Gledam se jutros
u ogledalu,
naviru neke sitne
crte oko mojih
sljepoočnica.
Bore rugalice.

Mislim, dobro je.
Vrijeme je.
To su moje četrdesete.

Još ne razbuđena
otvorila sam google
i upisala :
ČETRDESETE

Pretraživač je izbacio
50-tak zanimljivih naslova.

"Što nikako ne činiti u 40-tima"
"Što učiniti prije 40-te"
" 40 odluka koje trebate donijeti prije 40-te".......

Iz posljednjeg naslova
najviše mi se svidjela
11- ta odluka :

" Nikada nije prekasno. Ako dosad niste naučili svirati flautu ili postati budist - a silno ste to željeli - nemojte paničariti. Nikad nije prekasno."
Možda postanem budist.

Izbezumljena od svih tekstova
koje sam pročitala ( otprilike 20-tak ),
otišla sam u kuhinju po čašu dobrog pelina.
Ništa bolje ne klizi od pelina.
Tako sam htjela zapaliti cigaretu!
Pretražila sam stan...
I ništa.
Kćer ih čuva samo za sebe.

Zatvorila sam google,
jer sam od silnih uputa za žene poput mene,
ostala "osakaćena teta".

Okrenula sam ogledalo prema sebi
i nasmijala se.

Eh da, četrdesete.
Moje četrdesete!

Slobodne,
osjećajne,
vrtirepkaste ( nije riječ)
bez dlake na jeziku,
riječ NE postoji i NE zanima me,
zahvalne,
ne prizemljene,
iskrene,
ljubičanstvene ( možda nije riječ )
Sretne
i
Zadovoljne...
( dvije prave riječi ) Moje četrdesete.

Oznake: godine i snovi, malo cvijeta.., moje godišnje doba