Confessions...

09.03.2008., nedjelja

Do pakla i natrag...

Jednom davno... prije gotovo 2 godine napisala sam jedan post...
To je vjerojatno jedna od najiskrenijih stvari koje sam napisala u životu...
Dan danas se sjećam koliko sam plakala pišući to...
Imala sam osjećaj da tipkovnica ne radi ništa...
Kao da pišem suzama...
Naletjela sam danas na jedan dio tog posta...

"A nekako osjećam da ću dobiti sve u životu... Da ću najvjerojatnije biti sretna... Da ću dobiti i auto... i diners karticu bez limita... i da ću jednog dana imati dobar posao i divnu obitelj... Ali da nikada neću dobiti taj trenutak u njegovom zagrljaju..."

Danas... sam 2 godine starija... možda malo pametnija... svakako iskusnija...
Više nemam plavu kosu... i nekako mi možda više niti ne pristaje da se nazivam Candy...
Danas imam svoj auto... imam i diners karticu bez limita...
Ali to nije sve...
Danas imam njega... ponovo...
Život me odveo do pakla i natrag da bi me naučio neke stvari...
Bila sam na dnu i mislila sam da se nikada neću izvući...
Onog trenutka kad sam prstima već mogla dotaknuti kraj on je došao i spasio me...
Znam da je on moj anđeo...

I nikada više ne želim živjeti bez njega...
Imala sam dovoljno vremena za razmišljanje o svemu...
U situaciji u kakvoj sam bila prolaze ti kroz glavu takve stvari o kojima normalan nikada ne bi razmišljao...
Shvatila sam da izgubiti život i nije tako velika stvar... Jednostavno te više nema...
Ali izgubiti njega u životu... gore je od svake smrti...
Možda zvučim patetično,ali vjerujte mi...znam o čemu govorim...
Jer za tu spoznaju sam išla sve do pakla i natrag...
Natrag u njegov zagrljaj...


Image Hosted by ImageShack.us


Ispričat ću Vam što se dogodilo... Jer ne želim nikada zaboraviti...
- 12:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>