Osjećajući kamen na prsima, od silnog penjanja po kamenim ulicama tražeći mjesto za prespavati, svakodnevica sezonskih radnika koji nemaju riješen smještaj.
Aj hvala bogu da sam i to doživjela vidjeti ( iako ne za sebe) pravo lice džungle.
Sjetih se filmova o gladijatorima i krvi do koljena na borilištima ista situacija tu kod "nas".
Sa svake strane ponude i potražnje tko više ponudi njegova cura i tako unedogled.
Godinu dana prije traženja sezonskog posla prvo morate naći smještaj, iako se radi i o supi doslovno za nju ćete masno platiti. Lakše je naći posao nego smještaj na otoku.
Živjelo nam pravo na rad i život. Svaka čast našoj lijepom na svemu što nam pruža. Nakon što nas napusti naša raja i odseli masovno u Dublin, možda i ja tada dobijem lutriju i rad u svojoj struci.
A do tada samo opušteno, neka ide život.