nešto blisko, nešto važno. Osjeća se nepotpunim jer dijelovi koje živi njegov partner nisu prisutni.

Pri rastavi moraju oboje ponovno osvojiti ili čak izgraditi dijelove koje su odstupili svom partneru, koje su mu dali da ih on živi. To je posao. Zato su terapeuti našli prikladan izraz, nazivajući takvu terapiju radom na tuzi.

Da bi mogao zacijeliti, potreban ti je s jedne strane mir, a s druge odvraćanje pozornosti, promjena i razgovor. Mnogi u tom razdoblju razvijaju nove osobine ili ih oživljavaju, kao što je npr. zanimanje za umjetnost, ili čak i sami postaju kreativni. Kreativnost je idealna metoda za zacjeljivanje povreda. U duši već započinje proces, naime proces zacjeljivanja. Vanjskim aktivnostima kao što su slikanje, muziciranje, pisanje, oblikovanje i meditacija ti podupireš ono kreativno u sebi. Sve u tebi postaje snažnijim ako to upotrebljavaš. Tako i tvoja kreativnost.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

Zajednički stan


Primjer za to. Neki se muškarac rastao od žene i preselio prijateljici. Njegova je žena ostala u zajedničkom stanu. Bila je toliko povrijeđena da je dugo ostala sama. Nastavila je živjeti sama i zbog toga što se nije htjela upustiti u novu vezu. Kako nije ništa znala o razrješavanju od vezanosti ni o zajedničkim stvarima i darovima, ona je posebno teško podnijela rastavu i oslobađanje od vezanosti. Nakon nekoliko godina upoznala je nekog muškarca koji ju je očarao i u kojeg se zaljubila. Kako što je to uobičajeno, započela je odnos s njime i on se doselio k njoj. Ali odnos nekako nije „tekao“ kako bi trebalo. Nešto je djelovalo poput pijeska u zupčanicima. Muškarac je nekoliko puta spomenuo teškoće koje ima zbog toga što se nalazi u stanu u kojem je žena prije toga živjela sa svojim mužem, što spava u istome krevetu, kupa se u istoj kadi, jede iz istog posuđa. Ali on ni sam nije u svoje osjećaje vjerovao u tolikoj mjeri da bi nešto temeljito promijenio. On je te stvari spomenuo najviše jednom ili dvaput u svađi, i na tome je ostalo. Osim toga je bio odveć lijen i odveć neodlučan da bi proveo neku stvarnu promjenu. Ona bi se trebala sastojati u tome da se stvarno odluči za ženu, da je oženi i s njom izgradi novi odnos u novoj okolini. No on je radije ostavio sve po starom. To doduše nije imalo budućnosti, ali je bilo najlakše.

Ženi je stan bio blizak. Ona je već toliko godina živjela u njemu, zašto da se seli? Tvrdila je kako je taj stan uopće ne podsjeća na muža, jer njega se uopće ne želi sjećati pošto ju je toliko povrijedio. Ali stvarnost je bila sasvim drugačija. Vezanosti žene o bivšega muža prostirale su se poput konopaca kroz cijeli stan. Slikovito rečeno, krećući se stanom, ona i njezin prijatelj neprekidno su se sapletali o njih.

No oni su ostali pri toj stambenoj situaciji, kao i pri svim vezanostima i problemima koji su iz toga nastajali. Umjesto da potraže zajedničko rješenje, vremenom su se sve više svađali, sve dok veza nije popustila. Muškarac se iselio. Žena je ostala u stanu. Samo sada sa još više sjećanja, još više doživljaja koji su djelovali, tj. sa još više vezanosti.

Pitanje koje se ovdje postavlja je sljedeće: što učiniti ako ne možeš iz bilo kojih razloga iseliti iz stana ili kuće u kojoj si živio s bivšim partnerom? Najprije pokušaj osjetiti koja te odjeća, pokućstvo i predmeti iz zajedničkog kućanstva vežu za tvojeg bivšeg partnera, i oslobodi ih se.

Tada ti savjetujem sljedeće: stavi u sredinu svake sobe svijeću i malu posudu s pijeskom, u koji ćeš utaknuti mirisne štapiće. Svijeće i mirisni štapići trebali bi gorjeti 24 sata. Ako neka od svijeća dogori, zamijeni je novom. Isto tako moraš uvijek nanovo obnavljati mirisne štapiće.

Najbolje je ako taj postupak provodiš s još jednom osobom ili čak i nekoliko njih, pri čemu se možete izmjenjivati, zajedno pjevati ili meditirati.

Važno je da ni jedna prostorija koju ste zajedno koristili ne bude izuzeta. Isto tako bi trebao povremeno prozračivati i naravno paziti da su svijeće tako postavljene da nešto ne zapale.

Taj je postupak i zbog toga tako važan što svim sudionicima jasno pokazuje da odnosi dopiru dublje i da imaju mnogo dublje značenje nego što vi to sebi ikada možete zamisliti. Zato što posljedice partnerstva odnosno samo partnerstvo slabo cijenite, zato imate u današnje vrijeme naviku da osnivate nekoliko odnosa i to jedan za drugim u istoj okolini. Kada bi mogli vidjeti vezanosti, bili biste iznenađeni kakvom je mrežom vaš dom isprepleten. Nije zato nikakvo čudo što vaši odnosi postaju sve zamršeniji, sve kraći, što u njima ima sve više razočaranja. Pod tim okolnostima, ni vi sami, a ni vaša okolina nemate mjesta za novu osobu. Vi ste u doslovnom smislu riječi blokirani. To stvara pravi začarani krug: počinjete rano, odveć rano s odnosima. Niti ste zreli za odnos, niti ste sposobni izabrati pravoga partnera. Rastanak je time već predodređen, a s rastavom i povreda. Prvi odnos sadrži 100% otvorenosti i predanosti – ili bi to trebao imati. Sljedeći odnos već ima samo 50%. s pozljedom dolazi i blokada. Sada se nadate da ćete uz pomoć novog odnosa razriješiti blokadu. Ali taj novi odnos blokira vas još više. Takvim načinom življenja ulazite u spiralu povreda i s tim povezanih blokada koje se toliko dugo nastavljaju dok više ne možete izdržati i dok se ne slomite duševno, duhovno ili tjelesno. Obično tek tada imate prigodu otkriti nešto novo i pronaći novi put.

Od presudnog je značenja na kraju te spirale spoznati da morate prekinuti kako vaše unutarnje, dakle emocionalne, tako i vanjske vezanosti, a to su darovi, odjeća i zajedno korištene stvari. Ako to ne napravite, oslobađanje će vam veoma teško pasti, a vjerojatnost da ćete se zaplesti u svađu, bijes, mržnju i prezir i napokon rastati povećava se upravo u onoj mjeri u kojoj ste vezani o starome – i još k tome to sebi čak i ne želite priznati. Drugim riječima: osjećaš li bijes, mržnju itd. prema svom nekadašnjem partneru, tada budi siguran da si vezan o njega. Nastoj dakle saznati gdje, u čemu i kroz što su te vezanosti nastale, prepoznaj ih, razriješit ih i oslobodi se. U tom ti je slučaju čak i tako tužan doživljaj kao što je neuspio brak donio dobar zaokret i ti si postigao važan cilj. Jer što ti tvoj partner može više darovati, nego da pronađeš samoga sebe?

Vidiš, dakle, ako se stvarno brineš za ono što je tvoja zadaća, u svakoj ćeš životnoj situaciji naići na nešto važno: zato možeš uvijek biti zahvalan i okolini i partneru od kojeg se u nutrini moraš odijeliti, a to ti donosi slobodu.

Sve je razvoj. Pogreške koje praviš nisu ništa drugo nego razvojni koraci iz kojih možeš mnogo naučiti. Život je škola. Završi je dobrim uspjehom, idući od znanja do spoznaje, od spoznaje do radosti, od radosti do blaženstva. To znači: od ja do ti, od ti do Sebstva. Misli već danas na to da si ti Bog i bit ćeš na cilju






Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

Osloboditi se darova


Ima dosta ljudi koji bez prekida loše govore o svojem bivšem partneru. Ali ništa ih ne smeta da i dalje budu okruženi njegovom nazočnošću
.
Još ću jednom to reći na drukčiji način: oni ga toliko ogovaraju zbog toga što ni u kojem slučaju ne žele otpustiti. Jer oni se ne vežu samo u mislima, riječima i djelima, već i preko predmeta. Oni čuvaju sve predmete koje su dobili od svog prijašnjeg partnera. Dijelom ih čak svakodnevno rabe ili ih stalno nose. Ne postoji ništa što toliko jasno pokazuje povezanost s nekom drugom osobom kao što su to prstenje, lančići, satovi, posuđe, slike i odjeća. Pri tom posljednjem posebno donja odjeća. Mnogi misle kako to uopće nije nikakva vezanost, govore kako su se oni jednostavno samo priviknuli na te predmete, naravno da bi mogli živjeti i bez njih, ali bi bila šteta odbaciti ih. Ali na partnera koji ih je nekada darovao, kažu oni, uopće više ne misle, ne govoreći o tome da bi preko tih predmeta bili vezani o njega. Oni se varaju. Oni su više vezani nego što vjeruju odnosno priznaju. Vezanosti o prijašnjega partnera jako su duboke. To nikada ne bi smio podcijeniti. Bliski kontakt koji u braku (ili rečeno na moderan način: zajedničkom življenju) nastaje, po-vezuje dvoje ljudi na mnogim razinama, od kojih su priličan broj nesvjesne.
Zbog toga npr. mnogi koji su u svom odnosu bili nesretni vjeruju kako ne će proliti ni jedne suze ako ih njihov partner napusti. Kada on ipak stvarno ode, tek tada osjete koliko su vezani o njega i koliko ih rastanka boli, iako su ga toliko priželjkivali. Vezanosti u tjelesno-duševnoj zajednici muškarca i žene jako su duboke, zato ih nikada ne bi smio podcijeniti. Razmisli zato u miru – možda pri tome možeš konzultirati i svoje Sebstvo – u kolikoj te mjeri partnerovi darovi podsjećaju na njega. Kao mjerilo po kojem ćeš procijeniti koliko jasno sagledavaš situaciju, mogu ti poslužiti lančići i prstenje. Ako imaš osjećaj kako te stvari ne vežu, tada je to znak da se barem u tom slučaju ne možeš osloniti na svoj osjećaj. Jer prstenje i lančići vežu uvijek, zato i jesu glavni simbol povezanosti prilikom zaruka i vjenčanja. Zato osobe koje imaju jak kontakt sa svojim dubljim osjećajima prvo skidaju vjenčani prsten ako se u svojoj nutrini žele distancirati od svoga partnera.

Ali ne vežu samo prsteni, lančići, narukvice i naušnice, već i ostali darovi kao što su npr. knjige, slike, pisma, posuđe, gramofonske ploče, novine. Kod svih stvari koje si dobio razmisli je li te vežu i je li se osjećaš stvarno slobodnim. Pitaj i svoje Najviše Sebstvo. Dopusti da te ono savjetuje i vodi.



Osloboditi se odjeće


Kao što prstenje i lančići znače vezanosti, ista je stvar i s odjećom, a posebno s donjom odjećom. Ona veće uvijek. Rastani se zato od tih dijelova odjeće ako se želiš riješiti vezanosti. Posebno donje odjeće. Nje bi se žena trebala odreći i u slučaju ako je nije dobila na dar od svog bivšeg partnera. Jer ženska donja odjeća dolazi posebno u kontakt sa zajedničkom seksualnošću. Ma koliko se to tebi na prvi pogled činilo neshvatljivo, to je potpuno realno i na svakoj višoj razini lako vidljivo. Misli uvijek na to da je finomaterijalno ono što na tebe posebno utječe. Tvoje misli i osjećaje također nije moguće dohvatiti rukama, a ipak u posebnoj mjeri utječu na tvoj život. Ista je stvar s energijama koje te vežu o partnera. Te energije imaju zadaću da dvoje ljudi u sretnom braku toliko zbliže, da se mogu smatrati cjelinom. Pri čemu i tu oba partnera moraju paziti da te energije prirodni karakter odnosa ne pretvore u vezu koja sputava. Pri rastavi te se prirodne, prisne veze nužno doživljavaju kao vezanosti. One se moraju razriješiti jer i brak je razriješen. Te vezanosti zato prilikom rastave dobivaju sasvim suprotno značenje. Ono čemu se prije težilo sada postaje opterećenjem, i zbog toga se mora razriješiti.

Zbog potpunosti moram reći da i veze koje nastaju u braku mogu biti problematične. Sve dok bračni par živi svoju seksualnost te će vezanosti postojati. Zbog toga savjetujem bračnim parovima da bi nakon šezdesete godine, najkasnije nakon šezdeset pete godine života trebali živjeti suzdržavajući se od seksualnih odnosa. Samo tako mogu razriješiti te vezanosti i time se otvoriti za druge vrste energija.

No da se vratimo na temu rastave. Ako se npr. žena želi rastati od muža, ona bi obvezno trebala potpuno obnoviti svoje donje rublje. Ako to ne učini, može godinama biti vezana.

Također ni madrace, pokrivače i posteljno rublje ne bi nakon rastave smio upotrebljavati ni jedan od partnera. U vezi s tim stvarima izmijenjeno je toliko intimnosti da su one još jako nabijene zajedničkom energijom.






Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

ODVAJANJE


Kao što je rečeno, postoje situacije u kojima ne pomaže nada, ne pomažu pokušaji ni razgovori, u kojima je brak pri kraju te je bolje pogledati činjenicama u oči nego se odati bilo kakvim iluzijama.
U tom trenutku najvažnije je za oba partnera da uvijek imaju na umu kako su čovjeka, s kojim sada imaju tolike teškoće, nekoć voljeli. Ma koliko imao bijesa u sebi – obuzdaj se, u slučaju potrebe svjesno se posveti svojim osjećajima, ali misli na ljubav koja je nekoć postojala. Nemoj sebe uvjeravati kako sada znaš da partnera nikada nisi volio. Sve je to već dio tvoje osvete. Ako si se jedno iz ljubavi vjenčao s njime, tada se sjeti toga i ne niječi to. Ako nasuprot tome vjeruješ kako ga nikada nisi volio, tada moraš biti iskren i sebi priznati da upravo tvoj partner nije nikada imao šanse kod tebe. On je dakle onaj koji je prevaren i ti zato nemaš nikakvo pravo na osvetu – kao uostalom ni u bilo kojem drugom slučaju.
Kako bilo da bilo, nemoj dopustiti da tobom ovladaju takvi osjećaji. Tvoj partner nikada ne može biti tako strašan i opasan kao što su za tebe opasni takvi osjećaji.


Prekidanje veza

Ovo što sam rekao za privremen rastanak, vrijedi naravno i za konačni. Nije samo važno nego je od odlučna značenja da se riješiš vezanosti o svome nekadašnjem partneru. Vjerojatno je i zbog toga došlo do konačne rastave jer su vašim partnerstvom više vladale vezanosti nego odnosi.
Vezanosti prepoznaješ po tome što su uvijek povezane s neslobodom, problemima, teškoćama i povredama. Vezanosti sputavaju. Nasuprot tome, odnosi ostavljaju slobodnim. Njima ne vladaju zahtjevi i pritisak nego ljubav, otpuštanje, ostavljanje slobodnim i predanost.
Tek kad se razriješiš svoje vezanosti o partneru, mogu nastati odnosi. Za to je sada naravno prekasno. Ali oslobađanje od vezanosti čini da postaješ slobodnim, da možeš otpustiti, da se možeš izvući iz zahvata neuspjela braka.
Phyllis Krystal vrlo dobro opisuje oslobađanje od vezanosti. Ti možeš uz pomoć njezinih knjiga i kaseta – posebno uz pomoć njezine knjige Raskidanje unutarnjih okova – sam raditi na oslobađanju vezanosti od partnera. No često je pametno imati nekoga tko će te voditi kroz taj proces, tko će se posvetiti tebi, tko može zapaziti osjećaje što naviru u tebi i tko ti u slučaju potrebe može dati potpuno tumačenje onoga što vidiš, doživljavaš i onoga što osjećaš. Sada već postoje mnogi koji rade po metodi Phyllis Krystal. Posve sigurno ima i izvanrednih terapeuta, koji inače nemaju nikakvo drugo terapijsko obrazovanje, ali dobro poznaju tu metodu. Ako imaš osjećaj da je to pravi terapeut za tebe, tada mu se povjeri, zamolim za Božje vodstvo i prođi kroz svoj proces. Inače budi oprezan s terapeutima koji su premalo osposobljeni, koji su premalo radili na sebi ili koji misle da sve moraju objasniti „duhovno“, odnosno „karmički“. Psihoterapija je veoma, veoma ozbiljna stvar za koju nitko ne može biti odveć osposobljen, odveć učen i iskusan.
Ma kako se odlučio, potraži Božji blagoslov i razriješi svoje vezanosti – tada će tvoj proces zacjeljivanja teći brže i lakše.
Može se dogoditi da se pri razrješavanju od vezanosti pojavi jako mnogo bijesa, mržnje ili prezira. Nemoj to gutati. Ne potiskuje te osjećaje.
Uvijek iznova ponavljam da su bijes, mržnja i prezir čovjekovi unutarnji neprijatelji. Zato bijes mora izaći van, da bi svjetlo ušlo unutra. Postoje mnoge terapeutske tehnike koje to vrlo dobro postižu. Važno je da oboje – i ti i terapeut – molite Boga za vodstvo i, da na sebe preuzme posljedice vašeg djelovanja. To će te osloboditi bijesa i njegovih posljedica.
Na isti način trebaš postupiti s mržnjom, prezirom, zavišću ili ljubomorom. Sve to treba izaći iz tebe.
Pri tome su dvije stvari presudne: kao prvo, sve treba izaći. To znači, moraš sebi uzeti vremena i češće se pozabaviti tim osjećajima. Ne žuri ni sa čim, već često ponavljaj tu vježbu.
Zbog loše savjesti može se lako dogoditi da se poželiš što prije riješiti tih osjećaja. Ali to će te dovesti tek do vrlo kratkog olakšanja. Samo u slučaju ako sebi uzmeš dovoljno vremena za te osjećaje što vriju u tebi, ako oni nađu dovoljno mjesta u tvojem svjesnom doživljavanju, samo onda ih možeš otpustiti i postati stvarno slobodnim.
Kao drugo, ti moraš bilo kada doći do oproštaja, možda čak i do pomirenja – barem u sebi! „Zašto?“ pitaš. „Da bih opet bio dobro dijete?“ Ne, naravno da ne. Nego zato što te bijes, mržnja, prezir i svi ostali takvi osjećaji vežu. Samo te pozitivni osjećaji kao što su ljubav, opraštanje, pomirenje (barem sa sobom samim!), razumijevanje, poštovanje, vrednovanje, otpuštanje (!) čine slobodnim. Zato tvoj cilj mora biti da sa svojim (bivšim) partnerom težiš postići stanje mira i mirna shvaćanja, i da to prije ili kasnije i postigneš. Vječne borbe, svađe i povrede ne koriste nikome. Imaj na umu da svi osjećaji kao što su svadljivost, bijes, mržnja i osvetoljubivost moraju biti pročišćeni. Tu ne postoje iznimke. Iz toga proizlazi paradoks: što su jači osjećaji prema tvom partneru, to je veća mogućnost, ne, nužnost, da se jednoga dana, u nekom od budućih života, opet sretneš s njime kako bi to razriješio. Zato što je tome tako i zato što ni ovdje ne postoji nikakav drugi izlaz, zato ti toliko uporno savjetujem da ne raskidaš brak, a ako to ipak učiniš, da to učiniš na miroljubiv način.
Zato pojasni što više toga možeš u ovom životu, kako bi sebi u budućnosti – u ovoj i u kasnijim inkarnacijama – prištedio neugodna iznenađenja.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

ZBLIŽAVANJE


Ako si uspio naučiti nešto o sebi i osjećaš da ti je tvoj brak važan zbog čega ga želiš i dalje održati, tada uzmi sebi vrijeme za novo zbližavanje. Kao prvo, obrati pozornost na sve ono što sam rekao o upoznavanju, pojašnjavanju, dogovaranju, obvezivanju i odluci.

Ti se trenutačno nalaziš na točki na kojoj možeš započeti sve iznova. Razriješi zato stare veze, npr. uz pomoć metode Phyllis Krystal i uđi u novu vezi tako što ćeš pojasniti sve ono što je bilo nejasno.

Mnogi se parovi, zbog starih vezanosti, upravo bacaju jedno na drugo. Oboje partnera su radnosni da se međusobno opet imaju, presretni su što opet vide tračak nade – i time zadaju smrtni udarac svojem odnosu.

Daj sebi vremena. Daj sebi vremena. Daj sebi vremena. Vježbaj se u strpljenju. Vježbaj se u strpljenju. Vjerojatno ti se čini da ova ponavljanja već predugo traju! Strpljenje je pola života i daleko više od pola odnosa. Zašto je tome tako? Zato što je strpljenje isto tako dio ljubavi kao i mudrosti. A svatko, tko ima dobar odnos, stekao je barem svoj oblik mudrosti.

Zato ostavi sebi vremena da iznova upoznaš partnera i pokušaj tako mirno i tako ljubazno koliko ti je moguće objasniti sve što je tebi važno. Točno si zapiši što želiš razjasniti, o čemu je vođen razgovor i kako je završio. Ne budi krut i ne budi tvrdoglav. Budi lak, budi savitljiv. I ovdje neka ti drugi pomognu. Razgovaraj s nekim o onome što te zaokuplja, npr. s osobom povjerenja, tako da imaš nekog tko će te upozoriti na probleme, nejasnoće i mnogo toga drugog.

Razjasni mnogo i budi otvoren. Tek kada ti je pojašnjavanje s partnerom uspjelo, započni sasvim lagano i sasvim pažljivo s približavanjem. Imaj uvijek na umu da je uvijek bolje uzeti sebi više vremena nego u bilo čemu prenagliti. I misli na to da ste vas dvoje možda zbog toga upali u takve teškoće jer ste bili odveć nestrpljivi, zbog čega ste premalo toga pojasnili i premalo razgovarali, što je opet imalo kao posljedicu da niste bili jedno s drugim načistu i na kraju ste se sve manje razumjeli. Nestrpljenje je početak mnogih problema.

Uzmi sebi vremena jer u vremenu je pretvorba.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

SVJESNO DOŽIVLJAVANJE


Sve su to pitanja koja bi te trebala zaokupljati u vrijeme rastajanja. Ona ti pružaju mogućnost osvješćivanja važnih sadržaja, mogućnost da u slučaju potrebe radiš na njima i da zbog toga možeš tvom partneru posve drukčije prići.

Nemoj na ovome mjestu reći kako uopće nemaš potrebu prići mu na drukčiji način, odnosno imati drukčiji odnos s njim. Ako to naime kažeš na takav način, kao prvo, pokazuješ da samoga sebe varaš, drugo, da još jako ovisiš o njemu i to negativno; treće, time pokazuješ da i ne tražiš nikakav drugačiji odnos, pa je prema tome bio ipak ispravan način na koji se tvoj partner prema tebi odnosio! Dakle: budi oprezan s takvim izjavama!

Ako naime postaneš svjestan i shvatiš u čemu se sastoji tvoje zapetljavanje s njime, može se dogoditi da se razriješi presudni čvor – u tebi, a time i u tvojem odnosu prema njemu.

To razrješavanje čvora u tebi može usprkos tome značiti da je došlo do konačna rastanka. Ali može biti znak da će vaš odnos, svejedno što se dogodilo, postati bolji.

Sada ćeš možda reći: „Pa u tom slučaju sve ovisi o meni! Ako se ja promijenim, sve će biti bolje! Izgleda kao da uopće nije važno što se on ili ona uopće ništa ne trudi!“

Shvaćam da si povrijeđen. Znam da si proživio mnogo bolnih stvari. Imaš pravo na svoju povredu i imaš pravo na svoje vrijeme zacjeljivanja. Te tako važne stvari ne želim nipošto oduzeti. Sasvim suprotno! Ostavi si vremena za razvoj jer on je odlučujući.

I tu je dobra stručna pomoć vrlo, vrlo dobrodošla – a sasvim sigurno bi to bila i prije rastave.

Radi na svojem razočaranju, svome bijesu, svojoj mržnji, preziru i povredi. Uzmi sebi i daj sebi prostora za osjećaje. Misli na to da si ti važan. Da te nitko nema prava osuditi, nitko nema prava oduzeti ti tvoje osjećaje, vrijeme koje ti je potrebno za razvoj, unutarnji proces. Svatko ima svoj put. Upravo da se nalaziš pred svojom četvrtom rastavom, nitko nema pravo osuditi te – ti sam uostalom također ne. Ne osuđuj se, nego otvori širom oči i siđi s vrtuljka koji te očito uvijek iznova dovodi na istu točku.

Pronađi što te je dovelo do te situacije i što moraš napraviti da bi je promijenio.

Ako to pronađeš, ako možeš shvatiti neka od svojih ponašanja i doživjeti njihovo djelovanje na druge, tada se to teško vrijeme za tebe već isplatilo. A upravo ovdje dolazimo do odlučne točke koju nikada ne smiješ zaboraviti, koju moraš uvijek imati pred očima: ne postoje nikakve teškoće na koje bi mogao naići iz kojih ne bi mogao naučiti nešto što je od presudnoga značenja.

Iskoristi zato vrijeme, iskoristi činjenicu što si prisiljen razmotriti ponešto u vezi sa svojim ponašanjem i usvoji važnu naviku: ako naiđeš na bilo kakve teškoće, nemoj pokušati pobjeći od njih. Pokušaj shvatiti zašto su se pojavile, što možeš iz njih naučiti, je li, kada i kako ih možeš riješiti.

To je sasvim sigurno najbogoslovljeniji način na koji se možeš odnositi prema svojem životu. Na taj način naime sve postaje važno, sve dobiva značenje, sve ima smisao i zato ti sve donosi blagoslov.

Vidiš li? To je odgovor na tvoje pitanje je li sve ovisi o tebi. Odgovor glasi „da“, jer blagoslov tvog života nalazi se u tebi. Jedino u tebi i nigdje drugdje. Ti si Bog svog života i svoje sudbine. Nitko drugi. Ne zaboravi to nikada. Tko ne uvidi da je Bog, kojega stalno traži, nikada ne će završiti svoju potragu, nikada ne će moći naći sreću.
Da to jest tako, i da ti to znaš, to je blagoslov.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

SJENA


Preskoči zato preko svoje sjene i pogledaj je. Kao što je rečeno, C.G Jung pod sjenom podrazumijeva sve one dijelove koje netko na sebi ne voli i zato ih i ne želi vidjeti, a to su pored prethodno navedenih još i pohlepa, škrtost, svadljivost, oholost, mržnja, prezir, netolerancija, umišljenost i lažna svetost.

Od presudnog je značenja za tvoj razvoj da budeš sposoban pogledati te svoje dijelove. Nemoj ih vrednovati. Nemoj za sebe smatrati da bi zapravo već trebao biti savršenim. Nitko ne može postati savršenim ako se ne može suočiti s onim osobinama koje u njemu nisu poželjne. Sljepoća i lažna svetost pripadaju u sjenu isto tako kao i uljepšavanje i zavaravanje. To pripada najvećim opasnostima na koje čovjek nailazi na svom duhovnom putu. Onome tko želi stići k Bogu, a ne obraća pozornost na svoju sjenu ili je čak prezire, pad je predodređen. Jedan od indijskih tobožnjih gurua, poznat u cijelom svijetu, zastrašujuć je primjer za to.

Zato mirno pogledaj sebi u oči – i onda ako za sada još vidiš poneku nečistoću. Prepoznati sjenovit dio sebe i priznati ga velika je stvar. Uživaj u tome i ne pokušavaj taj sjenoviti dio brzo promijeniti. Umjesto toga, živi svjesno s time. Pogledaj kako djeluje, kako suobličava tvoj život. Kako je nastao i kako dolazi do izražaja u odnosima prema drugima, posebno prema partneru. Misli uvijek na to da je tvoja sjena u prošlosti tvorila zaštitni mehanizam koji ti je omogućio da preživiš.
Zato se ljubazno ophodi prema svojoj sjeni jer trebao bi se ljubazno ophoditi i prema sebi samom. Imaj uvijek na umu: samo ljubav mijenja. Ako nasuprot tome pokušaš brzo promijeniti neku svoju osobinu, tada budi siguran da je u takvoj želji na djelu tvoja sjena. Ta je želja naime najbolja metoda da održiš svoju sjenu jer se prema njoj jednako nestrpljivo odnosiš kao što su se, očito, u tvome djetinjstvu nestrpljivo odnosili prema tebi. I u tome se tvoja sjena dobro snalazi.

Pitaj se koje bi ti dijelove sjene mogao imati koji su uvjetovali da si kod svog partnera toliko toga previdio. Kako to da zamke nisi još u početku vidio, osjetio, naslutio? Zašto ti tako mnogo toga nije upalo u oči? A ako jest, zašto nisi nadaleko zaobišao takva čovjeka?
Što to ima zajedničko s tvojim ocem ili tvojom majkom ili oboma?

Postoje li dijelovi u tebi koji su od početka znali da odnos ne će uspjeti? I zašto ih nisi poslušao?





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html