Kobe Bryant (Philadelphia, SAD, 23. kolovoza 1978.) američki je košarkaš, koji trenutačno igra u NBA ligi za ekipu Los Angeles Lakersa. Visok je 198 cm, i igra na poziciji beka.
Izabran je na NBA draftu 1996. godine kao 13. izbor, od strane Charlotte Hornetsa. Time je postao prvi bek, koji je izabran iz srednje škole. Ipak za Hornetse nije odigrao niti jednu utakmicu jer ga je menadžer Lakersa, Jerry West doveo u klub, u zamjenu za Divca. S godinama je izrastao u igrača koji je stub igre kluba i uz Shaquille O'Neala, bio glavna poluga u osvajanju tri NBA titule Lakersa.
5. ožujka 2003. godine, Bryant je postao najmlađi igrač koji je postigao 10 000 bodova (24 godine, 193 dana), na utakmici protiv Indiana Pacersa.
22. siječnja 2006. godine, igrajući protiv Toronto Raptorsa, Bryant je ubacio 81 bod, postavši drugi najbolji strijelac na jednoj utakmici u povijesti NBA lige. Prvi je Wilt Chamberlain sa 100 ubačenih koševa.
LeBron Raymone James (Akron, Ohio, 30. prosinca, 1984.), američki košarkaš.
LeBron James, poznat i pod nadimkom King James (kralj James) ili The Chosen One (Izabrani) američki je All-Star košarkaš koji igra za NBA momčad Cleveland Cavaliers (poznate i kao Cavs). Bio je najveća srednjoškolska zvijezda u SAD-u. Još kao srednjoškolac smatran je čudom košarke. Izlazio je na naslovnicama brojnih uglednih časopisa kao što je SLAM Magazine ili Sports Illustrated.
S 18 godina izabran je kao prvi izbor prve runde na NBA Draftu. Prije nego što je odigrao prvu utakmicu, potpisao je ugovor s tvrtkom Nike vrijedan 90 milijuna dolara. U dosadašnjoj trogodišnjoj karijeri srušio je mnoge rekorde, bio proglašen najboljim mladim igračem godine (Rookie of the year), bio MVP All-Star utakmice 2006. godine, 2007. godine i mnoge druge nagrade. U sezoni 2006./2007. po prvi put u povijesti poveo je svoju momčad Cleveland Cavaliers u finale NBA lige.
Igra na poziciji 3, ali ponekad igra i na poziciji 1 ili 2. Bio je član brončane momčadi s Olimpijskih igara u Ateni te član brončane momčadi sa Svjetskog prvenstva u Japanu 2006. godine.
Earvin "Magic" Johnson, Jr. (Lansing, SAD, 14. kolovoza 1959.) je američki umirovljeni košarkaš.
Poznat kao jedan od najboljih bekova dodavača u povijesti moderne košarke, Magic Johnson je dominirao američkom košarkom kako u sveučilišnim natjecanjima tako kasnije i u profesionalnoj sjevernoameričkoj NBA ligi. S visinom od 206 centimetara bio je netipične građe za beka, ali je zbog šuterskih i dodavačkih sposobnosti uglavnom igrao tu poziciju. Ipak, u više navrata je dokazao da može igrati i na pozicijama centra ili krila, što ga čini jednim od svestranijih igrača u povijesti.
Najveći uspjesi [uredi]
Sveučilišno je prvenstvo osvojio s momčadi Michigan State University, a u profesionalnim vodama svih 13 sezona je odradio u momčadi Los Angeles Lakers. S Lakersima je osvojio 5 naslova prvaka NBA, bio je izabran u NBA All-Star momčad 12 puta, tri puta je proglašavan najkorisnijim igračem lige.
Nastupio je i na Olimpijskim igrama kao član legendarnog Dream team-a (u slobodnom prijevodu s engleskog Momčadi snova), kako su novinari prozvali momčad SAD-a koja je nastupila na Igrama u Barceloni 1992. godine. Tada je po prvi put na OI dozvoljen nastup profesionalcima iz NBA lige. Očekivano, ta je momčad superiorno triumfirala na tim Igrama pobjedivši u finalu momčad Hrvatske.
Zaraza virusom HIV-a [uredi]
Johnson je šokirao sportsku javnost javno objavivši 1991. godine da je nositelj HIV virusa. Bio je jedna od prvih osoba iz javnog života koja je odlučila javno progovoriti o svojoj bolesti. Pokrenuo je niz inicijativa i akcija prikupljanja sredstava za borbu protiv SIDA-e, a činjenicom da i 15 godina poslije otkrića zaraze i dalje odličnog zdravlja daje nadu i ostalim zaraženim osobama da se taj virus ipak donekle može držati pod kontrolom. Da li je razlog Johnsonove otpornosti neobično zdrav sportski trenirani organizam ili nešto drugo, do danas nije poznato.
Tracy Lamar McGrady "T-Mac" jr. (24. svibnja, 1979., Bartlow, Florida)američki košarkaš.Trenutačno igra za i}}Houston Rocketse.Zabija preko 30 koševa po sezoni.
Rana Karijera
Tracy McGrady košarkašku karijeru je započeo u "Mt. Zion Christian Academy". Tracy nije pohađao fakultet ,ali je zato neko vrijeme igrao u na sveučilištu u Kentuckyju. Istaknuo se u Reebok ABCD kampu u kojem su bili najbolji igrači sveučilišta. Proglašen je i najboljim sveučelišnim igračem od magazina "USA Today". Postao je poznat američkoj javnosti nakon nastupa na Adidas ABCD kampu. Na NBA Draftu izabran je kao 9 u 1 krugu od strane Toronto Raptorsa. Chicago Bullsi su htijeli zamjeniti Scottia Pippena za McGradyja, što bi se i dogodilo da Michael Jordan nije objavio kraj svoje karijere.
NBA
McGrady je u Raptorsima svake sezone bio bolji i bolji, pa je tako dobivao veče minutaže i bolje brojeve. Njegov suigrač, a ujedno i rođak je bio Vince Carter. 2000 godine na NBA All Star natjecanju u zakucavanjima McGrady je čak i asistirao Carteru, na kojem se i sam natjecao. U Torontu je McGrady bio zadužen za asistitencije, a Carter za postizanje koševa. U Torontu je imao prosjek od 7 koševa po utakmici. 2000 godine McGrady je "tradean" Orlando Magicu. U Orlandu je McGrady bio suigrač našeg Gorana Giričeka. McGrady je proglašen za igrača koji je najviše popravio svoju igru. 2001/2002 sezone Tracy je upisao 32.1 koš po utakmici. Upisao je 62 koša na utakmici protiv Washington Wizardsa 2004 godine te postao 4 košarkaš koji je uspio zabiti više od 60 koševa. Te je godine Orlando proživio najgoru sezonu, te je sam McGrady priznao da nije davao 100% svoje snage. Te je godine dogovorena zamjena u Houston Rocketse.
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
McGradyijev suigrač je postao najviši igrač u NBA-u Yao Ming. Prva je sezona počela slabo za Houston, ali u sredini sezone trener Jeff Van Gundy uveo je neke promjene te je McGradyija poslao u napad a Minga u obranu, što je pomoglo Rocketsima u pobjedi protiv San Antonio Spursa. Houston Rocketsi su ušli u doigravanja ali su zaustavljeni u prvom kolu protiv Dallas Mavericksa. 2005/2006 sezone McGrady je propustio 8 utakmica zbog ozljede leđa. Nakon povratka na terene McGradyja su morali nosilima iznositi u poluvremenu protiv Denver Nuggetsa, te je primljen u bolnicu. Iako ozljeđen, Tracy se ponovo vratio na terene ali nije mogao završiti niti jednu utakmicu do kraja. Zanimljiv je podatak da sve utakmice koje McGrady nije igrao, Houston nije pobjedio. U 2006/2007 sezoni, "The great wall of China" Yao Ming se također ozlijedio, tako da su sve nade položene u McGradyja koji, iako nije mogao zabiti, odlično je asistirao tako da su i bez Minga Rocketsi uspijeli ući u doigravanja ali su opet u prvom kolu izgubili protiv Utah Jazzersa. McGrady je trenutno pod ugovorom koji ga drži u Houstonu do 2010.
Privatni život
McGrady ima troje djece sa svojom ženom CleRendom Harris. Poslijednje dijete mu se rodilo u poluvremenu utakmice protiv Utah Jazza, te je Tracy molio da otiđe u bolnicu.
Statistika [uredi]
Utakmica-704
Od prve minute-564
Minute-24,616
Koševa iz igre(%)-44%
Trica (%)-35.1%
Slobodnih bacanja (%)-75.1%
Odbijenih lopti-4,390
Asistencija-3,254
Koševa-15,837
Blokova-707
Ukradenih lopti-954
Izgubljenih lopti-1660
Još jedan moj najdraži film.Ovo je film o bubnjevima.Bubnjevi pobjede je komedija o otkačenom klincu koji želi voditi školski marš u pobjedu. On je najbolji rođeni bubnjar kojeg je škola ikada imala ali koji se bori u novom svijetu zbog svog uličnog stava. Uskoro shvaća težak put koji mora proći usprkos svom talentu da bi došao na sam vrh.
"Hajde sine
raspičine
u visine
na tribine.
I sve je super
i sve je za 5
kad si muško
i voliš nogomet.
Ušlagiran i
agresivan
ja sam došao
predivan..."
PipsChips&Videoclips: Nogomet
"Mi smo se pucali
dok ne pukne dan.
Ja sam ju gađao,
ali nisam pogodio.
I taj metak nije dovoljan..."
Psihomodopop: Frida
Uskoro valentinovo,ha?
imate već svoju valentinu ili valentina?
za vas ne znam al ja imam...
jos neznam kaj bum joj kupil al valjda bu joj se svidjelo...
...valjda...
kaj bi sve dal da sam s njom...
al sumnjam...
Počeci karijere [uredi]
Svoju sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenka ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala sa vanserijskim igračem koji će desetljeće poslije obilježiti europsku i svjetsku košarku. Dražen je počeo igrati nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Ostajao bio poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. Kad je počeo igrati u šibenskim kadetima, svoju minutažu za trening samostalno je produljivao i do kasnijih sati. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu i trenirao a poslijepodnevni trening zadnji je napuštao. Nevjerojatan talent i nesvakidašnja radišnost za tako malog dječaka nije mogla promaći i vrhunskim stručnjacima. Već tada prognozirali su mu vrhunsku karijeru zamijetivši kako je već u ranoj dobi sposoban preuzeti svu odgovornost za svoju ekipu i ako treba utakmicu riješiti sam.
Karijera u Europi [uredi]
Mada su se za punoljetnog Dražena borili mnogi klubovi iz bivše Jugoslavije on je potpisao za zagrebačku Cibonu, klub u kojem je igrao njegov brat. Cibonu je odveo dva puta na tron Europe, u dvije sezone bio i najbolji europski igrač. Tada prelazi u Španjolsku, u momčad Real Madrid, gdje je kao i svugdje gdje je igrao bio obožavan od suigrača i publike jer je i tu momčad ovjenčao trofejima.
U tom periodu Dražen je bio i vođa državne reprezentacije s velikim uspjehom, pa se recimo ističu pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990 ili također zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989.
NBA karijera [uredi]
Fenomenalne igre u Europi nisu ostale nezamijećene među skautima sjevernoameričke profesionalne lige. Košarkašku zvijezdu iz Hrvatske privolili su svoje redove 1990. godine kada je Dražen postao član NBA Portland Trail Blazersa. Premda je prve sezone zbog politike unutar kluba, više sjedio nego igrao, svoj je fenomenalan talent pokazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo da je te 1992. bio najbolji šuter tima a pogotovo trica, nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej, ne manje važan bio je i onaj najboljeg beka pucača NBA te sezone. Te je godine Dražen hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijadi u Barceloni i to u finalnom srazu sa jedinim pravim Dream Teamom, za kojeg su igrali najbolji igrači iz američke NBA lige te ujedno neki od najboljih košarkaša u povijesti - Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen i drugi.
Draženov doprinos u NBA ligi je nemjerljiv, jer je u vrijeme kada ondje nije ugralo puno ne-amerikanaca pokazao i dokazao da i europski igraći mogu igrati zapaženu te čak i lidersku ulogu u tim momčadima.
Tragični prekid karijere [uredi]
Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je stravična prometna nesreća u kojoj je Dražen izgubio život u 29. godini, u naponu svoje karijere. "Amadeus, košarkaški Mozart", kako su ga zvali, bio je ne samo vrhunski sportaš nego i vrhunski čovjek, te je tužna vijest odjeknula ne samo među sportskim krugovima već i šire.
Naprasno prekinuta karijera nažalost nije dala odgovor na pitanje za kakve je još domete u košarkaškom sportu Dražen bio spreman ...
Počeci karijere [uredi]
Svoju sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenka ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala sa vanserijskim igračem koji će desetljeće poslije obilježiti europsku i svjetsku košarku. Dražen je počeo igrati nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Ostajao bio poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. Kad je počeo igrati u šibenskim kadetima, svoju minutažu za trening samostalno je produljivao i do kasnijih sati. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu i trenirao a poslijepodnevni trening zadnji je napuštao. Nevjerojatan talent i nesvakidašnja radišnost za tako malog dječaka nije mogla promaći i vrhunskim stručnjacima. Već tada prognozirali su mu vrhunsku karijeru zamijetivši kako je već u ranoj dobi sposoban preuzeti svu odgovornost za svoju ekipu i ako treba utakmicu riješiti sam.
Karijera u Europi [uredi]
Mada su se za punoljetnog Dražena borili mnogi klubovi iz bivše Jugoslavije on je potpisao za zagrebačku Cibonu, klub u kojem je igrao njegov brat. Cibonu je odveo dva puta na tron Europe, u dvije sezone bio i najbolji europski igrač. Tada prelazi u Španjolsku, u momčad Real Madrid, gdje je kao i svugdje gdje je igrao bio obožavan od suigrača i publike jer je i tu momčad ovjenčao trofejima.
U tom periodu Dražen je bio i vođa državne reprezentacije s velikim uspjehom, pa se recimo ističu pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990 ili također zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989.
NBA karijera [uredi]
Fenomenalne igre u Europi nisu ostale nezamijećene među skautima sjevernoameričke profesionalne lige. Košarkašku zvijezdu iz Hrvatske privolili su svoje redove 1990. godine kada je Dražen postao član NBA Portland Trail Blazersa. Premda je prve sezone zbog politike unutar kluba, više sjedio nego igrao, svoj je fenomenalan talent pokazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo da je te 1992. bio najbolji šuter tima a pogotovo trica, nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej, ne manje važan bio je i onaj najboljeg beka pucača NBA te sezone. Te je godine Dražen hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijadi u Barceloni i to u finalnom srazu sa jedinim pravim Dream Teamom, za kojeg su igrali najbolji igrači iz američke NBA lige te ujedno neki od najboljih košarkaša u povijesti - Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen i drugi.
Draženov doprinos u NBA ligi je nemjerljiv, jer je u vrijeme kada ondje nije ugralo puno ne-amerikanaca pokazao i dokazao da i europski igraći mogu igrati zapaženu te čak i lidersku ulogu u tim momčadima.
Tragični prekid karijere [uredi]
Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je stravična prometna nesreća u kojoj je Dražen izgubio život u 29. godini, u naponu svoje karijere. "Amadeus, košarkaški Mozart", kako su ga zvali, bio je ne samo vrhunski sportaš nego i vrhunski čovjek, te je tužna vijest odjeknula ne samo među sportskim krugovima već i šire.
Naprasno prekinuta karijera nažalost nije dala odgovor na pitanje za kakve je još domete u košarkaškom sportu Dražen bio spreman ...
Počeci karijere [uredi]
Svoju sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenka ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala sa vanserijskim igračem koji će desetljeće poslije obilježiti europsku i svjetsku košarku. Dražen je počeo igrati nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Ostajao bio poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. Kad je počeo igrati u šibenskim kadetima, svoju minutažu za trening samostalno je produljivao i do kasnijih sati. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu i trenirao a poslijepodnevni trening zadnji je napuštao. Nevjerojatan talent i nesvakidašnja radišnost za tako malog dječaka nije mogla promaći i vrhunskim stručnjacima. Već tada prognozirali su mu vrhunsku karijeru zamijetivši kako je već u ranoj dobi sposoban preuzeti svu odgovornost za svoju ekipu i ako treba utakmicu riješiti sam.
Karijera u Europi [uredi]
Mada su se za punoljetnog Dražena borili mnogi klubovi iz bivše Jugoslavije on je potpisao za zagrebačku Cibonu, klub u kojem je igrao njegov brat. Cibonu je odveo dva puta na tron Europe, u dvije sezone bio i najbolji europski igrač. Tada prelazi u Španjolsku, u momčad Real Madrid, gdje je kao i svugdje gdje je igrao bio obožavan od suigrača i publike jer je i tu momčad ovjenčao trofejima.
U tom periodu Dražen je bio i vođa državne reprezentacije s velikim uspjehom, pa se recimo ističu pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990 ili također zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989.
NBA karijera [uredi]
Fenomenalne igre u Europi nisu ostale nezamijećene među skautima sjevernoameričke profesionalne lige. Košarkašku zvijezdu iz Hrvatske privolili su svoje redove 1990. godine kada je Dražen postao član NBA Portland Trail Blazersa. Premda je prve sezone zbog politike unutar kluba, više sjedio nego igrao, svoj je fenomenalan talent pokazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo da je te 1992. bio najbolji šuter tima a pogotovo trica, nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej, ne manje važan bio je i onaj najboljeg beka pucača NBA te sezone. Te je godine Dražen hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijadi u Barceloni i to u finalnom srazu sa jedinim pravim Dream Teamom, za kojeg su igrali najbolji igrači iz američke NBA lige te ujedno neki od najboljih košarkaša u povijesti - Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen i drugi.
Draženov doprinos u NBA ligi je nemjerljiv, jer je u vrijeme kada ondje nije ugralo puno ne-amerikanaca pokazao i dokazao da i europski igraći mogu igrati zapaženu te čak i lidersku ulogu u tim momčadima.
Tragični prekid karijere [uredi]
Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je stravična prometna nesreća u kojoj je Dražen izgubio život u 29. godini, u naponu svoje karijere. "Amadeus, košarkaški Mozart", kako su ga zvali, bio je ne samo vrhunski sportaš nego i vrhunski čovjek, te je tužna vijest odjeknula ne samo među sportskim krugovima već i šire.
Naprasno prekinuta karijera nažalost nije dala odgovor na pitanje za kakve je još domete u košarkaškom sportu Dražen bio spreman ...
Michael Jordan(nadimak "leteći bik"):
Pozicija - Bek
Visina - 198 cm
Težina - 98 kg
Datum rođenja - 17.02.1963.
Srednja škola - Laney H.S. in Wilmington, NC
Koledz - North Carolina 1985
NBA iskustvo - 14 sezona
Draft - izabrali su ga Chicago Bullsi kao trećeg pika 1984 god.
Nitko u povijesti NBA nije dobio više nadimaka. Novinari, impresionirani onim što su gledali iz utakmice u utakmicu, natjecali su se tko će smisliti bolji i orginalniji nadimak. "Air Jordan", "Gospodin zrak", "Let broj 23.", "Leteći bik", ili jednostavno -Michael Jordan. Teško se ukratko može opisati njegov košarkaški genij. Više od svega mrzio je poraze, a gotovo nemoguće stvari predstavljale su mu neodoljivi izazov. Tijekom susreta protiv Utaha početkom karijere jedan od svojih uobičajenih prodora završio je zakucavanjem preko "malenog" (185 cm) Johna Stocktona. Netko iz publike dobacio mu je - "Jaka stvar zakucati preko tako niskog igrača. Hej, Jordan, nađi nekoga svoje visine!". Sljedeći napad Michael je uzeo loptu i sjurio se na koš Jazzera. Ispred obruča čekao ga je 213 centimetara visoki Mel Tarpin kojeg je doslovce preskočio i svom snagom zakucao je loptu kroz mrežicu. Okrenuo se prema "brbljavom" gledatelju, koji je još bio u šoku, i upitao ga - "Je li dovoljno visok?".
Dani odrastanja
Michael Jordan odrastao je u gradiću Willmingtonu u Sjevernoj Karolini, kao četvrto od petero djece neobično tijesno povezane obitelji Jordan. James i Dolores, tipični predstavnici američke srednje klase, inzistrirali su na Michaelovom obrazovanju mnogo više nego na njegovim sportskim predispozicijima. Michael je, ipak, vrlo brzo izrastao u svestranog sportaša koji se podjednakim uspjehom bavio baseballom, američkim nogometom i, što je za tisuće obožavatelja košarke najvažnije, igrom između dva obruča. Svoju srednjoškolsku karijeru počeo je u Laney High Schoolu u Karolini. Prvo je trenirao baseball i tek nakon godine dana prešao je pod okrilje lokalnog košarkaškog trenera Freda Lyncha, koji je za Jordana uvijek govorio da je "najmarljiviji košarkaš kojeg je ikad vidio". U srednjoj školi počela je još jedna Jordanova opsesija - košarkaške tenisice. Često je govorio kako u "novim tenisicama ima nešto što ga prisiljava na još bolju igru". Tu Michaelovu strast kasnije je najbolje iskoristila tvrtka "Nike Inc.", jer su crno - crvene tenisice "Air Jordan" 1985. godine zlatnim slovima upisane u košarkašku mapu Amerike, sa zaradom većom od 70 milijuna dolara samo u prvoj godini prodaje.
Pohod na košarkaški svijet
Michael Jordan postao je košarkaška senzacija jedne ožujske večeri 1982. godine, kada je kao novajlija u momčadi Sveučilišta Sjeverna Karolina najviše pridonio prvom sveučilišnom naslovu te momčadi u njezinoj tada 25 - godišnjoj povijesti. Lokalni su navijači Jordanov šut - parabolu tada jednostavno zauvijek prekrstili u "the shot". Uz veliku podršku legendarnog trenera Deana Smitha, nakon sljedeće dvije studentske godine, Jordan postaje najtraženije ime na listama NBA ligaša, ali prije potpisa na "profi" ugovor omogućuje i najboljim amaterima svijeta da upoznaju njegov fenomenalni potencijal. Na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine momčad SAD - a, ponajprije zahvaljujući Jordanu, jednostavno se "prošetala" do zlatne medalje. Izbor najboljih studentskih igrača 1984., među kojima se našao i Jordan, priča je o najvećem propustu u povijesti najjače košarkaške lige. Portland je imao pravo prvog izbora i odlučio se za - Sama Bowiea, na čuđenje cijelog košarkaškog svijeta. U Chicagu su s oduševljenjem odabrali Jordana.
Šest naslova prvaka
Pojedinačne naslove skupljao je kao na "tekućoj vrpci", komplimenti su stizali sa svih strana, ali naslov prvaka bilo je ono za čime je žudio. Larry Bird, nakon utakmice doigravanja 1986. godine, izjavio je za "Air Jordana" da je on "sam Bog preobučen u Michaela Jordana". Bio se to susret u kojem je Jordan ubacio 63 koša, a publika u Boston Gardenu, zaprepaštena i fascinirana onim što je vidjela, deset je minuta skandirala Michaelovo ime. Ono što je pružio na terenu bila je prava košarkaška poezija. No i takvi događaji nisu mu podizali raspoloženje. Godine 1991. konačno mu se "otvorilo". U Chicagu je sakupljena respektabilna momčad u kojoj su, osim Jordana, bili John Paxson, Scottie Pippen, B. J. Armstrong, Bill Cartwright i drugi. "Žrtve" Jordanovog prvijenca bili su Los Angeles Lakersi. Drugi naslov osvojen je u finalu protiv Portlanda, a serija je stala 1993. kada su "stradali" Phoenix Sunsi predvođeni Charlesom Barkleyjem. Tada je Jordan smatrao da su tri naslova sasvim dovoljna, te se povukao iz NBA. Odlučio se posvetiti svojoj drugoj sportskoj ambiciji - igranju baseballa. Dvije je godine proveo na baseball igralištima, ali kritika je bila neumoljiva, a i Jordanova prezentacija igre s "malom lopticom" nije bila na nekoj posebnoj razini.Shvatio je da se prerano povukao s košarkaških parketa i 1995. godine vratio se prvoj ljubavi. Novinari su bili skeptični glede njegovog povratka, bilo je i natpisa kako je Jordan izgubio onaj stari osjećaj. To ga je strašno naljutilo i u drugoj utakmici, nakon gotovo godine i pol košarkaške pauze, New York Knicksima ubacio je 55 koševa. Tek toliko da svima dokaže kako se opet vratio onaj stari Michael Jordan. Od 1996. do 1998. osvojio je još tri "prstena" prvaka, a društvo su mu pravili isti trener Phil Jackson, te Scottie Pippen, Toni Kukoč, Dennis Rodman i drugi. Konačno je bio zadovoljan. Sa šest naslova prvaka odlučio se definitivno povući iz svijeta profesionalne košarke. Nikome više ništa nije morao dokazivati, jer djela su govorila u njegovo ime. Prošle je godine prihvatio posao sportskog direktora u Washington Wizardsima, ali Jordan - igrač definitivno nije Jordan - menadžer. Tko zna, njegova tvrdoglava upornost možda ga natjera da Washington pretvori u novog prvaka. Vrijeme će pokazati.
Sredinom osamdesetih Jordan je preporodio medijski dosadnu ligu, a nekad "očajne" Bullse doveo je do granice savršenstva. "Superman u gaćicama", kako su mu ponekad "tepali" američki mediji, imao je nevjerojatan osjećaj za poentiranje, najbrži prvi korak, izvrsnu distribuciju lopte, neviđeni "timing" i, dakako, briljantnu skočnost tako da nadimak "Air Jordan" odlično odgovara suštini igre ovog loptačkog genija. Za razliku od većine bekova koji su, zastrašeni visinom divova ispod obruča, radije kružili oko reketa, Jordan je neprestano ulazio pod koševe svojim neuhvatljivim dvokoracima. On je lebdio, dominirao i fascinirao tako da i danas kruži anegdota o tome kako očevici Jordanovih igara nisu propuštali niti jedan njegov potez da bi jednog dana svojim unucima mogli pričati "legendu o letećem Jordanu"...
Ima jedna cura... tak je lepa da bi vmrl za nju...
prelijepa ...
nemrem ju opisat kak je lijepa...
...i tak je sexy...
...i ima tak lijepe oblinei tak je lepa...
...padnem u nesvest kad ju vidim......
Slušam rock i najbolja grupa na svijetu je LED ZEPPELIN.
Naj pjesme su mi:
Whole Lotta Love,Black Dog,Heartbreaker,The Lemon Song,Immigrant Song,Dazed & Confuzed,Rock And Roll,Stairway To Haven i Your Time Is Gonna Come.
Evo neke o njima:
Led Zeppelin
Informacije
Glazbeni žanr: Hard rock, heavy metal,
blues-rock, folk rock
Mjesto: Engleska
Postojanje: 1968–1980
Izdavač: Atlantic, Swan Song
Web stranica: Službena stranica sastava
Članovi
Jimmy Page
John Paul Jones
Robert Plant
John Bonham
Bivši članovi
-
Nedavna diskografija
Physical Graffiti
(1975.) Presence
(1976.) In Through the Out Door
(1979.)
Led Zeppelin je engleski rock sastav nastao krajem 1960-ih godina i s 300 milijuna prodanih albuma, od toga samo 100 milijuna u SAD-u, nije bio samo jedan od komercijalno najuspješnijih rock sastava, već i pionir hard rocka i heavy metala.
Sadržaj [sakrij]
1 Povijest
2 "Najveći sastav na svijetu" (1971.–1975.)
3 Turneja 2008. godine
4 Diskografija
5 Vanjske poveznice
Povijest [uredi]
Rock sastav Led Zeppelin osnovao je 1968. godine Jimmy Page nakon raspada grupe Yardbirds. Prvo su se zvali "The New Yardbirds". Grupu su činili pjevač Robert Plant, bubnjar John Bonham, prateći pjevač Mike Scott i bivši basist Yardbirdsa Chris Dreja, ali Dreja napušta grupu i počinje se baviti fotografijom (kasnije će napraviti fotografiju koja će se nalaziti na stražnjoj strani debi albuma grupe). Zamijenio ga je Pageov dugogodišnji prijatelj i kolega, studijski glazbenik John Paul Jones. Pageov prvi izbor za pjevača bio je Terry Reid. No, on odbija ponudu i preporuča Planta. Plant prihvaća ponudu i dovodi svog prijatelja Johna Bonhama iz raspadnutog sastava "Band of Joy". Što je bilo sa Scottom ostaje nepoznato.
Ime Led Zeppelin dobivaju po ciničnoj opasci Keith Moona bubnjara grupe "The Who" koji je izjavio da će grupa izdržati poput olovnog cepelina u zraku.
Započeli su kao blues rock grupa, da bi kasnije razvili svoju glazbu u pravcu koji će se nazvati hard rock i heavy metal te se Led Zeppelin i Black Sabbath smatraju prvim heavy metal grupama.
Neposredno nakon prve turneje izdaju u listopadu 1968. svoj prvi album. Album je mješavina bluesa i rocka s distorziranim zvukom gitare čime je ta ploča jedna od centralnih i najzaslužnijih za evoluciju heavy metal glazbe.
Iako su se neke od ranijih pjesama Led Zeppelina temeljile na obradama blues standarda, druge, kao Communication Breakdown imale su jedinstveni i prepoznatljiv "heavy" zvuk. Na albumu se još nalaze akustične skladbe poput Black Mountain Side i skladbe koje kombiniraju akustičnu i električnu gitaru poput obrade folk pjesme Babe I'm Gonna Leave You. Brzi uspjeh prvog albuma pokrenuo je karijeru grupe, pogotovo u SAD-u, gdje su imali česte turneje.
Na drugoj ploči Led Zeppelin II nastavljaju sa sličnim stilom kao s prvog albuma. Prva pjesma Whole Lotta Love ima snažan riff koji "vozi" ritam-sekcija Bonhama na bubnjevima i Jonesa na bas-gitari. Drugim albumom, koji su ljubitelji grupe često zvali i "Brown bomber", Led Zeppelin konačno definiraju svoj zvuk. Ploča je postigla veliki uspjeh. Bila je na prvom mjestu top-lista i u SAD-u i Velikoj Britaniji.
Fotografija Hindenburga u plamenu bila je motiv na omotu prvog albuma Led ZeppelinaJimmy Page i Robert Plant bili su blues fanatici. Neki od ranih hitova Led Zeppelina Whole Lotta Love i You Shook Me bili su jako slični pjesmama Willie Dixona, gitariste Howling Wolfa. Page je izjavio u jednom razgovoru: "Često sam mislio da smo mi na sličan način kao što su Rolling Stonesi htjeli biti djeca Chuck Berrya, pokušavali biti djeca Howling Wolfa."
Osim bluesa, članovi su grupe voljeli i američki rock and roll, primjerice Fats Domina i Little Richarda koji su im bili velika inspiracija. Led Zeppelin često su izvodili rockabilly pjesme koje je proslavio Elvis Presley i Eddie Cochran.
Nastupi Led Zeppelina znali su trajati više od tri sata jer su izvodili produljene i improvizirane verzije svojih kompozicija u koje su često ubacivali sitne utjecaje Jamesa Browna i Motown soul glazbe koja je bila omiljena kod bubnjara Bonhama.
Radi skladanja trećeg albuma Led Zeppelin III, grupa se povlači u kolibu Bron-Yr-Aur u Wallesu. To je rezultiralo više akustičnim zvukom albuma poput pjesama Gallow's Pole ili Friends. Pjesme su bile pod jakim utjecajem keltske i country glazbe, a po prvi se puta javlja utjecaj i arapske/indijske glazbe u spomenutoj skladbi Friends. Led Zeppelin III također je prikazao i drugačiju stranu gitarskog umijeća Jimmyja Pagea koji se prikazao kao izvrstan gitarist akustične gitare, a ne samo električne. Ovim albumom započinje era raznolikih omota, primjerice, omot je Led Zeppelin III albuma isječen, a ispod je krug koji se vrti i prikazuje različite oblike kroz pukotine omota.
Unatoč velikom broju publike, grupa je odbijala nastupe na TV-u zbog loše reprodukcije. Manjak prisustva na TV-u pojačalo je namjeru sastava da ih njihovi obožavatelji trebaju vidjeti i čuti uživo.
"Najveći sastav na svijetu" (1971.–1975.) [uredi]
Četiri simbola na omotu četvrtog albuma Led Zeppelin IV, koji s lijeva na desno predstavljaju Jimmya Pagea, Johna Paula Jonesa, Johna Bonhama i Roberta Planta.Različiti glazbeni smjerovi grupe spojili su se na njihovom četvrtom neimenovanom albumu, čiji je stvarni naslov bio prikazan u obliku četiri neizgovorljiva simbola, stoga se često nazivalo taj album Led Zeppelin IV, Zoso, Rune ili četiri simbola. Ne samo da je album bio bez naziva nego na omotu albuma nema ni naznake imena grupe. Album je izdan 8. studenog 1971. godine. Na albumu se nalaze hard rock skladbe poput Black Dog, zatim tolkienovska fantasy skladba The Battle of Evermore i kombinacija ta dva pravca u skladbi Stairway to Heaven. Pjesma Starirway to Heaven bila je ogroman radiohit, koja unatoč svome uspjehu, nikada nije bila izdana kao singl. Album zaključuje jedna od njihovih najboljih blues skladbi When the Levee Breaks.
Turneja 2008. godine [uredi]
Led Zeppelin će u Londonu 10. prosinca 2007. godine, s The Cultom kao predgrupom, održati koncert, a turneja je najavljena za 2008. godinu.
I na kraju njihovi albumi:
Led Zeppelin (12. siječnja 1969.)
Led Zeppelin II (22. listopada 1969.)
Led Zeppelin III (5. listopada 1970.)
Led Zeppelin IV (8. studenog 1971.)
Houses of the Holy (28. ožujka 1973.)
Physical Graffiti (24. veljače 1975.)
Presence (31. ožujka 1976.)
In Through the Out Door (15. kolovoza 1979.) +
Coda (19. studenog 1982.)
o rocku i košarici
a posvećujem ga sam sebi:yes
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Ovo je film o bubnjevima.Bubnjevi pobjede je komedija o otkačenom klincu koji želi voditi školski marš u pobjedu. On je najbolji rođeni bubnjar kojeg je škola ikada imala ali koji se bori u novom svijetu zbog svog uličnog stava. Uskoro shvaća težak put koji mora proći usprkos svom talentu da bi došao na sam vrh. 
<
i tak je lepa...
na omotu četvrtog albuma Led Zeppelin IV, koji s lijeva na desno predstavljaju Jimmya Pagea, Johna Paula Jonesa, Johna Bonhama i Roberta Planta.Različiti glazbeni smjerovi grupe spojili su se na njihovom četvrtom neimenovanom albumu, čiji je stvarni naslov bio prikazan u obliku četiri neizgovorljiva simbola, stoga se često nazivalo taj album Led Zeppelin IV, Zoso, Rune ili četiri simbola. Ne samo da je album bio bez naziva nego na omotu albuma nema ni naznake imena grupe. Album je izdan 8. studenog 1971. godine. Na albumu se nalaze hard rock skladbe poput Black Dog, zatim tolkienovska fantasy skladba The Battle of Evermore i kombinacija ta dva pravca u skladbi Stairway to Heaven. Pjesma Starirway to Heaven bila je ogroman radiohit, koja unatoč svome uspjehu, nikada nije bila izdana kao singl. Album zaključuje jedna od njihovih najboljih blues skladbi When the Levee Breaks.
