Vjerojatno treba proteći određen broj godina da bismo shvatili i spoznali vrijednost nekih datuma u našoj povijesti. Jedan od tih je i ovaj dan, 5. kolovoza 1995. kad je kninskoj tvrđavi konačno zavijorio hrvatski barjak.
Molim se za sve one drage prijatelje, poznanike, one koje nisam nikad vidio niti ću, a koji su svoje živote i zdravlje ugradili u to da bi se mi sad, između ostaloga, mogli izražavati na blogu i raditi sve ono što nam živote ispunjava srećom.
Tek će vrijeme koje je pred nama dati još jasniji odgovor što se doista dogodilo i koliki je značaj naše slobode.
U ovoj zemlji puno toga ne valja, ali smo barem stekli uvjete i dobili priliku da je uredimo onako kako nama odgovara.
|
Eto, nakon trotjednog plandovanja, krenuo sam u niskom startu u nove radne pobjede...Ako to ikoga zanima, otkaz sam konačno dao, pa ću se o0d 1. rujna javljati s nove adrese....To je naravno olakšanje, posebno zato jer sam to napravio u vrijeme kad eto u radnim prostorima nema bas pretjerano ljudi...pa sam lisen svih izljeva licemjerja (cesce) i iskrenog zaljenja (rjeđe) zbog toga sto eto odlazim....
Svi vidimo kako je turizam procvjetao (barem prema rijecima duznosnika), ali moj dojam bas i nije tako bajan. Vidio sam puno dobrih, ali i dosta losih stvari na nasem plavom Jadrnu, pocevsi od kvalitete usluge, ponegdje i cijene pa do najbanalnije nekulture prema gostima....Brine to sto je poneki topless na nekoj od javnih plaza jos uvijek mozda i najjaci dozivljaj na nasem plavom Jadranu....
Trebali bi shvatiti jedno.....sezona svugdje, ali baš svugdje, treba trajati minimalno šest mjeseci....I tada će i BDP i prihod od turizma, a i standard biti konačno onakvi kakvi svi želimo....Bez toga, bit će nam kao i danas
Pozdrav!
|