29.08.2007., srijeda
Nikad vise...
|
Na pisanje ovog posta potakao me post koi je napisao "pjesak u gacama" http://travels.blog.hr/. Kako sam vec gotovo dvije godine u Alziru mislio sam da me vise nista ne moze iznenaditi. Sve je bilo u redu do tog nesretnog jutra kad sam se potpuno razocarao i moje misljenje se potpuno promijenilo. Od prvog dana pokusavao sam ne obracati paznju na Islam i njihova pravila. Slijedio sam jednostavno pravilo: "Njihova kultura i njihova pravila." E pa prica ide ovako. Jedan moj kolega i dobar prijatelj stigao je u Alzir gotovo u isto vrijeme kao i ja. Radio je svoj posao i nije se mjesao ni u sto sve dok nije upoznao jednu curu. Cura je Alzirka, muslimanka, ali ne previse religiozna. Sve u svemu potpuno zapadnjacko ponasanje. Ni u cemu razlicita od cura u HR. Veza je trajala vec neko vrijeme i vecina stranaca je to znala. Nama je bilo potpuno normalno i niko nije obracao paznju. Posto rade u razlicitim odjelima nemaju previse zajednickih susreta. Svaki njihov susret moze znaciti da je i zadnji za nekoliko mjeseci. Konacno su nas prije mjesec dana poslali su nas na prvi zajednicki posao. Posao je trebao trajati 3 tjedna, ali kako to uvijek biva produzio se na vise od mjesec dana. Trenutno posao jos uvijek traje i ako bude srece zavrsit ce u sljedecih nekoliko dana. Off the topic: "Inace svaki kamp u kojem ima stranaca cuva vojska. Ovo cuva treba staviti pod navodnike jer vecinu vremena spavaju ili igraju domino, a kad trebaju nest napraviti nastaje prava pobuna. Kao da oni jako puno rade i da su pod velikim naporom jer svako malo moze doci do napada. Mislim da ni jedna njihova puska ne bi opalila vec da bi svi pobjegli glavom bez obzira."  Nakon dva tjedna ubijanja od rada moj kolega je postao najsretnija osoba u kampu, ali i sire. Razlog tome bio je dolazak te cure. Uspjela je nagovoriti svojeg sefa da ju posalje na isti posao. Jedna cinjenica je uvijek istinita "Svaki put kad cura stigne u kamp izazove pomutnju medu muskom populacijom." I tako su oni uzivali tjedan dana. Tijekom dana radili su ko sumanuti i samo su rjetki zamijetili da ima nesto medu njima. Njihov odnos bio je posve profesionalan. Nakon radnih 12h njih dvoje bili su slobodni. Sto su oni radili tijekom veceri mene se nije ticalo, ali znam da se sigurno nisu drzali za ruke i gledali u strop. Niko nije zamijetio da se te veceri sprema oluja. Jedne veceri nakon sastanka cura je dosla u njegovu sobu kao i svaku drugu vecer i ostala bi tamo do ponoci. Te noci ona je zaspala u njegovom krevetu tijekom gledanja filma, ocito jako dosadnog ako su oboje spavali ko mrtvi kad je na vrata nahrupila grupa od 12 vojnika predvodenih s company man-om. (Company man = predstavlja kompaniju za koju radimo). Djevojka je spavala u majci i kratkim hlacicama, a on u boxericama. Lijevo od njih na stolici nalazila se cokolada (ajme cokolada, kud bas cokolada). Kad je grupa upala u sobu cura je pobjegla u kupaonicu. Vojnici su je dovukli natrag u sobu i natjerali da se oblaci pred njima. Kad je pokusala nesto reci company man joj je hladno rekao da zasuti i da nema pravo glasa te da se pobere u svoju sobu prije nego je lupi. (Sva sreca da ju nije jer onda bi imali medunarodni incident) Vojnici su ostali sjediti u sobi do 3h ujutro mrko promatrajuci decka i cokoladu. Svako malo brbljajuci nest na arapskom. Cokolada je bila najveci kamen smutnje jer cokolada ocito za njih znaci sex. (Koji su film oni gledali nemam pojma) Ujutro nakon svega decko nam je sve ispricao. Naravno da su svi stranci bili na njihovoj strani i da smo ih svi podrzali. Na sastanku koji se odrzao kasnije odlucili smo da je najbolje da barem jedan od njih dvoje napusti kamp kako bi malo smirili situaciju no kasnije toga dana sve se odjedanput promijenilo. Vojnici su promjenili smrknuta lica u vesela, a nas Casanova postao je VIP. Svako malo vojnici bi dosli do nas pitajuci dal je sve u redu i dal su njih dvoje dobro. Narednik nas je uvjeravao kako je sve bila samo velika pogreska i da se ispricavaju. Naravno da smo svi bili duboko iznenadeni s njihovim ponasanjem. Telefonski razgovor s bazom objasnio nam je razloge ove promjene. Naime ujak od cure je pukovnik u alzirskoj vojsci i svim vojnicima moze zagorcati ionako jadan zivot. Najblaza kazna je da ih posalje na granicu s Mauretanijom na par godina bez prava odlaska doma. Svi cisto sumnjamo da je cura nazvala ujaka, vec da je neko od nadredenih vidio njeno ime u izvjestaju i shvatio kakvu su gresku napravili. Par dana nakon incidenta decko i ja napustili smo lokaciju i vec sljedeci dan otisli na novi posao. Cura je ostala i jos je uvijek na mjestu dogadaja. Kakva je situacija tamo nemam pojma. Nakon naseg dolaska u bazu nitko nije pravio preveliku galamu zbog toga. Nasi menageri podrzali su njih dvoje i njihovu vezu iako su prekrsili jedan od alzirskih zakona prema kojem bi trebali dobiti otkaz. Ja sam se jos jednom razocarao kolko zene nemaju pravo glasa i kolko god se trudile jos uvijek su neravnopravne. Iako znam da Islam postuje zene ocito je kultura i shvacanje ljudi otislo u drugom pravcu. Mislim da svaka cura, zena i djevojka moze i mora odabrati za sebe. Jednostavno od tada vise ne gledam vojnike istim ocima. p.s. Na kraju se saznalo da se cura svidala company man-u i da je on bio ljubomoran na decka pa je samo bacio iskru medu vojnike. |
17.08.2007., petak
Welcome to Gabon...
|
Gabon… Država u zapadnoj Africi s prekrasnim plažama mramorno bijele boje. Da je malo više novaca i manje korupcije mogla bi biti top odredište kao Maldivi. Na moju žalost nisam imao prilike vidjeti te plaže i uživati u njima, ali moram vjerovati pričama. Sve u svemu bilo mi je dosta zapadne Afrike. Nema šanse da se vratim tamo ikad više.  U Gabonu sam proveo otprilike 4 tjedna i to u samom srcu prašume Kongo radeći na jednom projektu za jednu naftnu kompaniju. Iako se cijela operacija pripremala duže od godine dana nervoza je bila u zraku od samog početka. Možda zato jer smo čitavu udaljenost preletjeli u helikopterima i to s ruskim pilotima koji su sigurno prije puta popili po par decilitara vodke. Valjda su se zato cijelim putem cerekali i šaptali Na moju sreću bio sam predaleko da ih čujem. Helikopter je bio isti tip kao onaj koji se je srušio u Vukovaru. Sve zajedno 8 helikoptera s 55 ljudi i opreme. Sam put prošao je relativno brzo i bez velikih problema. Nekoliko puta smo stali i napunili gorivo te protegnuli noge, ali ništa zanimljivo se nije dogodilo. Samo su se posade u pratnji izmjenjivale. Zelena uniforma ostala je ista. Promijenila se samo zastava. Sletjeli smo tijekom noći na neko mjesto čijeg se imena ne sjećam. Čim smo izašli iz helikoptera zapljusnula nas je kiša, kako kukaca tako i ona prava kiša. Blato posvuda... Ukrcali smo se u terence Toyota Land Cruiser i krenuli prema cilju. Dva sata truckanja kroz blato. Zvukove oko nas ne mogu opisati, valjda stotine različitih krikova, graktanja, urlanja i ostalih onomatopeja. U cik zore stigli smo u naš kamp. Magla svuda oko nas, vlaga 120% i miljarda kukaca svuda uokolo. Dočekali su nas nasmješeni ljudi pa se cijela ekipa odmah osjećala dobrodošlo. Prvi šok smo uspješno prevladali. Razlika između prašume i pustinje i nije tako mala osobito kad se radi o ljudima koji su proveli cijeli život u pijesku.    Svatko je dobio malu sobu koju je morao pregledati u slučaju da neko već živi unutra. Primjerice mjesto ispod jastuka je omiljeno zmijama, ormar raznim lemurima ili primatima, a ispod kreveta carstvo je guštera, divljih mačaka ili kakvih drugih četveronožnih životinja. Strop je prepušten kukcima čija se veličina kreće od par milimetara do nekoliko desetaka centimetara, otprilike veličine normalne šake. Nakon što sam pročešljao sobu uzduž i poprijeko krenuo sam na spavanje. Vani je počeo padati mrak, operacija je trebala početi sutradan pa je odmor bio prijeko potreban. Negdje oko 19 sati počela je buka. Cijela šuma oko nas se počela buditi, majmuni, ptice, kukci i ostali stanovnici. Pokušao sam spavati, ali cijelo vrijeme imate osječaj da se buka približava, grebanje po zidu, hodanje po krovu, grickanje itd. I tako cijelu noć. Nitko nije spavao te noći, ali sljedeće više nije bilo problema. Zvukovi su postali dio svakodnevnice.     Mjesto za umivanje i pranje bilo je na samom rubu kampa svega metar udaljeno od šume. Jednom prilikom jedan od kolega je prao zube i pričao s čuvarem kad je iz šume izronila surla. Slon se mrtav hladan poslužio četkicom i pastom za zube. Kolega se od straha popišao i trebalo mu je par sati da dođe k sebi. Sljedeći dan prebačen je doma. Nakon tog incidenta premjestili smo sve umivaonike. Tijeko 4 tjedna imali smo vremena prošetati prašumom u pratnji rendžera i vidjeti kako izgleda životinjski svijet u živo. Svaka čast tim ljudima koji za male novce čuvaju prirodu, osobito slonove i leoparde. Novac koji bi dobili kad bi dopustili da se uije jedan slon ili leopard može im osigurati život za 10-15 godina.    Pozdrav iz Alžira! Sretno! |
06.08.2007., ponedjeljak
I am back again...
|
Lijep pozdrav svima, gdje god bili. Znam da se nisam javio dugo vremena, ali praznici su bili predobri. Putovnja, sunce, more, dobra hrana i vino te najdraza osoba u blizini, ne treba mi nikaj vise. Odmorio sam se posteno i sad sam opet u Alziru. Cim sam sletio docekala me poruka da sutra letim na teren. Pogodili su me tocno u sridu, nisam se stigao ni priviknuti na klimu i nove ljude, a vec sam poceo raditi. Od prvog trenutka poceo sam zaliti za starom lokacijom. Smrc... Prva dva dana bila su mi medu najtezim u zivotu. Poceo sam raditi odmah prvi dan po 12h ponekad i vise, na temperaturi koja je prelazila 65 stupnjeva. Mislim da sam prvi dan izgubio barem 5 kila (vecinom vode, a ne masti :( ) Sad se vec polako snalazim. Svaki dan je sve bolje i lakse. Trenutno sam poprilicno zauzet jer posla ima jako puno, ali cim uzmognem javit cu se opet s nekom novom pricom. Nisam cak imao vremena procitati nove postove. Pozdrav iz Alzira! |
| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Lipanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (3)
Lipanj 2007 (7)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Puno slika, čak možda i nešto teksta. Moja iskustva i iskustva prijatelja. Poneka dogodovština, priča i ostalo što se može dogoditi kad izađete iz kuće i nogom stupite u svijet.
Citam i uzivam
http://cranberrie.blog.hr/http://www.lmarkes.com/blog/
http://amerikanac.blog.hr/
http://travels.blog.hr/
http://ana1981.blog.hr/
http://rudarka.blog.hr/
http://www.ribafish.com/
Slike dolaze iz...
Rusija (Noyabrsk/Western Siberia)Nizozemska (Offshore)
Njemačka (Vechta)
Francuska (Paris i okolica)
Mađarska (Budimpešta, Szeged...)
Angola (Kabinda, Luanda)
Gabon (negdje u prašumi)
Alžir (Hassi Berkine, Hassi Messaoud, In Amenas, In Salah)
Kontakt
MAIL:samirgolub@gmail.com
dostupan i na:
msn messenger: samirgolub@hotmail.com