sam protiv svih
petak, 02.09.2005.
Danas pjeva Đole...
|
Nisam se dugo javljao, što sve čekam ne bi li se Maja javila... Ali evo još ni traga ni glasa... Evo večeras dolazi Balašević u moje malo misto,pa možda me Maja negdje iza leđa i gurne...Pa ajde Majo budi Ercegovka... Vrati se s kišom kada vjetrovi prijete kada ptice odlete onda vrati se Vrati se s kišom kada svo lišće padne kada noći su hladne onda vrati se A sad eo još koji satak do Balaševića...  Kralj pjesme i riječi, veliki čovjek je tu kod nas...Nakon dvadesetak godina čekanja... Mostar će dočekati Đoleta, nakon Čole još jedan mega koncert... Očekuje se 25 000 gledatelja...naravno i ja među njima... Baš se radujem koncertu...Sigurno ću vam probati dočarati atmosferu... Evo kako je to najavio moj prijatelj i rodijak na našoj web stranici... Dolazim sto dukata donosim... Ne volim januar ni bele zimske vragove. U svakom snegu vidim iste tragove, tragove malih stopa, broj trideset i ko zna, kako polako odlaze. Više ne prolazim ulicom Dositejevom i nemam pojma kad neko pita gde je to. Tih dvesta šest koraka dužinom tog sokaka nikad ja nisam brojao. Nisam te nikad čuvao, nisam te nikada mazio, pazio. Tvoju sam ljubav gazio, svemu smišljao broj. Nisam te nikad štedeo i nisam umeo stati ni ostati. Šta će od mene postati, mali anđele moj? Ne gledam filmove iz ranih sedamdesetih, dosta je suza i rastanaka nesretnih. Ko takve stvari snima? Baš čudnog sveta ima, tako se lako rasplaču. Nisam te nikad čuvao, nisam te nikada mazio, pazio. Tvoju sam ljubav gazio, svemu smišljao broj. Nisam te nikad štedeo i nisam umeo stati ni ostati. Šta će od mene postati, mali anđele moj? Bila je noć, jedna mrkla, kao ova večeras, u ulici Dositejevoj, u Novom Sadu, na Dunavu... Ja sam dolazio sa jednog mesta gde su svi bili rumeni kao kuvano vino koje su pili i gde su svi mirisali na karanfilić i pevali "Roždestvo tvoje" i još neke druge pesme kojih se ne sećam baš. Bila je noć i dugo sam stajao pod njenim prozorom ispred kuće broj 7A. Tišina je bila, samo koraci nekih noćnih ptica i lepet krila nekih pravih noćnih ptica. Ipak ni na trenutak nisam uspeo pod njenim prozorom te noći da je čujem kako diše, kako diše u snu... Nemam običaj baš ulijećati ovako nazad u post, ali eto koncert je bio fenomenalan... Nemam riječi da opišem sve to, ali jednostavno ovu priču pod donjim linkom morate pročitati Svaki je dan dolce vita... |
- 17:16 - Komentari (31) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Koga rado čitam
Za sad ne toliko... Malo ih je al ih ima  sarajka mirta marijanja plavi safir sretno dijete sretna žena yellowblue škorpion tanja šefica Sunflower koka tini budućasarajka Night-Angel  Ja i moji dragi frendovi... Za sve one koji misle da je tamo dobro... Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba Neće vas grijat ko što ovo grije; Grki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije. Od svoje majke ko će naći bolju?! A majka vaša zemlja vam je ova; Bacite pogled po kršu i polju, Svuda su groblja vaših pradjedova. Za ovu zemlju oni behu divi, Uzori svijetli, što je branit znaše, U ovoj zemlji ostanite i vi, I za nju dajte vrelo krvi vaše. Ko pusta grana, kad jesenja krila Trgnu joj lisje i pokose ledom, Bez vas bi majka domovina bila; A majka plače za svojijem čedom. Ne dajte suzi da joj s oka leti, Vrat'te se njojzi u naručja sveta; Živite zato da možete mrijeti Na njemom polju gdje vas slava sreta! Ovde vas svako poznaje i voli, A tamo niko poznati vas neće; Bolji su svoji krševi i goli No cvijetna polja kud se tuđin kreće. Ovdje vam svako bratski ruku steže - U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta; Za ove krše sve vas, sve vas veže: Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta. Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba Neće vas grijat ko što ovo grije, - Grki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
