Trbuhom za kruhom!

23.06.2007., subota


Posljednji dani...
Još jedno toplo jutro u Sahari. Sunce je upravo provirilo iznad dine koja se nadvija nad naš kamp. Temperatura u 7:42 je ugodnih 42 stupnja. Vjetar puše, ali umjesto hlađenja osjećam se kao da je netko otvorio vrata pećnice. Već tjedan dana temperatura se ne spušta ispod 50 degC. Klime rade na maximumu, ali u podne ni to ne pomaže. Ako ništa drugo barem će mi biti lakše kad se vratim doma. Još uvijek nas znaju iznenaditi oluje ili čak pijavica slična ovoj na slici koja nas je pogodila jednom davno.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Prošlih tjedan dana sve mi je išlo kao podmazano. Kako mi se bliži dan odlaska treba sve pripremiti i završiti sve obaveze do samog kraja. Posla imam uvrh glave, ali ovih par dana sve mi polazi za rukom. Dobro sam raspoložen, osmjeh mi ne silazi s lica osim kad se sjetim da se više ne vraćam u Berkine. Još jedno mjesto ostaje kao ugodna uspomena.
Gotovo dvije godine proveo sam u Hassi Berkinu. Kad sam 2005. sletio na malu sletnu stazu usred pustinje bio sam jedini stranac među Alžircima. Nisam govorio francuski, nisam imao pojma o ničemu. Bio sam gušter. Tijekom narednih mjeseci uspio sam pohvatati sve konce, naučiti nešt arapskog i francuskog, a i broj stranaca je porastao tako da više nisam bio sam. Kad sad pogeldam brzo je prošlo.
U kolovozu, nakon što se vratim sa slobdnih dana odlazim u novu bazu na novo radno mjesto s novim izazovima, ali o tome nekom drugom prilikom.

Ovih dana navika mi je prošetati kampom nakon posla, porazgovarati s radnicima, popiti čaj (predobar). Šetam, slike iz prošlosti dolaze same od sebe. Bilo je svega i dobro i loše. Kad napustim ovo mjesto ostavljam mnoštvo prijatelja za sobom, neki od njih postali su jako dobri prijatelji, osobe kojima se može vjerovati i koji su uvijek blizu kad ih zatrebam.
Jučer sam gotovo pustio par suza na pustinjski pjesak i samo je to još trebalo, krv i suze već je odavno upio pustinjski pjesak.

Tko zna možda se vratim za par godina. Siguran sam da ću neke osobe opet vidjeti jer Zemlja je mali planet. Vrijeme je da se pogleda u drugom pravcu.
We will meet again, sooner or later... bile su rječi koje mi je uputio Renato, jedan od EIC koji će mi najviše nedostajati. U četvrtak ću se ukrcati u ovaj avion i pogledom iz zraka ispratiti Hassi Berkine.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Sretno!
Pozdrav iz Alžira i Hassi Berkine!
- 08:34 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.