CAffeine

ponedjeljak, 28.09.2009.

7.kolovoz, 2009. Sarajevo

Iz Vinkovaca idemo ravno u zemlju piramida. Stožasta brda svuda okolo, a put popločava tucanik, prljavi i suncem opaljeni radnici, i asfaltom zagađena mašinerija. Nije nam prvi put da se susrećemo s bosanskim apsurdom, na kraju krajeva, ima ga i u Hrvatskoj, ali ne nalazi se na ulici, vidljiv kao ovdje. Mi, uplašeni Europom svoj smo apsurd naučili skrivati u strahu od europe, dok stanovnici BiH nemaju tih kompleksa. Znaju da im je Europa još decenijama daleko, pa se time niti ne opterećuju. Tamo će vas apsurd zaskočiti na ulici, dok točite benzin ili idete po novine. Žmigavci ovdje rade samo povremeno, zalogajnice cvatu na svakom koraku jednako kao i fantomski zanati, a problemi u prometu rješavaju se znakovnom i glasovnom komunikacijom vozača (Koči, hajvane, oca ti jebem!) Poštuju se samo crvena svjetla, znak STOP, te poneki naopaki trokut, situacija koja ćenas uz sitne varijante pratiti cijelim putem. Kuljajućim dimom iz debelih dimnjaka pozdravlja nas kraljica soli, Tuzla.

Prolazimo skretanje za restoran DIskrecija, i zaustavljamo se u restoranu nadomak Husinog. Prazan nam je želudac , a sredstvo za njegovo ispunjavanje: janjeće pečenje s lukom. Osim nas i nekolicine lokalaca , od kojih jednog krasi bujna fudbalerka i visoko čelo, nema nikog. Luk i janje brzo su se stvorili ispred nas, ali su još brže i nestali. Nismo dali šansu čak ni jadnim muhama da se skupe. S čačakalicama u zubima i mjehurićima oko glave zaključili smo slijedeće: Prvo, odsada pa nadalje, počinju igre bez granica za naše želuce. Drugo, nakon ove turneje vožnja po Zagrebu u goropadno kišno jutro činit će se kao popodnevna šetnja parkom uz pjev ptica.

Sunčano popodne u Olovu. Grad nazvan po famoznom metalu, poznat po toplicama sa zdravom vodom i planinetinama s najvećim postotkom domaćih VSU (vozači samoubojice) u SUV-ima. Tipovi koji ponosno nose status domaćih Niki Lauda a koji niti u najvećim krivinama ne oklijevaju zaobići kolone i kamione koji su ih stvorili. Zašto baš u tom trenutku ne naleti vozilo iz suprotnog smjera, ostaje vječita misterija koju ni pokojni Clarke ne bi razjasnio. Što dublje kročimo na Balkan, misterija će se pojavljivati sve više.

Nama dvojici prometnih pacifista nije do jurnjave. Niki Lauda možda i jest bio fenomenalan vozač, ali se jadničak ispekao i ostao bez uha. A nama je naš sluh jako važan. Pogotovo Šarketu, iako se povremeno zapitam da li ga uopće ima, pojačavajući Đubrivo i New Bomb Turkse skoro do propištavanja zvučnika. U Sarajevo stižemo nakon kojih sat vremena. Tražimo fantomsku Besarinu Čikmu, ulicu u kojoj nam je smješten hostel. Ulicu je nemoguće naći ako ne pitate pravog taksistu. No, kako imamo više sreće nego pameti, vrlo brzo smo ga našli. Pedeset je metara od taksi stajališta.

Recepcionarka uzima telefon i zove Mirsu, koji će nam pokazati naše sobe. Dok ga čekamo, čudimo se ulici koja ima točno dvije kuće i zid. Jedna je hostel a druga odvjetnički ured, a zid krasi navijački bojni grafit. Misteriozni Mirso se ubrzo pojavio sa svojim napola živim Fordom. Limarija rđava, guma napol ispuhana, a retrovizor na vozačkoj strani bespomoćno se njiše kao mlohav kurac. Iskreno smo se zabrinuli za smještaj. Jer, misteriozni Mirso, osim što vozi krš, ima kamen izraz lica kojem se usta otvaraju rjeđe nego zasranim kipovima palih junaka. Nismo znali kakvu ćemo prčvaru dobiti. Kako se pokazalo, strah je bio neopravdan. Soba u koju nas je doveo odiše ugodnom atmosferom, koju kvari jedino brujanje radničke mašinerije u blizini. Parkirali smo u dvorište i ostavili prtljagu i otišli se naći s Mirzom, našim domaćinom za ovo popodne.tajališta.

Sarajevo se izgledom promijenilo otkako sam ga zadnji put posjetio. Dosta je građevina pokrpano i nanovo izgrađeno, a ponešto je ostavljeno da služi kao spomenik nesretnim vremenima, checkpoint za sve turiste i mirovne promatrače. Na sve strane niču raketni vrhovi minareta te pripadajućih im kupola, što svjedoči o podizanju kolektivne duhovne svijesti grada. Odmah pored Sebilja, gdje smo dočekali Mirzu, bradati tipovi u košuljicama prodaju knjige o Islamu, urešene cifranim arapskim slovima s nazivima kao što su „Bistro More Suptilnosti“ , „Iskre Božje u duši“ i slično. Iza svega toga razapet je kino-ekran na kojemu se projiciraju slike vjerskih obreda, puštaju nabožne pjesme i recitiraju odlomke iz Kurana. Drago mi je vidjeti da i Sarajevo kroči stazama modernog kapitalističkog društva. Sve je prisutnija glad za duhovnošću, tom neopipljivom robom za ispunjenje koju svatko može prodavati, i zvati se kabalistom, scijentologom , katolikom, muslimanom, ili babom vračarom . No, ništa bez uvjeta. Prvo pusti bradu, obrij čelo, odrekni se seksa, udaraj se kamenom u glavu svako jutro ili 16 puta nedjeljno prdni u vjetar da te Bog čuje. Tek kad od sebe napraviš budalu, kad stvarno dokažeš da si voljan poništiti sebe da bi pomogao kolektivu, onda si vrijedan. Naša muzička kutija na četiri kotača, u kojoj sa zvučnika sveudilj bije Motorhead, ima to svojstvo da ne propušta zvuke samoostvarenja putem masmedija. Jednom kad izađemo van, ta nas buka prati, i djeluje kao filter. Štiti od negativnih utjecaja, i propušta samo ono šejtansko.

Nakon uništavanja sočnih pita na Čaršiji, pravac Underground. Tamo nas čeka Eldin i točeno Sarajevsko, a društvo nam pravi Bon Jovi, Scorpionsi, Kiss i ostali šejtanski advokati. Iako je muzika preglasna, nadglasavamo se i čujemo tek pokoju riječ. Za Mirzu, kojemu je glas uštiman na srednju jakost to nije nikakav problem. Uspijeva biti glasniji čak i od Bon Jovija koji koristi razglas kako bi razaslao poruku mira svijetu. Eldin priča o svojim danima dok je imao band kontradiktornog imena Fukaraga. Fukara i aga. Sirotinja i bogatstvo. Band je ušao u povijest zbog toga što je, kad je nastupao kao predgrupa YU-grupi morao mijenjati ime na zahtjev organizatora, jer je, uvredljivo za band kalibra kao što je Yu-grupa. I promijenili su ime. U YU-predgrupa.

Poslije Undergrounda, translociramo se u FIS, na terasu, gdje nastavljamo drmati po pivu. Trudimo se da ne izgubimo kontrolu, jer nam sutra valja voziti do Cetinja. Prilično je teško suzdržati se, jer je atmosfera opuštena, raja je vesela a pivo nadolazi i klizi samo od sebe. FIS je birtija s terasom posutom šljunkom, a šljunak posut umjetnicima, novinarima, studentima, studenticama, i svakakvim živopisnim muvatorima. Na zidovima od trske izložene su slike nepoznatih umjetnika koje najviše podsjećaju na rane crtarije Roberta Crumba u fazi primarne infekcije LSD-jem. Slika sa travnjakom, suncem, cvijećem i ogromnim zvučnikom na nebu u centru slike privlači nam pažnju. Kad bi bar naišao nepoznati autor, rado bismo je kupili, pa šta košta da košta.

Nakon uništavanja sočnih pita na Čaršiji, pravac Underground. Tamo nas čeka Eldin i točeno Sarajevsko, a društvo nam pravi Bon Jovi, Scorpionsi, Kiss i ostali šejtanski advokati. Iako je muzika preglasna, nadglasavamo se i čujemo tek pokoju riječ. Za Mirzu, kojemu je glas uštiman na srednju jakost to nije nikakav problem. Uspijeva biti glasniji čak i od Bon Jovija koji koristi razglas kako bi razaslao poruku mira svijetu. Eldin priča o svojim danima dok je imao band kontradiktornog imena Fukaraga. Fukara i aga. Sirotinja i bogatstvo. Band je ušao u povijest zbog toga što je, kad je nastupao kao predgrupa YU-grupi morao mijenjati ime na zahtjev organizatora, jer je, uvredljivo za band kalibra kao što je Yu-grupa. I promijenili su ime. U YU-predgrupa.

Poslije Undergrounda, translociramo se u FIS, na terasu, gdje nastavljamo drmati po pivu. Trudimo se da ne izgubimo kontrolu, jer nam sutra valja voziti do Cetinja. Prilično je teško suzdržati se, jer je atmosfera opuštena, raja je vesela a pivo nadolazi i klizi samo od sebe. FIS je birtija s terasom posutom šljunkom, a šljunak posut umjetnicima, novinarima, studentima, studenticama, i svakakvim živopisnim muvatorima. Na zidovima od trske izložene su slike nepoznatih umjetnika koje najviše podsjećaju na rane crtarije Roberta Crumba u fazi primarne infekcije LSD-jem. Slika sa travnjakom, suncem, cvijećem i ogromnim zvučnikom na nebu u centru slike privlači nam pažnju. Kad bi bar naišao nepoznati autor, rado bismo je kupili, pa šta košta da košta.

Izuzev vehabijske propagande u centru grada, drago mi je vidjeti da je Sarajevo ostalo onakvim kakvim sam ga oduvijek znao. Puna kapa priča od kojih bi poneki novopečeni Andrić napravio toplu ljudsku knjižicu punu komedije i tragike, koje inače u Bosni idu ruku pod ruku. I zato da ovo ne bi preraslo u početak još jednog dirljivog romana o Bosni, odlomak se prekida ovdje. Tko to želi, može skočiti u obližnju trafiku po najnovijeg Jergovića. A mi moramo na spavanje da se probijamo kroz pustinju i prašumu do Cetinja.


Sad tek vidim da nemam niti jednu sliku od BIH. Pa ću zato staviti jednu proizvoljno koja nema veze s BIH, ali ima veze s temom naše današnje emisije.

Image Hosted by ImageShack.us

28.09.2009. u 18:56 • 8 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< rujan, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Kofein u umjerenim količinama izaziva blagu euforiju, pojačanu budnost, smanjuje umor, i čisti probavni trakt od nečistoća...

Uz kofein i čašu vode ispričale su se zanimljive priče, počele i raskinule dugotrajne veze, dogovorili unosni poslovi i ubili mnogi sati dosade....

Da kofein kojim slučajem dobije dar govora mogao bi štošta ispričati....

Ja sam samo njegov vjerni ovisnik i ovo je moja duhovna kuća.

Dobrodošli!

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Bestseler.hr

KRETENIZMI ZA SVE UZRASTE
(narodnjaci, estradnjaci, zabavnjaci, clipovi, slikice, nebuloze i sav ostali đubar koji je toliko loš da je presmiješan. Kandidate slati na terminatordva@yahoo.com pod krilaticom "Smijeh nije grijeh!")

Riki Martin

Turski Rambo! Zlo i Naopako!

Bit će ih joštekar!


I tu me ima!

Lajfstajl vebzin za moderne i osvještene brkate neženje. Ono što ne objavim tu, objavim tamo pod imenom Carstvo Divlyyyine.
Živinice


BIK KOJI PUŠI, poezija za pušače

TERAPIJA, odnedavno i na vebzinu koncertnog podzemlja pod imenom DJOLE



MOMCI TE CURE KOJE ČITAM

TAJPVRAJTER.Voli pojest, popit i pod jaja stavit a nije Čaruga! I lijen je ko guzica!

ZDENKO mu je ime, a Kombi prezime

PKLAT. Stranac u stranoj zemlji Wuhan

ATHENA. Grčko Božanstvo u azilu u Rijeci

RIBA s bradom, škembom, hrani se pivom i živi u kloriranoj vodi...Nema je ocean!

BEGO. Splitski Sai Baba koji je dhoti okačio o klin i zamijenio ga bas-gitarom, pivom i šankom

ANTI-BANE. ANTIvaspitan, ANTIsolidan i ANTIkoristan

TINČICA. Jednog će dana napisat novi Rashomon

AFGANISTAN, Zemljo Obećana

AZZUL'S PHYRE. Neustrašiva egzorcistica

ATEIZAM. Mrzi crkvu više od mene. Proklinje!

2TREF. Samo za osobe s jakim stomakom!

BABL. Časni starina.

KOLAČ OD SLJEZA. Piši, ljenčugo!

HERO(nemoj)STRAT, uopće nisi budali brat!

XIOLA. Ne voli ćelavu i bezzubu djecu a voli imperfekte

Uzmi sine jaje, kad ti DIDA daje

Gdje NEGATIVE postaje TYPE O. Foto-blog mrmiljavog stvora

Vinkovci


BISERI DOMAĆEG TE STRANOG ROKENROLA

If you wanna touch the sky
You must be prepared to die
And I hate cough syrup, don't you?
"Gibby Haynes(ex-Butthole Surfers ) "Cough Syrup",

Come down off the cross we can use the wood
Come on up to the house
Tom Waits, "Come on up to the House"

Kada neko mnogo kenja, dolazi do zagadjenja
neki samo zinu pa zagade okolinu
Bora Đorđević, "Bora priča gluposti"

Shes so fine, shes so sweet.
Mom and pop they raised her on huge slabs of meat.
Les Claypool (ex-Primus), "Shake Hands with Beef"

For its the end of history
Its caged and frozen still
There is no other pill to take
So swallow the one
That made you ill
Zack de la Rocha (ex-RATM), "Sleep now in the fire"

Everybody seems to wonder
What it's like down here
I gotta get away
from this day-to-day
running around,
Everybody knows
this is nowhere.
Neil Young, "Everybody knows this is nowhere"

Zajedno nestajemo u tamnoj ulici
Izlazimo nasmijani
Prolaznici nas zaobilaze siroko
Mi ne trebamo, ne trebamo nikoga
Mi ne trebamo, ne trebamo nikoga
Jura Stublić, "Zajedno"


Gdje su svi ti ljudi, zar su svi popizdili
da li se od sebe kriju ili su nestali?
Sale Veruda (ex-KUD Idijoti), "Dan kada sam ostao sam"

Boli me kurac šta kažu kritičari
Dok me vole nogometaši i političari
Ivan Leutar (ex-Ivan Grozni i Sluge Pokorne), "Narodnjak"

Vjeruj mi moja je, želja jedina, da se vinem put visina
I da tamo gore visoko, sagorim kao meteor
dr. Nelle Karajlić (ex-Z. Pušenje), "Meteor"

Zapali jednu sa mnom i pođi sve do neba
Pružit će ti sestra sve ono što ti treba....
general Vasilije Mitu (ex-Živo Blato), "Hej, ti!"

"I'd like to tell my story,"
said one of them so young and bold,
"I'd like to tell my story,
before I turn into gold."
Leonard Cohen, "A Bunch of Lonesome Heroes"

I'm dying of your love, my love, I'm your spirochaetal clown
I've left my body to science but I'm afraid they've turned it down
Graham Chapman (ex-Monthy Python), "Medical Love Song"

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se