"Najlepše je kad nađete prijatelja ili prijatelje koji imaju isti psihicki poremećaj".

Jeste li ikad u životu upoznali svoju srodnu dušu, bilo prijateljsku bilo ljubavnu? Ako jeste onda ste veliki sretnik ili sretnica. Nadam se da ste ih zadržali u svome životu. Ja mogu sa sigurnošću reći da ja jesam. Mislim da sam upoznala nekoliko prijateljskih srodnih duša. To su duše koje se stapaju sa tobom svaka na svoj određeni način.
Znate li onaj pogled preko stola sa potvrdnim klimanjem glave, onaj izraz očiju koji vam kaže " jel ti to ozbiljno?"
Onaj susret duša kad se prvi puta upoznate, sjednete, pričate i onda shvatite da se već poznajete. Možete toj osobi reći sve znajući da neće iznevjeriti vaše povjerenje?Jer je i sama to proživjela. Eh, da upoznali ste svoju srodnu dušu.
Pored takvih osoba dobijete rekli bismo psihički poremećaj. Postanete opet dijete koje se smije i hihoće, vaše priče nadjačavaju i sve ostale radnje padnu u drugi plan.
Kad se nađete skupa niti jedna druga soba nije potrebna niti društvo jer vi imate svoj svijet koji samo vi razumijete. Da, i napokon ste našli nekog tko ima isti psihički porećaj kao i vi. Odnosno njegov psihički poremećaj ste vi i obrnuto.
Srodna duša zove nas telefonom baš onda kad smo mi željeli zvati nju. Zna kako se osjećamo a da ništa ne kažemo, prepoznaje i obraća pozornost na te mini signale koje šalje naše tijelo, a koje samo ona zna pročitati. U nju imamo potpuno povjerenje, znamo da nam govori istinu bez skrivenih namjera. Mislim da u životu isto tako možemo imate više srodnih duša. Tu teoriju potkrepljujem činjenicama da su srodne duše naše polovice, a sa svakom tom polovicom ili srodnom dušom činimo jednu cjelinu u nekom području.
Zašto postoje takve osobe?
Na našem putu kroz inkarnacije uvijek srećemo iste duše koje kroz nas uče ili mi učimo od njih. Taj proces je uvijek obostran. Te duše imaju uvijek određenu karmu s nama i moramo u svakom sljedećem životu vratiti jedni drugome “dugove”. Eto tako ja to gledam.
Ja sam jednu svoju srodnu dušu stekla rođenjem, kada smo skupa nekada frcaju iskre od prepiranja a u večini slučajeva drugima idemo na živce sa svojim hihotanjem i zaključcima. Svaki taj zajednički provedeni trenutak bilo u prepiranju ili hihotanju je dragocjen i prava sreća za mene.
Znam da nikad neću ostati bez nje jer ćemo se opet sretati kroz neke druge živote. I veselim se svakom tom ponovnom susretu.