Naša povijest

četvrtak, 25.11.2010.

Više je predaja o tome kako je selo dobilo ime. Suština im je ista: iz zahvalnosti prema svom ćehaji neki od Atlagića poklonio mu je selo pored svog odžaka, pa se ono prozvalo Ćehajić. Sve su te predaje vezane za porodicu Agić, koja je živjela u ovom selu i tu imala svoj odžak. Po jednoj legendi Atlagićev ćehaja je donio muštuluk o izbavljenju Mehmed-pašine djece iz mletačkog sužanjstva i kao nagradu dobio selo koje se zazva po njemu. Po drugoj prvi Agić je bezimeni ban koji se poturči, jer ne mogaše živjeti bez djece i odbjegle žene Hanke Atlagić.

Po njemu su ime dobili Agića ponori u blizini sela.95 Postoji i treća, nešto drugačija, varijanta predaje koju je kazivao Ibro Softić iz Prispa čiji je otac Hasan rođen u Ćajiću. Kad su došli sa turskom vojskom, kad sufetili sultan Fatih Mehmed, onda Atlagić zahode šćap u Odžak, da će tu pravit kuće, a Agić u Ćehajić, i naprave tu ahare i kuće. Slično donosi i Lozić.96 Ipak su to samo predaje, pa je potrebno vidjeti da li se selo sa sličnim imenom javlja u historijskim vrelima. U Darovnici iz 1400. godine zapisano je selo Čihovići, koje imenom podsjeća na Ćaić, ali u turskim defterima nema sličnog imena. Pod ovim imenom (Chieaichi) prvi ga spominje biskup Dragičević 1741. godine. Lozić donosi, vjerojatno predaju seljaka, da se selo nekada zvalo Vir, no ni takvo naselje ne postoji u pisanim izvorima. Prema tome ostaju nam samo predaje da je to nekadašnji Ćehajić, kako ga naziva i Kačić-Miošić:

Kada budeš priko polja ravna,
ako tebi žarko počine sunce,
ti se svrati selu Ćehajiću,
noć prinoći u Agičevića,
ili u sura, devet Atlagića!

Katoličko groblje je sa lijeve strane puta prema Livnu i uz njega su dva stećka. Jedan od njih, u obliku sanduka, bolje je izrade. Istočno odatle je još jedan stećak u obliku ploče. Na mjestu zvanom Grudne glavice, na dva zemljana tumulusa, postavljeno je 6 stećaka slabije izrade, dosta oštećenih. Orijentirani su pravcem istok-zapad. U selu su dva muslimanska groblja. Jedno je staro groblje sa desne strane puta u pravcu Livna. Nalazi se na jednom uzvišenju i ima 6 oštećenih nišana bez natpisa. Drugo je na mjestu zvanom Ponor. Tu su dva sačuvana nišana i nekoliko mezarova bez ukrasa.97 Ćaić ima javni bunar Giđevac koji ne presušuje. Zemlju u Ćaiću imali su pripadnici poznate sarajevske porodice Turhanija. Ibrahim-beg Turhanija i njegove dvije sestre imali su ovdje 1893. godine kmetove Kurbaše, Latinčiće, Ivanoviće, Marjane, Tekliće, Vrselje, Kaselje, Hrge, Keliće, Đurane i Baraće. Hilmija Hromić i Asim Paloš iz Sarajeva na svojoj su zemlji držali kmetove Latinčiće, Đurane, Ivanoviće, Kasale, Barune i Čulare. Suljo Jahjefendić iz Livna imao je kmetove Tekliće. Kmetovi Nikole Ivanovića iz Odžaka bile su Čeke.

Mulalići su imali dvije porodice Andabaka, Repovci isto tako, te dvije porodice Ivanovića iz Ćaića. Na zemlji Almaze Arnaut iz Istambula bili su Ljubičici, Jurići i Granici; u Arnautovića iz Travnika Aničići, a u Hamzalajbegovića Ćurci, Andabaci, Baruni i Lovrići. Toponimi u Ćaiću: Barabuše, Barakuša, Bostan, Broč, Brušina pećina, Cipac, Caćinska, Gajevi, Giđevac, Glavičica, Grudne glavice, Jaružak, Kameniti ponor, Konopljište, Križanuš, Kukar, Kupalo, Lakat, Liske, Mahovače, Matkovača, Opaki ponor, Peline, Ponor veliki, Ribje jame, Roguljuša, Sodo, Staro-groblje, Zapotok.

U selu je živjelo više bošnjačkih porodica, među kojima se posebno mjesto imaju AGIĆI (Agičevići). Možda su to SKENDERAGIĆI koje spominje Kačić-Miošić. Aličić donosi lijepu predaju kako je hajduk Zaim Sultanović kaznio Agiće radi toga što je jedan od njihovih momaka pokušao da obljubi kršćansku djevojku i oteo joj nakit (pletu) sa vrata.
Otale se družina podigne, pa krene ravno u Ćehajiće, gdje je bio odžak Agiča, da ih kazni za učinjeni grijeh. Zaim harambaša naredi Arnautima da paze kad će se otvarati kapije i uvečer, kad su čobani upušćali ovce, provali s drugovima u avlij.

Tu sretne jednu mladu, koja je s diježvom u ruci pošla da muze ovce. On je opomene da šuti i neopažen uzleti na kolut, gdje zateče trojicu braća Agića i njihovu mater. Družina svoj trojici poveže ruke naopako, a harambaša naredi staroj da donese blago. Ona je donijela nešto dukata i klela se da više nema. Ali to nije pomoglo, jer joj hajduci metnu vreo sač na glavu, i kad je kosa stala goriti, ona donese još dukata. Hajduci se nisu ni tim zadovoljili, tražili su još, očekujući neće u im donijeti opljačkane plete.

Zato, i opet ponove svoj užasni pokus, nakon čega je stara Agička pronašla još novaca, a to su bile tražene plete. Primivši plete, harambaša zapita: "Koje učinio silu Rimčevoj curi?" Dva brata naišarete na trećeg, a Arnauti potegnu sablju i osijeku glavu jednom, pa drugom, a kad htjedoše na trećeg, ispriječi se Toto razjaren i sa golom sabljom u ruci, vičući: "Jadnici, hoćete li zatrti pleme?!" Time Toto spasi Agića pleme, koje je poslije ipak izumrlo.

Pored Agića u Ćaiću su živjeli SOFTIĆI - odselili u Prisap; nije poznato jesu li u rodu sa livanjskim Softićima; GRAHE - preselili su u Komorane.
Ovdje su živjeli Srbi Marijani.
Danas su u selu ostali samo Hrvati: ANDABACI (ranije Rogulj) - porijeklom su iz Dalmacije; BARACI - preselili iz Rujana; BARUNI - preselili iz Lusnića; ČULARI (ranije Egzete) - doselili iz Bitelića kod Sinja iza 1878. godine; ĐURANI -prije se zvali Egzete; HRGE - preselili iz Rujana; IVANOVIĆI - spominju se u Ćaiću 1741. godine; KASELJI - od Vrlike; KELIĆI (ranije Šusto) - iz Bajagića kod Sinja; KURBAŠE (ranije Cmiljanić) - doselili od Vrlike; LATINČIĆI (ranije Marasović) -doselili oko 1820. sa Dugopolja kod Sinja; RAĐANI - iz Vrdova na Dinari; TEKLIĆI -po predaji zvali se Lisičar u okolici Vrlike. U Ćaiću su od 1741. godine.

25.11.2010. u 15:52 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

ćaić city

četvrtak, 25.11.2010.

Naša povijest

Linkovi

Livno