Ovogodišnje natjecanje za najbolju proznu knjigu godine u izdanju Jutarnjeg lista ulazi u završnicu. Šovagović se potajno nada da će je i on jednoga dana osvojiti. No, s obzirom na to tko sjedi u žiriju, prije će dobiti strije. Ili možda te godine ne bude drugih romana u konkurenciji osim njegovoga, Jergovićeva te uradaka Borisa Mutića, Franje Arapovića i Ane Brbore Hum. Šovagović slabo prati tko je ostao u konkurenciji ali ima svoga favorita. Evo što kaže generalno o njemu: "Najbolji hrvacki prozaik po meni je Zoran Ferić. I mislim dalje da je Anđeo u ofsajdu općenito najbolja rvacka knjiga. Tu već dulje vremena razmišljam kak bi od toga snimil film, mislim, ne sve, ali onaj sprovod svakako da. Ili džankije iz čekaonice. Tu bi se mogla snimit čak dva vrlo dobra filma, al mislim da Ferić nema lovu da financira te filmove, tak da ne znam kaj bu od toga bilo. Možda bi Ferić mogo posudit milju eura od nekog pa da bar snimimo jedan. Mislim da bi to bilo pametno za njega jer bi onda imal i kazetu po svom scenariju a ne samo scenarij."
Šovagović još nije pročitao Ferićevu Djecu Patrasa, za što sam ponajveći krivac ja budući da mu knjigu nisam posudio (a nisam jer ne vraća posuđene knjige nego ih šalje dalje). Znam da je ove godine dosad pročitao najmanje osam knjiga, među kojima ga je najviše fascinirala nekakva napetica o švercu kokaina iz Južne Amerike. Htio mi ju je uvaliti pošto je odbio da mi vrati Sabrana djela Sime Mraovića (jedna knjiga, nakladnik Durex) te zbirku drama Hriste Bojčeva, bivšeg bugarskog boksača. Zapravo, htio bih da mi donese sve tri. Ali to je nemoguće, kao što je nemoguće da pohvalim njegov romaneskni prvijenac, a ne mogu ga pohvaliti jer ga nisam čitao, a neću ga dobiti na čitanje dok ga ne pohvalim i Šovagović ne bude siguran da ta pohvala nije samo kurtoazna laž. To je, uostalom, jedini način da se razviju međuljudski odnosi u umjetničkim krugovima. Pa makar nitko nikome nikad ne vratio knjigu. Ili posudio.
|
