Trbuhom za kruhom!

24.12.2007., ponedjeljak


Noc prije Bozica...
Evo pada Badnja noc i moja se smjena blizi kraju. Jos uvijek se nalazim na istoj busotini i za istu kompaniju. Mislim da su u ovih par dana promijenili barem 5 ako ne i vise planova. Kako sada izgleda ostajemo ovdje barem jos 7 dana, ali stvarnu brojku niko ne zna. Prvi rezultati pokazali su da nema ni kapaljice nafte, ali nikome nije jasno kako 4km dalje druga ekipa trenutno ima otkrivene ogromne kolicine nafte.
Mi smo uspjeli pronaci samo ovo... Ako neko pogodi kaj je to dobiva paket dionica PVEP-a.
Photobucket

Uspio sam pronaci Bozicne pjesme na you tubu i sad cjela kabina odzvanja hrvatskim pjesmama. Nakon 3 tjedna slusanja arapske muzike sad je moj red. Niko se ne buni, a i bolje je da se ne bune. Trenutno sam u totalno ludom raspolozenju pa pjevam i plesem po kabini, a moji me radnici samo blijedo gledaju. Iako sam im nagovejtiso sto ce biti na Badnjak niko nije ocekivao ovako nesto. Ovakve moje male ludarije me odrazavaju normalnim u pustinji.

Moj prvi Bozic bez obitelji docekat cu u kampu u dnu slike.
Photobucket

Photobucket

Ako nista drugo sefovi su nam poslali malo iznenadenje. Ni manje ni vise poslali su nam ovcu i to jos zivu. U vrijeme dok ovo pisem ovca je vec na raznju. Barem tako mislim. Znam da nije bas humano, ali barem necemo opet imati govedinu na meniju.

Photobucket

Photobucket

Kako god nadam se da ce svi provesti lijep i miran Bozic.
Sretno!
Pozdrav iz Alzira!
- 17:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.12.2007., srijeda


Daleko od kuce...
Kakva ludnica za kraj godine.
Prve godine necu biti doma za Bozic i vec me pomalo hvata depresija i tuga. Kolko god neki govorili da je Bozic previse komercijaliziran za mene Bozic jos uvijek najdrazi praznik. Najgore je kad imamo promjenu ljudi. Oni koji odlaze s osmjehom na licu i oni koji dolaze na busotinu.

Trenutno odradujemo jedan posao za PVEP (PetroVietnam- otkud njima novci za ovako skupe projekte) i citava je ekipa na radnom mjestu vec 36 sati s nesto malo sna.
Kako sad izgleda busotina ne daje neke znakove zivota, a i Vijetnamci mjenjaju odluke svakih par minuta. Ne razumijem ove Micky Mouse kompanije koje bi htjele biti nesto od nicega. Na kraju ovaj projekt ce zavrsiti kao jos jedan fijasko. Miljuni dolara potroseni za nista.

Kako su dani sve kraci tako je i temperatura sve niza u Sahari. Neki dan je pala na dva ispod nule (-2) i ja nisam mogao doci k sebi. A tijekom dana temperature se digne na ugodnih 25.

Dovidenja kakkvoj takvoj civilizaciji. Posljednja nada da cu doma za Bozic polako me napusta.
Photobucket

Nakon samo par minuta voznje u najmanjem zrakoplovu koji valjda postoji u Alziru oko nas samo pjesak. Vani puse hladan vjetar sa sjevera. Hvala mojoj curi koja me opskrbila "Labello-m".
Photobucket

Ovako izgleda busotina kad ustajem, a istu sliku mogu ponoviti kad idem na odmor.
Photobucket

Znam da je kratko, ali cim nadem vremena bit ce nesto vise.

Pozdrav iz Alzira!
Sretno!
- 07:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se