CANDY STORE

subota, 29.07.2017.

3, 2,1...

Godisnji!

- 12:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.07.2017.

Slavlje


Rođendan usred ljeta odličan je povod za druženje, upravo kao što je i odličan razlog i za nedolazak na druženje,
jer negdje imaš bitnijeg posla koje vjerojatno uključuje nebo i velike količine slane vode.
Umorna i stara, ove godine nisam bila ludo zainteresirana za feštanje, ali sam shvatila da
ako već godine ne možeš pobijediti, treba ih zaliti, a i da se s nekim ljudima nisam vidjela od početka godine, pa
je ovo lukav način da ih vidim prije jeseni.
Razmišljajući o meniju, uhvatila sam se kako uspoređujem ovogodišnju feštu s onima od ranije.

Išlo je nekako ovako:


2012: Odlazak u park, pečenje kolača

2015: Salate i kokteli u stanu, torta

2017: I dalje u stanu, papirnati tanjuri, pizze, suhi kolači


Razina usluge definitivno opada, primijetih sa sramom i natrpah još cuge u košaricu.

Potajno želim slaviti u kući uz more, ali tad mi vjerojatno nitko ne bi došao jer im se ne bi dalo putovati,
pa treba biti zahvalan na ovome što imam, makar me trećina ljudi otkantala, a temperatura bila ko da je
ljeto u Škotskoj.

Možda sam trebala reć da se nađemo u Močvari, pomislih, ali tada bi me definitivno otkantale mlade mame, kojih je sve više.

Treba se pomiriti s tim i da ću idući rođendan i još 3 iza njega slavim tijekom radnog tjedna, pa mi preostaju ili mini druženja, ili pred/post druženja za vikend. Kme.

I najgore, ako se pita razne institucije, sad više nisam u skupini "mladi".


Oznake: rođendan, proslava, dob, party


- 12:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 12.07.2017.

Ovakvi i onakvi

Jedini francuski film koji mi je baš dobar: Adelin život

Jedini Tarantinov film koji mogu gledati više puta bez trauma: Jackie Brown

Jedini mjuzikl koji mi je bio strašno dosadan: La la Land

Filmovi koje gledam baš svaki put kad su na TVu: Smrtonosno oružje, Umri muški 1, Mumija, Tango&Cash

Oznake: film


- 10:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 07.07.2017.

OMG

Već danima se mučim, lupam glavom u tvrde površine i općenito pitam što mi je to sve trebalo.
Upisala sam vozački, u svojim poznim godinama.

Neki od komentara koje sam čula na svoj pothvat su:

"Samo nježno."
"Dobro je to, korisno je."
"Vježbaj vožnju u Folki."
"Ne brini, straha ćeš se riješiti u vožnji."
"Ako mogu razne budale, možeš i ti."

A ja se samo znojim pitajući se koliko će mi pokušaja trebati da prođem propise.

Oznake: auto škola, vozačka dozvola, auto


- 10:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 28.06.2017.

Ono kad....

....se vratis s godisnjeg u svakodnevnicu.
Nisi raspremio torbe, rublje za pranje se gomila, ne da ti se kuhati, frizider je prazan, a pod je misteriozno postao odvratan iako je bio lijep i cist kad si otisao na godisnji.
S tugom ispires sol iz kose i mazes svoj novi ten i nove modrice losionom after sun.
Tugujes za prijateljima, koji su se takodjer vratili u svakodnevnicu, i mlakim morem dok se znojis kao svinja.
A svi te stalno pitaju kako ti je bilo.

Oznake: plaza, godisnji, lipanj


- 16:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.06.2017.

Vikend

Mama je dosla u grad za vikend.

Samo tako, nakon deset godina od zadnjeg putovanja, nakon mnogo tuzbalica i razmisljanja, kombiniranja i odustajanja, nasla je prijevoz i dosla.

Zbog gustog rasporeda nisam ju stigla bebisitati cijeli dan, vec su to ucinili baka i deda. Kuhali su, pozurivali ju da se spremi i odbacili do tramvaja,kao da ona ima 15, a oni 50.

Nasle smo se u gradu, cugale i setale. Onda sam ju ostavila u dobrom drustvu da ima pravi djevojacki izlazak i otisla nesto jesti.

Iduce jutro popile smo kavu. Kao sto ju nisam docekala, nisam ju ni ispratila,vec sam otisla kuci prije nego sto joj je stigao prijevoz za natrag.

(Koliko prostora i vremena za svaku, kako neobicno.)

Vikend je prosao, svi smo se slozili da nam je bilo bas zabavno i da moramo ponoviti cim budemo mogli.

I samo tako, moja mama,
koja se odselila iz svog grada prije ravno 30 godina,
koja dalje cesto govori kao da je na robiji u drugom gradu,
koja zadnjih 20 godina dolazi kuci samo kad netko ide na operaciju (a u medjuvremenu mi posjecujemo nju),
ogranicena i pritisnuta brigom za druge ljude, brigom o novcu, losim zdravljem, kucnim ljubimcima,propadajucom kucom, srednjom dobi...
je postala mobilna.

Oznake: mama, posjet, vikend


- 17:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 06.06.2017.

Swiss cheese

-Ne mogu se više sjetiti imena glumaca. Kažem "onaj koji je glumio u" i onda redovito izaberem najgori mogući film i ulogu-
žali se prijateljica.

Za svakog filmofila to je krajnje neugodno, potpuno ju razumijem. To je znak da ti sposobnosti slabe.

Davno sam sama sa sobom u glavi ili na papiru znala igrati nešto kao 6 koraka do Kevina Bacona.
Izabereš glumca pa kreneš- glumio je s ovim u ovom filmu, koji je glumio s onim u onom filmu, i tako nakon mnoštva koraka zatvoriš krug vrativši se do onog prvog.
Godinama to nisam radila i mislim da bih se gadno razočarala da pokušam.

Naši filmski problemi su zapravo simptom ozbiljnijeg problema. Mozgovi nam jednostavno ne rade tako dobro kao nekad.

Informacije koje su me zanimale su davno zamijenjene s drugima, svakodnevno potrebnijima, kojih ima tona.
Ako su informacije i ostale negdje u glavi, nikako ne mogu doći do njih na vrijeme.
Nemam vremena koliko želim, pogotovo za gledanje i čitanje stvari koje me zanimaju. K vragu, ako ne odgovorim na e-mail na vrijeme, neću ga se sjetiti idućih pet dana.
Ponekad više nemam koncentracije da pogledam film od početka do kraja u miru.
(poznanik mi je ovo rekao neki dan, vrlo mirno, a kako se i meni to događa, odlučila sam to reći na glas i riješiti se te mračne tajne).

Naši mozgovi, ementaler.

Oznake: film, koncentracija, pamćenje, mozak


- 10:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 02.06.2017.

Superbundžija

Ljudi su prosvjedovali i ove godine, što je utješno.
Malo mi je žao što nisam išla. Zapravo, ove godine nisam išla na ništa osim na marš za Dan žena (koji je shvaćen kao izlazak s cuganjem).

Nisam još dokučila zašto su se ljudi angažirali baš oko obrazovanja/školstva, je li to ono u čem se svi slažu, ili je to simbol nečega ili su samo htjeli početi negdje, ali mislim da je dobro da se bune.
Druženje s Amerima me naučilo da je važno prigovarati i davati prijedloge, kod njih to djeluje.

Također, zanimljivo je što se ljudi bune jer ipak puno ljudi smatra, i govore to redovito,da se bunama ne može puno postići.
Ne znam točno zašto to misle, da li zbog mentaliteta poslušnosti i netalasanja, apatije nastale zbog života u komunizmu i pod mnoštvom raznih vladara, razočaranosti u sunarodnjake, institucije i sve živo pod nebom, ali kad god čujem takve stvari, zebe me oko srca.

Drugi mogu, zašto ne možemo i mi, mislim se ja, možda smo se sad počeli buditi, možda će se sada stvari preokrenuti, koliko god sporo.
A onda bivša ministrica obrazovanja kaže "kajgot, prosvjedi, kad je to išta promijenilo" i ubije me u pojam.

To ne može biti istina, ne smije, zakašnjeli tinejdžerski bunt ključa u meni, ljuti se onaj dio ličnosti kojem se sviđala sociologija.
Obećajem si da ću biti aktivnija u hodanju i vikanju po cesti.

Bob Rock je u jednoj epizodi stripa rekao da je superbundžija.
Možda ipak u ovim poznim godinama postanem to i ja.

Oznake: prosvjedi, Obrazovanje, društvo, politika, alan ford


- 22:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 30.05.2017.

Poruka


Imam jednu frendicu na Facebooku koju bih opisala kao jako simpatičnu, veselu i pozitivnu osobu.
U zadnje vrijeme je jako aktivna u objavama, ali te vrste da se malo zabrinem za nju.
Njene objave mogu se svesti pod ove teme:
1.spasite životinje i planet
2. ljudi su zločesti
3. život je lijep.

Kad ima poruke o tome kako ljudi trebaju biti bolji jedni prema drugima, zabrinem se. Naravno, slažem se, ali zabrinem se i razmišljam o tome što se dovraga desilo da mora u svijet slati takve poruke.
Okej, radi s ljudima nekih 25 godina, ali mislim da nije do posla. Tko ju to točno tako tlači i čime?
Je li nešto osobno ili jednostavno pošizi svaki put kad pročita dnevne naslove pa se pita kamo svijet ide?
Misli li da može popraviti stvar s tim porukama?

A onda, neki dan, puknuo mi je film. Skupilo mi se svega, pa sam zaključila da ću postupiti kao i ona i dati si oduška javno.
Here it goes.


Hvala svima koji se brinu za mene, u zadnje vrijeme sve češće naglašavajući mojoj obitelji kako sam stara, neudana,
a nemam ni djece.
Vaša briga je dirljiva.
Pogotovo je super što naglašavanjem toga da sam stara, neudana i bez djece, implicirate da očito imam neke ozbiljne
felere u karakteru i time neizmjerno veselite moju obitelj i, naravno, i mene samu.
Odlično mi je što te poruke dolaze od članova moje šire obitelji i polaskana sam što me koristite u raznim mjerilima.

Počašćena sam što sam ispala faktor "kako ne", jer silno želim pomoći obrazovati vašu djecu i unuke, a i vama da se bolje osjećate što ste očito bolje odgojili vašu djecu i unuke i time pobijedili u utrci života.

Namaste.

Oznake: Facebook, obitelj, usidjelica, život, rođaci, poruka


- 09:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.05.2017.

Troi

U rano popodne sretnem frendicu u parku. Dobila je otkaz, firma joj se raspada, pa sada može biti u parku u rano popodne.
Odmah ju pozovem na alkohol i čokoladu, jer to je jedino sto mogu, a uglavnom je učinkovito.
Sjednemo s alkoholom i kavom i dva sata kasnije shvatim da sam popila i pojela vise od nje.

Nekad mi je islo to, bila sam prava savjetnica Troi, svi su mi se jadali, a ja sam slušala i davala dobre ideje,
ali kao da sam izgubila touch.
Primijetila sam to još preklani kada sam pokušala pomoći poznanici koja je bila izluđena diplomskim koji je radila.
Nisam se u tom trenu nikako mogla povezati s onim što govori, pa sam umjesto toga platila rundu.

Sada sam imala priliku da zasjam i pomognem frendici kada joj je teško i dala sam sve od sebe.
Predlagala sam joj razne nove poslove, pokusala joj pokazati gdje je logicki pogrijesila u svom seciranju nemilog dogadjaja, iskreno sam bila tuzna, ali imala sam povremeno i dobre sale....ali nije pomoglo.
Na kraju veceri obje smo bile u bedu.

Možda sam strašno zahrđala. Možda je problem i u tome što su s godinama problemi koje mi ljudi pričaju postali ozbiljniji, a logika i komunikologija nekako više ne pomažu.

Frendica ima više opcija, a sve one vode u drugačiju alternativnu budućnost, a u svaku smo zavirile tijekom opijanja.
Ako nađe posao vani, prekinut će s partnerom, npr. Sve se ruši kao domino. Kovitlac temeljite promjene nosi ju kao papirnatu lutkicu.
Scary shit.

Poraženo sam pospremala čase i kekse nakon što je otišla.
Jedina dobra stvar je što sam u ormariću za pića ispraznila jedno mjesto.

- 22:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2017  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            





I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed,
or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed.
You know, as a career, I don't want to do that.

(John Cusack, Say Anything)




Stats Creative Commons License
candy store by Candy Kane is licensed under a Creative Commons Attribution 3.0 Croatia License.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se