/
četvrtak, 30.03.2017.
Dernek
četvrtak, 30.03.2017.
Dernek
|
Pozvali su nas na tulum u drugi grad. Odnosno, vec godinama nas pozivaju, pa smo konacno odlucili doci. Tulum je bio rodjendanski, njegova organizacija se svake godine shvaca vrlo ozbiljno, a logisticki nalikuje na manju svadbu. Dvadesetak uzvanika, razanj, nekoliko vrsta kolaca, more mesine i priloga. Ove godine kviz, a lani ziva glazba. Po pricama smo znali da je to poprilican dernek, ali kad smo sve vidjeli uzivo, ostali smo paf. Za ilustraciju, reci cu samo da se jelo iz pravih tanjura, jer se smatra da su plasticni ruzni. Netko me pitao bih li i ja tako slavila. Na vlastito iznenadjenje, odgovorila sam da bih. Da imam prostor i novaca, raspistoljila bih se skroz. Izmedju zalogaja i nabadanja viliciom, ponesena atmosferom zamisljala sam rezuckanje u suton, uz sum valova, pa rostiljanje u toplloj ljetnoj noci, i zatim glasno slusanje rocka pod zvjezdanim nebom. Dok sam tako sanjarila netko je pitao slavljenicu kako se osjeca. Rekla je -Pa, jako me umorilo to nosanje i sluzenje, a i nisam bas imala vremena za goste. Moj rozi oblacic jela i pila se u trenu rasplinuo, a i zasramila sam se. Note to self: za iduci tulum pokloniti usluge batlera i cistacice. Oznake: rodjendan, proslava, tulum, slavlje |
- 19:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 21.03.2017.
Irski top 5
|
Ovog tjedna, i dalje u zelenom i pivskom duhu,predstavljam svojih top 5 irskih pjesama za slusanje na repeat. 5. She moved through the fair The pjesma iz zanra "zaljubio sam se, al umrla je mlada", garantirano suze navru na oci. Simple Minds su melodiju preuzeli za Belfast child, jednu od rijetkih pjesama (mozda i jedinu) duljih od 6 minuta koja je postala broj jedan. Na You tubeu ima sjajnih izvedbi Sinead O'Connor (soundtrack filma Michael Collins) 4. Molly Malone Ove godine od cmizdravica ova pjesma mi je ipak za nijansu bolja od prethodne. On,ona i kolica s plodovima mora. 3. Sick note Prica s baustele od koje cete zariti glavu u dlanove. 2. Wild rover Tko sto, Irci o picu. Necu piti vise,majke mi, kaze on, al nekako mu ne vjerujemo. 1. Irish rover Ove godine ova pjesma mi je broj jedan. Mozda zavrsi tuzno (ali nekako opet ne pretuzno jer odmah pozelis pljeskati se po koljenima i nazdravljati), ali sve ono do kraja je jednostavno sjajno. Posada, teret,gradja broda,preuvelicavanje. Strasno zabavno,poslusajte. Oznake: sveti patick, st.patrick's day, folk, Irska, the pogues, The Dubliners, sinead o'connor, simple minds |
- 19:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 13.03.2017.
E.
|
Seriju blast-from-the-past postova nastavljam s jos jednm stvari koja slavi 20.rodjendan. Trainspotting je izasao 1996. i sve nas gadno sokirao. Nisam ga gledala u kinu, nego na televiziji nesto godina kasnije, ali neke scene su se toliko puta vrtile u raznim emisijama tijekom godina, da kao da su bile jucer. Knjige takodjer nisam procitala (Porno jesam zapocela, ali sam odustala vrlo brzo, kad mi se zgadio zivot). Nakon emotivno 100, ali fizicki svega 20 godina, lani su poceli snimati dvojku u Ediburghu, i zavrsili su svega nekoliko dana prije nego sto sam sletjela tamo na odmor. Kada je dvojka dosla u kina znala sam da ju moram pogledati, ali nisam prije toga stigla ni premotati jedinicu kako je bilo zamisljeno, pa cu to uciniti naknadno. Bilo je nekoliko razloga zasto sam htjela gledati dvojku-Edinburgh, djelovalo je da ce film biti dobar i treci, ali nikako zadnji- Ewan McGregor. T2 je dobar. I tuzan i smijesan, sjetan, napet, svidljiv. Drugaciji je od jedinice onako kako je covjek od 40 godina drugaciji od samog sebe u 20-ima. Ne pokusava biti isti jer ne moze biti, ide dalje, ali se i prisjeca, poput Rentona je turist u vlastitoj mladosti. Pogledajte ga, fora je. A sad glavna tema ovog posta. Kao naivno djevojce od nekih 17-18 godina, prije nesto manje od 20 godina, gledala sam Shallow grave, jos jedan od uvrnutih filmova Dannya Boylea, i pala kao zrela kruska. Sve mi se na njemu svidjelo. Oci, glas, kosa, lice crkvenog zborista koje u trenu osvijetli zlocesti osmijeh divljaka iz susjedstva. (Nesto kao mladi Mel Gibson, od plisanog mede do ludjaka za 0,3 sekunde.) Nakon tog filma pogledala sam ih jos dosta, a snimao je svakakve, zbog cega ga i cijenim. Od skupih i losih do jeftinih i cudnih. (Jedna moja pijateljica kaze da je on pojavom poput nezacinjenih krumpira- pase u sto god ga stavis.) Citala sam intervjue, zvuci kao covjek s kojim se zelis zapiti u baru. Skidala sam slike, i to mnogo njih. Slusala sam pjesme sa soundtracka. On je za to vrijeme mirno odgajao djecu i nije pokazivao nikakav interes za mene. Onda je dosao T2. Vec dugo nisam gledala nista njegovo u kinu, pa je bio red. I bila sam zadovoljna, to je klasican McGregorovski film, pjeva i hoda uokolo gol. I dalje izgleda dobro, ali godine se vide,kao i na svima nama civilima, nazalost. Gledajuci film razmisljala sam i o njemu i o sebi i o proteklih 20 godina i hvatala me sjeta povezana s krizom srednjih godina, kakvu prozivljavaju i likovi. Trazeci na njegovom licu ono sto me prvo ocaralo, nalazeci i gubeci to od trenutka do trenutka, dosla sam do kraja filma. Renton se zatvorio u svoju djecacku sobu, pustio plocu i prepustio se glazbi. Osjetila sam kako ova kruska opet pada. Oznake: film, trainspotting, skotska, ewan mcgregor, T2 |
- 15:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 10.03.2017.
Buffy
|
Prije 20 godina na tv ekranima se pojavila Buffy, ubojica vampira. Znam to jer mi ovih dana stalno iskacu friski clanci i intervjui o tome. Kako mi je serija bila jako draga, i ja cu vas udaviti esejem o njoj, koji se moze sazeti u 2 recenice: -to je bas super serija -pogledajte ju. Kod nas se pocela prikazivati oko 2000. godine, sjecam se da sam bila pri kraju srednje. Gledala sam ju (na cini mi se Nova tv) svaki tjedan, prvo navecer, a onda iduci dan u reprizi. Vecina kolegica nije bila opsjednuta poput mene, ali jedna me razumjela. Prica? Bila jednom mala slatka plavusa koja se sukobljavala s vampirima pa je zato imala probleme u skoli. Kada se doselila u gradic na zdrijelu pakla, u novoj skoli pronasao ju je knjiznicar i objasnio joj da je on njen cuvar, a ona je ubojica vampira, superjunakinja koja se rodi samo jednom u narastaju i ima sposobnosti pobijediti ne samo navedene zubonje nego i mnoge druge strasne demone i opcenito zle i ruzne likove koji sd stalno motaju uokolo. Iako joj se nije dalo zivjeti tako, Buffy se pomiri sa sudbinom,stekne prijatelje, dvoje nerdova, zaljubi se u vampira kojem je prokletstvo vratilo dusu i svaki tjedan pobijedi novo zlo koje je metafora za probleme odrastanja. S vremenom su likovi odrasli i napredovali, životi su im se zakomplicirali, ali tijekom cijelog trajanja nije to bila samo drama, puno se razmišljalo (i djelovalo) o životu i smrti, dobru i zlu, pravima i obavezama. Ne sjecam se da li su mi i koliko pomagale te price u tim danima prelaska iz maloljetnosti u jedva punoljentost, uglavnom zato sto sam većinu stvari iz tog doba potisnula. Ali znam bez ikakve sumnje da je serija napravljena odlicno. Ima toliko dobrih fora u njoj da je to strasno, one-linera, gegova, dijaloga, tema. Mijesaju se horor, akcijski film, komedija, romansa i teen sapunica. Scenaristi su govorili materinji jezik tinejdžera, sarkazam, a i puno su mozgali o pricama i bili su kreativni. Pola jedne epizode nije imalo dijalog, jedna epizoda bila je mjuzikl, jedna uopce nije imala glazbu. (Ima tu i cijeli esej koji se može napisati o feminizmu u Buffy, o kojem je već mnogo ljudi pisalo i govorilo, uključujući članove akademske zajednice, ali kako nisam stručna, taj dio ću preskočiti i samo zaključiti kako je vraški fora vidjeti ženu kako spašava svijet. Puno puta. Također, Buffy je predvidjela ili možda započela trend opsjednutosti vampirima, a imala je i likove nerdova koji pošize i naprave strašna sranja, baš kako se kasnije događalo u stvarnom svijetu.) Nesto priblizno sasavo nisam vidjela sve do How i met your mother. Taj humor i ljubav prema tim sasavim tv stvorovima i samoj televiziji kao mediju koju je tvorac Joss Whedon pokazivao svaki tjedan je jedna divna stvar. Toliko je divna da u poplavi nostalgije razmisljam da umjesto da se skoncentriram na nove serije i filmove i pokusam smanjiti taj ogroman popis To watch, jednostavno pocnem opet gledati Buffy. Oznake: buffy the vampire slayer, tv, serija, buffy ubojica vampira, 20 godina, joss whedon |
- 13:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
