cakum pakum
četvrtak, 21.12.2006.
Osim opipljive zbilje postoji i nešto drugo
Meni je samo drago što sam skrenula.
Da sam nakon tog prijedloga da zajedno popijemo nekakvu kavu počela sa isprikama: ne stignem, malac mi i ma lektiru, a još nije ni pol knjige pročitao, pas već treći dan povraća, moram kćer voziti na trening, masna mi je kosa, moram nositi toster na popravak, danas pada kiša, imam dogovor s mamom, bratom ili strinom koju sam dva put vidjela u životu, bio bi to jedan od najvećih promašaja u mom životu.
Ne zato što mi je teško slagati zašto ne mogu na kavu. Ne zato što bi imala jedan grijeh više za ispovijediti. Ne zato što je to bila najfinija kava koju sam ikada pila. Ako je uopće bila kava. Ne sjećam se, priznajem. Sjećam se mjesta i dragog lica koje sam prvi puta, prije nešto više od pola godine, ugledala nakon par izmijenjenih komentara i poruka. Tamo na ćošku Mesničke i Streljačke. Sa svojim vječno iskreno širokim osmijehom i dugim nogama o kojima sam čitala u njenim postovima. Njenim ili njezinim. Nikada neću naučiti.
Ali ona me naučila puno vrjednijem od toga. Danas sam sretna što me nije preplašilo njeno korisničko ime ili komentar u stilu:
-opisala si to toliko divno i s tolikom dozom humora i ironije da se penjem na uredski stol, plješćem rukama i vičem:carpe diem, draga, carpe diem!!!! (Mislim, koga ovo ne bi prestrašilo?!)
Ili:
-ja se tak razveselim kad te vidim, nemaš pojma (Bojala sam se da ne počne skakat po meni kad me vidi)
ili ovo:
-da nisi napomenula flastere, skupe, preskupe cipele, lizanje prstiju i nemilosrdno blebetanje, i ime, naravski, pomislila bih da si pisala o meni.... ne moraš vjerovati, ali za mene nema dovoljno dugačkih najlonki, ni cipela koje sam možda poželjela u prvom redu, ako nađem hlaće koje mi dođu ispod glžnjeva- bingo!!!!! nemaš pojma kak je to zeznuto, ali na stranu to da ako je netko visok da si uzima za pravo biti lajav, arogantan i naporan :) pusa (Neću niti reći kako sam ju zamišljala)
pa čak i komentar:
-draga moja, ti i ja se jednom definitivno moramo naći...ja ne želim poživjeti svoj život znajući da nisam upoznala osobu poput tebe.. (Tu sam se prestala bojati).
Danas se samo bojim da će imati preveliki telefonski račun radi mene, da će ju muž špotati jer prečesto izlazi radi mene, da neće završiti posao na vrijeme radi mene i da će ju zaboljeti ruka od pisanja, radi mene.
Na ranojutarnjoj, kavi pružila mi je jednu teku. Do pola ispisanu svim onim što je godinama skupljala i zarekla se da će to objediniti jednog dana, na jedno mjesto. Za sebe. Ali bila je dovoljno lijena da to svih ovih godina ne napravi za sebe. Danas je svo to blago darovala meni.
Kao najljepši božićni dar, ikada.
Kad sam otvorila prvu stranicu znala sam da neću uspjeti ništa progovoriti. Od suza i od sreće. Ponekad stvarno mrzim kad sam tako cmoljava.
I sada bih voljela napisati nešto pametno. Nešto što bi ti bar približno dočaralo tu moju sreću, što sam bila dovoljno hrabra za prvu kavu. Mogu ti samo ponoviti da sam sretna što nisam nastavila ići ravno i što sam zakočila na onom ćošku. I prepisati ono što si mi ti jednom napisala u komentaru:
Znaš, lijepa je spoznaja da još negdje živi sanjarska duša poput moje... poput tvoje.
Radim,radim, ali sam samo skočila dati ti jednu veeeeliku pusu. Hvala ti za sve.
utorak, 12.12.2006.
Sisa nema veze s tim
Dobih jedan zanimljiv i nadasve edukativan mail. Od drage mi prijateljice. Bio je naslovljen na samo dvije adrese. Među tim adresama, bila je i moja. Potrefilo se da je na dan najžešćeg PMS-a moja draga poželjela podijeliti nešto samnom (ili sa mnom).
daklem... stvarno je tako počeo mail
s obzirom da ste završili fakultete i da se jako ponosim s vama, da vam želim dobro i da ovo što slijedi nema veze ni s čim zločestim, dostavljam vam mali i kratki pravopis (s obzirom da ste nepismeni). napominjem da su svake zlonamjerne namjere da me naučite višoj matematici u najmanju ruku sulude i bezuspiješne! ovo radim zbog vas... i za vas... pokušajte to tako gledati! Ne vjerujem, gledam i dalje...
S/SA u prvi mah sam ovo pročitala „SISA“, al nisam se odmah zabrinula s obzirom na moju dioptriju i nepismenost, samo sam se malo začudila zašto mi želi pokazati sisu :)))
sa- samo u slučaju kada se nalazi ispred C, Z, S, Č, Ž, Š i skupovima koji su teški za izgovor: PS, KS. npr. SA psom, SA Ksenijom. Sva sreća što se ne zovem Ksenija, inače bi bila teška.
ispred I, PA, TE, NI, NITI zarez NE IDEEEEEEEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!!! NE!!!! Mora da sam se negdje zaigrala sa zarezima kad se ovak dere osim u slučajevima umetanja (khm, khm, ne tog umetanja), ali to vrlo lako prepoznajete i sami kada je u rečenici nešto umetnuto, a počinje s ovim veznicima. Znam ja prepoznat kad neko nešto umetne, kak ne? Znam čak i prepoznat objekt umetanja, hihihihi
ZAREZI
ispred A, ALI, NEGO, NO, VEĆ zarez se stavlja!!!!
Pa još malo, da popunimo rupe...
ne piše se NJENO, nego NJEZINO!!!
nije UDATA, nego UDANA!!!!
A ak nije udana? Jel smije pisat, uopće?
za sada od mene toliko... sjetit ću se ja još nečega...
Ne sumnjam, mila. I da, nisi mi rekla.. jel se piše hebo te ili hebote? :))
petak, 01.12.2006.
Ako nakon toliko dugih godina poginem u košulji plavoj
Izašli smo u grad. Gledao si me, onako… Znaš ti dobro kako. Pivo mi je udarilo u noge. Prvo u noge pa u glavu. Tebe ni nakon treće nije ništa udarilo. Možda bi te ja udarila ispod stola da si pogledavao prema minicama za susjednim stolom. Ali ti si me cijelu večer gledao u oči i slušao moje priče iz srednje škole. Smijao si se mojim budalaštinama. Smijali smo se svojoj mladenačkoj delikvenciji. Tako davnoj.
Godine su proletile našim pričama. Proletile su i našim životima. To je bilo prije deset godina? Kao da je bilo jučer.
Svirali su Novi Fosili, Zdravko Čolić i Magazin. I baš nam je pasalo njihovo društvo.
uzimanja, davanja
Pjevali smo.
I sjeo si pored mene. Malo preblizu. Možda me ne vidi dobro. A možda su u šumi…A baš sam taj dan pomislila kako sam se zaboravila ljubiti.
Smijali smo se riječima pjesme Ginem. Izgubila sam vid. Da je netko tada otpjevao i mađarsku himnu i to bi nam bilo smiješno. Pogotovo mađarsku.
Prebrzo je došla ponoć, a premalo smo bili opijeni da zaboravimo da je sutra radni dan.
Tko će sada još i peglat košulju za ujutro. Ona od ponedjeljka bit će sasvim dobra.
nek' me sjeti
nek' miriše
Ponovo smijeh. Jer je noć u Zagrebu, jer nemamo pojma da li još netko koristi javni WC na Trgu, jer je pjevačica izgubila vid. Baš kao i ja. Jer smo sretni kad smo zajedno.
Jel to bilo prošli tjedan?
Kao da je bilo prije deset godina.
na koljenima sam
i bit ću tako znam
dok se budem sjećala
tebe pod prstima
Mislim da sam se zaboravila ljubiti.
| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
1000 zašto, 1000 yebiga
Take your life in your own hands
and what happens?
A terrible thing:
no one to blame.
Erica Jong
Knjiga žalbi
cakumpakum@gmail.com
Stara kineska
Kada pas laje
znači da još nije skuhan
Mi svijetlimo
Da se opet rodis
pored ovih cesta
s kojih vjetar nosi
prašinu u grad
i na krivom mjestu
biti tako lijepa
to moze biti vise zajeb
nego dar...
Gibonni
Ima jedan svijet
Ima jedan svijet
gdje živjet bi htjela,
ima jedan svijet
gdje riječi su djela.
U tom svijetu živi
čovjek od soli
sjajem sunca rođen,
kamen kojeg volim.
Iz njega čujem glas bez riječi
ćutim snagu golog tijela,
ja slaba, svakodnevna,
kroz igru riječi
sve bih htjela.
Voliš me nježno,
znam, to si ti
tako mi trebaš,
trebaš mi ti.
U jednom trenu sve bih htjela
kroz igru riječi,
a riječi su djela.
Oprosti molim te,
vrati me
svijetu mom
Stijene
I oni svijetle
1971-Kad žena kaže, onako "značajno": On baš dobro izgleda... ... nije li to ženska varijanta onog muškog "Al' bi ja to kresnuo!" ??
bobelline-svoju glupost liječim na svakodnevnoj bazi. nekad čokoladom. nekad razgovorom. nekad vjerujem mudrijima od sebe. iako ih je sve manje jer se definitivno približavam savršenstvu. što je sve očitije svakim daljnjim slovom koje izađe iz moje tastature.
ddadd-vic...smislio sam ga za vas:) Kako se zove nilski konj koji vozi Hondu? Jednostavno... HIPOHONDAR :D
dragon fly-Ako vas sretnem negdje pojesti ćemo jagode.. I vrtiti se u travi dok ne padnemo iznemogli i zaspimo pod mjesečevim sjajem
estrogena-rođendan mi je 25.02., a poklone primam na estrogena@gmail.com
gajo-jutros sam rekel mami da me ne budi jer da nemam prva dva sata i da nije ponedjeljak... hahahaha... a školu sam davno završil
mysteries-Da mi je, da se u ocima tvojim izgubim, tiho govoreci da, ipak, moguce je…
old soul-Onaj tko dijeli sa mnom , naš životni prostor , točno zna kad sam imala naporan dan ili kad me nešto brine u životu ... naime , kad je tako , onda bjesomučno škrgućem zubima dok spavam
rahatli-Ljudi se zgroze kad im pričam da sam živjela na fornetima. Dnevni obrok za 3 kune i 40 lipa. I na riži - 6 kuna za kilu. Skuhaš i posoliš. Ili ti prijatelji donesu one kečape i male umake iz McDonald'sa - 1 kuna. Pa zaliješ rižu time i onda imaš gotovo gurmanski obrok. Stari kruh zagriješ u pećnici. A što sve možeš s krumpirom... A sve se svodi samo na to: udahni, izdahni. Samo nastavi disati.
tajpvrajter-'Gledam u majčine ruke. Veće su od mojih, žilavije, čine se snažnije. Dlanovi su grubi, ali nježno grle. Žuljevi nimalo ne smetaju zagrljaju. Prsti su kvrgavi i povijeni u člancima. Deformirani, a mogu stegnuti poput kliješta.
Tim se izmučenim, više muškim nego ženskim rukama nikada neću moći odužiti.'
trill-Ne želim više biti superjunak. Zašto bi i htjela? Oni žele biti ja, samo im to nije baš uspjelo. Niti neće, barem dok se ne nauče oblačiti kako se spada i fertun staviti tamo gdje mu je mjesto. Sprijeda.
baka-Kad sam bila mala, htjela sam biti kokoš. Ova stavka je previše neugodna da bih joj posvećivala dalji prostor.
hrki-još malo pa je Valentinovo. Svim zaljubljenima neka se zabave kako god znaju, a svima nama ostalima ostaje težak posao. A to je da odredimo datum za "slobodnjake", "nezaljubljene" i da nas priznaju na kalendaru! :D
kerefeka-Jedino što kod tebe ne volim je to što nismo skupa 24 sata dnevno. Možda bi se trebali prijaviti u Big Brother.
pataren-Nisam vjernik. Nisam ni ateist. Ne vjerujem u neko nadnaravno biće..koje je stvorilo sve....ali vjerujem da život nije nastao "slučajno". Kao zakleti republikanac..teško mi se zalagati za kraljevstvo nebesko. Ali zbog prijatelja..i osoba do kojih mi je stalo..volio bih da postoji nešto kao Raj..jer one zaslužuju da jednoga dana završe tamo.
big blue-Zapamtila sam kako meko padaju na snenu sliku grada dok tek ostavljeni tragovi naših stopa polako iščezavaju u veličanstvenoj bjelini. Znaš li da je snijeg zapravo plave boje?
catcher-Živciraju me Zagrepčani. Ne živciraju me za pravo, naravno, nemojte odmah pizdit. Nego onako šestarski. Stalno se nalaze na blogerskim kavama i onda pišu okolo kako su kul i super i baš im je odlično. S njima često bude i jedna navodno Riječanka iako je čovjek teško može pronaći u Rijeci, puno je vjerojatnije da je upravo u Zagrebu, Italiji ili karlovačkom gej kampu "Slapić".
pantera-tebe treba ubit, jer si obrisala skoro sve sa bloga. Ne treba te ubiti s catcherovim šestarom, nego nečim tupim. I ovo nisi ti rekla, ovo ja tebi velim!!
proljetni pasanac-Ako je mogla Eva napravit pizdariju,onda mogu i ja pisati blog
