Vjerovali ili ne, i maltretiranje ide ukorak s napretkom tehnike. Većina adolescenata provodi dosta vremena u raznim aktivnostima vezanima uz internet, kao što je npr komunikacija putem raznih oblika chata (ili nekog instant messanger programa). Možda postoje online prijatelji koje nikad ne upoznate, a s kojima razmjenjujete poruke, igrate igrice i slično. Život svakog tinejđera se odvija na raznim mjestima, kao što su škola, mjesta večernjih izlazaka ili - internet! Nažalost, izgleda da iz škole zlostavljanje slijedi tinejđere na internet!
Zlostavljanje preko interneta, tzv. cyberbullying se događa kada tinejđeri koriste internet, mobitel ili druge uređaje za slanje poruka ili slika s namjerom povrjeđivanja ili sramoćenja neke osobe. Ovaj problem još nije snažno izražen, ali ipak pogađa oko polovicu tinejđera razvijenih zemalja.
Sjećam se sličnog slučaja prije nekih godinu, dvije, na šibenskom forumu. Zbog raznoraznih teških nacionalnih i drugih uvreda na račun nekoliko djevojčica jedne šibenske škole, provedena je čak i policijska istraga te je forum zatvoren.
Kod cyberbullyinga 'prednost' je anonimnost zlostavljača (ili više njih), zbog čega se teže otkrivaju. Ovakvo ponašanje ipak je ponešto različito od uobičajno bullyinga, ne radi se možda toliko o društvenom utjecaju (ispasti 'važan' u društvu), koliko možda o nekakvom izvlačenju na tu anonimnost (čisti kukavičluk, ako mene pitate), prikrivanje identiteta, ali ipak je osnovni uzrok isti, a to su neki vlastiti nedostaci/kompleksi koji se žele projicirati na druge.
Ovakav zlostavljač (cyberbully) često se koristi slijedećim metodama:
- krivo predstavljanje
- širenje glasina i laži o žrtvi
- varanje ljudi u svrhu otkrivanja osobnih informacija
- slanje, proslijeđivanje zlobnih poruka
- objavljivanje slika žrtve bez znanja i dopuštenja
A kada su tinejđere pitali zašto se to događa, 81% ih je odgovorilo da zlostavljač misli da je to zabavno. Drugi tinejđeri vjeruju da zlostavljač:
- ne misli da je to velika stvar
- ne razmišlja o poslijedicama
- ohrabren je od strane prijatelja
- misli da i svi ostali to rade
- misle da ih ne mogu otkriti
Prema ovom istraživanju vidimo da zapravo ti razlozi i nisu toliko različiti od onih kod normalnog zlostavljanja, što upućuje na jednu povezanost, a i ozbiljnost problema. U prilog tomu govore i neke reakcije djece koja su to prošla.
Neki su reagirali pozitivno i pohvalno:
- blokiranje komunikacije sa zlostavljačem, odmah
- brisanje poruke bez da ih pročitaju
- povjeravanje prijatelju
- prijavljivanje problema nadležnom internet provideru ili administratoru internet-stranice.
No, mnogo mladih su priznali da su se osjećali ljutito, povrijeđeno, posramljeno ili prestrašeno. Ovakve emocije mogu biti uzrok slijedećih reakcija:
- osvećivanje zlostavljaču
- izbjegavanje prijatelja i aktivnosti
- vraćanje cyberbullyinga
Neki se osjećaju prestrašeno i ugroženo jer ne znaju s kim imaju posla, ali to se lako može saznati.
Ako imate vlastitih iskustava sa cyberbullyingom, ili znate nekoga tko je imao sličnih doživljaja, najbolje je učiniti slijedeće:
Sačuvati svu komunikaciju sa zlostavljačem i obavijestiti o tome roditelja, predstavnika zakona, učitelja ili drugu odraslu osobu kojoj vjerujete, jer najgore što se može učiniti je prešućivanje.
IZVOR
|
