Znaš li da opet pišem o tebi o nama......Ignorirajući sve što nam se dogodilo, pokušavam opravdati sve učinjemo.
Odmakla sam se od boli i tog strašnog osjećaja jada. Da jada, to je ono što sam osjećala zadnjih mjeseci.
Gdje je nestao moj prijatelj, moj ljubavnik, moj sve....
Kako u jednom trenutku smo ti i ja postali nepoznati ljudi, iako smo si obećali da to nikad nećemo biti. Nisi održao svoju riječ i pustio si da nestanem od tebe. Okrivio si druge ljude, sakrio si se iza drugih. Nisi priznao da si isključivo ti kriv što nismo u kontaktu. Sve što si pričao si znači lagao. Jedno si mislio, drugo govorio a treće napravio.
A ja, ja još uvijek volim all of you, volim sve tvoje nedostatke i mane kao i prvog dana samo bez iluzije o tebi.
Kako znati da je ono što osjećaš ljubav prema nekome? Kako sam znala da je ono što osjećam ljubav?
Tako što bez obzira što se dogodilo, bez obzira što si sad s njom, ako si sretan jer nadam se da jesi onda sam i ja.
Tvoja sreća očito ne pripada meni........
Opet o tebi pišem, kome drugom to reći, samo poneki bi to razumjeli. A i oni koji bi razumjeli ne bi ništa rekli.
I daleko od tebe, osjećam tebe cijeloga. Osjećam sve tvoje uspone i padove. Po danu te krijem od sebe, po noći izlaziš iz mojih snova i svađaš se sa mnom. Osjećam te po svuda.
Sve što jesi, što si bio i što ćeš biti.