Jesmo li ovdje samo zbog ravnoteže među zvijezdama ili smo stvoreni da težimo nečemu većem?

Jesmo li tek obične marionete kojima drugi upravljaju?


Život se sastoji od svakodnevnih nizova uspona i padova. I iz dana u dan moramo puniti baterije za nove pobjede odnosno poraze. Sami se borimo za pobjede, dok drugi brinu o našim porazima. I dok se trudimo težiti ka nečemu boljem i većem, uvijek nam se nešto ispriječi na putu, neke prepreke, koje nam papre i otežavaju željeni cilj. Tako je to kada želimo nešto više od života. A kada krenu oni famozni padovi, nižu se problem za problemom, i tonemo sve niže i niže. I kada pomislimo da gore ne može, nađe se netko tko nas pokopa… Dali su naše težnje i očekivanja od života nešto neispunjivo, nešto što se ne može postići?!? Koliko je zapravo život težak, što sve od njega moramo naučiti…U principu život je velika borba, s kojim se jako teško boriti jer u ponekim aspektima nas nadjača a da toga nismo ni svjesni! Ali treba se boriti, nikada olako sve ostaviti i samo prekrižiti ruke. Poznato je da se za lijepe i dobre stvari treba svim snagama boriti. Već će nam se to nekako kompromitirati…A da ne bude sve tako crno. Život ima i nekih prednosti. Rođeni smo da mislimo, razmišljamo, radimo, volimo! Eihh da, volimo…Ljubav – kažu, danas je ljubav precijenjena. Možda, možda i nije, a možda su u šumi… Mene je taj osjećaj «pomazio» i dopustio da volim. Da u biti saznam što znači nekoga voljeti. Vidjeti kako je kada nekome pokloniš svoju dušu, srce, osjećaje…Neki si dopuste da izgube ono što vole, pa kasnije kažu – Tek mi je sada jasno što sam imao i koliko mi je značilo. A tada je kasno…. Moramo čuvati i cijeniti ono što volimo. Možda samim time otežamo gubitak toga! Nikada dopustiti da nam netko pokušava narušiti izgrađeno. Ljubi i voli onako kako znaš, jer sve ima svoje zašto! E pa tako ću i ja, ljubiti i voljeti, i nadasve čuvati tu ljubav, jer mi to u životu znači apsolutno sve. ( Matea, volim te! ) I uvijek ću cijeniti ono što trenutno imam… -Ne dopustiti si onu poznatu …što bi bilo kad bi bilo…? Imat' ćemo onako kako si napravimo, a za posljedice možemo samo sebe kriviti! Možda bi trebali otići nekim nepoznatim putem, donositi nove životne odluke, zaboraviti prošlost ( nekada je to preteško, nemoguće), gledati sadašnjost i očekivati lijepu budućnost. I iskoristiti svaku priliku koju nam život pruža, da ne bi kasnije gledali tužnog pogleda kako odlazi u nepovrat. Sklopiti oči i sanjati o boljem sutra….
Život se sastoji od niza uvjeravanja, pokušavanja, učenja. «Budala uči na svojim greškama, pametan na tuđim.» Pa ne bih se složio, ponekad je bolje neke stvari iskusiti na vlastitoj koži, tada se barem uvjerimo što zapravo znači pogriješiti. Ima jedna zanimljiva teza – život je čupav i dlakav (kad ga obriješ nikakav). O.K., istina, nekim stvarima jednostavno ne možemo upravljati ali u suštini je uvijek onako kako samo odredili odnosno onako kako smo napravili. E sada;

1. Svatko je krojač svoje sudbine...

2. Sve je zapisano u zvijezdama...

Što je tu zapravo istina?!
Ma kako bilo, teško je sudbinu nadmudriti ili joj se suprotstaviti. Uvijek moramo biti na oprezu, spremni i očekivati ono moguće, jer se ono nemoguće svakodnevno događa!!!!!