17.09.2007., ponedjeljak
Idemo na more...
Kad se s kopna maknemo na more, dode se u neki novi svijet u kojem pravila s kopna vise ne vrijede. Sve se odjednom mijenja. Neki ljudi vise preferiraju offshore, neki onshore. Kako god bilo sve ima svoje mane i prednosti. Isto tako sve ovisi gdje se nalazite, od drzave do drzave, od mora do mora, od kompanije do kompanije pravila i uvijeti su drugaciji. Kolko tolko jedino su jos oceani ostali neistrazeni u potrazi za naftom, ali svakog trenutka kako raste cijena nafte raste i ulaganje u oceanska istrazivanja.  Jedna od najvecih razlika izmedu offshore i onshore operacija je u cijeni izvedbe, ali i o raspolozivom prostoru. Kako se na kopnu ne morate brinuti za prostor na platformi je situacija potpuno drugacija. Tamo ste limitirani povrsinom platforme i povrsinom koja je vama dodjeljena. Ponekad se radi o samo nekoliko kvadratnih metara i nista vise. Jedan dan rada platforme kosta oko 300 000 $, a ako se radi o brodu jos i vise. Svaki izgubljeni sat drasticno se naplacuje, pa tako nikome nije u interesu kasniti s bilo kakvim poslom. Ako ste koijm slucajem odgovrni za kasnjenje kompanija vam jednostavo odbije platiti vas posao, pa se svojem sefu vracate praznih ruku. Stvari se kompliciraju ako se radi o dubokom moru, tada troskovi rastu do neslucenih visina.  Uz troskove jos se jedna stvar drasticno mjenja. Sigurnost je toliko pojacana da ponekad i najmanji prekrsaj znaci deportacjiu s platforme. Primjerice ako u Norveskoj stanete preko oznacene linije, a da niste ovlasteni za to, kazna je putovanje na kopno i pismo opomene vasem sefu. Uz sve ostalo uvjeti na norveskim platformama su najbolji i radite 2 tjedna pa ste onda 4 tjedna doma. Tko ne bi htio raditi po ovakvoj rotaciji?!  Uz sve to zivot na moru nije lagan i potrebno je imati jake zivce kad provedete po mjesec dana okruzeni u istoj kabini s 6 osoba i kad svako malo neko upada u sobu. Valovi, vjetar i vrucina najveci su neprijatelji. Tesko onom tko se ne navikne na te uvjete.  Ali opet kad se sve smiri pa pogledom potrazite sljedecu platformu imate jedan od najljepsih pogleda na svijetu bilo to u Angoli ili Gabonu, Sjevernom moru ili Kaspijskom jezeru. Na platformi vi ste potpuni gospodar, a dio koji vam je namjenjen za rad je vase carstvo.    Ukratko o zivotu na moru. Iskreno nisam proveo previse vremena offshore, ali jos uvijek ima prilike. p.s. Sutra idem doma. Konacno nakon 7 tjedana. Vracam se na sam kraj Ramadana. Pozdrav iz Alzira! Sretno! |
13.09.2007., četvrtak
Opet usred nicega...
|
Ovih dana nasi pogledi su usmjereni prema busacem tornju i ljudima koji rade na njemu. Kako je poceo Sveti mjesec Ramadan mozemo ocekivati jos duzi rok. Svaki dan rok nam se pomice za 4 dana. Oprema i ljudi su spremni, ali busotina nije. Brzina busenja se krece od 0.5 m/h, a od cilja smo udaljeni jos citavih 100 metara. Ako bude malo srece za 14 dana mogli bi poceti s poslom. Karta za doma mi je u dzepu, ali Hrvatska je jos uvijek poprilicno daleko. Imam osjecaj da su menageri zaboravili na nas. Kako sam srpanj proveo doma, kolovoz sam proveo usred Alzira na jednom projektu gdje je bilo puno problema. No na kraju sve je dobro zavrsilo. Svi smo se zivi i zdravi iako poprilicno umorni vratili u bazu. Posao koji sad radim potpuno je drugaciji od onog koji sam radio prvih 6 mjeseci. Put do galvnog odredista protekao je mirno, vecina je spavala dok su ostali slusali muziku ili citali knjige. Mali zuti avion marke Pilatus sretno je sletio izmedu dina iako je nekoliko puta kruzio oko piste zbog jakog vjetra. Ekipa se iskrcala i nakon kratke voznje smjestila se u sobe s jednim ili dva kreveta. Nista luksuzno, ali tako je uvijek kad se radi na tornjevima alzirske kompanije. Ako je krevet cist, klima i wc rade ja sam potpuno zadovoljan. Do same busotine vozili smo se nekoliko kilometara. Ponekad kad bi se vratili kasno u kamp pronasli bi krdo deva kako uziva u nasem smecu. Deve su valjda najotpornije zivotinje koje sam ikad vidio, mogu pojesti i popiti bilo kaj, a da im nista nece biti. Svaku vecer pojedu pola smeca koje se skupi tijekom dana i jos nisam vidio da je koja bila bolesna ili da je imala kakvih problema. Umjesto odlagalista otpada zaposlimo deve da pociste sad otpad koji stvaramo.     Ni jedan posao nije tezak ako je ekipa s kojom radite ona prava. Nije bitna religija, rasa ili nacija ako se super slazete. Ja sam imao srece da se moja druzina super slagala i usprkos problemima posao je protekao u dobrom raspolozenju. Bilo nas je iz Japana, Francuske, Italije, Egipta, Hrvatske i naravno Alzira. Sarolika ekipa.   Ipak neke stvari su me ponekad dovodile do ludila. Primjerice vojna pratnja do busotine. Svako jutro stigli bi pred njihov kamp u 6:00, kako bi sto prije zamijenili nocnu smjenu. No pratnji ni traga ni glasa. Nakon 20-30 minuta cekanja pratnja bi polagano pocela izlaziti iz svojih soba. No prvo trebaju imati dorucak pa cigaretu i kavu tek onda mozemo krenuti. Naravno da nisu obuli cizme vec uokolo hodaju u natikacama. Na nase inzistiranje da pozure uslijedio bi odgovor tipa: "Kud nam se zuri, busotina nikud nece otici!" Kako bi razbili dosadu cekanja znali smo igrati domino, jako popularnu igru u Sjevernoj Africi. Ponekad bi znali zavrsiti i po 3-4 partije prije nego bi uspjeli skupiti 4 vojnika. Nakon posla postao sam majstor domina. Zivjela Narodna Armija Alzira!!! Zato im je i trebalo 130 godina da se oslobode Francuza.  Da nije bilo tehnickih problema i nekih cudnih odluka od strane klijenta posao bi bio macji kasalj, ali kako to obicno biva stvari nisu uvijek onakve kakve bi trebale biti.  Istina uspjeli smo zagaditi jos malo atmosfere, otopiti par metara pijeska i potrositi nekoliko tisuca dolara. Nekoliko dana i noci nafta je gorjela iako smo mogli sve strpati u tankove koji su stajali prazni desetak metara od nase opreme. Stvarno ponekad nikog nije briga za ekologiju.      Nakon tih nekoliko dana pustinja uokolo baklji izgledala je poput mjeseca. Rastopljeni pijesak formirao je cudne oblike. Pretpostavljena temperatura bila je visa od 800 degC.   Nakon 31 dana, te 623 litara vode i ne znam kolko ostalog gaziranog i negaziranog pica vratili smo se u bazu s onim istim avionom s kojim smo stigli. Sljedece jutro pola ekipe otislo je na drugi posao. Ja sam bio medu tim sretnicima. Sretno! Pozdrav iz Alzira! |
07.09.2007., petak
Jos jednom Gabon...
Na kraju svega Gabon je bio jedno lijepo iskustvo koje cu pamtiti cijeli zivot. Najvjeroatnije se vise nikad necu vratiti, ali ne zalim. Za razliku od Nigerije i Ekvatorijalne Gvineje ljudi su izrazito opusteni i pristojni. Iako im je standard jos uvijek nizak, zive kako znaju, ali osmijeh nikad ne skidaju s lica.  Jedan dan u Gabonu ostat ce mi u zaista lijepom sjecanju. Nijedan ZOO nije ni blizu setnji prasumom. Ipak nikad necu zaliti za svim mogucim kukcima koji su hodali po meni. Kako god pricvrstili sve otvore uvijek barem jedan pronade put.    Tko radi u naftnom biznisu i to jos na terenu zna da uvijek ima jako puno "stand by" vremena. "Stand by" vrijeme je vrijeme kad se obicno ceka ne nekog ili neku operaciju. Zna trajati kratko, ali se ponekad razvuce in na nekoliko tjedana. Mi smo imali par dana "stand by" vremena koje smo pokusali iskoristiti na razlicite nacine. Neki su spavali po 16h dnevno, citali knjige, igrali PS ili su imali srece pa su otisli na safari u prasumu Kongo. Kako se busotina nalazila u samom srcu nacionalnog parka, u nasem kampu nalazila se i jedna skupina rendzera. Njhov zadatak je bio paziti na zivotinje koje su se nalazile oko nas. Iako potplaceni nemoguce ih je potkupiti jer jednostavno vole zivotinje i prirodu od bilo kojeg novca. Nazaost nemam ni jednu njihovu sliku jer su nas zamolili da ih ne slikamo i da imamo dosta materijala oko nas. Svaki dan odlazili bi u ophodnje po nekoliko sati. Poznali su svaki kutak prasume, a vecina zivotinja vise nije ni obracala paznju na njih.  Nakon dosta nagovaranja uspjeli smo ih nagovoriti da idemo s njima. Krenuli smo u rano ujutro kad je suma jos bila prekrivena maglom, termometar je vec pokazivao 32 degC. Pratili smo utabane slonovske staze, probijali se kroz prasumu i uzivali u svim carima zivotinjskog carstva.    Polagano smo se probijali kroz sumu i visoku travu okruzeni zivotinjama na svakom koraku. Kad god bi izasli na neku cistinu, ona bi bila prepuna zivotinja.   I u svakoj bari bio bi barem jedan krokodil... Lacoste kolko hoces.   Jedan od najimpresivnijih susreta bio je susret s udavom koji je upravo zavrsio s ruckom. Tko je bio na meniju nismo saznali, ali sigurno ce potrajati par tjedana.   Off topic: Konacno sam nasao vremena objaviti i ove slike, ali novo radno mjesto mi oduzima svo vrijeme. Tako da nista ne stignem. Primjerice danas sam trebao putovati doma, ali umjesto kuce odlazim na jos jednu operaciju 1254 km juznije, u samo srce Sahare. Do ponovnog susreta pozdrav iz Alzira. Sretno! |
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Lipanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (3)
Lipanj 2007 (7)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Puno slika, čak možda i nešto teksta. Moja iskustva i iskustva prijatelja. Poneka dogodovština, priča i ostalo što se može dogoditi kad izađete iz kuće i nogom stupite u svijet.
Citam i uzivam
http://cranberrie.blog.hr/http://www.lmarkes.com/blog/
http://amerikanac.blog.hr/
http://travels.blog.hr/
http://ana1981.blog.hr/
http://rudarka.blog.hr/
http://www.ribafish.com/
Slike dolaze iz...
Rusija (Noyabrsk/Western Siberia)Nizozemska (Offshore)
Njemačka (Vechta)
Francuska (Paris i okolica)
Mađarska (Budimpešta, Szeged...)
Angola (Kabinda, Luanda)
Gabon (negdje u prašumi)
Alžir (Hassi Berkine, Hassi Messaoud, In Amenas, In Salah)
Kontakt
MAIL:samirgolub@gmail.com
dostupan i na:
msn messenger: samirgolub@hotmail.com