Confessions...

11.12.2006., ponedjeljak

... to be loved ...

Love is in the air...
Zaista se čini da je tako...
Svi su oko mene zaljubljeni, nasmješeni i zadovoljni... Na svakom koraku novi parovi, onaj blesavi sjaj u očima, držanje za ručice...
Okićen grad...božićni ugođaj...
Kao stvoreno za vruću čokoladu i sjajilo s okusom jagode... razmazanim na njegovim usnama...
Davno sam imala neko sjajilo od jagode...
Sjećam se da ga je obožavao...
Počela sam zaboravljati takve sitnice...
Ponekad neka od njih izleti iz maglice uspomena, nježno me bocne u srce i odluta dalje...
Više ne bole... dozivam ih svakim danom u nadi da će probuditi one leptiriće u trbuhu, onaj blesavi zaljubljeni osmjeh na licu...
Onaj osjećaj da pripadaš nekom i da on pripada tebi...
Na trenutak te male iglice sjećanja i pogode pravo mjesto...
Pecnu dovoljno jako da se stari žar na trenutak ponovo razgori, ali onda nestanu...

Mislim da sam zaboravila biti zaljubljena...
Ne zaljubljena u onom smislu da histeriziram kada dobijem poruku od svog slavonca...da sam spremna slagati starcima da idem spavati kod frendice i otići 300 km dalje da bih ga vidjela...
Takve fanatične i opsesivne zaljubljenosti imala sam proteklih mjeseci i previše...
Fali mi onaj osjećaj sigurnosti, pripadanja...
Fali mi da me netko voli... da mu nedostajem... da me zagrli bez razloga i da mogu šetati s njim po okićenom gradu držeći se za ruke...


Dosta mi je skrivanja u mraku, ljubomornih i prevarenih cura...
Dosta mi je onih koji obećavaju da će se javiti i nikada to ne naprave...
Dosta mi je igrica "povuci-potegni", prijateljskih kava i navlačenja s frajerima koji mi ne predstavljaju ništa...
Dosta mi je da mi šalju poruje i nazivaju princezom, malenom, mačkom... jer ja nikome od njih nisam ništa od toga...
Mrzim kada uz to još napišu ono "moja"... jer me nitko od njih nema pravo nazivat svojom...
Zlo mi je od toga da moj slavonac uvijek diktira pravila igre...
Zlo mi je od svake njegove poruke koja je uvijek poslana s istim ciljem...
Umorna sam od glumljenja najbolje prijateljice dečku kojeg volim...
Umorna od očekivanja koja se ne ostvaruju... od nade koja je kurva...



Ne želim više biti ničija najbolje prijateljica... ljubavnica... princeza...
Želim jednostavno biti nečija "ja"...Samo želim mrvicu onog osjećaja kojeg se ponekad još uvijek sjetim...
Samo želim...
... biti voljena...

Image Hosted by ImageShack.us


Želim ovo...

"She Will Be Loved"

Beauty queen of only eighteen
She had some trouble with herself...
He was always there to help her,
She always belonged to someone else...


I drove for miles and miles
And wound up at your door...
I've had you so many times but somehow
I want more...

I don't mind spending everyday
Out on your corner in the pouring rain
Look for the girl with the broken smile
Ask her if she wants to stay awhile
And she will be loved
She will be loved...


Tap on my window, knock on my door
I want to make you feel beautiful...

I know I tend to get so insecure,
It doesn't matter anymore...

It's not always rainbows and butterflies
It's compromise that moves us along...
My heart is full and my door's always open
You can come anytime you want...


I don't mind spending everyday
Out on your corner in the pouring rain
Look for the girl with the broken smile
Ask her if she wants to stay awhile
And she will be loved...


I know where you hide
Alone in your car
Know all of the things that make you who you are
I know that goodbye means nothing at all
Comes back and begs me to catch her every time she falls...

Tap on my window knock on my door
I want to make you feel beautiful
...

- 23:13 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>