It took me a long time to remember.

Molim oprost. Za dane, tjedne i mjesece koji su proletjeli pred mojim umornim smeđim očima. Dogodilo se da vas se sjetim svakog dana u nekom tjednu, nad nekom od silnih gimnazijskih knjižurina i požalim što sam vas toliko lagala. Mislila sam da ću moći žonglirati sa toliko vatrenih štapova u zraku, samo mi se omakla greška u brojanju.

Spriječili su me u svemu u čemu sam toliko uživala. Nisam imala pojma što me očekuje, ali problem je bio u tome što ja želim sve. Pa tako bez učenja nije išlo, a ako sam mislila učiti, onda sam se odricala i sna i druženja s laptopom. No, sada je sve završilo. Ja sam dobila sve što sam htjela. Matematičar sam. Prošla sam s nekom peticom, ali peticom. Dobila sam nagradu za trud kroz godinu. A sada je stiglo ljeto i slobodno vrijeme.

Nadam se da vi mene niste zaboravili. No, tu sam da vas podsjetim da postojim tu negdje na nekom blogu.