Kako se piše ljubav
Da li kao jedna riječ
Ili su to uvijek barem dvije najmanje
Ljudi se oduvijek sastaju
Vole i još uvijek rastaju

Oprostit ću joj sve
Nisam ja Supermen
Pa da mogu to na leđima da
ponesem
Ugostit ću joj sne
Bolje im je kod mene
Neka spavaju
Sve dok se ne promijene

Like to the dearest friend

Ljubav se ne piše tako
Oko za oko, zub za zub
O, ne, ja ne mogu više
Ja sam stigao na rub
Svaka mi riječ stražu dobija
Svaki mi most
Na Drini ćuprija

Šta je to sveto noćas i vječno,
živote sivi
Sveto je ono pred čime drhtiš a
čemu se diviš

Oprostit ću joj sve
Nisam ja Supermen
Pa da mogu to na leđima da
ponesem
Ugostit ću joj sne
Bolje im je kod mene
Neka spavaju sve dok se ne
promijene
--------------------------
Noćas opet nećeš doći
Noćas cu biti sam
Drugi će te strasno ljubit
I on će ti biti drag
Ja ću stavit prazne ruke
U šareni džep zivota
Bit cu tužan kao nebo
I ništa mi neće ostat...

Čekaće me samo ona
U haljini boje snijega
Prekrasna lutka u izlogu
Gradske robne kuće
Plave oči kao tvoje
Oči tople kao san
Dok me gleda, ja je molim
Nemoj nemoj da je kraj...

Iza nove gimnazije
sad je drugi miluje
Iza nove gimnazije
njene ruke su isplele
Vjenac oko drugog vrata
vjenac novoj ljubavi
Stara ljubav se zaboravlja
odnose je vjetrovi...
--------------------

Ti me poznaješ najbolje
ovo ne ide na bolje
i već dugo tvoj dodir slutim na kraj
da li imaš taj osjećaj
noćas sve uspremiću
i tvoj pogled izdržaću
i dok ugasim svjetlo kao dlanom o dlan
bit će sve jasno kao dan

Dodir leđa o leđa ruka led ledana
da li znaš kako vrijeđa prazna postelja
i kad misliš da spavam ti se iskradeš van
bože samom sam sebi suvišan
al zaboli me najače kad znam
da u drugoj sobi plačeš

Dugo ništa ne govoriš
Samo dlanove prekloniš
I ta suza u oku nije zbog nas
Kažeš tek da ti čujem glas

Onda krenem za tobom ja
al stanem na prag
jer u drugoj se sobi završava tvoj trag
čujem jecaj i znam da je kraj
ti me poznaješ najbolje

Dodir leđa o leđa ruka led ledana
da li znaš kako vrijeđa prazna postelja
i kad misliš da spavam ti se iskradeš van
bože samom sam sebi suvišan
al zaboli me najače kad znam
da u drugoj sobi plačeš

Ti me poznaješ najbolje...
---------------------------

Sve nježne riječi svijeta sačuvao sam za te
U pjesmama mojim
Sve nježne riječi svijeta da tebe meni vrate
Moja čežnjo davna.
Sve nježne riječi svijeta za duge puste sate
Samoće se bojim
Sve nježne riječi svijeta sačuvao sam za te
moja zvijezdo sjajna.

Magdalena, Magdalena
Moje nebo, moje sunce, moja duga
Magdalena, Magdalena
Moja sreća, moja radost, moja tuga.
Magdalena, Magdalena
Moja ruža, moja nada, moja sudba
Magdalena, Magdalena
Moja patnja, moja tajna, moja ljubav
Još te molim, Magdalena
Da se vratiš, Magdalena.

sam protiv svih

nedjelja, 06.11.2005.

koliko se može biti doslijedan...

Eh teška tema, ali pošto nemam šta u ovo nedeljno poslijepodne...
Pa da pitam može li vas pokolebati bilo što u vašoj nakani...
E recimo date sebi riječ da nećete piti alkohol, pušiti, psovati...itd...
Koliko čvrsto može da se drži toga...šta može čovjeka pololebati...
Bolest, nevolja ili nešto treće...potpuno shvaćam ljude koji se pokolebaju...
Ipak smo svi od krvi i mesa, neko jači neko slabiji...Ali recimo smeta mi kada me
neko uporno nudi na nešto što neću...e to je već pakost...
Takve ljude treba izbjegavati, jer ne čine dobro...

Takođe vječita tema da li ponovo sa nekim krenuti u ljubav?
Moje stajalište je da ne...ne ni po koju cijenu...jer da se moglo zajedno
ne bi se prekidalo...da me pogrešno ne shvatite, ovo ne mislim kada se malo posvađate...
pa za nekoliko dana opet u zagrljaj...ovo pišem o davnim prekidima, a sada to ponoviti...
Mislim da nema smisla paliti stare vatre...jer ko garantira da vas opet neće povrijediti...
Uskraćujem ti pravo da me i dalje zabavljaš
Odbacio sam tvoje okove
Pune neuspješnog
Hladnog prezira
Koga si zapravo voljela
Čovjeka
Sa nemogućom dikcijom
Ili ljubav gomile izabranih prosjaka
Što na prvi udarac
Bježe preko granice
Uskraćujem ti pravo da me i dalje zabavljaš
Moje lice želi zaborav
Moje lice želi odmor od silnih putovanja
Moje lice želi svijest
Istinu
Pa ma kakva ona bila
I zato bježi od mene
Ponesi svoje kofere pune gorkih spoznaja
Idi za svojom sudbinom
I ne vraćaj se više


Dugo meto muči, ali sam to davno i odlučio...
Žamor na ulici
Moj grad budi se
Provela sam besanu noć
Osmijeh vraća se
jutro ima čudesnu moć

Zvoni telefon
Ja ne odgovaram
Neću da mi pokvari dan
Poziv u jutro, rano , prerano
Nikad nisu ugodni znak

Usvjetlu zoru on je taj
I bit će sretan osjećaj
Odnijet će sve, sve noćne more
Te snove i sve
Danas je dan
Kad ispočetka započet ću sve
Soba u neredu
Pune pepeljare
Kava pročiveni po tle
Posljednji dan ovaj moj život
Nije sa mnom bio baš fer
U svijetu ...........
Još jednom ispočetka
Dal imam snage za to
Još jednom proći što sam prošla
Da li sam spremna za to.





Eto da ne bih puno apstinirao od bloga a imam danas vremena na pretek...

Sada ću jednu pjesmicu mojoj dragoj maleckoj...


Od trenutka kada vidjeh
Tvoje plave oči
U životu vome tuznom
Pamtim samo noci



Anita Anita
Nesto da te pitam
Dokle cu bez tebe
Nocima da skitam

Svake noci vino pijem
Da utjesim sebe
Nema tako dobrog vina
Da zamjeni tebe

Anita Anita
Nesto da te pitam
Dokle cu bez tebe
Nocima da skitam

U svanuce podem tamo
Gdje me srce salje
Zastanem pred tvojom kucom
Pa produzim dalje

Anita Anita
Nesto da te pitam
Dokle cu bez tebe
Nocima da skitam

Pusa mojoj maleckoj...


- 17:45 - Komentari (27) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Free Web Counter
Free Web Counter

na tronu može biti samo jedan...


mail...buntovnikmo@net.hr

Koga rado čitam
Za sad ne toliko...
Malo ih je al ih ima




sarajka
mirta
marijanja
plavi safir
sretno dijete
sretna žena
yellowblue
škorpion
tanja
šefica
Sunflower
koka
tini
budućasarajka
Night-Angel


Ja i moji dragi frendovi...

Za sve one koji misle da je tamo dobro...

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni behu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.

Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njemom polju gdje vas slava sreta!

Ovde vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji krševi i goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

Ovdje vam svako bratski ruku steže -
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije, -
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...