Skakutala je veselo dok je pričala s njim,vedra i pričljiva,onakva kakva jest.
On se smijao,dodavao tu i tamo nešto na njene riječi,ali cijelo je njegovo tijelo,njegov stav odavalo zadovoljstvo što je u njenoj prisutnosti!Prava je prijateljica!
Njene su vesele oči vrludale gore dole dok mu je prepričavala razne zgode,a rukama je lamatala po zraku hvatajući istovremeno dah.Kada bi završila,sva zadihana,samo bi se nasmijala,a on bi joj uzvratio još toplijim osmjehom.
Svaki bi se dan poslije škole zaustavili na raskrižju puteva,uvijek na istom mjestu i razgovarali ponekad čak i satima prije nego se rastanu.
Pravi je prijatelj!
Jednostava,živahna i ljepuškasta djevojka Emania postala mu je srcu draga još u trećem razredu osnovne škole,a evo sada već su maturanti,a njihovom prijateljstvu već je skoro 10 godina.Poznaje Emaniu u dušu,poznaje svaki kutak njenih misli i voli svaki dio njene osobnosti.Emania je njegov svijet!
Nakon još jednog školskog dana,Emania i Erik su nastavili jučerašnju raspravu o najboljoj glazbi.Emania i dalje tvrdi kako je rock ipak najbolja glazba i da se uopće ne može usporediti s technom kojeg Erik sluša.Erik naravno brani svoje mišljenje i svoj ukus,ali način na koji se Emania uživila u priču o glazbi veoma mu je simpatičan.On ipak voli sve što ona kaže!I tako dok je rasprava tekla svojim tokom,Emania je usred žustrog govora naglo zašutila.
Erik ju je iznenađen pogledao.
«Emania....»
...tišina...
«Emania što je?»
«Idemo doma»
«Emania što ti je,zašto si odjedanput tako tmurna?Što sam krivog rekao?»
Erik nije primjetio njen pogled kako skrivećki prati kretanje onih dviju Savršenih.
Ma znate koje su te,sigurno znate! To su jedne od onih popularnih,zgodnih,odjevenih po najnovijoj modi,savršenog tijela,onih frajerica za kojima svi uzdišu.Šepire se ponosno, pogledavaju odvažno,govore uzvišeno.
»Tako su antipatične» pomislila je Emania,»ali tako su lijepe»
Spustila je svoj veseli pogled i priljepila ga uz zemlju.
Njen osjećaj vrijednosti i samopoštovanja utopio se u parfemu tih savršenih cura i njezin je svijet nestao.
Ni traga onoj brbljivoj,veseloj Emanii.
«Nikad neću biti takva!» pomislila je ona i ta je misao natjerala suze na njene prekrasne oči.
I zaista neće.Emania nije takva!Ona je odviše jednostavna da bi bila takva.
Emania je djevojka u sportskim hlaćama i udobnoj pamučnoj majci,crne kose do ramena, prirodno lijepih očiju i bistre glave.Njen svijet nisu torbice,cipele,odjeća i make-up.
Njen svijet nisu dečki,izlasci i napijanje vikendom.
Emania je najsretnija dok stoji na raskrižju i priča s Erikom,najsretnija je kada je ono što je.
A Erik joj to dopušta,on je voli i cijeni upravo takvom kakva jest.
«Emania!» viknuo je Erik!
Na ovaj uzvik ona se trgnula i pogledala ga širom otvorenih očiju.
«Poznajem te,znam kada nešto nije u redu»
«No da,tebi mogu reći!»
«Naravno da možeš,slušam!»
Još je nekoliko trenutaka oklijevala pa je napokon progovorila:
«Pogledaj ih Erik,pogledaj ih!Kako se ja mogu mjeriti s njima!Vesela sam i sretna,smijem se, zadovoljna sam sobom,uživam....A onda prođu one,te savršene kućke i samo me podsjete da sam nitko i ništa!Jesi vidio kako nas gledaju?One znaju da su bolje od nas!Svi znaju!»
«Emania,što to pričaš?Kako možeš tako misliti o sebi?»
«Ali zar ne vidiš?Zar to nije očito?Pogledaj koliko one imaju prijatelja,pogledaj kako su popularne,kako su zgodne,za njima uzdiše svatko,a tko mene uopće pogleda? Tko samnom uopće priča osim tebe?»
Erik se počeo smijati!
To je bila iznenađujuća reakcija koja je trgnula Emaniu iz njene tuge!
Pogledala ga je u nevjerici,a on se i dalje smijao!
Kako samo može biti tako besčutan?Ona mu povjerava svoju najdublju bol,a on joj se smije.
Erik se napokon uozbiljio i nježno prozborio:
«Ali Emania,nemoj si dopustiti da ti netko tako bezvrijedan i tako beznačajan sruši sliku o tebi.Emy,pogledaj me!»
Emania ga je pogledala sva u čudu.
«Jesam li ja uopće primjetio da su te cure prošle?»
«Pa ne znam,mislim da nisi ni pogledao..ne znam» nesigurno je rekla Emania.
«Naravno da nisam,kako bih mogao gledati njih kad ispred mene stoji ljepotica kao što si ti!»
Poklonio joj je nježan osmijeh. Emania se nasmijala.
«Daj Erik ne pretjeruj!Lijepo od tebe što me želiš utješiti,ali budimo realni.Ja im nisam nikakva konkurencija.One su savršene»
«Emy,prijateljice draga,njihove maske jesu savršene,njihova predstava je dobro uigrana...I to im je jedina hvala!Ali tebi draga moja,nema konkurencije jer tvoje je srce najčišće,a tvoja duša dobra!To je jedino što vrijedi!
To je jedina ljepota i ljudi će je kad tad spoznati!
A oni koji to ne spoznaju sada,za njihovim prijateljstvom ne trebaš ni žuditi.
Jer njihove su maske također savršene,ali samo maske,ništa više.
Emy draga,to je kazalište lutaka,a ti si lutkica iz stvarnog života,puno vrijednija od onih plastičnih,lomljivih s kojim se svi poigravaju!»
Emania je slušala Erika kako govori i svakim joj je trenom bilo sve draže što ga ima uz sebe kao prijatelja!
«Zar zaista tako misliš? Ne govoriš to samo kako biš me utješio?»
«Vjeruj mi Emania! Tebi nema ravne,nemoj hodati pognute glave,gledaj ravno ispred sebe i ne daj nikom da te ruši! Predragocjena si za ovaj svijet da se tek tako slomiš!»
Emania je podigla glavu,sad već puno vedrijeg lica i zagrlila Erika!
«Obečaj mi da ćeš pokupiti moje komadiće ako se jednom ipak slomim»
Rekla je tiho...
«Za tebe bih pokupio i čitav svijet!»
«Hvala ti,hvala ti što si mi rekao da vrijedim! To mi je tako trebalo!»
Stajali su nek vrijeme zagrljeni,u tišini.
«Hajde!Idemo!»
«Ma gdje ćeš?» zbunjeno je upitala Emania?
Idemo tamo do onih Savršenih!
Želim te vidjeti kako ponosno prolaziš pored njih,želim da prođeš i da osjetiš kako si bolja od njih!
Odvukao ju je malo dalje gdje su Savršene sjedile prekriženih nogu i pričale držeći cigaru među prstima.
Emania je prestrašeno gledala!
«Hajde!»
Gurnuo ju je ispred i Emania je krenula prema njima.
Polako je izvukla glavu iz ramena,podigla pogled i počela sve sigurnije hodati ponavljajući si Erikove riječi u glavi!
«Ja to mogu,ja sam bolja,ja vrijedim!»
Prošla je ponosno pored njih,pored onih cura pred kojima je uvijek spuštala pogled.
Pogledala ih je oštro direktno u oči,kao da im kaže:Ne,nemaš pravo!Nisi bolja od mene!
Pogledaj me kako ponosno hodam!Pogledaj me kako vrijedim!
Savršene su bile iznenađene ponositim hodom one neugledne djevojke koja je upravo prošla pored njih.
Zračila je nekom sigurnošću,nekom ljepotom i dostojanstvom,nisu mogle vjerovati da je to ona ista djevojka pored koje su malo prije prošle i koju su prezirno pogledale.
Njena trenirka na njoj je sad izgledala kao haljina za bal,a njen hod kao hod kakve princeze.
Pogledavši Savršene vidjela je samo sivilo u njihovim očima!Okrenula se i nasmijala Eriku.
Više ju nije bilo briga za Savršene!
Ljepota dolazi iznutra.To je ono što je danas shvatila.
Kad je spoznala vrijednost svojeg unutarnjeg svijeta,Emania je postala nova osoba.
Ružno se pače pretvorilo u labuda.
Doskakutala je do Erika dječjim skokom i energično ga uhvatila ispod ruke!
«Idemo Erik! Idemo prošetati!Danas je tako lijep dan!»
Erik se samo nasmijao,okrenuo još jedanput prema Savršenima i zajedno s Emaniom odskakutao dalje!
«Uvijek sam znao da si labud...»
kaodajevazno
|
