CAffeine

četvrtak, 18.12.2008.

PRLJAVŠTINA JE POLA BOLESTI ČETRI

Do kraja Dnevnika, broj ljudi u mojoj sobi se popeo na trideset. Ni sam ne znam kako, okupljanje se iz obične sjedjeljke pretvorilo u pravi pravcati tulum. Netko je slučajno prolio svoju čašu vina po podu, netko drugi mislio je da je baš to dobra fora, pa se prolijevanje nastavilo. Pivo, vino i rakija proljevali su se po nataloženom sloju smeća, prazne boce su odbačene ležale po podu, a muški dio populacije prstima je lansirao pivske čepove po predsoblju. Onda je netko nekoga pogodio praznom kutijom od pizze, pa je krenulo nabacivanje s praznim kutijama, ili već s onim što je kome bilo nadohvat ruke. U zrak su poletjeli ljubavni romani, spljoštene kartonske kutije, i moja najdraža žuta loptica za tenis s Jasmininim potpisom, koja se ipak pokazala kao najbolji projektil, budući da je letjela baš tamo gdje bi je se poslalo. Rade je u tom kaosu dobio razderotinu iznad lijevog oka koju mu je napravila otvrdla kora od pizze. On sam to nije ni primjetio. Tek kad je krv počela kapati po uskoj bijeloj majici viknuo je:
-O, sunce vam jebem, ode mojih teško zarađenih 350 kuna!- misleći pritom na cijenu majice. Skinuo ju je i otkrio nabrekli trbuh i dlakava ramena.

Miranda je, vidjevši krv, zavrištila i pobjegla u predsoblje. Iz razderotine je kapalo sve brže i brže. Izgledalo je kao da su mu se krvave smješak rastvorio iznad oka. Ali Rade se nije dao smesti. Otišao je u kuhinju, uzeo prljavu kuhinjsku krpu, poškropio je vodom i zavezao preko rane.
-Neću valjda zbog toga ići na hitnu! Daj rakiju da dezinficiram!- zapovjedio je. Izgledao je kao ranjeni vojnik iz partizanskih filmova.
-Nema!- reče Mrvica skrivajući bocu u kožnoj jakni.
-Kako nema?- digao se Rade i krenuo prema Mrvici
-Nema…- ponovio je ovaj kao papagaj, gledajući ga ravno u oči

Stajali su tako neko vrijeme i gledali se bez treptaja. Nije zgledalo dobro.
Stao sam između njih i rekao:

-Dobro je momci, nemojte frku sad.-
-Šuti!- reće Mrvica i udari mi šamar. Obraz mi je zabridio.
-A tucite se onda, boli me kurac!- rekao sam bijesno i maknuo im se iz dometa.

-Daj rakiju!-
-Kažem ti da nema!-

Stajali su tako kao dva jarca na brvnu netremice zureći jedan u drugoga. Bili su spremni kao zapete puške. Graja se stišala. Čekali smo napeto prvi udarac. Domi se prvi digao od stola, a onda i Mare, rolajući joint, i usput pazeći da mu smjesa ne iscuri na pod. Ruke su mu drhtjele, a u kutu usana mu je izvirio vrh jezika. Mrvica i Rade su se i dalje gledali kamena pogleda. Nisu treptali ni sekunde. Muzika iz susjedne sobe je prestala. Čulo se samo kako Mare šuška s rizlom. Poučeni prijašnjim iskustvom očekivali smo tučnjavu.

-Trepnuo si, pederu! – odjednom viknu Rade.
Svi smo se trgnuli. Neki su i poskočili. Umjesto napetosti zavladala je zbunjenost.
-Nisam!- branio se Mrvica.
-Jesi, jesi!-
-Mare, jel trepnuo?...-
-Mm…ovaj…- zamumlja Mare zbunjen. Ispadne mu pola smjese na pod.
-O, jebemti mater, sad moram sve ponovo!- ljutito je rekao
-Eto, vidiš da jesi!- nije se smeo Rade
-Ma čekaj…-
-Daj rakiju!-
-Neću!
-Daj ovamo! Izgubio si!-
Svi smi se zagledali u Mrvicu, koji se skupio i izgledao manji nego inače.
-Uf, ajde, nek ti bude!- reče Mrvica i pruži mu bocu.

Rade uzme bocu i potegne dobar gutljaj. Otrese glavom pa onda nategne još jednom

-Stani, jebote, pa nemamo je na bacanje! –reče Mrvica i htjede da mu uzme bocu-
-Čekaj, ranjen sam! Treba mi za dezinfekciju!-
Pa potegne još jedan gutljaj koji bi i slona srušio.
Rade spusti bocu i sa suzama u očima iznenađeno reče svima:
-Uff, još ste tu!-

I tada mu u glavu doleti nekakav žutosmeđi projektil i pri udarcu raspadne se u trilijun žvalavih komada. Neki genijalac iz pozadine dokopao se ubuđalog kolača iz ormarića ispod sudopera i zaključio kako bi baš to bio dobar projektil.
Sitne spore razletjele su se po cijeloj kuhinji, ulazile i golicale noseve ljudi koji su odmah zatim upadali u rafale kihanja. Žitka upljesnivila masa je uz šljapkaj udarala o zidove i ostavljala žutosmeđe mrlje po njima. Kao muzičku podlogu netko je iz susjedne sobe pustio „Digging in the dirt“ Petera Gabriela.

Pobjegao sam iz kuninje, i naletio na Jasminu koja je s Mirandom plesala u predsoblju.

18.12.2008. u 14:48 • 6 KomentaraPrint#

petak, 12.12.2008.

PRLJAVŠTINA JE POLA BOLESTI TRI

Dok je Mare motao, ja sam držao jedno pivo na vratnoj žili.. Hladilo mi je prokuhanu krv, pa sam preo kao mačak pored kamina. Komentirali smo neizdrživost vrućine. Temperatura oko podneva je bila skoro 40 u hladu, a večer je donijela prijeko potrebne svježine. No, još uvijek je bilo daleko od ugodnog. Bila je nedjelja i ništa živo se u gradu nije micalo. Kroz zamračene prozore povremeno bi se začuo zvuk prolazećeg automobila.

U taj čas je zazvonilo ulazno zvono. Bio je to Vedran, koji se upravo vratio iz rodnog kraja. Došao je direktno s kolodvora, noseći hladan komad pečene svinjske plećke i litru domaće šljivovice, najgoru moguću hranu za ovakvu klimu. Plećku smo stavili na stol i rezali je tupim nožem na koji se uhvatila rđa. Bilo je to više kidanje nego rezanje, ali bolje nismo znali, jer su nam ruke bile slabe. Nitko od nas već godinama nije digao ništa teže od šalice kave. U međuvremenu je zakružio i maleni joint čiji su dimovi izvanredno pasali između masnih zalogaja i gutljaja rakije, dok su na televiziji puštali snimke poplave na Filipinima.
Opet nas je prekinulo zvono, pa sam skoknuo do ulaza. Na vratima su stajali kockaste prilike Rade, Mrvice, Geze te moja dragana Jasmina i njena prijateljica Jasna, a na leđima im ruksaci krcati alkoholom. Njih dvije bile su već dobrano pijane, a Jasmina se jednom rukom borila s masnim burekom iz pekare. Oko usta joj se presijavala kupovna mast od bureka. Na trenutak je ponovo bila stara prljava Jasmina.

Ona i Jasna su, u nekoj birtiji u centru, imale jedan od onih životnih razgovora tijekom kojega su popile koje pivce previše. Krenule su kući, i naletjele na momke iz teretane, koji su se nakon naporne vježbe odlučili počastiti s nekoliko piva. Dogovor je brzo pao. Što se tiče mjesta za razbijanje, ni tu se nisu trebali puno dogovarati. Moja prljava rupa bila je u samom centru grada i idealna za ubiti dosadan dan. Kao zalog, osim alkohola momci iz teretane donijeli su nekoliko pakovanja vreća za smeće i rekli da će mi ujutro pomoći da počistim.

-Jel ti skupljaš ovo smeće?- upitao je Rade kad je ušao u stan.
-Tako nekako.- rekoh
-E pa skupio si ga dovoljno za cijelu zgradu. Čestitam!- reče Geza
-Hvala.-
-Geza, nemoj ga zajebavat. I za to treba talent.-
-Za sve treba talent osim za benchpress.-
-Pa to je bar zdravo! A vidi ovu rupu. Kako se samo još nisi zarazio?-
-To je moj način održavanja tijela zdravim. Vježbam imunitet.-
-Ajd ne seri. Lijen si za čišćenje i to je sve.-
-Jesam. I sigurno sam pet puta zdraviji od tebe, koji se tamo trljaš s cijelim sindikatom izbacivača. Tko zna kakvih sve tamo mikroba ima -
-Ehehehehe, jesi možda zdraviji, al si bolestan u glavu.-
-E, to ne možeš dobit zarazom.-
-Pravo kažeš. Jel to plećka?-
-Normalno da je plećka, nije avion!-

Momcima iz teretane ne smeta vrućina, pa su svojski prionuli na uništavanje plećke.
Nakon petnaestak minuta opet je zazvonilo zvono. Ovaj put su to bili, za akciju uvijek spremni, Miranda i Bobi. Par iz snova. Oboje su bili dizajneri freelanceri, bez fiksnog radnog vremena koji su imali izvanredan tajming za tulum. Uvijek bi se pojavili u pravo vrijeme s pravim darovima. Ovaj puta su se pojavili s nekoliko q-packova i j bocom cockte.

-Di ste to našli?- upitao sam iznenađen.
-Pametan čovjek sve nađe.- rekla je Miranda.- Samo treba znati gdje treba tražiti.-
-Trgovina mješovitom robom, lokacija Savski Gaj.- reče Bobi
-Ajde! Jel drže pepsi u onim rebrastim bocama?-
-E, to nemaju.-
-E jebiga!
-Čekaj, čekaj, kud ćeš s tim? – zaustavi me Bobi u odnošenju cockte u kuhinju.
-Zašto?-
-To nije samo cockta- reče Miranda trepnuvši velikim očima.
-Kako to misliš „samo“ cockta?-
-Izvana izgleda kao cockta, ali iznutra je pravi vrag!- reče Bobi
-Čekaj, nešto si stavio unutra?-
Miranda se zlobno nasmješi.
-Da, nešto….-
-A šta?-
-Vidjet ćeš kad popiješ.-
-Bar mi reci što je, da se znam pripremit!-
-Vidjet ćeš, lutko! - reče pa me lupne po obrazu – Ne paničari! Zašto ne dopuštaš da te priroda iznenadi?-
-Pa ja sam gradski momak! Nemam ja veze s prirodom! -
-E, onda ćeš je danas zavoljeti, mačak! - rekla je Miranda
-Idi je odnesi na neko mjesto za koje si siguran da nitko nećegledati.-

Poslušam ga i odnesem bocu baš na jedno takvo mjesto

12.12.2008. u 13:52 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.12.2008.

IZDALI SMO ŽIVINICE!!!!

Drago čitateljstvo, čast mi je obavijestiti vas da je naš lajfstajl webzin "Vidimo se u Živinicama" postao fanzin. Što znači da je izišao u krutom formatu, kao prava novina koju možete držati u rukama i čitati dok sjedite na klupi u parku, u tramvaju, u kinu, ili pak dok serete na vlastitom ili tuđem WC-u. Ako živite u ZG, ili bliže možete ga kupiti u prodavaonici Dirty Old Shop u Tratinskoj, ako ste u Sarajevu ili bliže možete ga dobiti ako se javite na mail stapic77@yahoo.com, a ako ste van navedenih gradova u bilo kojoj državici javite se na kontakt@vidimoseuzivinicama.ba pa će vam biti poslan poštom. Ugodno čitanje!

08.12.2008. u 10:53 • 7 KomentaraPrint#

PRLJAVŠTINA JE POLA BOLESTI DVA

Uvijek kad bi se ta vrata otvorila, nabrekle vreće sa smećem bi pljusnule van. Nerijetko se događalo i da se probuše te istovare svoju smrdljivu i kužnu utrobu na blistavi laminat. U početku je to bilo vrlo frustrirajuće, i smetalo je svakodnevnim aktivnostima, ali s vremenom sa m se navikao. Doživljavao sam to kao kad pas privlači pažnju svom gospodaru, pa mu izgrize cipele ili zaslini čarape. Ili ga eventualno poliže po nosu.

Jasmina je počela polako šiziti zbog pretrpanosti sobe za smeće. Stalno mi je prigovarala kako je vidjela štakora i gnjezdo žohara. No, ja sam znao da je to njena uobrazilja jer sam tu sobu stalno posjećivao i održavao je prljavom i pretrpanom. U njoj nije bilo štakora ni žohara. Sumnjam da bi to preživjeli. Ali primjetio sam drugu stvar. Na polici su stajale dvije dunst-flaše s kiselom ciklom koje sam koristio da istjeram mamurluk. Cikla u njima je ubrzano splašnjavala, nestajala, i bilo je očito da je nisam samo ja konzumirao. Kad sam pitao Jasminu o tome, nervozno je rekla da ona s tim nema nikakve veze i da već dugo nije ni prismrdila sobi za smeće. Još je dodala kako mi ciklu jedu štakori. No, ja sam znao da tamo nema nikakvih štakora. I da ih ima, nisu toliko inteligentni da sami odvrnu čvrsto zatvoreni poklopac od dunst-flaše. Jasmina je uvijek imala fetiš na kiseliš, samo što nikad to nije htjela priznati.

Malo pomalo, smeće se počelo širiti iz kuhinje i osvajati ostatak stana. Trula hrana je uglavnom bila rezervirana za kuhinju. U ostatku stana pojavljivali su se: LASO romani bez prednje korice, prekprekprekjučerašnje novine, nagradne strugalice, Kule Stražara, časopisi o vanzemaljskim otmicama, reklamni letci iz sandučića, neplaćene režije, reprint izdanja Alana Forda, prastari Ninđa romani, časopisi o zdravom životu, putovanjima, muškim zanimacijama te muzici. U ljetne dane kad je protok ljudi kroz stan bio veći, smeće koje je bilo određeno samo za jedan prostor u stanu, počelo je šetati iz prostorije u prostoriju. Tako bi se u kupaonici našla nepojedena kriška lubenice, a u WC-u bi se niotkud pojavila otvorena boca maslinovog ulja. Jedanput sam se u predsoblju spotakao o ćošak razbijenog monitora. Prst me bolio dva tjedna nakon toga, toliko da nisam mogao stati na njega. Ali vrhunac svega je bio kad sam na balkonu ispod starih kartona pronašao kašetu s užeglim jabukama u koju je netko, tko zna kad, odbacio korišteni uložak.

Ja sam bio jedini koji je po tim hrpama mogao hodati bos bez bojazni da će mi se išta dogoditi. A umalo mi se jednom i dogodilo. Kad sam se vratio s nekog tuluma mrtav pijan spotakao sam se o prag svoje sobe i blebnuo na prsa koliko sam dug i širok. Tek kad sam se pridigao da upalim svjetlo, vidio sam da mi je glava za nekoliko milimetara prošla pored potrganog kišobrana čije su žbice strčale u zrak kao pohlepne kandže. Da sam bio samo malkice nesmotreniji, nosio bih povez preko oka. Otada sam pazio gdje padam, ali još se nisam naučio čistiti. Nije ni smeće uvijek bilo zdravo.

A onda su se pojavili i oni. Insekti. Počelo je bezazleno, s mravima. Tu i tamo sam ih znao naći kako se skupljaju na skorenim ostacima pizze ili na komadiću kruha. No, oni mi nikad nisu smetali, osim kad bi narušili intimu mog kreveta i kad bi me obnoć probudili svojim miljenjem i grickanjem. Tada bi umirali užasnom smrću pod dlanovima moje teške desnice.

Kad ih je Jasmina otkrila u svom djelu ormara s odjećom, načisto je popizdila i ozbiljno mi zaprijetila prekidom. Istresla ih je iz svoje najdraže Ramones majice i živčano ih drobila nogom o pod. Kad sam protestirao protiv ugnjetavanja slabijih, digla je nos i demonstrativno napustila sobu.

-Izdala si anarhiju! Jebo te Asian Dub Foundation!- vikao sam za njom, dok je klipsala niz stepenice.

Jedne ljetne večeri, za vrijeme neizdrživih vrućina, navratio je Mare noseći nekoliko piva i pločicu šita. Stacionirali smo se u kuhinji, ja sam krš sa stola rukom srušio na pod, da mu napravim mjesta za rolanje i pustio sam nekakav reggae da nas malo ohladi glave. Komentirali smo paklenske vrućine, pljuckali na pod i cugali kao led ledeno pivo. Mare je imao poteškoća kod motanja, jer se prašina sa stola lako mješala sa šitom. Napravio je zamotuljak u kojemu je bilo i mrvica kruha, te ga upalio i dao meni.

(nastavak slijedi)

08.12.2008. u 10:48 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Kofein u umjerenim količinama izaziva blagu euforiju, pojačanu budnost, smanjuje umor, i čisti probavni trakt od nečistoća...

Uz kofein i čašu vode ispričale su se zanimljive priče, počele i raskinule dugotrajne veze, dogovorili unosni poslovi i ubili mnogi sati dosade....

Da kofein kojim slučajem dobije dar govora mogao bi štošta ispričati....

Ja sam samo njegov vjerni ovisnik i ovo je moja duhovna kuća.

Dobrodošli!

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Bestseler.hr

KRETENIZMI ZA SVE UZRASTE
(narodnjaci, estradnjaci, zabavnjaci, clipovi, slikice, nebuloze i sav ostali đubar koji je toliko loš da je presmiješan. Kandidate slati na terminatordva@yahoo.com pod krilaticom "Smijeh nije grijeh!")

Riki Martin

Turski Rambo! Zlo i Naopako!

Bit će ih joštekar!


I tu me ima!

Lajfstajl vebzin za moderne i osvještene brkate neženje. Ono što ne objavim tu, objavim tamo pod imenom Carstvo Divlyyyine.
Živinice


BIK KOJI PUŠI, poezija za pušače

TERAPIJA, odnedavno i na vebzinu koncertnog podzemlja pod imenom DJOLE



MOMCI TE CURE KOJE ČITAM

TAJPVRAJTER.Voli pojest, popit i pod jaja stavit a nije Čaruga! I lijen je ko guzica!

ZDENKO mu je ime, a Kombi prezime

PKLAT. Stranac u stranoj zemlji Wuhan

ATHENA. Grčko Božanstvo u azilu u Rijeci

RIBA s bradom, škembom, hrani se pivom i živi u kloriranoj vodi...Nema je ocean!

BEGO. Splitski Sai Baba koji je dhoti okačio o klin i zamijenio ga bas-gitarom, pivom i šankom

ANTI-BANE. ANTIvaspitan, ANTIsolidan i ANTIkoristan

TINČICA. Jednog će dana napisat novi Rashomon

AFGANISTAN, Zemljo Obećana

AZZUL'S PHYRE. Neustrašiva egzorcistica

ATEIZAM. Mrzi crkvu više od mene. Proklinje!

2TREF. Samo za osobe s jakim stomakom!

BABL. Časni starina.

KOLAČ OD SLJEZA. Piši, ljenčugo!

HERO(nemoj)STRAT, uopće nisi budali brat!

XIOLA. Ne voli ćelavu i bezzubu djecu a voli imperfekte

Uzmi sine jaje, kad ti DIDA daje

Gdje NEGATIVE postaje TYPE O. Foto-blog mrmiljavog stvora

Vinkovci


BISERI DOMAĆEG TE STRANOG ROKENROLA

If you wanna touch the sky
You must be prepared to die
And I hate cough syrup, don't you?
"Gibby Haynes(ex-Butthole Surfers ) "Cough Syrup",

Come down off the cross we can use the wood
Come on up to the house
Tom Waits, "Come on up to the House"

Kada neko mnogo kenja, dolazi do zagadjenja
neki samo zinu pa zagade okolinu
Bora Đorđević, "Bora priča gluposti"

Shes so fine, shes so sweet.
Mom and pop they raised her on huge slabs of meat.
Les Claypool (ex-Primus), "Shake Hands with Beef"

For its the end of history
Its caged and frozen still
There is no other pill to take
So swallow the one
That made you ill
Zack de la Rocha (ex-RATM), "Sleep now in the fire"

Everybody seems to wonder
What it's like down here
I gotta get away
from this day-to-day
running around,
Everybody knows
this is nowhere.
Neil Young, "Everybody knows this is nowhere"

Zajedno nestajemo u tamnoj ulici
Izlazimo nasmijani
Prolaznici nas zaobilaze siroko
Mi ne trebamo, ne trebamo nikoga
Mi ne trebamo, ne trebamo nikoga
Jura Stublić, "Zajedno"


Gdje su svi ti ljudi, zar su svi popizdili
da li se od sebe kriju ili su nestali?
Sale Veruda (ex-KUD Idijoti), "Dan kada sam ostao sam"

Boli me kurac šta kažu kritičari
Dok me vole nogometaši i političari
Ivan Leutar (ex-Ivan Grozni i Sluge Pokorne), "Narodnjak"

Vjeruj mi moja je, želja jedina, da se vinem put visina
I da tamo gore visoko, sagorim kao meteor
dr. Nelle Karajlić (ex-Z. Pušenje), "Meteor"

Zapali jednu sa mnom i pođi sve do neba
Pružit će ti sestra sve ono što ti treba....
general Vasilije Mitu (ex-Živo Blato), "Hej, ti!"

"I'd like to tell my story,"
said one of them so young and bold,
"I'd like to tell my story,
before I turn into gold."
Leonard Cohen, "A Bunch of Lonesome Heroes"

I'm dying of your love, my love, I'm your spirochaetal clown
I've left my body to science but I'm afraid they've turned it down
Graham Chapman (ex-Monthy Python), "Medical Love Song"