CANDY STORE

utorak, 06.06.2017.

Swiss cheese

-Ne mogu se više sjetiti imena glumaca. Kažem "onaj koji je glumio u" i onda redovito izaberem najgori mogući film i ulogu-
žali se prijateljica.

Za svakog filmofila to je krajnje neugodno, potpuno ju razumijem. To je znak da ti sposobnosti slabe.

Davno sam sama sa sobom u glavi ili na papiru znala igrati nešto kao 6 koraka do Kevina Bacona.
Izabereš glumca pa kreneš- glumio je s ovim u ovom filmu, koji je glumio s onim u onom filmu, i tako nakon mnoštva koraka zatvoriš krug vrativši se do onog prvog.
Godinama to nisam radila i mislim da bih se gadno razočarala da pokušam.

Naši filmski problemi su zapravo simptom ozbiljnijeg problema. Mozgovi nam jednostavno ne rade tako dobro kao nekad.

Informacije koje su me zanimale su davno zamijenjene s drugima, svakodnevno potrebnijima, kojih ima tona.
Ako su informacije i ostale negdje u glavi, nikako ne mogu doći do njih na vrijeme.
Nemam vremena koliko želim, pogotovo za gledanje i čitanje stvari koje me zanimaju. K vragu, ako ne odgovorim na e-mail na vrijeme, neću ga se sjetiti idućih pet dana.
Ponekad više nemam koncentracije da pogledam film od početka do kraja u miru.
(poznanik mi je ovo rekao neki dan, vrlo mirno, a kako se i meni to događa, odlučila sam to reći na glas i riješiti se te mračne tajne).

Naši mozgovi, ementaler.

Oznake: film, koncentracija, pamćenje, mozak


- 10:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 02.06.2017.

Superbundžija

Ljudi su prosvjedovali i ove godine, što je utješno.
Malo mi je žao što nisam išla. Zapravo, ove godine nisam išla na ništa osim na marš za Dan žena (koji je shvaćen kao izlazak s cuganjem).

Nisam još dokučila zašto su se ljudi angažirali baš oko obrazovanja/školstva, je li to ono u čem se svi slažu, ili je to simbol nečega ili su samo htjeli početi negdje, ali mislim da je dobro da se bune.
Druženje s Amerima me naučilo da je važno prigovarati i davati prijedloge, kod njih to djeluje.

Također, zanimljivo je što se ljudi bune jer ipak puno ljudi smatra, i govore to redovito,da se bunama ne može puno postići.
Ne znam točno zašto to misle, da li zbog mentaliteta poslušnosti i netalasanja, apatije nastale zbog života u komunizmu i pod mnoštvom raznih vladara, razočaranosti u sunarodnjake, institucije i sve živo pod nebom, ali kad god čujem takve stvari, zebe me oko srca.

Drugi mogu, zašto ne možemo i mi, mislim se ja, možda smo se sad počeli buditi, možda će se sada stvari preokrenuti, koliko god sporo.
A onda bivša ministrica obrazovanja kaže "kajgot, prosvjedi, kad je to išta promijenilo" i ubije me u pojam.

To ne može biti istina, ne smije, zakašnjeli tinejdžerski bunt ključa u meni, ljuti se onaj dio ličnosti kojem se sviđala sociologija.
Obećajem si da ću biti aktivnija u hodanju i vikanju po cesti.

Bob Rock je u jednoj epizodi stripa rekao da je superbundžija.
Možda ipak u ovim poznim godinama postanem to i ja.

Oznake: prosvjedi, Obrazovanje, društvo, politika, alan ford


- 22:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 30.05.2017.

Poruka


Imam jednu frendicu na Facebooku koju bih opisala kao jako simpatičnu, veselu i pozitivnu osobu.
U zadnje vrijeme je jako aktivna u objavama, ali te vrste da se malo zabrinem za nju.
Njene objave mogu se svesti pod ove teme:
1.spasite životinje i planet
2. ljudi su zločesti
3. život je lijep.

Kad ima poruke o tome kako ljudi trebaju biti bolji jedni prema drugima, zabrinem se. Naravno, slažem se, ali zabrinem se i razmišljam o tome što se dovraga desilo da mora u svijet slati takve poruke.
Okej, radi s ljudima nekih 25 godina, ali mislim da nije do posla. Tko ju to točno tako tlači i čime?
Je li nešto osobno ili jednostavno pošizi svaki put kad pročita dnevne naslove pa se pita kamo svijet ide?
Misli li da može popraviti stvar s tim porukama?

A onda, neki dan, puknuo mi je film. Skupilo mi se svega, pa sam zaključila da ću postupiti kao i ona i dati si oduška javno.
Here it goes.


Hvala svima koji se brinu za mene, u zadnje vrijeme sve češće naglašavajući mojoj obitelji kako sam stara, neudana,
a nemam ni djece.
Vaša briga je dirljiva.
Pogotovo je super što naglašavanjem toga da sam stara, neudana i bez djece, implicirate da očito imam neke ozbiljne
felere u karakteru i time neizmjerno veselite moju obitelj i, naravno, i mene samu.
Odlično mi je što te poruke dolaze od članova moje šire obitelji i polaskana sam što me koristite u raznim mjerilima.

Počašćena sam što sam ispala faktor "kako ne", jer silno želim pomoći obrazovati vašu djecu i unuke, a i vama da se bolje osjećate što ste očito bolje odgojili vašu djecu i unuke i time pobijedili u utrci života.

Namaste.

Oznake: Facebook, obitelj, usidjelica, život, rođaci, poruka


- 09:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.05.2017.

Troi

U rano popodne sretnem frendicu u parku. Dobila je otkaz, firma joj se raspada, pa sada može biti u parku u rano popodne.
Odmah ju pozovem na alkohol i čokoladu, jer to je jedino sto mogu, a uglavnom je učinkovito.
Sjednemo s alkoholom i kavom i dva sata kasnije shvatim da sam popila i pojela vise od nje.

Nekad mi je islo to, bila sam prava savjetnica Troi, svi su mi se jadali, a ja sam slušala i davala dobre ideje,
ali kao da sam izgubila touch.
Primijetila sam to još preklani kada sam pokušala pomoći poznanici koja je bila izluđena diplomskim koji je radila.
Nisam se u tom trenu nikako mogla povezati s onim što govori, pa sam umjesto toga platila rundu.

Sada sam imala priliku da zasjam i pomognem frendici kada joj je teško i dala sam sve od sebe.
Predlagala sam joj razne nove poslove, pokusala joj pokazati gdje je logicki pogrijesila u svom seciranju nemilog dogadjaja, iskreno sam bila tuzna, ali imala sam povremeno i dobre sale....ali nije pomoglo.
Na kraju veceri obje smo bile u bedu.

Možda sam strašno zahrđala. Možda je problem i u tome što su s godinama problemi koje mi ljudi pričaju postali ozbiljniji, a logika i komunikologija nekako više ne pomažu.

Frendica ima više opcija, a sve one vode u drugačiju alternativnu budućnost, a u svaku smo zavirile tijekom opijanja.
Ako nađe posao vani, prekinut će s partnerom, npr. Sve se ruši kao domino. Kovitlac temeljite promjene nosi ju kao papirnatu lutkicu.
Scary shit.

Poraženo sam pospremala čase i kekse nakon što je otišla.
Jedina dobra stvar je što sam u ormariću za pića ispraznila jedno mjesto.

- 22:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.05.2017.

Dakle, svasta

Prije nekih 16 godina patila sam silno sto ne idem na maturalac u Bec i Prag.

Na poslovnom putu u Bec, treci put u 3 godine, danas mi se dogodilo da sam pomislila kako, iako je stvarno jako lijepo, vise nemrem gledat ni hodat po Stephansplatzu jer mi je fakat dojadio.

#firstworldproblems




- 22:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 22.04.2017.

Kuca

1. Kuhinja

Kuhamo na Veliku subotu, iako bismo radije jele vani, zbog lijenosti.
Mama radi i jest ce na poslu, a mi se snalazimo.
Super G me pita imam li cjedilo sa sitnim rupama i fino maslinovo ulje, gdje je ocat i slicne stvari, a ja stojim kao jelen u farovima.

Nijedna soba mi ne izaziva ovoliko stresa i frustracije kao upravo sada kuhinja u obiteljskoj kuci.

Skuhala sam sve skupa valjda tri stvari u njoj tijekom godina.
Prvo zabu u rupi, recept iz kuharice Jamieja Olivera.
Htjela sam ispasti faca pred roditeljima, ali mama je nekako preuzela cijeli postupak, jer ne zna drugacije, i ja sam samo na kraju razocarano zalila kobasicu tijestom i stavila ju u pecnicu.

U 30oj sam prvi put skuhala blitvu, za prilog. Bilo je kasno ljetno popodne, bila je puna kuci ljudi i radio se rostilj da se nadoknade kalorije koje smo izgubili hodajuci Paklenicom. Bila sam tako ponosna na sebe, nisam ju prekuhala.

Sada, u 35oj, bespomocno zijevam i trazim nezagoreni lonac.

Neke stvari su promijenila mjesta. Neke stvari su zamijenjene novima. Neke stvari ne rade, treba se snaci. I takva je zapravo cijela kuca.

Toliko sam rijetko u njoj da ne mogu zapamtiti gdje je sto, jer se to ionako stalno mijenja. Strah me bilo sto dirati. Osim stvari koje silno zelim baciti, a mama se uglavnom buni.

Pronalazim cjedilo, ulje i ocat. Uspjesno kuham heljdu i jaja. Rucak je fini.



2. Spavaca soba

Njusim odjecu iz ormara. Soba je prazna vecinu godine i ne grije se vecinu zime. Neka odjeca je cista, ali mirisi lagano pljesnivo. Muci me to.
Nalazim pidzamu i uvjervam se da je ok.
Napravila sam salabhter za liniju, zapisala na kojem rednom broju se nalazi koja stanica. CD player naalost ne radi, ne znam zasto.
Morala sam doniejti lampu iz dnevne sobe, moja stolna je odavno crkla.
Krevet je okrenut naopako, ali nemam energije da ga vracam. Malo je plosnatiji nego prije, ali se na njemu jos dobro spava, usise te kao crna rupa.
Samo sto ne spavam. Nisam se naspavala otkad sam dosla.
Preko dana se pokusavam druziti s ukucanima,popodne ne stignem odspavati, navecer kasno legnem. Ujutro se rano dizem da psima otvaram vrata u vrt, ili ih pokusavam nagovoriti da izadju unatoc kisici.

Vecinu dana zapravo provedem otvarajuci zivotinjama iz i oko kuce vrata, skupljam ih i vodim poput ovaca, hranim, razdvajam, spajam, nadgledam, donosim im stvari. Vec mi je dojadilo.

Opustanje dolazi u obliku nesvjestice kad se ugase svjetla.

- 23:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.04.2017.

Sidro

Volim citati one novine u kojima su iz svih uglova fotkani lijepo uredjeni interijeri. Da, mozak na pasu.

Cesto su takve kuce vikendice, a u nezanemarivom postotku slucajeva, vikendice su uredjene u "mornarskom stilu", znate ono, plavo-bijelo-crveno-zute kombinacije s nacrtanim jedrenjacima, kormilima, cvorovima i ostalim cudesima.

Mornarski stil u vikendicama smatram najvecom (dekoraterskom) lazi ikad neizrecenom.
Podsmjehujem mu se, kolutam ocima, ponekad me i lagano nervira.

Ako si na moru, ne trebas prugaste plave jastuke, stare uljane lampe i mreze kako bi bolje osjetio da si na moru, a ako ti je vikendica na suhom, zalim slucaj stari- pomoci nema.

Ne samo da je lazan, on je nekako i kicast. Svede podneblje i zivot na njemu na crteze galebova i morskih zvjezdaca i zatim to otisne u milijun primjeraka i prodaje na akciji.

That said, moram priznati da u tom kiceraju najvise volim sidra.
Sidra su mi simpaticna, osvjezavajuca, ponekad i urnebesna. Volim ih na majicama, tenisicama i bodijima za bebe, sve je bolje uz sidro, cak i grob na seoskom groblju na kojem sidro lezi kao ukras.

Dvostruka mjerila? Neukus? Potpuno odsustvo pameti?
Lako moguce. Ali sidra.

Oznake: more, Proljece, mornarski stil, nautical


- 19:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.03.2017.

Dernek

Pozvali su nas na tulum u drugi grad. Odnosno, vec godinama nas pozivaju, pa smo konacno odlucili doci.

Tulum je bio rodjendanski, njegova organizacija se svake godine shvaca vrlo ozbiljno, a logisticki nalikuje na manju svadbu.
Dvadesetak uzvanika, razanj, nekoliko vrsta kolaca, more mesine i priloga.
Ove godine kviz, a lani ziva glazba.

Po pricama smo znali da je to poprilican dernek, ali kad smo sve vidjeli uzivo, ostali smo paf.
Za ilustraciju, reci cu samo da se jelo iz pravih tanjura, jer se smatra da su plasticni ruzni.

Netko me pitao bih li i ja tako slavila. Na vlastito iznenadjenje, odgovorila sam da bih. Da imam prostor i novaca, raspistoljila bih se skroz. Izmedju zalogaja i nabadanja viliciom, ponesena atmosferom zamisljala sam rezuckanje u suton, uz sum valova, pa rostiljanje u toplloj ljetnoj noci, i zatim glasno slusanje rocka pod zvjezdanim nebom.

Dok sam tako sanjarila netko je pitao slavljenicu kako se osjeca. Rekla je
-Pa, jako me umorilo to nosanje i sluzenje, a i nisam bas imala vremena za goste.

Moj rozi oblacic jela i pila se u trenu rasplinuo, a i zasramila sam se.
Note to self: za iduci tulum pokloniti usluge batlera i cistacice.

Oznake: rodjendan, proslava, tulum, slavlje


- 19:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 21.03.2017.

Irski top 5

Ovog tjedna, i dalje u zelenom i pivskom duhu,predstavljam svojih top 5 irskih pjesama za slusanje na repeat.

5. She moved through the fair
The pjesma iz zanra "zaljubio sam se, al umrla je mlada", garantirano suze navru na oci.
Simple Minds su melodiju preuzeli za Belfast child, jednu od rijetkih pjesama (mozda i jedinu) duljih od 6 minuta koja je postala broj jedan.
Na You tubeu ima sjajnih izvedbi Sinead O'Connor (soundtrack filma Michael Collins)

4. Molly Malone
Ove godine od cmizdravica ova pjesma mi je ipak za nijansu bolja od prethodne.
On,ona i kolica s plodovima mora.

3. Sick note
Prica s baustele od koje cete zariti glavu u dlanove.

2. Wild rover
Tko sto, Irci o picu. Necu piti vise,majke mi, kaze on, al nekako mu ne vjerujemo.

1. Irish rover
Ove godine ova pjesma mi je broj jedan. Mozda zavrsi tuzno (ali nekako opet ne pretuzno jer odmah pozelis pljeskati se po koljenima i nazdravljati), ali sve ono do kraja je jednostavno sjajno. Posada, teret,gradja broda,preuvelicavanje. Strasno zabavno,poslusajte.

Oznake: sveti patick, st.patrick's day, folk, Irska, the pogues, The Dubliners, sinead o'connor, simple minds


- 19:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.03.2017.

E.

Seriju blast-from-the-past postova nastavljam s jos jednm stvari koja slavi 20.rodjendan. Trainspotting je izasao 1996. i sve nas gadno sokirao.
Nisam ga gledala u kinu, nego na televiziji nesto godina kasnije, ali neke scene su se toliko puta vrtile u raznim emisijama tijekom godina, da kao da su bile jucer. Knjige takodjer nisam procitala (Porno jesam zapocela, ali sam odustala vrlo brzo, kad mi se zgadio zivot).

Nakon emotivno 100, ali fizicki svega 20 godina, lani su poceli snimati dvojku u Ediburghu, i zavrsili su svega nekoliko dana prije nego sto sam sletjela tamo na odmor.
Kada je dvojka dosla u kina znala sam da ju moram pogledati, ali nisam prije toga stigla ni premotati jedinicu kako je bilo zamisljeno, pa cu to uciniti naknadno.

Bilo je nekoliko razloga zasto sam htjela gledati dvojku-Edinburgh, djelovalo je da ce film biti dobar i treci, ali nikako zadnji- Ewan McGregor.

T2 je dobar. I tuzan i smijesan, sjetan, napet, svidljiv. Drugaciji je od jedinice onako kako je covjek od 40 godina drugaciji od samog sebe u 20-ima. Ne pokusava biti isti jer ne moze biti, ide dalje, ali se i prisjeca, poput Rentona je turist u vlastitoj mladosti. Pogledajte ga, fora je.

A sad glavna tema ovog posta.
Kao naivno djevojce od nekih 17-18 godina, prije nesto manje od 20 godina, gledala sam Shallow grave, jos jedan od uvrnutih filmova Dannya Boylea, i pala kao zrela kruska.
Sve mi se na njemu svidjelo. Oci, glas, kosa, lice crkvenog zborista koje u trenu osvijetli zlocesti osmijeh divljaka iz susjedstva.
(Nesto kao mladi Mel Gibson, od plisanog mede do ludjaka za 0,3 sekunde.)

Nakon tog filma pogledala sam ih jos dosta, a snimao je svakakve, zbog cega ga i cijenim. Od skupih i losih do jeftinih i cudnih.
(Jedna moja pijateljica kaze da je on pojavom poput nezacinjenih krumpira- pase u sto god ga stavis.)
Citala sam intervjue, zvuci kao covjek s kojim se zelis zapiti u baru.
Skidala sam slike, i to mnogo njih. Slusala sam pjesme sa soundtracka.
On je za to vrijeme mirno odgajao djecu i nije pokazivao nikakav interes za mene.

Onda je dosao T2. Vec dugo nisam gledala nista njegovo u kinu, pa je bio red. I bila sam zadovoljna, to je klasican McGregorovski film, pjeva i hoda uokolo gol.

I dalje izgleda dobro, ali godine se vide,kao i na svima nama civilima, nazalost.
Gledajuci film razmisljala sam i o njemu i o sebi i o proteklih 20 godina i hvatala me sjeta povezana s krizom srednjih godina, kakvu prozivljavaju i likovi. Trazeci na njegovom licu ono sto me prvo ocaralo, nalazeci i gubeci to od trenutka do trenutka, dosla sam do kraja filma.
Renton se zatvorio u svoju djecacku sobu, pustio plocu i prepustio se glazbi.
Osjetila sam kako ova kruska opet pada.

Oznake: film, trainspotting, skotska, ewan mcgregor, T2


- 15:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2017  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    





I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed,
or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed.
You know, as a career, I don't want to do that.

(John Cusack, Say Anything)




Stats Creative Commons License
candy store by Candy Kane is licensed under a Creative Commons Attribution 3.0 Croatia License.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se