Trbuhom za kruhom!

28.01.2009., srijeda


Kroz jedno uho 'nutra, kroz drugo van!
Kao i svako jutro otkad sam u Omanu budim se u 5. Pojedem 3 indijske palacinke, oni ih zovu parata, sad dal se tocno tako pise nisam siguran; s Nutellom koju sam donio od doma. U 5:30 sam u uredu i radim kao lud samo da bi veliki sefovi u Muscatu i Dubai-u imali sve spremno kad se pojave u svojim uredima izmedu 7:30-8:30.

I taj dan, po nicemu poseban, zapoceo sam rutinom. Dosao u ured i krenuo pripremat izvjesca. Ovaj put sam imao nesto manje posla pa sam si cak dao truda da izbacim svo smece koje obicno saljem u ured. Sav sretan krenuo sam u obilazak polja.

Kao i obicno ocekivao sam pozive cim gospoda procitaju postu i popiju kavu. Tek sto sam usao u ured, krenuli su pozivi. Nazalost sa sobom imam 3 mobitela i samo dvije ruke, a bas taj dan zvonila su sva tri.

Javim se na prvi, kad s druge strane General Manager from Dubai, ni dobro jutro, vec je monolog krenuo ovako uz upotrebu puno fuckova i slicnih rjeci koje cu izbaciti:
"Zasto niste napravili kaj vam je receno? Kaj vam nije bilo jasno kad sam zadnji put bio u posjetu? Mislim jesmo mi sposobni to napraviti ili ne? Meni je vec svega dosta!
Ja sutim i slusam, mislim si dal je tip normalan. Ni krvi ni duzan napada me ko kakvog zlocinca. Konacno on prestane vikati i ja krenem objasnjavati:" Kako bi napravili ovo sto trazite potrebno je prekinuti barem 3 operacije, a to necete?! Ako prekinem operaciju 1, postoji mogucnost da zbog toga izgubimo citav niz alatki u busotini."
On i dalje suti, a ja mu dajem podatke jedan za drugim.
Nakon mog djela on mi veli:" Kolega zao mi je. Uopce nisam razmisljao o tome." I tad poklopi.

Druga dva mobitela zvonila su non-stop. Javim se na jedan od njih, kad s druge strane superintendent iz Muscata. Scenario se ponovio i opet ja izlazim ko pobjednik, ali sad mi je vec dosta. Treci mobitel prestaane zvoniti, ocito da je prijasnji sef obavjestio tipa da je sve sredeno.

Tad pogledam mailove koje sve vise pocinjem mrziti jer mi oduzimaju puno vremena koje mogu korisnije potrositi. Nije lako odgovoriti na 50-100 mailova dnevno.
Prodem okom preko mailova i vidim svugdje isti naziv. Procitam jedan, kad tamo optuzbe da ima skrivam informacije u izvjescima. Procitam drugi, treci i svugdje isto.

Sav ljut prepravim report i posaljem svima nazad svo smece koje se nakupljalo u svako reportu iz mjeseca u mjesec.

Jos sam satima bio nervozan kako ljudi mogu biti nesposobni. Mala promjena na bolje unese takav kaos i srdzbu.

Natavno da sam posle dobio mailove isprike. Mozda je zbog vremena, padala je kisa u pustinji.

Sretno!

Pozdrav iz Omana!

- 09:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.01.2009., subota


Da mi je biti nogometas...
Prosli tjedan u Omanu se odigravao nogometni kup zemalja perzijskog zaljeva ili Gulf Coast Countries CUP.Turnir ne predstavalja neki veliki doagadaj u svijetu, ali za GCC zemlje to je kao mali rat. Jacina ovog turnira je na razini kakvog turnira u Tupkovcu ili kojem drugom malom hrvatskom mjestu.
Turnir se odigravao par dana I malo pomalo do finala dosle dvije momcadi- Oman i Saudijska Arabija. Prvi put otkad postoji kup Oman je usao u finale. Nemoguce je opisati s kakvom nervozom i uzbudenjem se cekalo na finale. Na moju srecu utakmicu nisam gledao. Oman je pobijedio na jedanaesterce i osvojio kup i jos k tome prvi put u povijesti pobijedio KSA u nogometu.
Razlog zasto pisem ovo je sljedeci. Nakon pobjede, veliki, najveci sultan Qaboos (suvereni vladar Omana) proglasava sljedeci dan neradnim. Nek narod proslavi ovo veliko dostignuce. Necu ni razmisljati sto bi bilo da su osvojili naslov svjetskih prvaka. Pa nek onda neko veli da nogomet nije najvaznija stvar na svijetu. Ja sam mislio da smo mi malo previse doma i kako imamo previse praznika, ali ovo je presmjesno. Mozda ako nasi rukometasi osvoje naslov proglasimo par neradnih dana.
Nakon pobjede svaki igrac dobio je na dar od sultana 100 000 OMR (oko 1 600 000kn), vilu vrijednosti 250 000 OMR i auto po zelji. S takvom nagradom mogao bi lijepo u mirovinu odmah danas.
Mislim da sam totalno promasio profesiju.

- 07:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.01.2009., četvrtak


PLIN
Stvarno me dugo nije bilo, ali nije da nisam imal o cemu pisati vec jednostavno nisam mogao naci motivaciju. Ponekad se osjecam kao kakav stari auto koji treba pogurnuti kako bi krenuo. Mislim da sam vec zapoceo neko post s „Stvarno me dugo nije bilo...“, ali nema veze. Evo repriza.
Puno toga dogodilo se u ovih mjeseci, poslovno i osobno, ali o tome nekom drugom prilikom.
Procitaol sam da je plin konacno dosao u lijepu nasu i da sad konacno ljudima nije zima/hladno. Opet se moze hodati u kratkim rukavima kroz shoping centre. Zivjeli Rusi, a jos vise Ukrajinci. Sad smo se valjda izvukli, ali kak bude druge godine. Mislim, ove godine svi na more u Ukrajinu, pa moramo im uzvratiti za ovu dobru gestu.
Kako vec gotovo 4 godine izbivam van HR, tako sam i ostao van svega kaj se tice energetskih pitanja,ali jos uvijek uspijevam tati dici tlak. Znam onoliko kolko procitam u novinama i kolko cujem sa strane, meni dosta da donesem neke zakljucke. Ali ipak kao pravi Hrvat i ja imam rjesenje za plin.
Nek se zeleni ne uvrijede, ali stvarno su mi poceli ici na zivce. U svakom projektu koji nam moze kolko tolko dici ekonomiju oni uvijek vide katastrofu. Prvo je pocelo s projektom DruzbeAdria, o tome bolje da ne pisem, jer sam se tolko posvadao sa zelenima da sam umalo dobiol infarkt, a jedna me zena umalo osamarila. Kako neko moze jos uvijek mahati glavom i biti protiv necega ako mu se predlozi po nekoliko rjesenja. Ako toliko toga znaju i uvijek pametuju nek onda oni zaposle tih nekoliko stotina tisuca koji nemaju posla. Bahhhh...samo mi je opet muka.
Kako se ova kriza zahuktala tako je opet poceo biti aktualan famozni LNG. I sad opet ni vrit ni mimo. Jedni vele jedno drugi vele drugo pa ko je u pravu. Mislim ako ti netko nudi tehnologiju, plin i pomoc onda moras biti lud ako to ne prihvatis. Mjesto se odavno zna pa kaj se onda ceka. Kad se jednom napravi terminal Rusija moze zatvoriti ventile kad hoce. Ili mi jednostavno ne volimo Arape, nego su nam drazi Talijani, Njemci i ostali vlasnici Hrvatske.
Pa ljudi moji Qatar je najveci izvoznik LNG-a u svijetu, posjeduju najbolju tehnolgiju i iskustvo. Qatar ima 8 ako ne i vise LNG terminala, a sad su i oni poceli s gradnjom otoka palmi. U Qataru se niko ne buni protiv LNG-a, a ako malo prosurfate o Qataru vidjet cete kolko nedirnute prirode jos ima. Da ne govorimo o Spanjolskoj koja je puno jaca turistcki i gospodarski od HR. Ako neko pogleda malo vijesti nigdje se ne pise o ekonomskoj krizi u Dubai-u ili Dohi ili Ryadu ili Muscatu. Tamo se radi i dalje. LNG terminal zaposlio bi stotine ljudi u samom terminalu, a kolko jos okolo. Utjecaj na okolis je minimalan jer tankeri koji prevoze taj plin su najsuvremeniji strojevi danasnjice.
Jel znate da ima i LPG i jos hrpa L nesto G-eva. A da probamo s njima ako nam se ne svida LNG?
Pozdrav iz Omana!(ovdje ima plina)

- 03:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se