sam protiv svih
nedjelja, 22.01.2006.
Mojoj jedinoj maleckoj...
|
Volio bih da si tu, Ove noći kako trebaš mi. Kao more mornaru, Nemam s kim nadu djeliti, Djeliti, i sačuvati. Volio bih da si tu, Noćni program je na radiju Puštaju neku dragu muziku, Moje misli tebi putuju, Putuju, da te pronađu. Noćas zvijezde padat će, Jedna od njih naša je, Jedna nosi utjehu, K'o u snu, Volio bih da si tu. Volio bih da si tu, Ove noći da pričaš mi, Slavili bi do zore, Svu bi nježnost svijeta popili, Popili pa se ljubili. Da volio bi da je tu ne samo ove noći, nego svaki tren života...Baš tako se osjećam, baš je predivna ta moja malecka...Mislim, ne da mislim nego znam da mi je ona nešto najbolje što mi se dogodilo u životu...Svaka njena poruka me razveseli ko malo dijete... Svaki razgovor sa njom me toliko oraspoloži, da bih se mogao popeti na nebo i skinut joj sve zvijezde sa neba...baš sve...  Dok sunce sja, dok živim ja, Voljet ću tebe malecka Dok sunce sja, dok dišem ja, Srce si moje malecka Voljet ću tebe moja malecka Tako idu ovi zimski dani, premda je u nas sunčano danima, a i meni je sunčano u duši i toplo oko srca jer me grije moja malecka, svaka pomisao na nju daje mi neku neobjašnjivu, toplinu, radost... Eto toliko za sada, Malecka draga najviše te VOLIM i šaljem poljubac za moju jednu i jedinu malecku...  Pozdrav i svim mojim blogerima, divni ste zaista sam sretan...  |
- 10:32 - Komentari (39) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Koga rado čitam
Za sad ne toliko... Malo ih je al ih ima  sarajka mirta marijanja plavi safir sretno dijete sretna žena yellowblue škorpion tanja šefica Sunflower koka tini budućasarajka Night-Angel  Ja i moji dragi frendovi... Za sve one koji misle da je tamo dobro... Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba Neće vas grijat ko što ovo grije; Grki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije. Od svoje majke ko će naći bolju?! A majka vaša zemlja vam je ova; Bacite pogled po kršu i polju, Svuda su groblja vaših pradjedova. Za ovu zemlju oni behu divi, Uzori svijetli, što je branit znaše, U ovoj zemlji ostanite i vi, I za nju dajte vrelo krvi vaše. Ko pusta grana, kad jesenja krila Trgnu joj lisje i pokose ledom, Bez vas bi majka domovina bila; A majka plače za svojijem čedom. Ne dajte suzi da joj s oka leti, Vrat'te se njojzi u naručja sveta; Živite zato da možete mrijeti Na njemom polju gdje vas slava sreta! Ovde vas svako poznaje i voli, A tamo niko poznati vas neće; Bolji su svoji krševi i goli No cvijetna polja kud se tuđin kreće. Ovdje vam svako bratski ruku steže - U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta; Za ove krše sve vas, sve vas veže: Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta. Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba Neće vas grijat ko što ovo grije, - Grki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije... |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
