/
utorak, 30.05.2017.
Poruka
utorak, 30.05.2017.
Poruka
|
Imam jednu frendicu na Facebooku koju bih opisala kao jako simpatičnu, veselu i pozitivnu osobu. U zadnje vrijeme je jako aktivna u objavama, ali te vrste da se malo zabrinem za nju. Njene objave mogu se svesti pod ove teme: 1.spasite životinje i planet 2. ljudi su zločesti 3. život je lijep. Kad ima poruke o tome kako ljudi trebaju biti bolji jedni prema drugima, zabrinem se. Naravno, slažem se, ali zabrinem se i razmišljam o tome što se dovraga desilo da mora u svijet slati takve poruke. Okej, radi s ljudima nekih 25 godina, ali mislim da nije do posla. Tko ju to točno tako tlači i čime? Je li nešto osobno ili jednostavno pošizi svaki put kad pročita dnevne naslove pa se pita kamo svijet ide? Misli li da može popraviti stvar s tim porukama? A onda, neki dan, puknuo mi je film. Skupilo mi se svega, pa sam zaključila da ću postupiti kao i ona i dati si oduška javno. Here it goes. Hvala svima koji se brinu za mene, u zadnje vrijeme sve češće naglašavajući mojoj obitelji kako sam stara, neudana, a nemam ni djece. Vaša briga je dirljiva. Pogotovo je super što naglašavanjem toga da sam stara, neudana i bez djece, implicirate da očito imam neke ozbiljne felere u karakteru i time neizmjerno veselite moju obitelj i, naravno, i mene samu. Odlično mi je što te poruke dolaze od članova moje šire obitelji i polaskana sam što me koristite u raznim mjerilima. Počašćena sam što sam ispala faktor "kako ne", jer silno želim pomoći obrazovati vašu djecu i unuke, a i vama da se bolje osjećate što ste očito bolje odgojili vašu djecu i unuke i time pobijedili u utrci života. Namaste. Oznake: Facebook, obitelj, usidjelica, život, rođaci, poruka |
- 09:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.01.2013.
Rodbina iz Oza
|
Dolazi ti rođak s drugog kontineta. Ti ga nikad nisi vido uživo, a tvoja obitelj nije ga vidjela godinama. Možda desetljećima. Svi skupa ćete ga dadiljati nekoliko tjedana. What do you do?? Sastavljam popis restorana, gradskih atrakcija, virim u raspored gradskih zbivanja. Tješim se da je sve to isto kao kad ti dolazi bilo tko s drugog kontinenta, ali nije. Ovo je teže. Da dolaze i djeca, mogla bih ih zadiviti starim turističkim forama i tapšati se po leđima zbog toga, ali odlučili su da neće doći. Počinje glavbolja uzrokovana generacijskim jazom. Najviše me muči-što pokloniti? Kao prvo, rođak dolazi iz zemlje čudesa i ima sve što želi, pa mi se čini da je jedino što možemo datidrugačija hrana i drugačije plaže. Kao drugo, iako je rođak stara garda, tabletiće i suvenire možeš kupiti samo jednom. A to smo već učinili, zapakirali ih i poslali. Sad je vrijeme za nešto dirljivo, grandiozno, sentimentalno, nešto o čemu će se pričati još godinama......a biti će plosnato, lagano i zapakirano s Bajaderom, Čokolinom i Vegetom. Ne, šalim se, samo s Bajaderom. Možda Čokolinom. Svaki put kad pomislim na taj problem smrznem se u panici. Help! Oznake: darovi, Putovanja, rođaci |
- 09:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
