Yes, We Can!

< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

04/2012 (1)
03/2010 (2)
02/2010 (1)
01/2010 (3)
12/2009 (1)
11/2009 (2)
10/2009 (3)
09/2009 (2)
07/2009 (3)
06/2009 (5)
05/2009 (1)
04/2009 (4)
03/2009 (21)
02/2009 (6)
01/2009 (24)
12/2008 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Pretraživanje bloga

Komentari: Da/Ne?
Login



Linkovi

NAJNOVIJE VIJESTI
Blog Network
Web Dizajn
Life Coach
Stari blog
Email






FARMA 2010




Postovi po kategorijama

NETWORKING
Facebook za blogere?Vodič kroz Blog Network

HUMOR
21 Economic Models... as explained with CowsKako izbjeći otkaz?PalacKemijska analiza žene
Citat #1Nema plina? Nema veze!O SokratuBushizmi? Neeee - Stipizmi!!!Nove recesijalne mjere poslodavacaTemperaturne razlike po državamaTeroristi u BeograduDečko vs. MužJedan aktualni :)Jedva čekam OIB!Neponovljivi Pankretić!Psihijatrijski hot-lineKad si žensko u redu je...Sedam vrsta seksaIz dnevnika jedne plavušeKratki tečaj engleskog jezika69 razloga zašto je pivo bolje od ženeAnti-horoskopRabljena vozila: YUGODame vs. prave ženeAnketaSpecifikacija i birokracijaKoliko je pametno tvoje desno stopalo?Dva etička pitanja

POLITIKA, GOSPODARSTVO, KARIJERA

HZZ - Hrvatski zavod za zapošljavanje
Zagrebačka banka - banka za plakanjeHipokrat vs. MilinovićB.net dosegao vrhunac - bezobrazluka!Informatizacija školstvaSramotno pravosuđePeticija protiv organiziranog kriminala i kršenja ljudskih pravaInercija u HrvataCPIN - za 1200 kn do "čistih papira" za nekretninuKako zakonski ne plaćati pretplatu HTV-uObiteljski posao - kako raditi s članovima obitelji bez frustracijaFrustrirani ulagačiZarada putem interneta - mamac za naivne (ili možda ipak ne?)I još jednom: B.net!Čini mi se da se ponavljam... Opet B.net! Al ovaj put u društvu s H1 i T-ComB.net i tehničke poteškoćeNije ni B.net za sve kriv...H1 Telekom: T-Com nije odradio posao ali KORISNIK to mora platiti!Sanader: Moj posao je završenKreditne kartice - blagoslov ili prokletstvo?

OSOBNO
Moja prva frustracijaTraži se web stranicaMojih pet minutaPrijatelj. S vremena na vrijeme.Kad život napiše dramu... Ili bajku?Prisjećanja na ratne daneRazmaženost ili...? Dan oštrih rezovaKad obraz vrijedi 500 kunaUpdateDotakla sam dnoUloge žene u predstavi zvanoj 'Život'

OSTALO
Citat #2Paradoks našeg vremenaNeiskusnaFrustracije Ivana BalićaBilo kuda, Gotovčevi svudaMožda netko već zna... ali vrlo je korisno znati (Nekoliko zanimljivih savjeta)Život bez zbrke i frustracijaFrustracije na poslu?Zaboravite frustracije izazvane krizomFrustracije u spavaćoj sobiPsiho test: Upitnik profesionalnih sklonostiPsiho-test: Jeste li otporni na frustracije?Gotovčevi i FarmaDječja agresija i frustracijeMeđuljudski odnosi, otuđenost i frustracije

O BLOGU
Burza FrustracijaŠto kaže znanost?
 


Frustracije naše svagdašnje

"Frustracija (lat. frustratio = zavaravanje, osujećivanje, uskraćivanje) stanje je osjećajne napetosti, neugode, nemira i nezadovoljstva, izazvano zaprekama ili poteškoćama u ostvarenju nekog cilja ili zadovoljenju neke potrebe."
A da mi to malo konkretiziramo? Pogledajmo kako to izgleda u praksi iliti u stvarnom životu...

"Ljudi obično ne zadovoljavaju lako svoje motive. U toku čitavog života oni često dolaze u situacije u kojima ne mogu u potpunosti zadovoljiti svoje motive, ili ih uopće ne mogu zadovoljiti. U takvim situacijama potrebno je uložiti posebne napore i poduzimati različite postupke kako bi se savladale smetnje koje su se ispriječile zadovoljenju tih motiva.
O ponašanju ljudi u takvim situacijama govorimo kao o prilagođavanju. Manje smetnje i manje prepreke relativno se lako savladavaju, no kad naiđu teže onda dolazi do pojave frustracije i do različitih posljedica frustracije.

Frustracijom nazivamo sprječavanje, uskraćivanje zadovoljenja motiva. Psihološko stanje u kojem se nalazi pojedinac kad nešto sprječava zadovoljenje
njegovih motiva nazivamo frustracijskom situacijom.
Ljude možemo razlikovati prema tome da li su više ili manje otporni prema neuspjehu. Otpornost prema neuspjehu označava se u psihologiji frustracijskom tolerancijom (podnošenje, toleriranje frustracije).
Do frustracije može doći iz više uzroka, ukoliko su se pojavile neke objektivne fizičke prepreke ili barijere. Na primjer, gladni smo a nema hrane da utažimo glad primjer je objektivne barijere. Smetnje mogu biti i socijalne prirode a pojavljuju se kad ljudi ili njihova shvaćanja postanu prepreka ostvarenju naših motiva npr. kada roditelji ne dopuštaju udaju za mladića za kojeg se kćer želi udati. Uzrok frustracije može biti i u samoj osobi, kada osoba sebi zada ciljeve a nije ih sposobna ostvariti. Uzroci također mogu biti i sukobi različitih motiva u čovjeku tj. konflikti.

Reagiranje na frustracije

Na frustracije i na konflikte možemo reagirati na dva načina: realistički i nerealistički.
Realistički način reagiranja imamo u situaciji kada netko tko je naišao na prepreku u ostvarenju određenog cilja pokušava ponovno, ulažući ovoga puta veći napor.
O nerealističkom reagiranju na frustraciju govorimo onda kada situaciju koja je izazvala frustraciju pokušavamo riješiti na način da tražimo različite načine kako bismo pred sobom prikrili neuspjeh u ostvarenju određenih ciljeva, lažno, pogrešno ili iskrivljeno prikazujemo pravo stanje i sebi i drugima i na taj način skrivamo doživljeni neuspjeh. Ovakva frustracija ima negativne posljedice.

Posljedice frustracije

Frustracije vrlo često imaju pozitivan efekt. Svaki čovek u nastojanju da ostvari svoje ciljeve nailazi na oderđene prepreke i smetnje, ali one ne moraju nužno dovesti do neuspjeha u aktivnosti niti do drugih negativnih posljedica. One često mogu koristiti razvoju osobe jer prisiljavaju pojedinca da pažljivo procijeni zadatak i da traži najpogodniji način kako će ga riješiti. Stoga se može reći da frustracije predstavljaju uvjet za razvijanje različitih pozitivnih osobina čovjeka; on razvija svoje sposobnosti te upornost u ostvarivanju ciljeva."

Izvor:
http://www.psihologija.autentik.net/
zrelost_frustracije_i_konflikt.php
(prilagođeno na hrvatski)






 
18.02.2009., srijeda

Psiho-test: Jeste li otporni na frustracije?


Provjerite svoju otpornost na frustracije:

http://psihijatrija.forumhr.com/testovi-i-ankete-f40/psiho-test-jeste-li-otporni-na-frustracije-t94.htm

i priključite se FORUMU!
 

 
17.02.2009., utorak

Jedva čekam OIB!


Operator: "Pizza Hut. Mogu li dobiti Vaš... "
Mušterija: "Dobar dan! Htio bih naručiti klopu za van."
Operator: "Mogu li prvo dobiti Vaš OIB, gospodine?"
Mušterija: "Moj OIB, ah da, pričekajte malo, eh! Moj Osobni Identifikacijski Broj je 61020499981"
Operator: "Hvala Vam, gospodine Marko. Vidim da živite u Ulici jablana 13 i Vaš telefonski broj je 332 971. Vaš broj na poslu je 301 243 i Vaš broj mobitela je 095 301 2431. S kojeg broja zovete, gospodine? "
Mušterija: "Huh? Kod kuće sam. Od kuda Vam samo sve te informacije?"
Operator: "Pa umreženi smo, gospodine."
Mušterija: (začuđeno) "Oh, da, htio bih naručiti dvije velike slavonske pizze extra ljute..."
Operator: "Mislim da Vam to nije dobra ideja, gospodine."
Mušterija: "Kako to mislite?"
Operator: "Gospodine, Vaši zdravstveni podaci upućuju na to da imate visok krvni tlak i iznimno visoku razinu kolesterola. Polica dopunskog zdravstvenog osiguranja ne pokriva i taj rizik..."
Mušterija: "Pa što mi onda možete preporučiti?"
Operator: "Mogli biste probati našu bezmasnu soja-pizzu od soje. Siguran sam da će Vam se svidjeti."
Mušterija: "Zašto to mislite?"
Operator: "Pa, prošli tjedan ste u knjižnici podigli knjigu 'Gurmanska jela od soje'. Zato sam Vam to predložio."
Mušterija: "U redu, U redu. Dajte mi onda dvije jumbo soja-pizze. I koliko to košta?"
Operator: "To bi trebalo biti dosta za Vas, Vašu ženu i četvero djece. Sve skupa, zajedno sa troškovima dostave je 115,00 kn."
Mušterija: "Dat ću Vam broj svoje kreditne kartice."
Operator: "Oprostite, gospodine, ali bojim se da ćete to morati platiti gotovinom. Prekoračili ste dopušteni iznos po kreditnim karticama."
Mušterija: "Skoknut ću do bankomata i donijeti novac prije nego Vaš dostavljač stigne do mene."
Operator: "Neće ni to ići gospodine! Imate prekoračenje i na tekućem računu."
Mušterija: "Nema veze. Samo pošaljite pizze. Pripremit ću novac. Koliko Vam treba za dostavu?"
Operator: "Malo smo zatrpani u ovom trenutku. Oko 45 minuta. Gospodine, ako Vam se žuri možete doći do nas ali bit će Vam nezgodno voziti pizze na motociklu."
Mušterija: "Kako znate da vozim motocikl?"
Operator: "Ovdje stoji da kasnite s otplatom kredita za auto pa Vam ga je banka oduzela. Ali Vaš skuter je u potpunosti otplaćen pa sam samo pretpostavio da ćete voziti njega."
Mušterija: "@#%/$@&?#!"
Operator: "Preporučio bih Vam da pazite što govorite, gospodine! Već imate dvije prekršajne prijave zbog remećenja javnog reda i mira 2002 i vikanja na policajca 2008."
Mušterija: (Bez riječi)
Operator: "Želite li još nešto, gospodine?"
Mušterija: "Ne ništa više. Ali, nemojte zaboraviti dvije gratis Coca Cole, piše u Vašem oglasu da ih dajete!"
Operator: "Oprostite, gospodine, ali naš oglas je ima klauzulu da ne smijemo nuditi besplatnu Colu dijabetičarima!"
 

 
15.02.2009., nedjelja

Inercija u Hrvata


InercijaUvodni dio

Prema Wikipediji, "inercija ili tromost je jedna od osnovnih osobina svih čestica u svemiru koje imaju masu, tj. masa je mjera inercije tijela. Ta se osobina manifestira kao opiranje tijela promjeni stanja kretanja, što je izrečeno prvim Newtonovim zakonom.
U osnovi, to znači da bi se tijelu promijenio intenzitet brzine i/ili smjer brzine, na to tijelo mora djelovati sila."

O čemu pričam?

Jutros sam skoknula do kioska kupiti cigarete. Čekajući svoj red, prisluškujem starijeg gospodina ispred sebe, umirovljenika u svojim sedamdesetim. Došla sam prekasno, no ono što sam uspjela čuti prije no što je izašao bilo je jedno ogorčeno "Jebem ti državu!". Kupujem svoju redovnu dvo/trodnevnu dozu nikotinskog otrova i putem do kući razmišljam. Kamo god se okrenem, narod je razočaran, ogorčen, ljut, bijesan i ne znam kakav sve ne, no nitko ništa ne poduzima, čak i kada postoji inicijativa, kao što je bio slučaj s prosvjedom "Stegnite VI remen bando lopovska" organiziranim u većim hrvatskim gradovima 5. prosinca prošle godine. Odazvao se razočaravajuće vrlo mali broj ljudi a prosvjed su u medijima etiketirali kao totalni fijasko, iako je na Facebook-u svoju podršku izrazilo preko 60.000 ljudi. U čemu je problem? Imaju li građani Hrvatske zaista toliko veliku masu da su apsolutno inertni? I koja bi to sila trebala biti da ih pokrene? Nikako da shvatim u čemu je kvaka. Svi su nešto DEKLARATIVNO protiv nečega, ali nitko nije u stanju prošetati do Trga i to pokazati i u PRAKSI. Boje li se represije vlasti? (Generacija 71./72. ju je osjetila i vidi ih danas - svi na vladajućim pozicijama.) Ili im je jednostavnije i udobnije sjediti doma u toplome (ako imaju plina i para da ga plate) i čekati da netko drugi to odradi umjesto njih?
Ni to nije sve - kako bi rekli u omraženim nam reklamama - još jedna stvar mi je neobjašnjiva: kako je moguće da se na rukometnoj utakmici u Areni Zagreb okupi 15.000 ljudi a na prosvjedu 5.12. svega nekoliko tisuća? Zadar - ista situacija osim proporcionalno manjih brojki radi manjeg broja stanovništva. Slavnoske gradove da i ne spominjem.
U Grčkoj su nedavno teškom mukom smireni neredi nakon nesretne pogibije JEDNOG mladića. Kod nas je pak postalo normalno da svaka dva-tri tjedna jedna mlada osoba bude pretučena i nikom ništa...
Francuska i Italija već iz navike izlazi na ulice čim netko od vladajućih kihne.
Što radi Hrvatska?
Uzme daljinski za TV i promijeni program. Jer to se njih ne tiče. Zapravo tiče ih se, ali u tolikoj mjeri da, prije nego što promijene program, nešto sočno opsuju sebi u bradu (na račun države, naravno) i zgrabe pivsku bocu ili vrećicu čipsa. Kao da gledaju nogometnu utakmicu a ne ljude koji kroje NJIHOVU sudbinu i sudbinu njihove djece.
Naravno, uslijed takvih nezdravih navika, dodatno im se poveća tjelesna masa i postaju još inertniji. Više ih ni sila buldožera ne može pomaknuti.

A što je to što uzrokuje loše prehrambene navike u Hrvatskoj?

Zdravstvena reforma u svim svojim detaljima, mito i korupcija, svjetska globalna kriza (kod nas se to zove "recesija"), mafijaški obračuni, nedostatak plina, oduzimanje zemlje radi izgradnje golf igrališta, (ne)ulazak u EU, pad životnog standarda, kopanje po smeću za 2-3 boce povratne ambalaže, neriješeni statusi poginulih, preživjelih, oboljelih i lažnih branitelja i njihovih obitelji, svakodnevna lažna obećanja vlade, ostatka vlasti i opozicije, prodaja brodogradilišta za 1 kunu, mirovina koja jedva pokriva režijske troškove (a što ćemo jesti?), poslodavci koji ne plaćaju prekovremene sate, otkazi i povećanje broja nezaposlenih, zatvaranje trgovačkih centara nedjeljom (većinom pod utjecajem crkve tj. Kaptola), divljanje cijena goriva, nemogućnost dobivanja termina za specijalistički pregled, participacija za zdravstvene usluge, uskraćena ili ograničena mogućnost odlaska na ljetovanje ili skijanje, treći program javne televizije, naknada za posjedovanje TV prijamnika (OPREZ! - to zapravo uopće nije TV pretplata ili pretplata na HRT, kao što je uvriježeno mišljenje, već upravo NAKNADA ZA POSJEDOVANJE TV ili RADIO PRIJAMNIKA - jel' to još negdje postoji osim kod nas?!? ili je to samo porez na luksuz, jer imat TV danas nije mala stvar) i još milijun drugih sitnica koje nas sprečavaju da živimo jedan normalan i dostojanstven život.
I, kako mi to rješavamo? Prežderavanjem. Ili opijanjem. Ili drogiranjem. Ili tabletama. Efikasno. I dobro nam ide. Jedini je za*eb što sve od toga moraš platit (uključujući tablete).

Blagostanje iliti O Starom

Jučer je kod mene bila susjeda, starija gospođa od svojih 85 godina. U razgovoru smo se dotakle i gore spomenutih tema, no njoj ne mogu zamjeriti što nije bila na Trgu 5.12.2008. jer je teško pokretna. Priča ona tako o "boljim vremenima" dok je Tito bio živ, kada se omladina organizirano slala na radne akcije, gdje su radili, zabavljali se, zaljubljivali i pri tome bili korisni i državi (za one koji se sjećaju kratice ORA - Omladinske radne akcije) i - pazi sad iznenađenja - nisu se toliko drogirali niti međusobno obračunavali! Njihova energija i frustracije bile su usmjerene na nešto konstruktivno - gradnju pruga, uređenje okoliša itd. Ne, nije to navala Jugonostalgije, to je najobičnija činjenica i primjer pozitivnog djelovanja. Naravno, ona (susjeda) tada je imala tzv. "K(a) kartu" s kojom je besplatno proputovala cijelu bivšu državu uzduž i poprijeko i nije morala svaki dan brojati koliko novca smije potrošiti kako bi do kraja mjeseca mogla jesti i nabaviti lijekove bez kojih ne može živjeti. Kaže: "To su bila vremena". Ja ih mogu samo zamišljati i vjerovati joj na riječ jer sam prekasno rođena da bih živjela u "tim vremenima". Sve čega se mogu sjetiti iz djetinjstva a da je vezano uz tu temu su redovi za kavu, ulje, šećer i detergent, ali to je bilo već nakon što je Drug Stari preminuo. Kako je bilo prije, ne znam i ne mogu procijeniti jer jednostavno nisam probala. Navodno, kažu stariji, da je bilo bolje nego danas. I stanove su dobivali. Ja o vlastitom stanu mogu samo sanjati. Čak niti to jer mi ostali problemi uzrokuju nesanicu.

I na kraju, nakon svega, moram priznati da sam potpuno zbunjena. Razmišljam da li da nastavim i dalje razbijati glavu ne bih li dokučila razlog inercije (osim mase) ili da jednostavno promijenim program na TV. A mogla bi i mrknut koju tableticu koja će riješiti moje dvojbe... (100%, u to se možete uvjeriti i na mom drugom blogu)
 

 
14.02.2009., subota

Valentinovo


 

 
07.02.2009., subota

Jedan aktualni :)


Istovremeno su u bolesničku sobu primljena dva pacijenta za operaciju testisa. Nakon nekog vremena u sobu je došla dežurna sestra (naravno, prsata plavuša u minici) te im rekla:
- Zbog specifičnosti operativnog zahvata, potrebno je neposredno pred operacijom isprazniti sjemenovode.

Tako je pristupila prvom pacijentu, uzela njegovo oruđe u ruku i počela brzo i jako masirati. Pacijentu je isprva bilo neugodno, ali su sjemenovodi bili brzo ispražnjeni i dobro se osjećao.

Tada je pristupila drugom pacijentu. Sestra je prvo svukla njega, pa i sebe legla uz njega i počela milovati. Potom se počela polagano spuštati prema donjem dijelu trbuha i ljubiti ga... itd.

Prvi pacijent, vidljivo razočaran pita sestru:
- Što je to sada, njega ste svukli i nježno i polagano ga popušili, a meni samo na brzinu na ruku...?

Sestra se osmjehne s mnogo razumijevanja:
- Vidite gospodine, to vam je razlika između obaveznog i dodatnog zdravstvenog osiguranja...
 

 
01.02.2009., nedjelja

Frustracije Ivana Balića


mad puknucu burninmad Kako li sam samo bijesna... Kao i svaka druga nepravda, nanesena meni osobno ili pak nekom drugome, i ova današnja me strašno razljutila.
Gledala sam, naime, završnu utakmicu svjetskog rukometnog prvenstva 2009. između reprezentacija Hrvatske i Francuske u Areni Zagreb. Mislim da sam dovoljno rekla.
Ne, nisam bijesna radi loše igre hrvatskih reprezentativaca (iako sam ih posljednjih dana viđala i u boljim izdanjima) već nekorektnih (čitaj: nepravednih) odluka danskih sudaca. Ako itko ima boksačku vreću, smatrajte ovo oglasom u rubrici "Traži se". Može i najam, tek toliko da ispucam ovaj bijes i gorčinu.
Pedersen... asocira li ikoga osim mene ovo prezime na jednu lijepu domaću riječ kojom smo često znali počastiti Ćiru? E, ovaj prethodno spomenuti gospodin svakako zaslužuje tu titulu. Osobno nemam ništa protiv homoseksualaca, no riječ "peder" se u našem vokabularu toliko učestalo upotrebljava u negativnom kontekstu da naprosto ne mogu odoljeti a da je kao epitet ne dodijelim "časnom" (rezervnom) sucu i njegovom kolegi Olsenu. Iz koje pi*de materine su oni izašli!? lud
Nije uzalud osvojena medalja nazvana "srebrom zlatnog sjaja". Ne mogu tvrditi da je hrvatska rukometna reprezentacija bolja, no smatram da bi tek uz pravedno i korektno suđenje reprezentacija Francuske mogla pokazati svoju istinsku nadmoć. Ovako, sve što nam je ostalo jest osjećaj gorčine. Francuzi nisu igrali s reprezentacijom od 6+1 već 6+1+2 suca. Jednostavno. That's it. I još uvijek sam jednako bijesna. K'o Nives Drpić alias Celzijus (ili Celsius?) u svojoj pjesmi. namcor I ne želim se skrivati iza lažnog "sportskog duha" i fraza poput "nismo mi izgubili zlato nego osvojili srebro". Bit ću obična i iskrena JA, primitivna i isfrustrirana, i reći da smo izgubili i da smo prevareni i pokradeni, možda ne za medalju, ali svakako za priliku. A mislim da smo barem priliku zaslužili.
Btw. postoji li mogućnost ulaganja žalbe na suđenje?

Bilo kako bilo, evo koji trenuci su me se osobito dojmili:
lud 1.
Šprem se valja po podu nakon zadobivenog udarca u međunožje, no "vrsni" danski sudački tandem to jednostavno ignorira i dozvoljava nastavak utakmice. I nikom ništa. Istina-i-Bog, nakon nekoliko njegovih uzastopnih udaraca u vratnicu, bilo je i vrijeme da ga se makne iz igre pa makar ga morali zviznuti u jaja.
 Goran Šprem
thumbup 2.
Balić se unosi u lice Karabatiću. Nakon nekoliko Karabatićevih udaraca dlanom odozdo u bradu upućenih našim igračima, s Balićem je relativno dobro i prošao - da sam mu se ja unijela u facu, vjerojatno ne bi ostalo samo na tome. S punim pravom je Balić popi*dio.
 Ivano Balic i Nikola Karabatic
thumbup 3.
Vori želi suca pogoditi loptom u glavu - ovdje naprosto moram citirati Dominikovića, s kojim se 100% slažem (koliko god to bilo nesportsko ponašanje): "Žao mi je što Vori nije pogodio onog suca, nego je samo fintirao, jer je to kreten i zaslužio"
smijeh
 Igor Vori
zujo 4.
Mirko Alilović u jednom trenutku provale bijesa grabi okvir gola i trese ga iz sve snage - izgledalo je kao da će ga razvaliti. (E, baš tako se i ja trenutno osjećam.)
 Mirko Alilovic
thumbup 5.
Francuski reprezentativci zalijevaju hrvatske šampanjcem - ovo je ispalo sasvim simpatično, tim više što smo bili jedina ekipa bez boce šampanjca - Poljaci su slavili broncu, Francuzi zlato, a Hrvati su bili toliko razočarani i tužni im nije ni bilo do šampanjca.
sretan
 
thumbup 6.
Posljednje ali najbolje od svega: završni veliki "vatromet" konfeta i balona u Areni Zagreb započinje (koje li simbolike) upravo u trenutku dok se dvoranom ori "Morska vila". Da li se radi samo o spletu okolnosti ili dobrom tajmingu... vjerojatno tako skoro nećemo otkriti, ali to više nije niti važno.
 Croatia 2009

Budući da i sam naziv ovoga bloga kazuje čemu služi, evo što je jedan domaći portal danas, po završetku utakmice, objavio:
Oni od kojih se to najviše očekivalo nisu ustali veliki u porazu. Ivano Balić prilikom svečanog proglašenja pobjednika odbio je oko vrata staviti srebrnu medalju, a da dojam primitivizma bude potpun, zamolio je i da ga preskoči pehar koji su redom dizali svi igrači naše reprezentacije. Baliću je u trenutnom iskazu nepoštovanja sekundirao i kapetan hrvatske reprezentacije Petar Metličić, koji je manje vrijednu srebrnu medalju stavio oko vrata samo na sekundu, te je odmah skinuo i zadržao u ruci. Balićeva je kolajna, pak, završila u džepu. Kasnije ju je stavio oko vrata sinu Dini.
Mogli smo i morali završiti dostojanstveno, organizacijski, na žalost, ne i rezultatski jedan od najvećih pothvata hrvatskog sporta. Taj moment u kojem Francuzi dižu pobjednički pehar usred Zagreba, pred slomljenom hrvatskom ekipom, mnogi su primili teško. 15 tisuća ljudi zviždalo je Francuzima, ali bilo je dosta onih koji su istovremeno zapljeskali; ipak nas je pobijedila bolja momčad.
Niža stepenica postolja u tom svečanom trenutku, ma koliko god on bio težak, poslužio je Ivanu Baliću, toliko cijenjenom, uzdignutom, maženom i paženom, kao poligon za emitiranje frustracija. Bila je to kulminacija nervoze i nemoći na krivom mjestu, u krivo vrijeme. Istina, srebrnu medalju nije prihvatio ni u Norveškoj. Poruku smo shvatili, Balić ne voli srebro. Ali ako ga slave i cijene tisuće navijača, mogao bi i Balić stisnuti zube. Je li riječ samo o neprihvaćanju poraza, žalu za propuštenim prilikama, ili pak o neprilikama u odnosu s izbornikom, nadamo se da ćemo to jednog dana saznati. Ako je bio protest protiv makljaže koja se dozvoljava obrambenim divovima, opet se dogodilo u krivo vrijeme. Večeras nismo imali priliku saznati što je to Balića najviše dirmulo.
Bilo je previše smjelo od nas što smo ga čekali u mix zoni. Dakako, odabrao je alternativni izlaz, a za njim su se poveli i ostali reprezentativci; nitko osim Vorija, Metličića, Šprema, Gojuna i Horvata nije smogao snage stati pred kamere.
Izvor: www.index.hr, Foto: Pixell

Eto, svi smo mi samo obični smrtnici, svatko s nekim svojim frustracijama i problemima. Procjenu o tome da li je Balić svoje frustracije izražavao upravo na pravom mjestu i u pravo vrijeme, prepuštam njemu osobno.