Ne pitajte me o njoj

22 listopad 2017

Nemojte da me pitate o njoj,
nije se Ona dogodila vama.
Nije ušla u vaše zidine i ostala uklesana.
Nije vas zatočila u vlastitom tijelu,
od vas otjerala sebe.
Nije vas se ni dotaknula.
Ne želim da vam pričam o njoj!
.... nemojte da pitate
jesam li sretan,
jesam li oženjen....
Nemojte da me pitate....
Jer da znate,
o samo da znate.
Zato nemojte da govorim o njoj.
Nemojte da joj dajem
cijeli svijet,
nije ga zaslužila.
Nemojte da vam pričam o njoj...

Sretnik

15 listopad 2017


Nisi ti taj
koji stavlja zvijezde u moje oči,
nisi ti taj razlog
zbog kojeg sretna otvaram oči.

Oprosti mi..
Divan si takav kakav jesi
Oprosti mi...

Nisi ti taj
koji s lakoćom me nasmijava
i zbog kojeg osmijeh ne brišem s lica.
Nisi ti taj
zbog kojeg moja koža svjetluca pri dodiru.

Oprosti...

Nisi ti taj
zbog kojeg čekam svako novo proljeće,
nisi ti taj
zbog kojeg kiša svira novu melodiju.

Oprosti...

Nisi ti taj
zbog kojeg moje lokne izgledaju savršeno bez imalo truda,
nisi ti taj
zbog kojeg duboko dišem kad ga se sjetim.

Nisi ti taj
kojeg moje srce iščekuje,
nisi ti taj....
Sretnik.




Žene vole šutnjom

30 rujan 2017

Postoje riječi koje nismo izgovorili,
dodiri koji se nisu dogodili.
Pogledi koji nisu našli put,
put koji nisi našao u mojim riječima,
glas koji nisi čuo kad ti se obraćao.

Zato slušaj!

Slušaj me kad ti govorim
sve one obične riječi,
slušaj me kad ti kroz osmijeh šutim,
slušaj me i kad pognem glavu,
kad sakrijem oči od tebe.



Slušaj me i kad te promatram,
i kad te pogledom izbjegavam.
Slušaj me i onda kad moje srce šuti,
slušaj ga pažljivo.
Nešto ti govori.

Tako te žene vole
Šutnjom.

biti ta žena

13 rujan 2017



Najljepše je kad muškarac zataji ženi da je voli,
kad otkrije ljubav u njegovim očima.

Kad osjeti strujanja između njih,
energije im se spoje a njihovi dodiri ostanu netaknuti.

Najljepše je kad muškarac ljubi ženu u kosu
odaje joj svoju naklonost.

Kad muškarac svojim prstima prolazi kroz njezin potiljak,
ostavljajući svoju snagu u njemu.


Kad muškarac privuče njezin vrat prema svome licu,
ona zna da je njezin.

Kad osjeti da je njegova....

Znate što je zapravo najljepše?
Najljepše je biti ta žena.

Oznake: privatno, on i ja

Kad zamirišu jorgovani

11 rujan 2017

Dakle, odrasla žena ili djevojčica?

U mladosti sam čitala i doživjela traume o ljubavnom zanosu, dugo je moj ljubavni život bio pun drame, suza i opraštanja. Činilo se da bez svega toga ljubav nije ljubav, već samo romansa. Na svu sreću, ugledala sam svjetlo ili sam odrasla.

Zrelost ti donosi spoznaju o samoj sebi. Nakon užurbane mladosti i toga da živiš za nekoga, napokon živimo sami za sebe.
To ne znači da sam prestala voljeti, kao i s 20 želim isto ljubav, strast i predanost. Jednostavno shvatiš da bez uzajamnih davanja nema ništa. Ili je muškarac jednako predan i ima iste prioritete ili ga više nema u tvom životu.

Jedno je sigurno koja je razlika između žene i djevojčice....



Ne čekam da se javi ili odgovori na poruku, ili ti je stalo ili nije. Isprike tipa " bio sam zauzet" ne prolaze, svako ima minutu da odgovori na poruku.
Ne provjeravam jel online i kad je zadnji put bio na mreži, takva aktivnost je za tinejdžere pa najbolje ostaviti to njima.
Nadimke "mico" ili "maco" ili ne daj bože "mala" stavljam u koš za smeće.
Tražiti opravdanja zašto je takvog ponašanja ili karaktera ( ima traume iz djetinjstva, nisu ga dovoljno voljeli, bio je neshvaćen, bio je srednje dijete, brata su više voljeli itd...) prije ulaska u naš svijet trebao bi potražiti psihijatrijsku pomoć.

Drage moje, to su sve izgovori.
I to jako loši.

Ne ustručavam se pitati određena pitanja zbog izbjegavanja neugodnosti ili moguće svađe. Sumnja je najgori oblik razora između dvoje ljudi. Ništa ispod tepiha bez obzira koliko velik bio.
Pojavljujem se bez šminke i dodatnog dotjeravanja zbog njega, odmah vidiš što imaš pored sebe. Dotjeram se isključivo zbog sebe jer mi godi.

Odgajane smo da udovoljimo muškarcima (pogotovo naše majke i bake), da zatvorimo usta kad treba, da sjedimo sa strane kad ručaju ili vode ozbiljne razgovore, da ne pitamo o njihovim poslovima i s kime posluju, da budemo lijepe i nasmijane. To naslijeđe ne želim prenijeti svojim kćerima. Učim ih da budu sposobne odlučivati o sebi i svojim željama. Da budu žene ne lutke sa police.


Kako se ponaša prema vama, vi ste odgovorne. Pa dobro razmislite, jeste li djevojčice sa plahim očima ili žene, bez obzira na godine.

Ljubav nije žrtvovanje već uživanje sa partnerom. Stoga, uživajte!

p.s. ne zaboravite ponekad izvući tu djevojčicu iz sebe <3



Oznake: woman, power, destination, Life and stuff

Za one malo drukčije

08 rujan 2017


....Ni bolja ni jača ni veća samo drukčija....

Zanesene u svom vremenu, jakih emocija i energije, zaljubljene u život i kako neki kažu od ljudi neshvaćene...
Jeste li u mom ruhu?

Za one koje su se našle u istom vrtlogu, jeste li se osjetile manje ženstvenije od svojih gay frendova ako ih imate?
Što god to značilo....

... I kreće moja priča...

Uskoro ću navršiti 40-tu wink ( nikakva tajna) ja sam žena ne keramička lutka.
Nisam udavača ( nemam ništa protiv takvih žena, kako si napraviš tako ti bude),
nemam takvih namjera i to me uopće ne zanima.
Ne nosim štikle već visoke udobne potpetice jer sam žena. Nosim starke ne zato što želim glumiti klinku ili biti ona, već sam odrasla u njima. Oblačim se kako želim i ne slijedim trend.

Kad želim biti seksi obučem malu crnu haljinu ne lateks tajice. Nosim čipku i pamuk, ne nosim tange jer ne volim da me išta žulja. Nemam umjetne obrve, nokte, usta, grudi, dupe već prave obline.
Imam sijedu kosu koju bojam već nekoliko godina, imam bore i ponosna sam na njih.


U ovaj svijet gledam očima djevojčice jer ga volim i uživam u svakom danu koji mi je poklonjen.
Kad se smijem, smijem se iskreno ne kao da sam progutala jabuku. Kad pijem i plešem, radim to da se zabavim i opustim, ne da pokupim lika.

Volim maštati i doživjeti snove, osjetiti radost i tugu na istom dlanu. Volim imati sebe jer sam sebi najveći prijatelj i neprijatelj. Moje odluke su moje stanje. Nekad nad njima plačem nekad se smijem.
Opuštam se uz dobru bocu vina ili jacka i uz dobru mjuzu ovisno o raspoloženju ne uz ukočeni vrat u VIP separeju.



Kad volim onda volim, kad ne volim onda ćeš da osjetiš. I može jako da te boli.
Puno riskiram u životu jer tko ne riskira ne profitira.
Ne pijem vodu iz čaša na stalku da bi se bolje osjećala, čaša je čaša i ima svoju svrhu.
Ne zanimaju me tuđi životi i njihove priče, nije me briga tko je ( znaš onaj) brate ne znam.... Ni on ne zna tko sam ja.
Volim muškarce bez obzira na njihove životne godine, bitno da su muškarci ne p....
Pogledam se u ogledalo svakodnevno i bez straha, znam točno tko sam i koliko vrijedim.

I koliko vas živi u mom ruhu? Ili smo izumrle....

Oznake: Life and stuff, just keep the story rolling

Zar papir stvarno trpi sve?

29 kolovoz 2017

George Bernard Shaw: "Pohlepa za novcem je izvor svega zla" ... Pohlepnik, ma što bio sadržaj njegove pohlepe, nikada neće imati dovoljno ni biti zadovoljan.


Za mene, pohlepa je tako ljigava osobina. Jednostavno ne volim ljude koji su spremni zbog novca "gaziti" preko ljudskih života.
U redu je imati cilj i težiti lakšem životu, no to ne znači da moraš drugome činiti loše zbog vlastite koristi.
I nije to samo u poslu, u svemu je tako. Obiteljski, prijateljski, pa čak i u jebenoj vezi.

Tijekom svog radnog i životnog iskustva nagledala sam se dosta takvih primjera. Iako bi u ovim godina trebala biti imuna na ljudsku pohlepu, moje biće se zgrozi. Gledajući svakodnevno što taj papir učini od čovjeka slabića, dođe mi da povratim i vratim tu povraćotinu nazad u sebe!

Iako sebe ne gledaju kao osobu pohlepnika jer cilj opravdava sredstvo, frustrira me činjenica što to njih nimalo ne dira.

Rekao bi jedan daljnji rođak- koliko posjeduješ toliko vrijediš.

Tko koga tu posjeduje? Jer realno čovjek ne posjeduje ništa osim običnog komada papira. Novac, ugovori, vlasnički listovi.... sve to dolazi u obliku papira.
Što ćeš uraditi kad ti se dogodi prometna nesreća, dobiješ rak, ostaneš paraliziran, ili postaneš biljka?



Znaš što ćeš uraditi? Apsolutno ništa.
Na duge staze sav papir ovog svijeta nije ti dovoljan.
Tko voli grabežljivce, klasične ljudske prevare u maskama gospode? Ako si pohlepno govno, prikaži se, budi govno do kraja.

Na kraju, da zaključimo ovaj nadasve netipičan tekst- prije no što postaneš pohlepna seljačina ( pritom ne mislim na ljude koji žive na selu ) razmisli hoćeš li svojim postupkom nanijeti nekom zlo.

Ispričavam se puku na svome vokabularu, no bio mi je prijeko potreban.


Oznake: pohlepa, ljudska povraćotina, slabost, osobine

This kind of woman

09 kolovoz 2017




Jeste li kad dame moje osjetile strah u muškim očima? Strah dok gledaju u vas? Jeste li osjetile da vas se boje? Jeste li jedna od tih žena? Jeste li jedna od onih žena koje je bolje zaobići nego susresti?

Da.....
Muškarci se boje takvih žena, žena koje imaju što reći, žena za koje podsvjesno osjećaju da bi im mogle ugroziti stanište.
Osjećaju se kastrirano ako pokažemo da smo jednako snažne ili ne daj Bože sposobnije i izdržljivije, kako na poslovnom tako i na privatnom i obiteljskom polju.
Prave smo zvijeri, zar ne?

Mnogi od njih će priznati da smo pametnije, snalažljivije ali neće biti u našoj okolini već će spretno nas zadržati u zoni u kojoj se neće naći ugroženi.

Ja, na primjer, imam različite izraze lica i glasa, ovisno tko se u meni probudio. Takva mi je prirodna ćud. Stoga sam dosta za svog života se naslušala da smirim svoje strasti, snizim tonalitet ili da prestanem podizati lijevu obrvu.
Svaki put iznova moram objašnjavati da nisam ljuta, namrgođena i da ne vičem. Nisam jedna od onih koja sve drži pod hladnom kontrolom, moje lice odražava ono kakva sam iznutra u tom trenutku i to nema veze s okolinom.

Muškarcima sa takvim stavom se nikad neće spočitavati njihova reakcija da ne viču ili da promijene izraz lica. Tu nikad nećemo biti ravnopravni.

Jednom sam čula iz muških usta da je za ženu jedino bitno da bude lijepa! Čak ja koja puno pričam znam ostati bez teksta.
Ima žena koje pristaju samo to i biti ili su napravljene od takvog materijala. To se zove linija manjeg otpora. Za sve ostalo postoji taj muškarac.

Ako ipak niste jedna od tih žena, i želite upotrebljavati cijeli svoj mozak znajte da ćete se naći na meti muških jezika. Što je zapravo zabavno, jedna od onih stvari koje bar mene mogu nasmijati i samoj sebi potvrditi da još živim kako želim.
Jedan moj stariji kolega je utvrdio da sam im sličnija nego ženama i nisam sigurna jel mi to bio kompliment?! Vjerojatno mi je htio dati do znanja da nisam bolja od njih. To mi nikad nije ni bio cilj dati im do znanja već da sam pametnija i dovoljno snažna da mi ne treba muškarac da mi kaže skreni desno i da ja to učinim.
U vječnoj dvojbi čiji je ovo svijet, muški ili ženski....

Bitno je da zapamtimo da naša snaga leži u njihovoj slabosti nad nama, bilo da se radi o poslovnom ili privatnom svijetu.

Iz njezine fotelje

24 svibanj 2017


Želim podijeliti s vama nekoliko rečenica... vjerojatno će biti puno više nego nekoliko. No, da krenemo, nisam neko vrijeme bila aktivna na blogu, jer me jedan aspekt života malo zamarao.
Ono što sam željela podijeliti s vama zapravo su razmišljanja do kojih sam došla u protekloj godini dana. Ljudi koji me osobno poznaju, znaju me kao društveno aktivnu i neki bi rekli partijanericu, uvijek spremnu za nove pothvate zvane subota navečer. Tu subotu navečer preokrenula sam na sve dane u tjednu.
Imala sam osjećaj da će prošla godina donijeti novi poredak u mome životu. Negdje je morala početi nova epizoda i svršetak stare.
Naime, prošle godine sam se razboljela i dala otkaz na poslu kojeg sam voljela te se uputila na more. Nisam znala što me čeka i pustila sam da voda nosi svoje. Ispustila sam iz ruku sve da se posloži iz kockica. I još uvijek se slaže... nije jednostavno. Zbilja nije.
Ali, da znate teško je ali i lijepo. Sve što je lijepo je zapravo najteže.
Na moru sam se počela liječiti alternativom, jer mi medicinski omjeri nisu bili jamstvo za onakav život kakav sam željela za sebe i svoju obitelj.
I još uvijek liječim svoje tijelo i um uz pomoć životne mentorice. Mogu vam prenijeti samo dio onoga što sam naučila kroz proteklo vrijeme.
Ako ste došli do točke T i treba vam recept za biti sretan i zadovoljan, znajte da taj recept leži u vama. Ljudi oko vas i situacije koje vas okružuju nisu problem niti će ikada biti, vi ste problem. Problem je u vama.
Da budem iskrena nisam ispočetka prihvaćala ovakvo razmišljanje, za svakog sam imala zamjerku, za svaku pojedinu osobu u svome životu.
Kako je vrijeme prolazilo a ono zbilja otkucava kao ludo, shvatila sam tko sam zapravo ja iznutra a onda kad sam shvatila trebalo je to prihvatiti. Taj korak prihvaćanja je najteži. Prihvaćanje. Jedna riječ a znači sedamdeset posto naših života.
Prihvaćanje sebe, ljudi koje volim, ljudi koji vole mene. Pravi izazov.
No, mogu vam odati da pojedine ljude koje volim, nisam s njima u kontaktu. I dalje ih volim i želim im sve što si sami mogu poželjeti.
Ljude koje volite morate otpustiti da bi bili sretni, tada ćete i vi biti sretni.
Sve je to kružni tok u kojem se vozimo neprestance i nema stvarnog izlaza. Samo poneko skretanje koje te vraća nazad u krug.
No, ako u tom kružnom toku sretnete osobu ili osobe ( ako ih je više od jedne onda ste pravi sretnik) pred kojima možete biti " goli" kao golum iz Gospodara prstenova, onda ste dobili jackpot u životu. Tu osobu ili osobe pod svaku cijenu morate imati u svome životu i s ničim ne pokvariti vaš odnos. Onaj tko vas gleda kao sebe a vidi zapravo vas onakvi kakvi jeste. Taj pogled koji vam upućuje je sreća. Ipak na kraju rijetki nađu rijetke. Meni je trebalo skoro četiri desetljeća, a to mi govori da nikad nije kasno ako kazaljke usmjerite prema svome satu.
Danas sam slobodna, sjedim u crvenoj fotelji svoje prijateljice i pjevušim uz VH1. Da, sretna sam...

Oznake: Life and stuff, mentorstvo, people, love, znanost potvrđuje igru

Nakon nekih ljudi nas nitko nema

20 ožujak 2017



Postoje ljudi koji su ušetali u naše živote nepozvani. No, ipak trajno su u nama ostali. Bez obzira koliko se mi trudili shvatiti zašto su tako djelovali na nas, ponekad odgovora nemamo. Jednostavno, nakon nekih ljudi nas nitko nema. Ne mislim na činjenicu da nismo sposobni ostvariti druge zdrave emotivne veze već na samu pomisao da neće biti isto kao s tom osobom. Jer je ta osoba u nama ostavila svoj trag.
Neku privlačnost i osjećaj povezanosti koji ne prolazi. Za takve osobe često smo spremni učiniti i dati sve što možemo a ne realno što trebamo. Iako ste u nekim trenucima svjesni da je taj odnos ne djeluje dobro na vas, no kada ugledate njegove/njezine oči ili osjetite snažnu privlačnost, kada osjećate umiješanost u vaše postojanje, to je trenutak kada prepoznajete svoju karmu.

Često najlakši način na koji možemo objasniti zašto nekoga toliko jako osjećamo, leži u činjenici da smo dio nečije karme.
Ti ljudi poslani karrmom useljavaju se u našu nutrinu. Čineći nas njihovima više nego što smo svoji. No, moramo biti svjesni da takvi odnosi ne mogu dugo trajati iako su karmički. Sve što nam je poslano ne znači da mora trajati vječno. Vrlo često nas završetak takvog odnosa spali iznutra, ostavlja u nama ožiljke prošlog života.

Iako poželimo da posjedujemo taj odnos do kraja života jer se bojimo pomisli da nikoga više tako osjećati nećemo, taj odnos nas može ubiti. Kada dođemo do te granice karmičkog prekida trebamo biti ispunjeni osjećajem zadovoljstvo što smo u ovom životu imali mogućnost takvog odnosa. Takvi odnosi nas obilježe i promijene za cijeli naš život, te u većini slučaja ostajemo sami jer težimo ponovno za takvom vrstom privrženosti. Vrlo rijetko nam se u istom životu to može ostvariti.
Ovaj život je prekratak za upoznavanje nekoliko srodnih duša. Ako u tom odnosu niste naučili svoju lekciju koja vam je poslana, postoji mogućnost da ćete je sresti opet.
Jer u prvom slučaju niste bili dovoljno zreli niti dovoljno jaki. Jedan takav odnos smo mogli vidjeti u jučerašnjem dokumentarcu o Natalie Wood.
Neki ljudi su nam naprosto suđeni, i nakon njih nas više nitko nema.

Oznake: karma, karmički susret, pripadanje

Jer ljubav je kad sve ti dajem i sve ti praštam

28 veljača 2017




Pokušala sam sebi objasniti nekoliko tisuća puta objasniti što je to zapravo ljubav. Mislim da ona nema definicije.

Sve češće čujem kako neki moji poznanici nisu uspjeli u vezi zbog različitih karaktera i nepodnošljivosti između njih, iako je ljubav bila prisutna. No, da li je zapravo to bila ljubav?
U današnje vrijeme često mijenjamo partnere i stalno tražimo nekog idealnog, koji zapravo ni ne postoji. I sama sam odlučila biti sama jer sam smatrala da nisam bila dovoljno tolerantna za neke osobine kod partnera. Išla sam lakšim putem jer najlakše se okrenuti i otići. Sve je zapravo stvar izbora.
No što ako zapravo upoznaš ljubav koja nosi određene poteškoće?
U svakoj ljubavi ima problema, od onih manjih sitnica do onih ozbiljnih kad mu želite zabiti deblo u glavu pa ga pustiti da pluta.

No, ljubav je 100% davanje bez očekivanja nazad uloženog. Ako očekujete vraćanje uloženog nije ljubav.
Ljubav nije mogućnost da možemo ljude preoblikovati po svome, jer takve ih nismo ni upoznali. Upoznali smo ih sa njihovim određenim manama i vrlinama. Sve su nam odmah pokazali, no ono što nismo htjeli vidjeti od zaljubljenosti, nije njihov problem nego naš. Kad zaljubljenost prođe ostaje ljubav, a ona je voljenje tuđih najgorih mana, tada je jedinstvena. I evo možda dok ovo pišem dođem do definicije ljubavi.

Smisao ljubavi je bezuvjetno davanje, samo ostaje pitanje kako to prihvatiti da ne dobiješ ništa za uzvrat?
Onda shvatiš da nisi na tržnici i ne kupuješ ajdared jabuke. Da ne nudiš određenu cijenu za određenu kvalitetu namirnica, pa nisi zadovoljan sa kupljenim proizvodom. Ljubav nema veze sa omjerom uloženog i primljenog.
Ljubav može biti nemoguća i hirovita, to samo znači da je stvarna. Naravno da dođe do umora od davanja ali tada si složiš prioritete. Jedan od njih bi ipak trebao biti ljubav.
Jer ljubav je kad ti sve dajem i sve ti praštam.

Oznake: love, words, happines, pain, hard, sweet

..."Nestala u 20:06".....

19 veljača 2017

..... Sanjala je dugo i čekala da se ostvari njezina priča. I umjesto čovjeka njezinog života, došao sam ja, muška kukavica, i probudio je naglo.
Govorio sam joj svašta, gledao je u oči, ljubio je, a lagao. Točno tako, umjesto princa dobila je varalicu.
Sanjalica i varalica. To smo bili mi.
Imala je mnogo tamnih tajni iza svog dječjeg oklopa. Izbacivala ih je sve iz sebe i ubacivala u novu riznicu, mene.
Vjerovala mi je. Najveća pogreška njezinog života.
Drugi je nisu znali dobro. Djelovala je samouvjereno, pomalo surovo i mudro. A u duši, bila je sasvim drugačija.
I nisam znao kome da vjerujem- srcu ili licu.
Mislio sam da je i u srce unijela dio samo njoj poznate lukavosti. Tretirao sam je kao luckastu klinku kojoj je potrebna lekcija.
Ja, kao da nisam dao sebi da je volim. Pravio sam joj, na trenutke probleme, na trenutke nježne zasjede.
Znao sam, iako mi nikada nije rekla, da se u njima osjeća sigurna.
Nikome nije dala da je mrzi, niti je htjela da bude voljena i da voli. A ja sam se igrao njome, dovodio je u neprilike. Praštala mi je, naravno.
Voljela je moje pravo lice, shvatila moju glupu igru, otkrila ono što nije željela. Trebalo joj je vremena da shvati da sam ja jedan od onih kakve je izbjegavala. Tako je moja mala odrasla.
I otišla.
Nestala zajedno sa zalaskom sunca, kad je i došla, ali ne i kako je došla. Jer pojavila se zatvorenih očiju, razbacane kose, a poput pahulje, nježna sa široko otvorenih smeđih očiju, punih suza. Nestala.
Još je osjetim, osjetim njezine tragove kiše na sebi.
Pločnici su je puni, njezinih tragova i sjaja u očima. Imao sam taj sjaj. Nisam znao da čuvam sjaj u očima koje su mogle biti samo moje.
Ugasio sam ga i izgubio zauvijek....

..... " Nestala u 20:06" ......

Oznake: sanjar, varalica, nestala, Ona i ja

Jutarnje krizno ludilo

01 veljača 2017



Puno toga u našim životima ostane samo želja, samo jedna od onih prskalica koja te barem jednom godišnje trgne da ste opet posustali. Da je ostala samo još jedna neispunjena želja u vašem životu i opet se osjećate iznevjereno. Tko zna koji put ste iznevjerili samoga sebe.

Ne idemo tamo gdje smo planirali. Opet ste iznevjerili samoga sebe! Isplanirali ste put na koji niste pošli. Koliko ste dugo planirali, štedjeli, razmišljali o mogućim situacijama?!
I onda ste u zadnji tren preokrenuli svoje prioritete zbog nekih novih situacija i sebe stavili u drugi plan.

Ne zagrlimo onog kojeg smo htjeli. Koliko ste puta u životu rekli jednom se živi i čemu stajati sa strane. Pokazati nekom koliko nam je stalo; Bratu, sestri, mami, simpatiji, prijatelju i opet to nismo učinili zbog neke situacije ili svoga ega kojeg smo prezentirali kao ponos.

Ne stignemo tamo gdje smo željeli. Zacrtali smo si određeni put kojim smo željeli krenuti i stići na određeni cilj. I opet tamo niste stigli. Zbog čega? Jesmo li našli izgovor opet? Jel taj izgovor imao veze sa nekim situacijama kao što je primjerice sadašnja trenutna situacija koja nas okružuje u državi ili svijetu?

Svi ti izgovori, takozvana opravdanja za sve sadašnje promašaje dati će nam podlogu za buduće situacije. U kojima ćemo opet naći izgovore za naše buduće promašaje. Tako ćemo nizati neuspjehe iz godine u godinu. Granicu sa uspjehom nikada neće prijeći jer ćemo imati opravdanje iz kojeg razloga smo ostali na ovoj strani ceste.

U narednim godinama sretati ćemo bivše prijatelje iz školskih dana ili iz noćnog života, i razmišljati kako su postali oni ljudi koji su željeli biti. Koji su ostvarili ono što su im bili prioriteti. Tada će nas život udariti sa svake strane... Ali opet ćemo si dati pravo izgovora za naš životni neuspjeh. Jedan od izgovora će biti naše godine, izgubljeni kontakti i tako ćemo se " pomiriti" sa izgovorima.

Sve dok jednog dana ne svane jutarnje krizno razdoblje. Želite li ga dočekati s još jednim lošim izgovorom?!


Oznake: jutro, ludilo, kriza

Naš život samaca

10 siječanj 2017

Ako ste se odlučili biti samac ili ste bili, ovo što pišem shvatiti ćete u potpunosti. Posljednjih dana sve više ljudi poteže ovu temu pa sam došla do razmišljanja da bi s vama mogla podijeliti neka zapažanja o samoći.
Vrlo često me pitaju znanci imaš li koga ili još samuješ?
Dok još nisam ni odgovorila, vidim im u očima što misle" jadna, još uvijek je sama".
Tako da ih uvijek pokušam iznenaditi odgovorom, sretna sam i zadovoljna svojim izborom.


Biti samac stvar je vlastitog izbora.
Znati biti sam, prava je blagodat. I umijeće. Ali i dokaz nečije zrelosti.
Imati taj dar prava je sreća. Jer, ima i onih tragičnih i nesretnih ljudi koje njihova samoća ranjava. Neke toliko da se onda suludo upuštaju u veze za koje bi bilo najbolje i najzdravije da su već u trenutku započinjanja prošlo svršeno vrijeme ili ti aorist. A ima i onih čija je samost kao dozrela boca finog vina koju konačno treba otvoriti. Pa se samo smireno čekaju one ruke vrijedne toga okusa. Te ruke koje su vrijedne tvoga životnog vremena jer svi znamo da je vrijeme dragocjeno i nepovratno. Stoga, trebamo vrlo dobro razlučiti kome poklanjamo svoje vrijeme i sebe. A to možemo onda kada dovoljno provedemo vremena sami sa sobom i postanemo svjesni sebe.
Ono što vam mogu reći iz vlastitog iskustva da "samoća" daje određenu slobodu. Slobodu vlastitog napretka, osobnog razvoja, donošenje odluka i shvaćanja da se u životu isključivo možeš osloniti na svoje dijelove tijela od tjemena do nožnih prstiju.
Ono što bi definitivno preporučila mladim osobama jest da kad odluče otići iz roditeljskog doma započnu život sa samim sobom. S time će naučiti brinuti se o sebi, donositi odluke koje će isključivo biti njihove te pravilno sazrijevati. Tek tada će ravnomjerno biti spremne za život u dvoje. Biti na istom mentalnom i životnom nivou.
Vrijeme koje ćete provesti sami sa sobom nema cijenu, zaista ćete naučiti tko ste i od kakvog ste materijala napravljeni. A rezultati vas mogu dapače iznenaditi, u svakome obliku.

Oznake: sama, sretna, svoja

Jer život nije lutrija već ono što od njega napravite

15 prosinac 2016



Nalazite se na dnu? Neka, bravo za Vas!
Znači spremni ste za nove mogućnosti!
Sjetite se, mogućnosti se obično stvaraju kad se nalazite na dnu, a ne na vrhu. Dugoročno gledano, najbolja stvar koja Vam se mogla dogoditi je da "zastružete" pločnik. Ako ste se pritom " najeli" komada blata i prašine, tada ste na pravom putu prema sebi.

Kako se bliži kraj godine tako su moje misli vratile se na početak same 2016-te.... Krenula sam u nju puna zaleta i novih nadanja, planova koji očito nisu bili na čvrstim temeljima. Jesam li bila svjesna tih činjenica? Sad kad razmislim pa i jesam, ali duboko su bile spremljene za neko drugo vrijeme.
Uslijedio je novi šok i moje se život u kasno proljeće okrenuo u nekom novom smjeru. Smjeru prema dolje, moj krug se raspao. Ne moram Vam reći kako sam bila ljuta na sve redom, na Boga najviše jer sam se pitala čime sam zaslužila takav angažman?!
U moj život ušla je osoba koja je promijenila moja razmišljanja iz temelja. Rekla mi je sve ono što tada nisam željela čuti, a trebala sam. Cijelo moje tijelo i um se borio s njome. Iako se nisam predavala njezinim riječima, svakodnevno sam odlazila k njoj na čašicu lijeka.
Nije ona Baba Vanga niti vrač. Ona je osoba koja je svoje životno iskustvo upotrijebila da pomogne drugim ljudima.
Sigurno ćete biti sumnjičavi i pitati se koliko ona naplaćuje po satu, odgovor je ništa.
Ono najvažnije što sam tijekom proteklih mjeseci naučila je tko sam zapravo ja. Što ta osoba koja živi u mome tijelu želi od života, kakve ljude želi oko sebe, i najvažnije što zaslužuje. Sve je to zapravo vrlo jednostavno i nema nikakve teške mudrosti. Moj život se opet okrenuo, samo ovaj put prema gore.
Prva odluka koju donesete je najteža, sve ostalo ide samo od sebe. Prva odluka je ta da prihvatite tko ste i tko zapravo želite biti. Nikad nije kasno da budete i živite po svome, svaki dan je novi početak, uzmite najbolje iz njega.
Prošlost neka Vam bude temelj znanja i pouke. Budite ponosni na sebe i na ono što ste postigli u životu. Budite zahvalni na svemu što Vas okružuje jer je tu sa razlogom da vas podsjeti da ste čovjek.
Sigurno imate budilicu na telefonu koja vas ujutro budi. Budilicu nazovite imenom, nekim citatom koji vam znači. Nevjerojatno je kako mi budilica svako jutro " baci" osmijeh na lice.

Svi mogu živjeti s optimističnim pogledom na svijet dijeleći svoje životne avanture, uspjehe, pa čak i promašaje s drugima. Samo treba biti svjestan da su i drugi isto prošli i ustrajali. Nada je srž optimizma. Kada dijelimo svoje iskustvo dajemo drugima alat potreban za izgradnju, razvoj i ustrajnost i to nas može napuniti pozitivnom energijom. Neka vam motivacija bude uspjeh drugih ljudi kako biste i vi postigli više. Imajte na umu da će, kao i za sve drugo, naporan rad uvijek dati rezultate. Jer život nije lutrija već ono što od njega napravite.

Oznake: život, spoznaj sebe, pozitivan stav

Samo jednom se ljubi sve ostalo je varka

29 studeni 2016




"Samo jednom se ljubi sve ostalo je varka"rka" riječi su iz nekad vrlo poznatog šlagera. No, jesu li istinite?

Što je ljubav? Je li to tek intenzivniji osjećaj sviđanja ili pak neko potpuno drugačije stanje? Postoje li različiti tipovi ljubavi ili je to zapravo isti osjećaj u različitim pakiranjima? Vole li svi ljudi na isti način? Kakva je prava ljubav? Volimo li stvarno samo jednom u životu?

Rađa li se prava ljubav samo jednom u životu ? Naravno, da ne.
Ljubavi su međusobno različite, poput različitih boja, ali sve su prave. Kao što i svoju djecu volimo na različite načine, tako i svoje partnere ljubimo na različite načine. Svaka nova osoba u našem životu je jedinstvena i tako da je i odnos sa tom osobom jedinstven.
I uvijek je najnovija ljubav - prava ljubav. Svaki put kad ste upoznali potencijalnog partnera i zaljubili se, mislili ste da je to prava ljubav koja će trajati do kraja života.
Ne samo da se u životu može voljeti više puta nego je i praktično nemoguće voljeti samo jednom.
Najčešće pogreške koje radimo u svakom novom odnosu su uspoređivanje sa prijašnjim partnerom, tako sabotiramo sebe i novi odnos.
Ako si u glavi odmah postavimo " ne osjećam se isto kao sa bivšom/ bivšim, on/ona mi ne pobuđuje takvu napetost, ne skačem na njegove/ njezine poruke ..." niti jedan odnos poslije bivšeg/bivše neće uspjeti.
Ako su svi navodi i točni, ne znači nužno da u novom odnosu nećete doći do zadovoljstva i ispunjenost kakvu zaslužujete. U pitajte se što zapravo želite, kakav odnos i ono najvažnije što zaslužujete. Kad već uspoređujete partnere i sam odnos, razmislite kako ste se osjećali u prošlom odnosu ? Jeste li bili ispunjeni i zašto je došlo do raskida odnosa ? Jer da je bilo zdravo i normalno trajalo bi, zar ne?
Nemojte pružati šansu drugima, pružite je sebi da biste se osjećali onako kako zaslužujete.
Sjetite se što zaslužujete!

Oznake: ljubav, odnos, sreća

Nekoliko lica straha

25 studeni 2016



Kako živite sa svojim strahovima?
Bojite li se jako?
Čega se bojite?
Sebe?
Svakog novog dana?
Počinju li vaša jutra sa bolovima u tijelu, duši? Počinju li sa osjećajem tjeskobe, zagušenosti?

Mogu vam otvoreno reći da su moja jutra tako započinjala. Nisam znala zašto! Nisam bila svjesna čega se ja to zapravo bojim, što me to tiska iznutra.

Sjećam se da je bila nedjelja, na drvenoj klupici od kuhinjskog prozora osjetila sam ugodnu toplinu.
Pomislila sam, zašto se ne bih ovako osjećala svaki dan, mirno i toplo. Ništa me trenutno ne dotiče.
No, novo jutro je došlo i s njim stari dobri osjećaj straha. Nije me puštao.
Znala sam da nešto moram promijeniti u svom životu samo nisam znala što. Nisam nikome o tome govorila jer su me ionako ljudi na čudne njima načine doživljavali. Nisam im htjela dati još jedan argument da me smatraju čudakinjom.
Otišla sam toga dana na jezero i popričala sama sa sobom na glas. Dala sam samoj sebi te tri minute čiste iskrenosti sa sobom.
Zapitala sam sebe imam li uopće razloga za moje trenutno stanje. Ima li razloga za osjećaj gušenja i nemirnosti?
Odgovori su bili negativni. Bila sam živa, tada zdrava, mlada izvana i iznutra, sposobna, i spremna za sve izazove.
Jedino do čega sam došla je bila spoznaja da imam strah od sebe, strah od vlastitih odluka i sudova.
Bojala sam se same sebe. Kočila sam sebe u svim aspektima života. Pa, sam si dala truda da upoznam svoj strah, sebe.

 Kao što bi rekao Andre Gide: “Čovjek ne može otkriti novo more ako nema hrabrosti izgubiti iz vida obalu.” A posljednja obala koju će svatko od nas kad-tad morati izgubiti iz vida jeste obala cjelokupnog postojanja – svi ćemo jednom umrijeti.

No, prije nego izgubimo obalu treba nam živjeti. Živjeti onako kako želimo i smatramo ispravnim. Za taj život nam je potrebna hrabrost.
Zanimljivo je to da ćemo svi rado isticati svoju hrabrost, a nerado ili nikako ćemo priznati da smo u strahu. Međutim, hrabrost postoji jedino kao suprotnost strahu. Najprije se nečeg moramo bojati da bismo ono što učinimo mogli proglasiti hrabrošću. Možemo se popeti na najstrmiju stijenu, spasiti čovjeka iz gorućeg automobila, skočiti s najvišeg mosta, otputovati na drugi kraj svijeta… Ali, takva vrsta herojstva i hrabrosti ne govori ništa o onoj običnoj, svakodnevnoj hrabrosti – hrabrosti za življenje vlastitog života. Živjeti ispunjen, lijep život uključuje stalno istraživanje granica osobnog straha. Ponekad treba smoći snage za izlazak iz zone sigurnosti lošeg emotivnog odnosa i zakoračiti u samoću. Ponekad treba riskirati sram, podsmjeh i ljutnju kako bi išli ka sretnijem životu. Prije svake naredne stepenice u osobnom razvoju vreba doza straha, a ulazak u strah nikada nije lak.
Ljubav prema sebi je ta koja oslobađa od straha. Pričajte sa sobom.

Oznake: strah, novi dan, ja

Budi mi blizak

24 studeni 2016



U nekim teškim trenucima, koga ste poželjeli nazvati, čiji glas ste trebali čuti? Tko vam je ta osoba? Što vam znači?
Ako i niste sigurni u odgovore na ova pitanja, jedno je sigurno, ta osoba vam je bliska.

Svatko od nas traga za stanjem savršene prisnosti, intimnosti i ljubavi. Nažalost, međutim, ne rijetko ne samo što nalazimo savršenstvo već nismo ni približno zadovoljni onim što smo pronašli. Tako lutamo sve dok ne pronađemo mir sa samim sobom i sa svojim partnerom.

I sama sam se, kao s jednom od velikih životnih zadaća, suočila s boli kao posljedicom odbačenosti, prihvatila tu situaciju, ali i osvijestila vlastiti strah od bliskosti koji je bio uzrokom mojih „pogrešnih“ izbora. Ulazeći u veze u kojima sam doživljavala razočaranja, prebrzo se otvarajući onom što sam smatrala da vodi u bliskost, sve sam se više udaljavala od mogućnosti da se osjećam voljenom baš takva.
Proces stvaranja bliskosti ne može se planirati već se stječe sličnošću. Da bismo bili prije svega bliski s određenom osobom, trebali bismo biti slični.
Ljude ipak prije svega spaja sličnost. Ljudi koji su nam slični pružaju nam značajno socijalno vrednovanje, vlastitih karakteristika i vjerovanja.
Da, postoji teza suprotnosti se privlače, ali i na kraju i ostane samo na tome, privlačnosti.

Jeste li se ikad zapitali s kime ste zapravo bliski? Kakva je to osoba s kojom ste bliski? Partner, prijatelj, rođak?
Koje su njegove karakteristike? Jesu li slične vama?

Dok sam razmišljala o ovoj temi, u misli su mi ušle osobe s kojima sam bliska odnosno koje sam smatrala bliskima. Nakon dosta kategoriziranja osoba iz svoje okoline, došla sam do zaključka da sam s jednom ili dvije osobe bliska.
Ponekad ljudi budu u zabludi pa krivo procjenjuju odnose, dok druga strana ih tako ne vidi. Pa imate osjećaj da ste bliski sa osobom koja vas smatra samo "prijateljem".
Tada sam razmislila na koji način su mi ušle u život i kako su mi uopće postale bliske.
Te osobe sam upoznala u određenim situacijama koje su nam bile srodne, povezale nas. Da, i to je odgovor na moje pitanje, slični smo.
Slični smo određenim trenucima života, razmišljanjima, nagonima, pogledima prema svijetu. S tim osobama nema truda oko povezivanja već ta sama nit dovodi do bliskosti.

Bliskost treba njegovati kao i sve vrijedno na ovome svijetu. Biti blizak s nekim je pogođenih pet brojeva na sistemskom listiću.
Ostanite dobitnik.


Oznake: bliskost, prijateljstvo, život

Sve se sapere samo ostane sol

30 kolovoz 2016

“Ključ je okružiti se ljudima koji te uzdižu, onima čija te prisutnost čini boljom osobom.” – Epictetus.

Ponekad je teško doći do toga ključa,a zvuči zapravo jednostavno. Jednostavno je reći živjeti ću kako i s kim hoću.U praksi je teško priznati sebi a pogotovo ljudima s kojima si blizak da se u njihovoj okolini ne osjećaš ugodno. Čim se ne osjećaš ugodno u nečijoj okolini trebao bi se malčice udaljiti od tih pojedinaca ne bi li vidio cjelokupnu sliku. Postoje ljudi koji te opterećuju svojim postojanjem al ih iz nekih razloga "trpimo" i to za nas postaje destruktivno.
Kako zapravo objasniti nekome a da ne zvučiš bezobrazno da ti ne odgovara njegovo okruženje i ponašanje prema tebi? Kako reći čovjeku da ne razumije procese u tvojoj glavi i tijelu koji ti se događaju. Da ti treba prostor i strani ljudi da bi shvatio samoga sebe.
Postoje trenuci kada ne možeš ostati u okolici i svome životu jer se ne osjećaš ugodno. Ne možeš više dijeliti ista uzbuđenja i stresove koje si dosad dijelio jer si se istrošio. Istrošio si se prijatelju od silnog truda ugađajući drugima. Na kraju shvatiš da ne možeš više dati nego što jesi, da sad osjećaš da je vrijeme da tebe netko čeka, zove u tri ujutro i da te samo posluša i sa klimanjem glave prihvati tvoje odluke. Bez obzira kakve su. Kada to uradiš vidjeti ćeš što će ti ostati, možda sve možda ništa, a možda samo ono što treba.
Kad vidiš što ti je ostalo znati ćeš točno kako dalje, udobnost prije svega kako bi rekla jedna prijateljica. Bitno je zapamtiti da nema okoline niti osobe koja vrijedi više od osobnog osjećaja ugode.
Na kraju krajeva, sve se sapere i ostane samo sol.






Božji miljenici / nismo li svi ?

06 kolovoz 2016




Koliko puta ste u životu bili ljuti na svoga Boga? Koliko ste puta imali osjećaj da vas je napustio? Dao vam nedaće, siromaštvo, napuštanje od voljenih osoba te neizlječivih bolesti? Koliko ste se puta u životu zapitali zašto ja , Bože? Zašto baš meni od svih ljudi na ovome svijetu? Nisi li me mogao poštedjeti nekih iskušenja i nedaća?
Jeste li imali osjećaj da kad preskočite jedan level nedaće dolazi druga i da koliko god se trudite ne možete pobjeći jer vam je to zacrtano pri rođenju?
Taman si mislite " da pobijedio sam, jak sam, ne može mi nitko ništa" i onda se iznova nađete ispod dva metra ledene vode i ne vidite nebo.
Zapitate se što sam ti Bože skrivio da si mi odredio takav život? Jel ti taj dan bilo dosadno, pa si odlučio:
" ajde da se imam s kime poigrati, da vidim kako će ovaj skakutati po mećavi i grmljavini"?

Zašto ja nisam Božji miljenik? Zašto drugi mogu imati sve, miran život, stabilnu financijsku situaciju, zdravlje i na kraju krajeva sreće????
Ne bismo li svi mi trebali biti Njegovi miljenici?
I tako sam ja bila ljuta neko vrijeme na njega jer sam smatrala da mi je "natovario breme koje ne mogu nositi"
Razočarana što sam ja baš ta koja mora odigrati sve Njegove glavne uloge.
Kako sam upoznavala svijet i sretala različite ljude koji su mislili da su Bogom dani shvatila sam da sam ja zapravo Njegova miljenica.
Zapravo, On mi je dao snagu i slobodu da ga pratim po svome i "cupkam po njegovom ritmu"
Ponekad izgubim korak al nakon par dodatnih sati poduke postanem najbolja učenica. Ipak, mi je dao sreće i dovoljno pameti da uvidim i smijem se svakakvoj ljudskoj stupidnosti.
Neprekidna iskušenja koja nas dovede do savršenstva jer zapravo smo savršeni kao njegovi miljenici. Jer da to nismo, ne bi hodali ovom Zemljom sa svim unutarnjim emocijama koje nas čine ljudima. Čovjek je najteže i najljepše biti, zar ne?

Kao ptica krik

06 srpanj 2016

Stars when you shine you know how I feel
Scent of the pines you know how I feel
Oh freedom is mine
And I know how I feel..............

Predivni stihovi popularne pjesme u izvedbi dive Nine Simone vratili su me u razmišljanje o pravoj bezuvjetnoj ljubavi. Nešto sam sentimentalna ovih dana pa mi se po glavi motaju scenariji možda mogućeg života, jer kako kažu sve je moguće kad nešto dovoljno želiš.
Kako uopće saznati i odlučiti se što želiš ? Jel ono što misliš da želiš zaista to što na kraju želiš? Ako nije što onda? Pališ novu cigaretu? Ili pokušavaš načiniti da bude? Možeš li biti zaista sretan s nečim sigurnim i postojanim ako žudiš za samim sobom i sebi srodnim?
Tajna je letjeti s nekim sebi sličnim i uživati u tome bez obzira na sve strahove i dvojbe. Jednom u životu sretneš nekoga takvog i ne trebaš ga pustiti da leti bez tebe.
Voljeti sebe u drugome.
Eto, to je tajna vječne ljubavi i sreće: ako su ljudi "zavezani" jedni za druge, nikada im neće uspjeti da polete. Možemo slobodno da letimo zajedno, ali ne da budemo "vezani". A ako se ipak vežemo, nećete moći da spoznamo pravu ljubav i mir koji ona donosi.
Nije poanta da držimo nekoga uz sebe dvadeset i četiri sata na dan, poanta je u pripadanju. Slobodan si da odeš bilo kada. Ali ti ipak ostaješ jer osjećaš da kraj te osobe pripadaš.
Ne odustaješ nikada samo joj daješ pravo izbora i daha da odluči što želi.
Ako želi isto što ti nebo je granica.....


Kojeg vuka ćeš danas nahraniti?

05 srpanj 2016

Tamo negdje u proljeće vratila mi se prijateljica u grad. Šetale smo Radićevom ulicom i u žustrini razgovora me upitala znam ili priču o dva vuka ? Nisam u cijelosti bila sigurna na koju priču točno misli, pa je započela :

Nekada davno stari Cherokee Indijanac ispričao je svom unuku jednu životnu priču.

"U duši svakog čovjeka vodi se neprestana bitka, kao borba između dva vuka.
Jedan vuk predstavlja ZLO. Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju, pohlepu, aroganciju, laž, krivicu, srdžbu, pakost, sebičnost, podsmijeh…

Drugi vuk predstavlja DOBRO. Predstavlja mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost,
dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje, sreću, vjeru..."

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita:
"Djede, koji vuk na kraju pobjeđuje?"
Stari Indijanac pogleda unuka i odgovori:
"Pobjeđuje onaj kojeg hraniš".

Često zaboravljamo da sami krojimo svoju stvarnost i da je ujedno svaki proživljeni trenutak otkriće kojeg vuka u tome trenutku želimo nahraniti.
Svakodnevne situacije nas dovode do spoznaje da istinski u nama žive dva svijeta te da ovaj zemaljski život mora imati svoju prirodnu ravnotežu.
Na nama je da odlučimo koji " vuk ili vučica" želimo biti. Razmišljala sam o mudrim riječima svoje prijateljice koja to uspješno balansira.
Možemo li uistinu kontrolirati tko smo i kakvi ćemo biti? Možemo li biti oba vuka ovisno o potrebi ?
Nakon nekog vremena shvatila sam da možemo, stvar je u nama samima.
Svatko odgovara za svoju osobnost i ponašanje stoga treba pustiti današnjeg vuka prikladnog danu i okolini.
Kojeg vuka ćeš danas nahraniti?



Stara mati

03 lipanj 2016



Sjedi mati
u zanosu svom,
prstima djevojčice prekrila je lice svoje,
mračni pogled sahranio je dan
u očima lutalice nastao je jad

odraza u zrcalu nema,
samo nijema pojava
nazire se na svjetlu dana....

O modernom roditeljstvu, mačkama, psima i ostalim znanstvenim naukama

13 ožujak 2016



Što ste kao dijete najviše željeli? Psa, mačku, kornjaču ili nekog drugog kućnog ljubimca? Jesu li vam roditelji dopustili da ih imate? Jeste li smjeli na ulici kao dijete pomaziti nečijeg psa? Ili su vam roditelji zabranjivali bilo kakav kontakt sa krznatim životinjicama?

Već neko vrijeme na ulici, u šetnji sa svojom ljubimicom srećem prolaznike sa djecom koji svojoj djeci ne dozvoljavaju nikakav bliski kontakt sa životinjom. Ispočetka sam mislila da se radi o izuzetku, kako je vrijeme prolazilo to se ponavljalo sve češće. Jednom prilikom sam čula mladu majku čije je dijete potrčalo prema mom psu kako viče na njega da ne dira prljavu životinju!!??
Dječak je stao na sred ulice i nije znao što bi napravio, nije shvatio majčinu reakciju. Normalna dječja reakcija je kad vide malu životinjicu da je žele pomaziti i igrati se s njome. To je želio uraditi i dječak ali ga je majčina reakcija i vikanje na njega spriječilo.
Bila sam zgrožena majčinom reakcijom ali joj nisam ništa rekla. Nisam imala pravo pred njezinim djetetom njoj govoriti da to nije u redu i petljati se u njezin odgoj. Sljedeći primjer me je još više potresao,djevojčica je počela vrištati kada je ugledala psa koji je bio na povodcu malog rasta, veselog i zaigranog. Gospođa koja je djevojčicu šetala objasnila mi je da roditelji brane kontakte djevojčici sa životinjama.
Ostala sam bez komentara.
I sama sam majka, bila sam nečije dijete....
Od dana kada pamtim za sebe imala sam mačku te psa, ptičicu, zlatnu ribicu, kornjaču, patku....i tako sam prenjela tu naviku na svoje dijete. Moja mačka je spavala u krevetiću od prvog dana rođenja moje kćeri s njom. Nikada ju nije ogrebla, ozlijedila niti zarazila nekakvom bolešću. Štoviše smatram da od najranije dobi djeca stvaraju bolji imunitet u doticaju sa kućnim ljubimcima i samim okolišem. Više shvaćaju odgovornost i povezanost s drugim bićima.
U današnjem vremenu kad su nam informacije dostupne na dlanu te ne moramo odlaziti u knjižnicu ne bi saznali što je dobro a što loše za zdravlje našeg djeteta, te informacije ne znamo iskoristiti već nas njihova pristupačnost čini neobrazovanima.
Na svakoj stranici o odgoju i kućnim ljubimcima naći ćemo barem deset razloga zašto je dobro da djeca rastu uz kućne ljubimce.
U vremenima kada maloj djeci kupujemo etiketiranu odjeću, povišene cipelice, šminkice u vrtičkoj dobi, vodimo ih manikeru itd...
Branimo im igre u pijesku, igre sa životinjama, trčimo za njima i brišemo im ruke vlažnim maramicama...... što od njih stvaramo?
Ljude spremne, fizički i psihički na samostalan život ili pozere sa društvenih mreža?
Ne mogu reći da sam ja savršen roditelj jer nitko od nas nije, ali čim prije shvatimo naše pogreške prije ćemo ih moći ispraviti.
Pogledajte sliku ispred teksta!
Ima li na njoj nešto što vam se ne sviđa ili je štetno za dječje zdravlje?



Ajmo ljubitelji ekskurzije

05 siječanj 2016

" Ovo je kuća za nas
pogledaj me očima djeteta..."
i tako je krenulo u ritmu osamdesetih, najboljih godina prošlog stoljeća. Ženski izlazak u kombinaciji haljine s viškom materijala te za početak četiri duple votke sa hellom ( koji je bio pravi hell).
Najbolji ćelavi vlasnik, najugodnijeg glazbenoga kafića pobrinuo se da mi cure dobijemo barem stolić na kojem ćemo držati cugu i telefone bez kojih nitko danas zaista ne može.
Dok je vani padao prvi ovogodišnji snijeg, unutar zidova nas je nosio ritam originalnoga rock n rolla. Nas četiri koje sve skupa imamo sto pedeset i šest godina u tih nekoliko noćnih sati pale smo na brojku sedamdeset. Vraćene u dane prvih ljubavi, walkmana, šarenih haljinica, crvenog ruža i kožne jakne.
Njih dvojica na bini sa najmoćnijim instrumentom na svijetu (naravno radi se o gitari), pejzažnim glasom i nazivom benda koji hrani dušu i tijelo. Soulfood. Božanstvena glazba je ljubitelje ekskurzije vratila u dane snova iz kojih se nitko te večeri nije htio probuditi.
Oko nas su plesali ljudi svih životnih godina još jednom dokazujući da kad je glazba u pitanju godine su samo brojka.
U biti godine i jesu samo brojka, ono što nosiš u sebi ne može se izraziti brojkom. Subota navečer, znani kafić, traperice i udobna jeans košulja, bez cajki i bolnih iskrivljenih prstiju u štiklama od dvadesetak centi..... primamljivo?
" Bolje biti pijan nego star..... pokriću te nebom kad budeš zaspala.....ti si savršenstvo bez mane....teška vremena prijatelju moj...sa druge strane jastuka.."
Trebam li uopće išta više dodati ?

The new one

01 siječanj 2016




Stigla je Nova, otišla je Stara. Kad se sjetim Stare teško mi se oprostiti od nje. Bila je to godina preokreta, prihvaćanja, raščišćavanja otrovnih stvari i stjecanja nekih novih spoznaja.
Puno smijeha toliko i tuge i suznih očiju. No, sve je to u granicama normale. Balans je bitan i on je ključ života.
Dugo sam razmišljala što si to zapravo želim u Novoj. Na kraju sam sjela i stavila na papir svojih deset misli. Teško je u deset rečenica uklopiti sve ono što ti je bitno a da ništa ne izostaviš.
Poželjela sam si ono osnovno što nema veze sa matrijalnim stvarima. Isključivo rad na sebi i kvalitetniji život mojoj velikoj obitelji.
U ranim jutarnjim novopečenim satima ove nam Nove odustala sam od četvrte rečenice ( iako sam napisala tiskanim slovima da neću). Što ćeš ne možeš imati baš sve....
I tako ostalo mi još devet lijepih rečenica i čitavih 364 dana da ih ostvarim.
Poštovani moji, znani i neznani nadam se da ste se dobro proveli za doček. A što se tiče Nove želim vam da budete dostojni i vjerni sebi. Puno smijeha i pozitivnih misli, ljudi koji misle i osjećaju poput vas. Puno radnih sati na zadovoljavajućim radnim mjestima koji će biti plaćeni. Puno zdravlja i što rjeđih posjeta liječniku i stomatologu. Puno ljubavi koju ćete pružiti i barem djelomično primiti nazad. Tolerancije i kompromisa mora biti zbog sloge u vaša četiri zida.
A što vam ne želim.... ne želim vam da budete okruženi lažljivim ljudima, da dajete stalne šanse krivim ljudima dok ovi drugi čekaju u redu na vašu dobrotu i ljubav. Nemojte se trošiti na krive stvari, djela i loše odnose. Uzmite ono zdravo i uživajte u tome, neka vam bude dovoljno.
Nađite u ovoj godini svoju sreću ako to već niste, ako jeste uživajte u njoj.
Pusssaaaa ;)

Ništa ispod tepiha by crni oblak

10 prosinac 2015

Narodna poslovica koja najbolje govori o miru, suživotu, međusobnom uvažavanju, poštovanju i toleranciji glasi: "Gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna!"
Nikad ne postoji ništa ispod tepiha kada smo mi u pitanju. Prije svega mislim na svoju obitelj, na svoj crni oblak.
Uvijek smo se nekako razlikovali od drugih obitelji prije svega zbog načina ponašanja između nas. Sebe doživljavamo prije svega prijateljima a tek onda krvnim srodstvom. Što je ljepše nego biti prijatelj svojoj sestri ili bratu.
Ovo je mjesec obitelji i najbližih pa otud tema da vam malo "dočaram" svoje odnosno moje. Mnogi ostaju zatečeni spoznajem koliko se često družimo a isto tako i koliko "raspravljamo" oko svega. Pa nas znaju pitati koliko vi problema imate, vi se ne volite, kakve su to reakcije lica??? Jedno je bitno uvijek dođemo do zajedničkog zaključka.
Vrlo smo glasni kao da se dovikujemo sa brda na brdo. Naše rasprave teku u nedogled. Možemo nekoliko puta obrnuti istu temu sa drugim zaključcima. Tada zaboravimo da smo u nečijem društvu i nastaje okrugli stol. Većinom svi ostali šute i imaju blijeda lica. Sad kao da vam opisujem neke Balkance bez manira.
No, mi smo obitelj. Obitelj je sve.
Što se tiče ovog naziva posta kod nas doslovno nema ništa ispod tepiha. Sve se rješava na licu mjesta.
Puno smo toga zajedno prošli i naučili da nema glume jer se poznajemo te da ćemo se uvijek voljeti i poštivati. Nema maski i celofana. Kao i u svakim obiteljima ima naravno problema jer nismo savršeni. U svemu se držimo skupa i ne dozvoljavamo nikome da se miješa u naše odnose. Ako se želiš nama pridružiti uvijek smo tu ali ako imaš neke druge "dobre namjere" slobodno produži. Nas veže ona istinska ljubav koja nisu samo epiteti i smiješak već sve što ide u paketu. Bezuvjetna ljubav.



Nepotpuna i kriva ljubav šteti, a samo prava i iskrena pomaže nama i onima koje volimo. To se naziva i bezuvjetna ljubav. Jedino ona doista povezuje i spaja, a ona druga razdvaja i pridonosi lošim odnosima.
Ispod tepiha je većinom prazno barem se trudimo da tako bude, ponekad i previše. Valja ponekad ostaviti malo i prašine, ne bi li se poskliznuli i pali.
Kako vrijeme odmiće, pazite da ne napravite rupe u tepisima preko kojih nećete moći prelaziti od nagomilanog smeća.

Ispeci pa reci

06 prosinac 2015

“Budi prijatelj istine do mučeništva, ali ne budi njen zaštitnik do netrpeljivosti.”

– Sartr



Šutnja u sebi krije snagu neiskorištenih potencijala i ostavlja priliku za novi početak. Jednom izgovorene, riječi nas ograničavaju, usmjeravaju i predstavljaju onakvima kakve su one same. Do ovoga trenutka bila sam za istinu i iskrenost pod svaku cijenu, no međutim kao i svi morala sam "odrasti", opametiti se. Trebala sam shvatiti ali prije svega i prihvatiti da ne žele svi ljudi čuti istinu niti moje mišljenje. Bez obzira što zatraže vaše objektivno mišljenje treba biti pažljiv sa odabirom riječi. Ljudi će katkada od vas očekivati iskrenost no to nužno ne znači da je žele čuti. Većinom je slučaj da vide cjelokupnu sliku ispred sebe, ne želeći je prihvatiti pa će vas upitati za vaše mišljenje. Ako ste iskreni i bliski sa tom osobom odgovoriti ćete bez razmišljanja na posljedice. Jednom kad izgovorite riječi koje ne žele čuti nema povratka nazad.
Tada počinje u toj osobi se stvarati neki otpor prema vama pa u nekim idućim druženjima možete očekivati skrivenu strijelu. Sve pod isprikom prijateljstva. S prijateljima treba biti iskren jer inače nije prijateljstvo no kao i sa svime u životu treba biti umjeren. Neke riječi ne trebaju biti izgovorene jer nose sa sobom određenu dozu odgovornosti. Treba znati prešutjeti, ne kaže se nepotrebno šutnja je zlato. Dokazano je da ljudi koji kalkuliraju sa riječima bolje su prihvaćeni u društvu.
Umijeće života znači raspolagati opcijama govora i šutnje. Tko se ne izražava, ne postoji. Uvijek sve kazati je brbljavost koja se ne može izdržati.
Dobro je biti iskren i direktan, ali ne valja zapostavljati takt pod krinkom “samo sam iskren, što se ljutiš” jer je to glupost.
Iskreni razgovor se podrazumijeva no vi ste ti koji biraju što ćete reći u okviru te iskrenosti. Neki ljudi su zaista dobri, ljubazni, lojalni, ali ne reagiraju dobro na kritike i tuđa mišljenja.
Stoga prije nego krene vaš monolog sjetite se " prvo ispeci pa reci". Probati ću i ja prvo "ispeći"

Čujem,vidim,osjećam da to jesam

04 prosinac 2015



Jutarnji ritual volim započeti u laganom ritmu, sa šalicom kave u ruci i da me nitko ništa ne pita dok se šalica barem do pola ne isprazni. Ujutro je jako teško funkcionirati pogotovo ako znaš što te svakodnevno čeka i koje su tvoje obaveze. Treba se dobro pripremiti. Ako su te obaveze iscrpljujuće i zahtijevaju tvoj cjelokupni angažman treba ti ispušni ventil. Pronalazak svoga unutarnjeg smiraja.
Teško je živjeti u današnjem vremenu, sustizati sve natovarene obaveze i ostati sretan i stabilan.
Između posla,doma, djece, kućnih ljubimaca, prijatelja, likova, teta, ujaka treba pronaći duboko i opet iskopati sebe na površinu.
Težak zadatak za samo jednu osobu ako želiš sve uraditi kako treba i da svima bude dobro. Tijekom godina naučila sam mnogo toga ali i nešto vrlo važno. Najprije meni treba biti dobro da bi drugima koje volim i poštujem mogla dati to dobro iz sebe.
Tako je počelo moje upoznavanje sa samom sobom i meditacijom.
Počela sam odlaziti na grupnu meditaciju no nije mi se učinila pravi izbor za mene. Počela sam sama meditirati. Ispočetka je bilo teško. Teško se je oduprijeti se zvukovima koji dolaze izvan tebe i mjesta na kojem meditiraš. Teško je šutjeti.
Ništa nije teže nego šutjeti i nema većeg užitka nego sebe izraziti. Svima treba umijeće i sreća tišine pomoću šutnje. Govor nije u stanju ponijeti puninu onoga što je prisutno u šutnji.
Kad ostaneš sam sa sobom misli ti odlutaju u prošlost, sadašnjost ili sutra recimo. Onda mozak radi sto sat od razmišljanja i analiziranja koje boli kako bi rekla moja kći.
Moramo se sjetiti da sve što smo uradili morali smo baš tako da uradimo, i nema vraćanja nazad i analize svega toga. Osjećaj koji imamo nikada nas ne vara i treba poslušati samog sebe. Hrabro je poslušati taj glas.
Meditacija mi je uvelike pomogla, olakšala mi razgovor sa samom sobom. Snaga misli je ogromna i može nas lansirati na neke nove putove. Pokazala mi je kako se maknuti od nestrpljivosti, loših riječi osobito riječi ne. Sebi rijetko trebate reći ne ali češće drugima. Ne zove se to sebičnost već poštivanje sebe. Strpljenjem i ljubavlju prema sebi možemo da uradimo baš sve. Sve samo lagano korak po korak do zadovoljstva i sreće. Sa svim treba krenuti u miru, polako i mijenjati loše navike. Korak po korak raditi ono što nas inspirira a ono što moramo najčešće ne ide po planu. Kad se otpusti kontrola sve je lakše.
Mojih petnaest minuta na cvjetnoj prostirki u kupaonici svakodnevno mi daje sebe novu i onu pravu.
Čujem, vidim, osjećam da to jesam zadovoljna ja.

Moja prijateljica ja

02 prosinac 2015




Svakodnevica, kad ostali kućani napuste stan, ostaješ sam sa sobom. Nezaposlenost i ostali monotoni problemi privežu te za stan, ponekad volim ostati doma u svojoj pidžamici i tulumariti po stanu sa najvećom šalicom za kavu u ruci. U pozadini sa Enrique Iglesiasom te ponekom upaljenom svijećom spremam i plešem, odugovlačim si cijeli dan u spremanju ne bi li se netko pozvao sam k meni i presjekao mi moj dan u zenu.
Kad takav dan dođe a to je obično srijeda moja kratkodlaka prijateljica ode u svoj dio stana i ostavi me na miru. Tada počinje tulum za dugodlaku i mene, prosto uživamo u svome društvu. Pospremanjem stvari, organizacijom ormara dovodimo naš život u red. Kad se sjetim nereda u stanu znam da mi je u tom razdoblju život "mesi".
Uglavnom smo otvorene knjige i po našem oblačenju, stanju kose i urednosti doma može se isčitati naš trenutni osjećaj stvarnosti.
Možemo li biti sretni sami sa sobom? Uživati u svome prisustvu bez drugih osoba i takozvanog luksuza? Naravno, da možemo.
Trebalo mi je dugo vremena da ja to naučim i upoznam samu sebe, sad smo nas dvije najbolje prijateljice.
Voljeti sebe i uživati u sebi najveće je bogatstvo. Ako imate samo financijskih problema sjetite se da su to samo papiri odnosno sredstvo plaćanja.Gledajući s te strane na probleme te vrste znate da rješenja ima. Bitan je psihički mir i zdrav život bez negativnih ljudi i loših razmišljanja.
Ako se uhvatite u mislima kako sažaljevate sami sebe ili padate u dubiozu, razmislite što je uzrok tome, ako je dosada u pitanju počnite raditi nešto volite da ugodite sebi prije svega. Počnite od malih stvari s malim koracima za sam početak prošetajte i udahnite svježi zrak. Vaš izdah će vam pokazati da ste živi i činite ovaj svijet, nemoj te biti njegov negativan dio nego njegov prijatelj.
Treba naći smisao koji nam daje da živimo. Imamo na raspolaganju resurse i snage pomoću kojih možemo prevladati i velike teškoće i opterećenja. O nama ovisi hoćemo li ih pretvoriti u šanse i izazove na promjenu ili pokleknuti pred njima i prepustiti se valovima bez obzira kamo nas odveli!
Treba izabrati za sebe kvalitetu koja nam je ponuđena.Kvalitetno živjeti nije lako. Kvalitetu života treba održavati. To se naziva rad na sebi, uvid u sebe, briga o sebi. Ako ne radi na sebi, bez uvida u sebe i ako se ne brine za sebe, čovjek ide u sve lošiju varijantu sebe i svoga života.
Zbog svoga ljepšeg života dozvolite si srijedu i uživaj te u sebi i sa sobom.
Nećete pogriješiti al tu i tamo bacite pogled na viber ;)




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se