Drama Queen *
24.08.2007., petak
Poricanje nije u modi
|
Čudno je Osjećam se tako sama. Tako odvojena od svijeta. Pred očima mi tvoj lik, Pogled anđela. I shvatim koliko mi fališ. Koliko mi fale tvoji dodiri, Tvoj glas, Zašto te tako teško zaboraviti, Odustati od svega Kad si me tako povrijedio. No znam, Srce ne bira Preslaba sam da se borim, Da se uvjeravam da te mrzim. Teško je protiv srca, A ono kuca samo za tebe, Ne mrzim te, naprotiv.. Volim te Postoje u nama neke nijeme riječi, tihe riječi... što sjaje svom svojom šutnjom.. i što u našim srcima kao kapi kiše blistaju i igraju svoju neumornu igru. Postoje u nama neke male tišine, koje kao sunce blješte u očima, i svaki naš pogled..zaslijepi u tom divnom osjećaju... zanosu.. čarima...snovima... Postoje u nama neki skriveni osmjesi što u kutu srca nekad zatrepere, i na našim usnama titraju u tihoj čežnji... Postojiš ti...i drhtaj što mi prolazi tijelom pri spomenu tvog imena pognuta glava i puštena suza. Postoji nas dvoje i jedno slomljeno srce.. Da, usamljena sam. Priđite mi bliže. Molim vas. Vrijedi pokušati. Pitajte me jesam li dobro, nježno pitajte : Što ti je? Možda se uplašim i zatvorim natrag u svoj svijet. Možda kao i uvijek kažem : Ništa. Dobro sam. A možda...Možda budete imali sreće. Možda vam isprićam svoju priču... |
18.08.2007., subota
TEBI
|
Svake večeri kad mrak padne, kad prebrojim sve zvijezde, kad pogledam na sat, gotovo slučajno pomislim na tebe, i već sam uvjerena da je to slučajno, da svaku veće.. Pomolim se i za tebe naravno, pitam se što si danas radio, kako si i gdje si sad, muči me to što ne znam što više nisam dio tebe i tvoga vremena, sjedim na krevetu..sama, zamišljena. Večeras odlučujem da neću više plakati i nisam zaplakala, da neću više o tebi razmišljati i nisam, samo sam zaspala, tako jednostavno. Ali čim sam se prestala truditi, čim je popustila snaga moje volje i carstvo snova preuzelo ulogu stvorio si se preda mnom, brže nego što sam to očekivala. Gledam u tvoje oči i uživam u njima, gledam tvoje lice, smiješ se, baš onako kako ja volim, tvoje ruke dodiruju me i tvoj pogled zastao je na meni, osjećam nježnost tvojih poljubaca i miris tvoje kose, protrnem…Sad sve je slatko, sve je moguće, ti si ovdje, ležiš kraj mene, za nas vrijeme je stalo, ovaj tren sve tvoje i moje je..ovo je tren kad se rodila ljubav….Ali taj trenutak je ostao u onom nekom dalekom vremenu, jutro je, nestale su sve zvijezde, stvarnost mi je pokucala u san i odnijela te daleko tamo gdje si ti, gdje spavaš, vratila te u tvoj krevet, a ja… Opet si otišao, a ja proživljavam taj trenutak ponovno i ponovno, pokušavam stvoriti iluziju, natjerati vrijeme da stane, da ne svane novo jutro da barem jedanput snovi postanu stvarnost, ali uzalud ni jutros nisam imala sreće. Podignem glavu s mokrog jastuka, i sjetim se uzaludnog obećanja samoj sebi da neću plakati, pa kako ću tebe natjerati da mi se vratiš, kako ću prevariti jutra i zaustaviti vrijeme kad ne mogu narediti sebi, kad ne mogu poslušati sebe, kad prekršim sama svoje obećanje, kad i u snu plačem za tobom, ali jutros tješim se možda sam od sreće plakala…Ležim na jastuku punim sjećanja, lutam ulicama zatvorenih očiju i živim za taj dan, tu noć kad će vrijeme stati i ja ću opet biti svoja, onda ću zauvijek pripadati <em>TEBI |
14.08.2007., utorak
Gdje je nestao osmijeh, gdje je ljubav...
|
Suze su mi razmrljale šminku. Ništa više nije ostalo od te savršene lutkice. One koja ti se prije sviđala, barem mislim tako. Gledam s kojom si me zamijenio, pitam se samo što to ona ima da je bolja od mene, što je to rekla, učinila da si sada sve ono sa mnom zaboravio, da me više nisi pogledao..I što mi vrijedi ta savršena šminka kad je ti nisi primijetio, a gledala sam te cijelo veće, ništa..čak ni onaj skriveni pogled, kao slučajno..Zašto glumiš da me ne primjećuješ ili je stvarno tako? Ali ja se ne mogu pomiriti s tim, sada sam sama, nitko me ne vidi i ja plačem, da plačem zbog tebe, sad su sve maske pale i o stoti put priznajem da sam svima lagala i da te nisam preboljela, da te još uvijek volim..samo to nikad nećeš saznati.. jednom će i tebi suza zamagliti pogled.. jednom će ti srce drhtati, jednom ćeš shvatiti što si izgubio, jednom kad moje srce bude kameno, jednom kad budeš zaboravljen, vjeruj mi.... onda nema povratka.. |
08.08.2007., srijeda
Svaki dan i noć mislim na tebe, al onda shvatim da sam te izgubila...
|
Prošla je kroz moje pjesme strasno i u svakoj ostavila trag shvatio sam, al' je bilo kasno da joj nisam drag Godine su ostale za nama cvijetna polja, mladosti i sve ostao sam sam, ostao sam sam jer nikad vise vratiti se neće, nikad vise Ref. Nije htjela, nije htijela moje pjesme, moju ljubav, moja djela nije htjela ruke moje svoju ljubav, nije dala srce svoje nije htjela Svaka njena riječ još uvijek boli iako već dugo nije tu srce jos ne prestaje da voli da voli nju Nije lako naći prave riječi ove noći kad se dijeli sve ostao sam sam, ostao sam sam jer nikad više vratiti se neće, nikad više Nedavno sam se vratila na jedno mjesto, onako potpuno tijelom i duhom..mislim bila sam tamo puno puta, ali nisam ništa osjećala...Sada, samo se sjećam, to se nikada vratiti neće. Prije tamo sam bila sretna, ne s tobom. Sama. Bilo je to davno prije tebe, ti me i onako ne činiš sretnom..Ali promjenilo se, zapravo sve je ostalo isto, sve stoji na starom mjestu, vrijeme kao da nije prošlo tim stazama, sada sam ja ta koja se promjenila. Dolazim s drugim željama, snovima, osjećajima, dolazim ranjena, tužna. Ne osjećam više čar tog mjesta, ni tu nisam sigurna, zaštićena jer ne mogu, ma bilo gdje otišla, ne mogu pobjeći od sebe, od svih misli, od tebe, bilo gdje, nje važno samo da pobjegnem od tebe, ali ne mogu. Ti si u meni i nosim te svagdje gdje god da odem, zato mi se ovo mjesto čini tako malim, jer dolazim s tobom, samo ti to ne znaš ili sam ja odrasla...jer nestala je ona čarolija...Nestao je moj dječji svijet, nestala je moja bezbrižnost, bit će da sam ja ipak odrasla... |
