CAffeine

subota, 27.09.2008.

GLUPOST JE NEUNIŠTIVA 1.

Kad radite na ovako prometnom mjestu, nemalo se začudite kakve ljudi gluposti sve pitaju, iako na vratima uredno velikim slovima piše šta se prodaje. Budući da su me često nasmijavale, a bilo ih je podosta, odlučio sam ih popisivati. Na kraju sam ih razvrstao u tri skupine i podijelio prema pripadnicima staleža iz čijih usta najčešće dolaze. Pa eto ih redom.

1.Penzioneri (svima im je zajedničko da vole pričati, ali neki zaslužuju da im se riječi ovjiekovječe u kamenu)
Dobar dan, imate li one….one…..kaksezove…..ono za oko slike?
Mislite ramu?
Kako?
Ramu, gospodine! Ne, nemamo.
A di ima?
Ne znam!
O jebote, tolki grad a niđe rame!

Vi ne držite vrata za garažu?

Dobar dan, jel' tu javni bilježnik?
Znate, čute, mladi gospon, ja bi trebal stakla za prozore 6x6, a vidim da vi ovdje imate velika stakla
Gospodine, to su vam izlozi.
O, oprostite!

Ja bi trebo šest metara tepiha!
Ne držimo tepihe, gospodine

Imal', ovi'…. laaajsna? Oni, prelazni, oni, kurac, kaksezove…

Joj, šta ću sad, nisam ponjeo osobnu! (pisao sam čovjeku račun, i pitao sam ga za ime i prezime)

Pobjegla mi je mačka onako bijela s crnim mrljama, da je niste možda vidjeli?

Šta je! Gledaš guzice! Hehehehehe… (dida koji je uletio nakratko)

Pošto kotlić za WC?

Izvinite, pretislo me jako, moram na WC, neću izdržati…
Izvolite, samo izvolite…
( izlazi nakon obavljene nužde)
Jel treba šta platit?

Ja bih trebao izbrusit jedan rukohvat….
Ne brusimo mi rukohvate gospodine.
A di bi to mogao?
Ne znam, nazovite informacije pa tražite stolarsku radnju.
Ali Nemam ja telefon, gospodine!
Poslužite se govornicom, onda


Baš dobro da ste stavili ove hobliće u izlog, nek vide ova mularija kak se to nekad radilo (u izlogu imam naime dvije blanje koje se već raspadaju od crvotočine)

Meni fali jedna greda za šupu, kolko bi koštalo da je vi napravite?

Jel držite zastore za prozore?

Imate li šta za ogrjev?

Joj, šta vam je krasan izlog!

Jel imate bor?

Pošto ovo cvijeće u izlogu?

Di tu ima nešt za pojest?

Jel tu krojač?

Ej, momak đe je tu kolondvor?

Ej, dečko, vidim ti si ovako jak i mlad, jel bi mogel pomoć pogurat auto. Krepal miu je tu sto metara gore, pa ak ti nije bed....

Jel biste vi htjeli možda prodati ovaj stol i stolice? (koji služe da se kupci odmore nakon naporne potrage, op.a.)
Ne bih htio, gospodine.
A gdje ste ih kupili?
Nisam ih ja kupio, kupili su ih moji šefovi prije skoro desetak godina, i ne znam gdje su ih kupili.
A da ih pitate?
Vidno iznerviran dajem mu papiriće: -Evo vam broj pa ih vi pitajte.
A vi ne biste mogli?
Ne bih mogao. Doviđenja!

Jel držite žilete?

(nastavit će se)

subota, 20.09.2008.

!!!!!!!

Opet sam na AJFEKTU!

srijeda, 17.09.2008.

OSVETA KRALJICE PROLJEĆA (dio 3.)

-Gospođo, pa znate li vi koliko meni kupaca prođe kroz salon? Kako ja mogu zapamtiti svaku njihovu želju?-

Njen pijani vrtlar jednog je jutra zamijenio pudla za skulpturu od živice i vrtnim škarama mu odrezao kurac. U sekundi postade pudlica. Najbrža promjena spola na svijetu. Odatle njegov piskutavi lavež. Batler nije samo ubojica nego i logoped i uro-kirurg po potrebi.

-Nije mene briga za vaše kupce! Zahtijevam da se ovaj problem odmah riješi. – višak kože joj se zloćudno trese na vratu. Čudovišna kokoš koja prijeti da će mi iskljucati oči. - Ja sam birala ovo i ja hoću ovo!!!!.-

-To „ovo“ se zove mahagonij, gospođo.-

-Baš mene briga kako se to zove!!!!!-

-Pa kad već kupujete robu, onda je valjda logično da znate što kupujete!-

-Nemojte vi meni držati prodike, mladi gospodine! Vi ste napravili grešku…-

-Ali gospodin Makaza je na kraju i rekao da mu se „to“ sviđa!-

-Kakve to veze ima da li se to njemu sviđa ili ne?!!! Ja sam stilistica i ja sam to odabrala i to se ima postaviti u njegov odvjetnički ured!!!!! Pa gospodin Makaza je ugledni odvjetnik, ne može imati ovaj krš u uredu!!!! Kako ste samo mogli!!!!? Gdje su vaši nadređeni?!!!!- krši ruke u ukočenim kretnjama, kmeči kao dijete kojem su oduzeli najdražu igračku.

Ako vas tlače vaši bučni susjedi, šefovi, kamatari, lihvari, kontrolori, rođaci, bankari, prodavači jeftinih parfema, nadrkane blagajnice, lijeni konobari, Jehovini svjedoci te patite li od mobbinga na poslu zatražite naše usluge! Za tili čas ćemo vas riješiti muka i uz pomoć naših metoda razvijanih u supertajnim laboratorijima u Lepoglavi, Remetincu, te ispod srušenog muzeja Josipa Broza Tita u Klanjcu. Riješit ćemo vas stresa tako što ćemo vas, pogodite što! Riješiti uzroka stresa! Zaboravite na sve moderneistočnjačke metode, pilates, yogu ili aerobik, pokušajte nešto novo! Naše daleko uspješnije, kratkotrajne antistres metode dugoročnog djelovanja.
-Gospođo…-

Neispravna kočnica!

-Nemojte mi se obraćati tim tonom, mladiću! Ja imam svoje dostojanstvo, a ono je vašim ponašanjem povrijeđeno…-

Oplemenjeni plin smijavac!

-Pa kojim ponašanjem, gospođo, pobogu, gospodin je sam izabrao vengue!-

Arsen ali ne Dedić!

-Ne možete se vi tako ponašati prema jednom odvjetniku! Vi ste tu običan trgovac!!!! Kako vas nije sramota?!!!!-

Nepažljivi vozač autobusa!

-Uopće nemate obraza!!

Crijevni opstipator!

-Želim razgovarati s vašim nadređenima!!!-

Sapun u kupaonici!

-Čujete vi mene?!!!!
-Bau-bau-bau!!!

Ulje na stepenicama!!!

-Gospodine!...-

Probušena guma!

-Gospodine!...-

Poklopac od konzerve!

-Bau-bau-bau-bau…!

Toster u jacuzziju!

-Ma, mrš, pička ti materina obrijana!- izderem se i šutnem pudlicu u golu guzicu.

Kraljica je stala u pola rečenice, ali ne zbog nedostatka zraka. S knedlom u grlu, gledala je u ranjenu pudlicu pa u mene.
-Ja…ja….zvat ću policiju….-reče napuknutim glasom plačnim glasom.

Čim je rekla „policiju“ ošinuo sam je pogledom poludjelog konduktera. Kratak trenutak što vrednuje karakter kao jedan potpis ili otisak prsta.
Kraljica je sjela na fotelju i šutjela te gledala negdje daleko kroz zid.

Za svaku uplatu na naš žiro račun dobijate karticu s jednim slovom i tako sastavite riječ NORMALITET. Kad upotpunite kompletnu riječ dobijate popust od čak trideset posto na najučinkovitiju i najdramatičniju našu uslugu. Bezbolni tretman francuskim ključem ili narodski rečeno majzl-masaža!

Pudlica zapomaže slomljene guzice.

A kao dodatak isporučujemo poseban model eksplodirajućeg štednjaka koji garantirano ostavlja tragove nesretnog slučaja!

Reklama za Normalitet d.o.o. završava. Čuje se numera Seana Paula „… Shake dat thing Miss Anabelle, Shake dis thing Miss Kana Kana….!“ dok Alexis radi ono što Alexis zna.
Normalitet d.o.o.! Ne jedite mesa da se izliječite stresa! Budite samosvjesni! Zovite Normalitet d.o.o. uključite se i vi u internacionalni program rješavanja problema prenapučenosti Zemljine kugle!
Onda smo tako sjedili jedno vrijeme i šutjeli o dobrom ponašanju dok je pudlica jaukala kao da rađa još jedan set iritantnih pudlića.

ponedjeljak, 08.09.2008.

OSVETA KRALJICE PROLJEĆA (dio 2.)

-Nisam ja, gospođo, nikome ništa uvalio! Gospodin je sam birao vengue. Još ste mu i vi rekli preko telefona!-
-Kako sam ja mogla znati koje se nalazi na kojoj strani? Ja sam birala ovo i hoću to!!!!!-
-Ali gospođo, pa nemoguće je da bude isto kao i ovo. To je drvo i to je prirodni materijal!-
-Nemojte vi meni prodavati te prazne priče, gospodine! To su vaši trgovački trikovi, znam ja vas sve! Pa gdje vam je dostojanstvo, čovječe?!!! Kako se vi usuđujete zvati čovjekom?!!!-

Amerikanac između uzdaha stenje Jambalayu:. „Son of a gun, we'll have big fun on the bayo-uuuu-uh-uh-uh! „. Alexis dahće u country ritmu. Prodala je dancehall, drolja.

-Ali gospođo, gospodin Makaza je već platio ponudu koju sam mu napisao. Ta se uplata sad mora stornirati preko banke. Znate li vi koji je to proces?-

-Baš mene briga za te vaše procese! To je vaša krivica! Vi ste njemu namjerno podvalili tu robu! Jednom tako finom čovjeku, gospodinu odvjetniku koji je tolike slavne slučajeve u svojoj karijeri završio pobjedom ? Kako vas nije sramota? Da jedan gospodin odvjetnik takvog kalibra mora imati ovakvo ruglo u svom uredu?!!!!- kad kaže ruglo, bjesomučno lupa prstima po parketu prijeteći da slomi umjetni nokat - To je nečuveno! Pa zašto vi uopće tu sjedite?-

Ne odgovaraj natrag. Nikad ne znaš koga znaju.

Pudlica laje i maše batrljkom od repa. Drhturi još gore nego prije. Izgleda kao da će se raspasti. Laje visoko bau-bau-bau, probija zidove i moje dragocjene bubnjiće.

Amerikanac sa ekrana ne skida smješak s lica, kao da su mu kutovi usana zašiveni za obraze. Hvata rukama kameru, i proučava je je svojim čudovišnim metalnim pogledom. Ekran se počinje širiti, a on proturi nogu kroz ekran i staje na moj stol, u apsurdnu hrvatsku stvarnost. Velik momak, nema šta. Stopalo mu je toliko da prekriva čitav komad A4 papira. Na crvenim mu gaćama piše „lifeguard on duty“. Ubrzo zatim protura i drugu nogu, onda trbuh i na kraju cijeli trup, gumasto se izvinuvši unazad da može proći kroz ekran. Onda se polako uspravi, zabljesne kroz prostor svojim cerom, a ekran se vrati u svoje prvobitne dimenzije. Između Amerikančevog pupka i ekrana širi se duga melasasta vrpca, slična pupčanoj. Kosa mu je začešljana i nagelirana debelim slojem tafta, a ispod nje praznjikave metalno-plave oči krijese se zlobom . Pudl stoji ispred svoje gazdarice i laje u isprekidanim serijama, svakim lavežom pomičući se unazad. Gazdarica je mrtvački blijeda, oči joj staklene od straha, a grlo joj pleše gore-dolje boreći se s nevidljivom knedlom. Amerikanac prihvati svoj baseball-kurac, zagrabi krupnim koracima prema naprijed i iz krošea odalami pudla koji se uz potmuli udarac razlijepljuje na zid u krvavu smeđu dlakavu fresku. Po podu skakuću njegovi zubi na feder, čuje se sićušno bau-bau-bau, a dva crna oka kao dva klikera odbijaju se od zidova i dokotrljaju mu se ravno pred noge. Alexis plješće ručicama u ekran i viče „Ohhhh, yeaaa!....“ i grči se u orgazmu. Amerikanac se žmireći okreće prema kraljici koja jeca nad gorkom sudbinom svog psića.. Otvara oči, a umjesto hladnog metalnog pogleda prazne očne duplje s porculanski bijelim zubima koje promatrački fiksiraju kraljicu. ispuni pluća zrakom koja se rašire poput balona prikopčanog na plinsku bocu. Sav zrak i srdžbu zbog propale karijere sruči na kraljicu, jednim dugačkim metalnim vriskom od kojeg zaboli mozak. Zemlja se trese, prozori puknu, staklo se raspada u paramaparčad sa zidova otpadaju komadi žbuke, kraljici kosa vijori unazad kao poderana zastava na divljem vjetru. Oči su joj čvrsto stisnute, a uši pokrivene rukama. Plaši se pogledati u one šiljaste ralje, tamnu usnu šupljinu, prazne zubate očne šupljine i njegovu glavu koja se deformirala u duguljasti sivi vrišteći polumjesec. Slina se iz njegovih usta lijepi na zid iza kraljice i na njezino lice. Kičma mu se napela i prijeti da će iskočiti iz trupa. Nakon polusatnog ultrazvučnog vriska, „kraljica proljeća“ pada na pod ukočena, blijeda i prazna pogleda, a Amerikanac se okreće prema meni u svom normalnom izdanju, uredno začešljane i izblajhane kose, i reče „Budite i vi normalni!“ . Nasmiješi se reklamnim smješkom i migne a iz oka mu bljesne sintetička zvijezdica. Nakon tog bljeska eto me, začas u salonu u normalnoom izdanju, bez nacerenih Amerikanaca i porušenih zidova. Preda mnom i dalje stoji kraljica i njeno pseto.


(nastavit će se)

utorak, 02.09.2008.

OSVETA KRALJICE PROLJEĆA (dio 1.)

Kad sam počinjao raditi ovaj posao jedna mi je mudra žena rekla: "Ne odgovaraj im. Nikad ne znaš koga znaju." Ali drug put je rekla: "Čuvaj sebe, jer te niki ne bu čuval". Problem je naći mjeru između čuvanja sebe i čuvanja prodaje. Jer često moraš prodavati sebe da bi prodao robu.

Budite i vi normalni, uz pomoć naše tvrtke Normalitet d.o.o.

Bilo je savršeno mirno, sve dok nije zaigrao vjetrić koji je stvorila kad je ušla na vrata. Bila je u svilenoj, skoro prozirnoj haljini koja se oplela oko njenog mršavog tijela kao jutena vreća na osušenom stablu. U naručju je nosila štene pudla obrijane guzice koje je nervozno zjakalo okolo i drhturilo kao tek rođeno tele. Kad ga je stavila na pod, drhturilo je još više. Poluuzdignute glave ispod koje se istegao mršavi smežurani vrat razgledavala je salon kao da se grozi nekog ili nečeg, i usput gladila svoj prsten s cirkonima.

Vaša glava je samo vaša i nikako ne smijete dopustiti da postane tuđa.

-Dobar dan, mladi gospodine. Ja sam bila tu da odaberem parketnu letvicu za gospodina Makazu.

-Aha, evo izvolite, profili su vam na zidu.- kažem, ustajući se od stola i potiho prdnem. Pritom gasim fimić „Horny Jamaican girl“, no on se i dalje nastavlja vrtjeti ali na drugoj razini.

Alexis je s Jamajke, i želi postati dancehall diva. Priča u jeftinu kameru kako maštari o Jay-Z-ju, jednom čitavom katu sa Stussy garderobom i JayZ-jevim zlatnim zubima s korozijom. Tu i tamo napiše koji stih o Bobu Marleyju, nosi bilježnicu gdje crta slobodne portrete Celine Dion i iskreno želi naučiti svirati klavir. Onaj s dugmadi što oponaša zvukove.

Pudlica me gleda svojim zajapurenim crnim očima

A u očima kraljice proljeća naziru se protraćene godine na razna čekanja. Ali promjene vladajućih garnitura, tranzicija, odbori, pa čak i rat, sve ju je to nekako zaobišlo. Ali opet, nju bi zaobišla i eksplozija atomske bombe, a čete Mungosa bi otklipsale podvijena repa na demontažu mina u slavonskim šumama.

Primjetim ovješeni višak kože na vratu koji titra kad vlasnica progovori. Za nekakav medicinski udžbenik to bi možda i bio višak, no u stvarnosti on savršeno upotpunjuje taj neuhranjeni izgled. Da li se tu krije sklupčani otrovni jezik, ili je to nešto kao šara na leptirovim krilima koja upozorava potencijalne predatore na otrovnost? Jedan od skrivenih znakova koji daju naslutiti karakter kao potpis, otisak prsta, ili titraj kuta usana. Znakovi koji zabljesnu nakratko, često i neprimjetno.

-Dakle, da vidimo, izabrali smo ovo…- pokazuje prstom na uzorak.

- To je mahagonij, gospođo, a gospodin je izabrao vengue.-

-Ne znam ja kako se to zove, mladi gospodine, ja sam izabarala ovo tu, i hoću takvu letvicu. Točno takvu kao što je tu.- krijesta joj počinje tItrati. (digresija: Nemoguće je da kupljeno drvo bude isto kao i ono čiji je uzorak izložen, reći će gospodin profesor emeritus Čmarijan Kvrga. Možda još i doda: Pa šta ako su me otjerali u penziju? Mislite da je to zbog imena? Moj je otac bio u partizanima!)

Pudl gleda mene pa nju. Nervozno mlati repom, tijelo se grči, a oči prijete da će ispasti iz duplji..

Naša tvrtka postoji već desetak godina i najbolja je na tržištu unormaljivanja. Izađite iv iz stana, kuće ili garaže i ostanite normalni uz pomoć Normaliteta d.o.o.

-Da, gospođo, ali gospodin je vidio uzorak i najozbiljniije rekao da mu to odgovara.-

-Gospođica!!...- cikne kraljica bijesno.
-Pardon, gospođice...-

-Pa kako je mogao izabrati nešto tako ružno?!!!!!! – oči joj sijevaju kao dvije žeravice, a iritantno visok glasić izrauban kašljem cigareta prijeti da će puknuti.

-Vi ste to njemu uvalili!!!!!!!!- bijesno se izdere na mene.

Amerikanac isklesanih prsa maše dignutim kurcem u kameru i smije se. Nekad je igrao baseball, imao eksplozivan start, i sirovi talent a sad mu je ostalo samo sjebano koljeno i palica koja ne služi za udaranje lopte. Pored njega Alexis u gro-planu s barbie-smješkom. Kad je Amerikanac slučajno pogodi kurcem u oko, smije se poput djeteta.

Povjerite naše povjerenje nama! Još je davno čuveni Maximilien Robbespierre izvolio primjetiti da bi svijet bio puno ljepše mjesto kad bi se giljotinirali svi kreteni. No, giljotina nije naš stil. Nitko od naših klijenata nema tolike džepove da u njima nosi giljotinu, he, he, he!


Gleda me onim praznim plavim očima, u kojima se naziru ostaci skorene šminke. Nije toliko pakost strašna, koliko ta praznina. To jedno veliko ništa.

(Nastavit će se jerbo ima puno!)