Ako mi raniš srce upotrijebit ću jednu jedinu kletvu: "Dao Bog da ti moje usne budu jedini lijek i da bez njih boluješ zauvijek!"

Razmišljate li ikad o tome što je smisao vašeg života, vašeg postojanja? Mnogi kažu ljubiti druge, dati sve od sebe, ostaviti neki trag.
Je li to zbilja tako? Kako znati da svoj život nismo uludo potrošili?
Imate li cilj? Snove? Jer ako se ničemu ne nadate, ničemu ne težite, pa to i nije život, jer vi ga ni ne osjećate, ne živite, on jednostavno prolazi kraj vas. Ponekad je najteže upravo otkriti svoj cilj, ustrajati i biti svoj na putu njegova ostvarenja. Mislim da nitko nije jači od čovjeka koji zna što želi i kuda ide. Ako se koji put i spotaknemo, padnemo, to je samo zato da bi jači i mudriji opet krenuli dalje. Ne usudiš se krenuti naprijed jer se bojiš neuspjeha? Nemoj čekati jer nitko te neće pamtiti po onome što si mogao a nisi učinio, već po onome što ostaviš iza sebe. I mnogi slavni nisu uspjeli iz prve. Npr. kad je Aleksandar Graham Bell izumio telefon jedan novinar ga je napao da je to potpuno suludo i bespotrebno, a danas nitko ne bi preživio dan bez mobača Svi padovi, poteškoće, i naravno oni tako rijetki sretni trenuci daju smisao našem životu. Ako ne griješite, znači da zapravo ništa ni ne radite. Mislite li da možete ili ne možete, u pravu ste u oba slučaja. Na vama je hoćete li nakon pada dići se i krenuti opet. Neuspjeh je samo jedna stepenica k uspjehu. Sama pomisao na sreću koja nas čeka ako uspijemo, jača je od straha i prepreka.

Što ne boli – nije život.
Što ne prolazi – nije sreća.