Mađioničar vremena

18 lipanj 2018

Mađioničaru vremena
koji iz snova potječeš u dan,
pretvori i spusti suzu
u moju čašu sna.

Pogledaj moje oči,
pogledaj što mi to sve znači.
Taj gric duše iz sna,
ti mađioničaru vremena.
Ja sam tvoj sat
tvoj otkucaj vremena.

Želim da znaš što mislim,
što osjećam.
Jer ne znaš odakle
dolazim ja!

Nemaš pojma kuda idemo,
kuda plovimo usukani...
Prema čemu?
Uhvaćeni smo u gomili brzaca.



Ponesi me prema
novoj rijeci,
ponesi nas.

Zar me još nisi upoznao?
Zar ne poznaješ nas?
Ti mađioničaru vremena
koji iz snova
pretvaraš se u dan.

Oznake: moj sat, tvoj otkucaj vremena

Na posljednjoj stanici

15 lipanj 2018

Kako nazvati iskrcavanje na posljednjoj stanici?
Stanici perona?
Vlak je stao i izašla sam,
s perona ludila i zablude.

Zadnja stanica za sve,
ne ispričane priče
i izostavljene točke.



Točku sam stavila.
Novu rečenicu započela.
Olakšanje.

Oznake: posljednja stanica, izlazak, ulazak

Najljepše je biti ta žena

14 lipanj 2018

Najljepše je kad muškarac zataji ženi da je voli,
kad otkrije ljubav u njegovim očima.

Najljepše je...

Kad osjeti strujanja između njih.
Njihove energije se spoje,
a dodiri ostanu netaknuti.

Najljepše je kad muškarac ljubi ženu u kosu.
Tako joj odaje svoju naklonost.

Lijepo je....

Kad muškarac svojim prstima prolazi kroz njezin potiljak,
ostavljajući svoju snagu u njemu.




Kad privuče njezin vrat prema svom licu
ona zna da je njezin.

Kad osjeti da je njegova....

Znate što je zapravo najljepše?
Najljepše je biti ta žena.

Oznake: privatno, on i ja

Nisi bio voljen ako te pjesnik volio nije

13 lipanj 2018

U Poetry- clubu Magis održali smo predstavljanje zbirke pjesama Pjesnički kolOSIJEK.
Izuzetno mi je zadovoljstvo predstaviti vam ljude, pjesnike, umjetnike života.
Društvo pjesnika Antun Ivanušić djeluje više od 20-tak godina na području Osijeka. Mnogobrojne suradnje su ostvarene. Jedna od njih je s Udrugom za promicanje kvalitete života starijih osoba Klub 6+ pomoću koje je zbirka tiskana.
Tisak zbirke pjesama sufinanciralo je Ministarstvo demografije, obitelji, mladeži i socijalne politike u sklopu projekta "Jesen života puna je boja "


Lijepi u duši, veseli i raspjevani...


Glazbeno su nas oduševili: grupa Suzette ( s odličnim autorskim pjesmama )


....I dalje tražim stijenu
gdje ću sagraditi dom,
jer više u tvom srcu
nisam svoj na svom.
Na našem starom mjestu
rijeka, most i obala,
al' tebe više nema
ostao sam samo ja.
...
Nenad Peteš ( stih iz pjesme Divlja rijeka)


Nenad Peteš


Zahvala Mirti Šulmajster Šodić, bez koje ne bi bilo zbirke...


Haiku kraljica, Ljerka Antonić


Ana Jakobović


Silva Filipović


Mlada cesarica, Paula Borozan


Zdravka Pirel


Mačak Zorislav Vidaković


Jadranka Reder


Helena Kaladić


Naša humanitarka Lidija Sopjanac


Vječna Vera Kozar


Moja istomišljenica Smiljka Kakaš


Franjo Halusek, hvala na ustupljenim fotografijama!


Zdenka Petrović


Moj najdraži buntovni francuz Vjekoslav Sulić


Mezimica Andrea Krejči


Branka Križanić


moja malenkost Ivana Plavljanić

i ostali ne manje važni: Nevenka Špoljarić, Miroslav Kablarević, Lorena Kujek, Dragica Mihaljević, Višnja Sekulić.....
vidimo se na jesen....

Oznake: društvo pjesnika Osijek

Osvijesti me

12 lipanj 2018

"Osvijesti me
da se ponovo nadjem
smiri me
u kaosu da se snadjem

Ljubav i istina
neka me vode
da pjevam svoju pjesmu
slobode "


Goran Bare


U Osijeku je počelo Osječko ljeto mladih. Nitko ne može Osječane, kao Bare raspjevati ponedjeljkom navečer.
Volim njegove tekstove. Osjećam njegove stihove kao da sam ih sama napisala. Bare, naklon.












Hvala pojedincima koji rade i trude se "držati " Osijek metropolom Slavonije. Nismo predgrađe Dublina, mi smo Osijek.
Nismo se svi iselili.....postoje stanovnici grada koji žive život u njemu. Proživljavaju život, ne preživljavaju. Razlika je.

Bare, ostaj svoj!

Oznake: teške boje, osvijesti me

S ljubavlju, .....

10 lipanj 2018

Ne, ovo nije još jedna recenzija na film S ljubavlju, Simon. Ovo je priča o mom najboljem prijatelju. Naše prijateljstvo seže iz osnovne škole. Naše druženje je bilo na svakodnevno bazi. Draže mi se bilo družiti s njime nego sa ženskim prijateljicama. Voljela sam naše sjedenje u parku, nogomet na grbavici, ležanja na travi i dugometražna razmišljanja o budućnosti. Bile su to dječje želje. Putovanja, automobili, profesije.....

Kako smo rasli tako smo postajali bliži, ručkovi i večeri kod naših obitelji. Jednog poslijepodnevna bili smo kod mene doma, baka je u kuhinji kuhala zimnicu. Nakon druženja, ispratila sam ga do ulaznih vrata. Baka je čula da se dogovaramo oko odlaska u kino. Pozvala me u kuhinju i rekla:

" Jako je lijepo što se družite, no on ti ne može biti ništa više od prijatelja"
"Znam" odgovorila sam.
Baka je nastavila: " onda dobro, trebat će te u životu na svojoj strani jer će mu put kojim ide biti težak"

Nisam tada shvaćala zašto bi mu put bio težak. No, bila sam iskreno sretna jer moja mudra baka nije imala ništa protiv.
Moj prijatelj je homoseksualac.



U godinama koje su uslijedile shvatila sam što je mislila pod pojmom težak put.
Dok sam se ja ljubila na klupi u parku, on to nije mogao. Zagrljena sam s dečkom plesala u Vegi, on to nije mogao. Držeći se za ruku s dečkom, gradom sam hodala, on to nije mogao....
Od tada je prošlo više od 25 godina i on to još uvijek ne može.
Ne znam kakva bi moja razmišljanja bila, da nisam odrasla s njime. Znam za što je sve bio uskraćen. Neprihvaćen od obitelji.
Znam da homoseksualnost nije virus. Ne prenosi se ničim. Homoseksualac ne možeš postati nego to jesi.
Moj prijatelj sada živi preko oceana. Tamo je našao sreću. Neka je, sretna sam zbog njega. Još uvijek je onaj isti dječak, moj prijatelj.
S ljubavlju....

Oznake: moj bijeli labude, s ljubavlju

Tako te žene vole, šutnjom.

08 lipanj 2018

Postoje riječi koje nismo izgovorili,
dodiri koji se nisu dogodili.

Pogledi koji nisu našli put,
put koji nisi našao u mojim riječima,
glas koji nisi čuo kad ti se obraćao.

Zato slušaj!

Slušaj me kad ti govorim
sve one obične riječi,
slušaj me kad ti kroz osmijeh šutim,
slušaj me i kad pognem glavu,
kad sakrijem oči od tebe.



Slušaj me i kad te promatram,
i kad te pogledom izbjegavam.
Slušaj me i onda kad moje srce šuti,
slušaj ga pažljivo.
Nešto ti govori.

Tako te žene vole,
Šutnjom.


Moja najdraža...

Oznake: ljubav bez kalkulacija, šutnjom

Snivao sam te noćas

07 lipanj 2018

Snivao sam te noćas
u pustim poljima sna.

Snivao sam te
dok si šetala
mojim tunelima jave.



Tiha, mirna, postojana.
Toliko stvarna
I nestvarna.

Oznake: stvaralačka snaga, sni, postojanje

Leti ptico slobodno

06 lipanj 2018


današnji mood

Oznake: leti-leti

Nisi ti taj

05 lipanj 2018


Nisi ti taj
koji stavlja zvijezde u moje oči,
nisi ti taj razlog
zbog kojeg sretna otvaram oči.

Oprosti mi..
Divan si takav kakav jesi
Oprosti mi...

Nisi ti taj
koji s lakoćom me nasmijava
i zbog kojeg osmijeh ne brišem s lica.
Nisi ti taj
zbog kojeg moja koža svjetluca pri dodiru.

Oprosti...

Nisi ti taj
zbog kojeg čekam svako novo proljeće,
nisi ti taj
zbog kojeg kiša svira novu melodiju.

Oprosti...



Nisi ti taj
zbog kojeg moje lokne izgledaju savršeno bez imalo truda,
nisi ti taj
zbog kojeg duboko dišem kad ga se sjetim.

Nisi ti taj
kojeg moje srce iščekuje,
nisi ti taj....
Sretnik.

Oznake: nisi ti onaj koji jesi

Cipelice lutalice

03 lipanj 2018

Što je bolje od zasluženog odmora? Iskorišteni odmor! Produženi vikend donio je puno događanja kako u mojem gradu tako i u mojoj bliskoj okolini.
Krenimo......

Petak je osvanuo, Jasna (moja najstarija živuća prijateljica, pojma nemam koliko točno godina ima, negdje oko šezdesetak.....kao da je bitno, godine su brojke) se najavila i došla u Osijek da popijemo zasluženu kavu i obavimo šoping.
Šoping je potrajao, naravno. Nekoliko kupljenih šešira i nekoliko cipelica !


eee, to vam je ljubav na prvi pogled....još da tako padnem i na muškarca .....

Vratimo se na Jasnu, moju najveću iskrenu kritičarku. Svako moje djelo pročita, isprinta i dobro "izrešeta".
Doma se vratim s nekoliko prekriženih papira. Zna to gadno da izgleda, sram me i pokazati. Pune stranice strelica, koje idu u svim smjerovima. Podcrtanih nepostojećih riječi i zaokruženih fraza pod navodnicima.
Posebna priprema kreće za savladavanjem domaćeg uratka. Ponovno slanje na čitanje i tako u krug.
Petak sam morala zaliti subotom.

Prva subota u mjesecu kreće sa sajmom antikviteta u znanoj nam Tvrđi.
Zaljubila sam se.

nekoliko tisućica kuna (3500 za komad)....
Što reći? Za to postoje želje, i veselim im se.



Zatim naši vrijedni Azilci, redovito organiziraju Posh store za napuštene psiće. Azil je udruga koja ima nekoliko dvorišta napuštenih pasa kod Nemetina.
Zato ne kupovati već udomljavati !


Zlatka, moja azilka...

Subotnje poslijepodne obilježio je 19. Pannonian challenge 2018...
Natjecanje u vratolomnoj vožnji Bmx-a. On je moj najdraži bicoš. Brat je imao Poniku a ja Bmx....ludilo su bile osamdesete.



Naš ponos osvojio je drugo mjesto. Bravo!
Pannonian su glazbeno popratili omiljeni rokeri Psihomodo pop, Brkovi, te neizostavni Urban. Dvorište Vege je gorjelo.


Budi moja voda ja sam sada vatra....

Nakon noćnog plesa osvanula je nedjelja. U deset ujutro kretalo se pravac susjedne Srbije. Odličan šoping u Bogojevu i nepreskočeni ručak u preuređenom restoranu Niš.
Odlična usluga i klopa. Konobar je ispunio u potpunosti svoj dio posla, ispričavši nam sve što smo željeli znati.


Odličan rose zvani Zvonko Bogdan iz vinarije blizu Subotice.




Nova boja?

Oznake: moj život moja pravila

Posvećenost jednog leptira

01 lipanj 2018

Ti odrazu svemoći i mudrosti



koliko si neuglednih oblika prošao,
raširenih krila poletio.
Drito prema meni....

Kroz otvoren prozor
ušao si sam, nepozvan.


Ime tvoje

30 svibanj 2018

U noći kada zvijezde
se spuštaju
šapuću ime tvoje,
ono odzvanja poput vala
što se lomi na pučini.

Tada val nosi miris limuna,
onog slatkog okusa u ustima
što ostavlja kiselkast
trag tvog bola.

Tvoje ime još uvijek odzvanja
a ja ga u snu osluškujem,
nepomično i sanjivo.
I znam da dolazi novi dan
bez imena tvog.

iz zbirke "Nestala u 20:05"

Oznake: ime tvoje, okus limuna

Ja sam jednostavna žena

29 svibanj 2018

u opšežnom obliku....




ovakva jutra čine me ispunjenom.....

Oznake: Biti drugačiji je sasvim u redu :)

Večernja šetnja

28 svibanj 2018

Dobrodošli u Osijek, grad zanimljivih ljudi, pjesnika i komaraca....



krenuli smo putem promenade, preko dravskog mosta.... rojevi komaraca nas nisu spriječili da prošetamo i pojedemo jedan u nizu sladoleda



s druge strane moga grada....




ostavite bajs i s legosima popijte finu kavu....


uživajte u šetnji



kako ne biti pjesnik u ovome gradu?!


Oznake: moj grad, Osijek :)

Poznaješ li me ?

Nedavno mi je prijateljica izjavila kako malo toga zna o meni. Čini joj se da sam zatvorena knjiga. Iako, se družimo nekoliko godina, ne poznaje me dovoljno. Tako kaže. Upoznale smo se pod čudnim okolnostima, pod još čudnijim smo se nastavile družiti. Različite smo poput orade i brancina, a opet toliko slične. Naša stajališta se potpuno razlikuju. Razlikujemo se u riječi "odjebi". Sigurno smo se obje zapitale, barem jednom, zašto se družimo. Možda zato što smo obje krenule iz nulte točke, pa su nam se pravci razdvojili i ponekad se posjetimo na dodirnim točkama.

Ono što je tada nisam pitala.... što znaš uopće o meni? Ono što si vidjela iz mojih riječi i djela ili onu sliku koju si stvorila o meni?
U oba slučaja ćeš pogriješiti.

Ljudi jedino o vama mogu znati ono što im sami prikažete. Vrlo rijetko se dogodi da vas netko zaista upozna, prateći vaše kretanje kroz život. Ili prepozna sebi srodnoga....




Imate li i vi ljude koji su vam sada samo susretni putnici kroz autobus?
Vjerojatno iz prošlih propalih odnosa "ispuštamo" samo djeliće nas. Naučili smo nešto. Neke stvari nismo spremni reći samima sebe a kamoli drugima.
To nije stvar povjerenja.
Tek nedavno sam dopustila sebi da se upoznam, pa kako onda da me ti znaš?!
Mijenja nas vrijeme, zrelost, okolnosti. U mom slučaju okolnosti su odigrale svoje. Danas ih toplo pozdravljam. Donedavno sam im zamjerala postojanje.

Oznake: poznaješ, ti i ja i ostatak svijeta

Kroz Kopački rit

26 svibanj 2018

Subota je stvorena za odmor misli i tijela. Savršeno vrijeme za provesti u prirodi. Muški frend i moja velika malenkost odlučili smo se za lizanje slamboša i vožnju kroz čari Baranje.
Osam sati čistog iskonskog cerenja, "odličnih" savjeta i planova za ljeto koje samo što nije pokucalo.

Dobrodošli




obožavam oblake .......



malo smo odmorili nogice


a onda nastavili putem Tikveša

taj Tito je baš znao živjeti....

Oznake: kopački rit, voda vodi ...oblak oblaku

Ispod mog prozozra

24 svibanj 2018




Ima li što draže i ljepše otvoriti oči i ugledati tu ljepotu ?!

Oznake: U mojoj ulici, ispod mog prozora

Moje novorođenče

23 svibanj 2018

Naravno, radi se o mojoj prvoj samostalnoj zbirci poezije. Iako, godinama pišem romane i novele, tek sam se nedavno odlučila da se izrazim kroz stihove.


Odškrinuta vrata ostavi da punim korakom uđem i glasno za njim vrata zatvorim..



Fiction » Poetry » Female authors
Nonfiction » Inspiration » Personal inspiration
Published: April 03, 2018
Words: 2,290
Language: Croatian
ISBN: 9781370789832

Nalazi se u digitalnom i od danas u tiskanom obliku.

Sretna sam!

Oznake: Moje pjesme, Moj život

Pjesnički kolosijek

22 svibanj 2018

there's a bluebird in my heart that
wants to get out
but I'm too tough for him,
I say, stay in there, I'm not going
to let anybody see
you

Charles Bukowski


Predstavljam vam zbirku pjesama Društva pjesnika "Antun Ivanušić" Osijek. Okupljamo se dva puta mjesečno. Pišemo poeziju, volimo i grlimo život bez obzira na godine.









Oznake: pjesnička, duša uvijek nađe put

Hard work

21 svibanj 2018




Ovog vikenda pohađala sam radionicu " kako se osloboditi emocionalne krivnje". Zapravo, naš identitet i sve što mi jesmo, kreće od našeg rođenja. Rad na sebi jest najteži posao. Prihvatiti sebe kao ljudsko biće sa svim vrlinama i manama. Napisala sam prvo vrlinama pa tek onda manama, jer naše vrline su najbitnije. Na manama uvijek možemo raditi. No, njih prvo trebamo postati svjesni. Mnogi od nas smatraju da se tu nema što raditi na njima, jer su onakvi kakvi jesu. To treba prihvatiti jer je to njihovo mišljenje.
Mi trebamo poći od sebe.
Moj najteži posao na svijetu počeo je prije točno dvije godine. Dotad sam živjela u uvjerenju da sam najbolja kakva jesam. Kad sam "razbila" nos na pločnik, počela sam upoznavati sebe. Shvatila da nisam tako divna i bajna, da i dalje imam krivce za svoje stanje u kojem se nalazim. Odgovorna sam bila ja. Nije mi to bilo lako prihvatiti, odupirala sam se svom snagom. Mislim da se svaki moj mišić žestoko borio protiv toga. Svakim danom sam uz svoju trenericu, dolazila do spoznaje tko sam i koja je moja svrha postojanja sada i ovdje. Danas, dvije godine poslije znam tko sam i znam tko ne želim biti. Moj rad i dalje traje, to je dugotrajan proces. Ono najvažnije sam usvojila.... Oprost sebi i drugima je lijek. Kad oprostiš ne znaš što je mržnja, ljubomora i strah od novoga sutra.
Živiš u sadašnjosti. Nek ta sadašnjost bude najbolji dio vašeg života.

Oznake: život, najteži posao na svijetu, rad na sebi

Marvel time

18 svibanj 2018



Nisam mogla dočekati novi nastavak Deadpoola. Naravno, nisam se razočarala. Fan sam svih Marvelovih kreacija.
Dva sata dobrog i iskrenog smijeha, uživanje u scenama i odličnoj glazbi.





Sve to na kraju s dobrom poukom... Za sretnu obitelj je potreban dobar mix. Malo vatre, malo metala, malo sreće, malo raka, malo svjetlosti i mraka.

Malo crnog humora nikog nije ubilo. Uz to sve dodaš sladoled od karamele i banane s dodatkom extra preljeva od karamele.

Živio nam još bar jedno deseteljeće Stan Lee.

Oznake: deadpool, marvel

Beskrajno ti rasteš, beskrajno ja starim

17 svibanj 2018

Imam dvije kćeri.

Zovem ih to the moon i my sunshine, od milja. Zapravo, jesu takve. Različite kao mjesec i sunce, a opet ne može jedno bez drugoga.

Riječ je o ovoj mlađoj, my sunshine.
Navršila je šesnaest godina, ide u srednju školu. Odlučila je da ovo ljeto ide raditi na more, na sezonu. Znam da ništa to nije neobično, mnogi mladi rade tijekom srednjoškolskog obrazovanja.
Ja sam bila jedna od tih.
Rad je zdrav za dušu i tijelo, i kako je rekla moja baka, ne boli.
Ne znam je l' spremna za ovaj pothvat, tek ćemo da vidimo od kakvog je materijala napravljena.



Starija kći se već odselila i samostalno živi i radi. Sjećam se, bila sam izrazito ponosna na nju kad je rekla da želi raditi i imati svoj prostor za život. Još uvijek jesam, jer joj je tek 22 godine.
Sad kad mlađa ide na ljetne praznike raditi, osjećam se čudno.
Kao da je pripremam za neki drugi svijet. Vjerojatno je to majčinsko otpuštanje ptića na prvi let.
I dok ona tako bezbrižno raste, ja starim.
Čudno sam sretna.

Oznake: obitelj, majke i kćeri

13:13

16 svibanj 2018

U ranim jutarnjim zorama
dok se sunce budilo,
krevet mi je osvijetlilo.
Miris tvog tijela
ostao je netaknut.
Iako te u njemu
nikad bilo nije.



Nisam te dotaknula,
nisam te zagrlila,
niti ljubila tijelom....

Grlim te dušom,
ljubim te njome.

Ponekad u snu,
grlim te i čuvam te tijelom.
Dok se razvija moj san,
miris tvog tijela ostaje netaknut.

Oznake: Miris duše, zagrljaj slobode..

Danas se osjećam

15 svibanj 2018

Sarkastično



Prva odluka od jutros, baci koji krug oko zgrade, ako ne pomogne, baci još koji krug oko zgrade.
Mislim da sam skinula koji kilogram.

Uživam u ručku !



i desertu <3



do sutra, kiss

Oznake: danas sam luda

Oda najdražoj

14 svibanj 2018

Noćas si mi
pokucala na prozore,
nisam te očekivala...
Ugodno iznenađena
tvojim dolaskom,
slavim ovaj dan.

Tvoja pojava podsjeća
me na njega.



Vraća mi se njegov lik.
Dugo te nije bilo.....

Oznake: njegov lik, nek kiša spere sve

Prirodna VS površna

13 svibanj 2018

Jutros su se ove "dvije" u meni verbalno izvrijeđale. Ustala sam prirodno raspoložena da izađem u grad bez imalo dodatnog make upa. No, ova površna je "zakuhala" stvar. Nije htjela ni da čuje.




Podočnjaci,izgužvani obraz od jastuka, ne dopunjene obrve, čupava kosa ....ajme... sve ju je to uznemirilo. Ne možeš, ženo, takva vanka među ljude! Nastao je sukob, koju poslušati.....
Zbog općeg dobra mojeg "ja", odlučila sam udovoljiti objema. Balans je bitan.



Pokrila sam podočnjake, nadopunila obrve i nabacila osmijeh.
Sjetila sam se rečenice koju sam jednom čula...."prirodna sam kao pašnjak na Kozari" i sad se smijem.



Nek su njih dvije opet na istoj valnoj. Umjerenost. Naravno, kad me počne "papati" zub vremena ( za otprilike desetak godina) i počne "hrđati" proizvodnja, ne vidim razlog zašto ne bih posjetila nekog zgodnog doktora "peglača" da se malo sredim i zategnem.
U prirodnoj mjeri, naravno. Ipak, sam ja žena ne lutka.
Zasad sam zadovoljna.
Tko zna, možda mi se i svide moje nepravilnosti pa mi neće trebati "peglač".
Iako, poznavajući ove dvije "prevrtuše"u meni....
Bit će svega!






Oznake: prirodna metoda, površna, peglanje

Umukla praskozorja

12 svibanj 2018

....Cijeli život imam ideju o tebi....

Što li bi jedno drugom rekli kad bi se sreli?
Je l' bi me prepoznao?
Je l' bi poznao moj hod, moje biće u gomili ljudi?
Reci je l' bi znao da sam to ja?

Pomisliš li kad....
Jesam li ti slična?
Fizički ili psihički?

Znaš, često se pitam na koga imam dar govora?
Misliš li, kao i ja, da je sloboda vječni dar?

Znaš...
Sve mi to udara u glavu,dok skidam haljinu poslije noćnog izlaska.
Samo da ti kažem,
guštala sam noćas u ginu,
gorki gutljaji odveli su me k tebi....
Voliš li gin?
Uživaš li u njemu poput mene?

Znaš, svašta mi prolazi glavom...



Koju vrstu glazbe voliš?
Ex-yu, rock, jazz ili pak blues.....
Znaš li da sam sastavljena od riječi, glazbe, života ( baš kao i ti )?
Znaš li da ti toliko sličim.... da mi ne bi povjerovao?....

Oznake: subotnja praskozorja, promišljanja

Elegija za njega

11 svibanj 2018



Sjećam se tog jutra,
oči su mu promijenile boju.
Poput meda otopljenog u mlijeku.
Tada me je posljednji put
držao za ruku,
pod nadstrešnicom lokalnog kafića.

Sjećam se samo....
Romila je kiša,
koja je odnijela
njegov sjetni osmijeh.

Oznake: elegija, sjeta jesenje zore, njemu.

Pepeo pepelu. Amen

10 svibanj 2018

Nisam imala u planu pisati o ovome što ćete sad pročitati.
Uznemirena sam!
Večeras sam bila prisutna jednom sastanku koji nisam mogla izbjeći. Tako je kad ste roditelj.
Prijateljica mi je savjetovala da napišem na papir, što me "pogodilo" na tom sastanku. Nakon toga da ga spalim.
Jesam.
Pepeo pepelu. Amen.
Nije pomoglo.
Osjećam se kao da sam izdala samu sebe. To nisam ja! Nisam ta koja zatvara oči i saginje glavu.




Ne mogu pokriti uši na ono što sam čula, niti zatvoriti oči na ono što sam vidjela. Ne može mi ući na jedno uho, a izaći na drugo. Ne ide to tako!
Predrasude nećemo nikad iskorijeniti, sve jasno. Uvijek će ih biti. Da, bit će ih. No, iz čijih usta ih možemo očekivati? Ne, zasigurno onih koji su zaduženi za zdravstveno i umno stanje naše djece.
Da me se krivo ne shvati, govorim o pojedincima.
Toliko smo puni "riječi" o prihvaćanju različitih, potrebitih. Licemjerni smo kad se branimo tradicijom i uzdižemo obitelj na prvo mjesto. A onda " sa strane" radimo ono u čemu smo najbolji. Uhvaćeni na djelu, branimo se, da smo od krvi mesa.
Svi griješimo, zar ne?
Nepravde će uvijek biti. Treba se na to naviknuti, rekli bi stari ljudi. E, u tome je problem. Dok se mi "privikavamo" na tu nepravdu, više ni sami ne znamo što je pravo, a što pravda.
Iskrivljeni smo, izobličeni vremenom u kojem živimo. Slušamo stručnjake kako trebamo živjeti, što je ispravno a što ne. A onda iz tih usta čujemo riječi osude, izgovore, predrasude.
Što drugo čovjeku ostaje... Pepeo pepelu. Amen.
Sad mi je lakše.

Da ne zaboravim....djecu ne donose rode ( napravite prikladnije slajdove vremenu u kojem živimo ).

Oznake: roditeljstvo, djeca, obitelj, djecu ne donose rode