22.04.2008., utorak
Školske tragedije
Prije sam rekao da je samoubojstvo najekstremnija poslijedica bullyinga, ali moram se ispraviti, jer postoji nešto još gore: tragični događaji koji su se dogodili zbog zlostavljanja u školama tijekom novije povijesti - školski pokolji.
Kada netko godinama kupi ljutnju, stres i tugu u sebi, postaje kivan ne samo prema onima koji ga maltretiraju, nego prema svima, pa tako često stradavaju nevini ljudi. Samo u drugoj polovici 20. stoljeća bilo je 100-tinjak slučajeva pucnjave u školama, a u većini slučajeva, koji obično završavaju tragično, pucao je učenik te škole (ili nekoliko njih). Na sreću po nas, ovakvi slučajevi većinom se događaju u Sjevernoj Americi (SAD-u i malo manje Kanadi), ali polako dolaze i do ovih prostora (Njemačka, Finska, Engleska, Danska,...), a sudeći po stanju u našim školama, ne bi me previše začudilo da se nešto slično dogodi u Hrvatskoj. No, dobro. O čemu se zapravo radi? Ako zanemarimo slučajeve poremećenih profesora ili drugih, odraslih ljudi, ostaje nekih 70-ak slučajeva gdje se radilo o djeci između 12-18 godina. Kompjuterske igre koje prelaze u stvarnost, loše stanje u obitelji, dostupnost oružja, pritisak, poremećaji - ali i mnogo slučajeva popraćenih zlostavljanjem od strane vršnjaka u školi, gdje je žrtvi jednostavno - prekipilo.
Iako se ne mogu uvijek sigurno znati razlozi ovakve tragedije, ipak uvijek postoje neke indikacije, a i neki slučajevi su više nego jasno. Pa, evo što se događa kada žrtva postane nasilnik.
Kao uvod, spomenuo bih jedan od najpoznatijih slučajeva, masakr u Columbine srednjoj školi, 1999. godine. Dva učenika, Eric Harris i Dylan Klebold ubili su 12 učenika i jednog profesora, a ranili još 23, a nakon toga počinili su samoubojstvo. Nakon ovog slučaja, javnost se uzbrurkala i provedene su stroge mjere - tim psihologa razgovarao je sa svim učenicima, istraživali su se uzroci, svi su se pitali je li se ova tragedija mogla spriječiti. Nagađalo se da su napadači bili izloženi zlostavljanju u školama, ali detaljnija istraživanja su to, bar donekle, opovrgnula. Pa, zašto onda ovo spominjem? Iako možda ovdje nije bila riječ o bullyingu, ovaj slučaj ostavio je trajne poslijedice, svi su reagirali.
Mnoge škole uvele su novi anti-bullying program, te također politiku nulte tolerancije na oružje i prijeteće ponašanje (u čemu su, po nekima, ipak pretjerale neke škole). Također, uvedene su nove mjere za kontrolu oružja.
Sam pojam 'Columbine' postao je sinonim za slučajeve pucnjave u školama, a došlo je i do kopiranja do određene mjere ovog slučaja, kao uzora, nažalost.
Iako prijašnji slučaj vjerojatno nije direktno povezan sa zlostavljanjem, ovi što slijede, prema svim indikacijama jesu. Mislim da su glavni poticaj ovdje (zlostavljanje je uzrok) prikazi nasilja u raznoraznim igricama i/ili filmovima, jer u takvom vremenu živimo.. Pa, evo što donosi naš vrli svijet (ovo su samo slučajevi koji su možda povezani sa bullyingom, ako vas zanimaju i ostali pogledajte OVDJE )
1987, Nathan Ferris, SAD, 12-ogodišnjak, nakon stalnog zadirkivanja i ponižavanja oko njegove težine, uzeo je pištolj i ubio učenika koji ga je u razredu maltretirao, a nakon toga i sebe.
1989, Finska 14-ogodišnjak je upucao dvoje učenika (oboje su umrli). Kao razlog, rekao je da bio žrtva maltretiranja.
1994, Brian Head, SAD 15-ogodišnji Brian je upucao sam sebe usred nastavnog sata u školi. Dugo vremena bio je žrtva zlostavljača zbog svoje debljine i debelih naočala. Njegov otac Bill je kasnije uspio uspostaviti donošenje zakona koji je kriminalizirao maltretiranje u školi i po kojem su škole trebale upozoriti roditelje zlostavljane djece.
1996, Barry Loukaitis, SAD 14-ogodišnjak, naoružan do zuba s lovačkom puškom, 2 pištolja i oko 80 metaka, ušao je u svoju učionicu i odmah ubio učiteljicu. Nakon toga, pucao je na učenike, ubivši dvoje, od kojih ga je jedan prije maltretirao. Nakon toga, zatočio je ostale učenike. Tragedija je prekinuta kad je učitelj ušao u školu i razoružao ga, no tada je još jedna učenica bila lakše ranjena u ruku. U školi, široko je bilo rasprostranjeno saznanje da je Barry bio često zlostavljan u školi, što ga je zapravo natjeralo na ovakav čin. Oni koji su ga znali svjedočili su da se (prije masakra) žalio da su ga drugi učenici često tukli, seksualno zlostavljali, zabijali mu glavu u wc, i da su ga čak držali na podu dok je jedan student urinirao po njemu.
Barry Loukaitis trenutno izdržava doživotnu kaznu bez mogućnosti pomilovanja.
1997, Evan Ramsley, SAD Ovaj 16-ogodišnjak je u školi bio često maltretiran. Prema svjedocima, zvali su ga raznim pogrdnim nadimcima. Osim toga, bio je zlostavljan i u domu za napuštenu djecu, gdje su neki njegovi susjedi čak plaćali učenicima da ga tuku. Patio je od teške depresije. U školi je ubio sa sačmaricom prvo 15-ogodišnjeg učenika u predvorju, zatim ranio još dvoje, a kasnije otišao u ravnateljev ured gdje ga je ubio. Nakon toga, želio se ubiti, ali ipak je odustao od tog nauma i predao se policiji. Osuđen je kao odrasla osoba, na 200 godina kazne, a uvjetnu može tražiti 2066., kad bude imao 85 godina.
1999, Todd Cameron Smith, Canada 14-ogodišnjak, pucao je u školi na 2 studenta, jednog je ubio a drugog ranio. Bio je često izložen zlostavljanju u školi. U prvom razredu srednje škole, između ostalog, kolege su ga polili benzinom za upaljač i prijetili da će ga zapaliti. I kasnije je često bio zlostavljan.
Primjera ima još mnogo, ovo su samo neki.. Samo se možemo nadati da ovakve stvari neće postati dio naše svakodnevnice, a čini mi se da polako postaju, nažalost.. Svatko bi se trebao malo zamisliti nad ovim slučajevima, jer Amerika i nije tako daleko kao što se čini.
|
- 10:06 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
07.04.2008., ponedjeljak
Cyberbullying - ukorak s napretkom!
Vjerovali ili ne, i maltretiranje ide ukorak s napretkom tehnike. Većina adolescenata provodi dosta vremena u raznim aktivnostima vezanima uz internet, kao što je npr komunikacija putem raznih oblika chata (ili nekog instant messanger programa). Možda postoje online prijatelji koje nikad ne upoznate, a s kojima razmjenjujete poruke, igrate igrice i slično. Život svakog tinejđera se odvija na raznim mjestima, kao što su škola, mjesta večernjih izlazaka ili - internet! Nažalost, izgleda da iz škole zlostavljanje slijedi tinejđere na internet!
Zlostavljanje preko interneta, tzv. cyberbullying se događa kada tinejđeri koriste internet, mobitel ili druge uređaje za slanje poruka ili slika s namjerom povrjeđivanja ili sramoćenja neke osobe. Ovaj problem još nije snažno izražen, ali ipak pogađa oko polovicu tinejđera razvijenih zemalja.
Sjećam se sličnog slučaja prije nekih godinu, dvije, na šibenskom forumu. Zbog raznoraznih teških nacionalnih i drugih uvreda na račun nekoliko djevojčica jedne šibenske škole, provedena je čak i policijska istraga te je forum zatvoren.
Kod cyberbullyinga 'prednost' je anonimnost zlostavljača (ili više njih), zbog čega se teže otkrivaju. Ovakvo ponašanje ipak je ponešto različito od uobičajno bullyinga, ne radi se možda toliko o društvenom utjecaju (ispasti 'važan' u društvu), koliko možda o nekakvom izvlačenju na tu anonimnost (čisti kukavičluk, ako mene pitate), prikrivanje identiteta, ali ipak je osnovni uzrok isti, a to su neki vlastiti nedostaci/kompleksi koji se žele projicirati na druge.
Ovakav zlostavljač (cyberbully) često se koristi slijedećim metodama:
- krivo predstavljanje
- širenje glasina i laži o žrtvi
- varanje ljudi u svrhu otkrivanja osobnih informacija
- slanje, proslijeđivanje zlobnih poruka
- objavljivanje slika žrtve bez znanja i dopuštenja
A kada su tinejđere pitali zašto se to događa, 81% ih je odgovorilo da zlostavljač misli da je to zabavno. Drugi tinejđeri vjeruju da zlostavljač:
- ne misli da je to velika stvar
- ne razmišlja o poslijedicama
- ohrabren je od strane prijatelja
- misli da i svi ostali to rade
- misle da ih ne mogu otkriti
Prema ovom istraživanju vidimo da zapravo ti razlozi i nisu toliko različiti od onih kod normalnog zlostavljanja, što upućuje na jednu povezanost, a i ozbiljnost problema. U prilog tomu govore i neke reakcije djece koja su to prošla.
Neki su reagirali pozitivno i pohvalno:
- blokiranje komunikacije sa zlostavljačem, odmah
- brisanje poruke bez da ih pročitaju
- povjeravanje prijatelju
- prijavljivanje problema nadležnom internet provideru ili administratoru internet-stranice.
No, mnogo mladih su priznali da su se osjećali ljutito, povrijeđeno, posramljeno ili prestrašeno. Ovakve emocije mogu biti uzrok slijedećih reakcija:
- osvećivanje zlostavljaču
- izbjegavanje prijatelja i aktivnosti
- vraćanje cyberbullyinga
Neki se osjećaju prestrašeno i ugroženo jer ne znaju s kim imaju posla, ali to se lako može saznati.
Ako imate vlastitih iskustava sa cyberbullyingom, ili znate nekoga tko je imao sličnih doživljaja, najbolje je učiniti slijedeće:
Sačuvati svu komunikaciju sa zlostavljačem i obavijestiti o tome roditelja, predstavnika zakona, učitelja ili drugu odraslu osobu kojoj vjerujete, jer najgore što se može učiniti je prešućivanje.
IZVOR
|
- 10:43 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
