subota, 24.03.2012.
Pain & Pleasure & Bulldozer 2
I još jedna lijepa suradnja između banda Bulldozer i Mr. Pain-a (Alena Milera) iz Tattoo studija Pain & Pleasure je iza nas. Na snimci možete vidjeti kako Mr. Pain tetovira našeg dragog kolegu Beshlu aka MG Blues. U pozadini svira Bulldozer - Bulldozer. :)
Tattoo - Pain & Pleasure Kutina, Hrvatska
Tattoo artist: Mr. Pain
Pain & Pleasure
četvrtak, 15.03.2012.
Bulldozer interview za SoundGuardian
Interview banda Bulldozer za glazbeni portal SoundGuardian možete pročitati OVDJE.
ILI U NASTAVKU...
Razgovarali smo s Igorom Pavlekovićem, frontmenom benda Bulldozer iz Petrinje, povod razgovoru je nedavno izdani live DVD imena “Live in Petrinja”, osim toga dotaknuli smo se malo alternativne scene i funkcioniranja iste van metropole kroz iskustvo benda s desetogodišnjim stažem na sceni. Što o svemu tome ima reći bend Bulldozer pročitajte u tekstu ispod.
Prije svega, tko, kada, gdje i kako je krenula priča o bendu Bulldozer?
Članovi banda Bulldozer su: Igor Pavleković – glavni vokal i ritam gitara, Dinko Bogunović – solo gitara, Danko Hajnic – bubnjevi i Filip Besednik – bas gitara. Svi članovi banda sui z Petrinje, osim basiste koji je iz Siska. Bulldozer se vodi kao Petrinjski metal band koji je počeo s radom 22. 12. davne 2001. godine. Toga dana održana je prva proba banda u podrumu Domagoja Radoša, koji će kasnije postati basista u bandu.
Žanrovska svrstavanja i kalupi obično nisu omiljeni među glazbenicima, no ako bi se morali svrstati u neki žanr, koji bi to bio?
Nismo se kategorizirali niti pod jedan žanr samostalno, već radimo kombinaciju žanrova koji nama najviše pašu. Tako neka pjesma zvuči više nu metal, druga thrash, ima tu još i metalcore-a (najviše u novim pjesmama), ali jedno je sigurno, u skoro svaku pjesmu pokušavamo utkati neku melodiju tako da ima i melodic. Sve u svemu, kada bi morali odabrati samo jedan žanr, mislim da bi to bio thrash.
Do sada ste izdali jedan studijski album "The 1st paragraph" te nedavno i live DVD "Live in Petrinja", što nam u kratkim crtama možete reći o izdavaču, produkciji i načinu na koji su nastala ta dva izdanja?
Album “The first paragraph” smo počeli snimati u studenom 2007. godine, a sa svijetom smo ga podijelili 22. 12. 2010. godine. Razlog zašto je prvi album stvaran tako dugo je financijski. Album smo 90% financirali sami, a pošto smo u vrijeme snimanja album svi bili student bez stalnih prihoda to je bilo malo “škakljivo”. Nemamo izdavača već je album “self released” tiskan u simboličnih 100 primjeraka, ali je zato dostupan na internet za free download. Producenti albuma su članovi banda Bulldozer i David Duvnjak, koji je također mixao album. Što se tiče DVD-a, njega smo napravili u suradnji s našim prijateljskim bandom Ruswaj. Ideja je došla dosta spontano jednog dopodneva na kavi kada smo odlučili napraviti zajednički koncert. Na početku je to sve trebalo biti skromno ali kako smo, zahvaljujući dečkima iz Ruswaja, uspjeli sakupiti podosta sponzora podigli smo sve na jedan viši nivo i zabilježili cijeli događaj pred kamerama. Svi u bandu smo jako ponosni na taj DVD i ovim putem bi se želio zahvaliti svim sponzorima i prijateljima na podršci i pomoći.
Dolazite iz Petrinje, relativno male sredine, kakva je i postoji li uopće scena na Baniji ili ste u nemilosti pošasti zvane "Banijski radio"?
Petrinja je dosta mala sredina u kojoj je autorska glazba u bilo kojem obliku totalno zapostavljena. Koliko ja znam, mi smo već godinama jedini autorski band. Naravno, ima tu gažerskih rock bandova, ali i oni se mogu nabrojati na prste jedne ruke.
Ide vam na živce znam, ali moram vas pitati, ime Bulldozer, smatrate li ga najsretnijim odabirom s obzirom na činjenicu da postoji nekolicina izvođača istog imena?
Priča o imenu banda se dosta provlači kroz komunikaciju s ljudima na internet pa ću sada to još jednom, u kratkim crtama, pokušati objasniti. Naime, na samome početku banda vrtjelo se ime Skeletons of society (pjesma od Slayera) koje se nije dugo zadržalo u našim mislim. Prvo ime s kojim smo izašli u javnost bilo je, vjerovali ili ne, Styx. U to vrijeme smo svirali covere Metallice i po malo ubacivali vlastite pjesme kako smo ih stvarali. Kada smo se prebacili samo na autorski rad (2004) odlučili smo promijeniti ime u Bulldozer (pjesma od Machine heada). Razlog promjene bio je između ostalog i taj što je postojao već jedan američki kultni rock band Styx. Uglavnom, kao što i sami vidite promjena imena bila je “pun pogodak” jer smo kasnije saznali da postoji talijanski kultni metal band Bulldozer. Međutim mi smo odlučili da više ne želimo mijenjati ime i tako je ostalo do dana današnjeg. Kasnije, nakon reuniona banda iz Italije, malo sam ih proučavao pa sam vidio da oni imaju pjesmu “The exorcism” a mi “Exorcist”. Eto, nazovite vi to kako god hoćete, ali istina je da je to sve samo slučajnost.
Jezik izražavanja vam je Engleski, postoje li neke nade u promjenu, odnosno hoćete li pokušati pisati pjesme na domaćem jeziku ili jednostavno smatrate da Hrvatski (načelno) nije jezik metala?
Ne mislimo mijenjati jezik izražavanja, kako ste i sami rekli, mislimo da naš jezik nije za metal. Iako ima jako dobrih bandova koji pjevaju na hrvatskom, ali mi se jednostavno ne vidimo u tom svjetlu.
Koliko vam je lirika bitna u procesu stvaranja pjesama i koje su teme najzastupljenije u vašem tekstualnom izričaju?
Tekstovi su nam dosta bitni, zato smo ih i tiskali u bookletu albuma, ali mislim da smo uvijek više težili stvaranju glazbe, riffova,… Sve tekstove koje ste mogli čuti sam napisao ja, Igor Pavleković. Tematika pjesama je najčešće socijalna, politička i vjerska. No, nekada se desi da pogledam neki dobar film, pa film postane inspiracija za pisanje teksta pjesme. Tako je npr. pjesma “Men of mayhem”, koja će se naći na idućem albumu, inspirirana bikerskom serijom “Sinovi anarhije”.
Kako stojite sa live nastupima, ima li ih onoliko koliko želite ili su rijetki dani kada imate priliku ljudima uživo pokazati svoje umijeće?
Pošto smo sada u procesu snimanja novog albuma live nastupe smo stavili malo postrani. Inače, pošto se u bendu stalno dešavaju neke stvari, a prvenstveno mislim na promjenu članova, onda se desi da tri mjeseca imamo svirke skoro svaki vikend pa šest mjeseci ništa, dok se ne usviramo s novim članom, a probe su samo vikendom zbog posla i drugih obaveza. Mislim da je bitno za navesti , kada god se zaželimo svirki uvijek ih možemo naći a dosta nas zovu i drugi bandovi da sviramo zajedno tako da se uvijek nađe mjesto za održati dobru svirku.
Postoji li koji koncertni nastup (osim sa snimanja DVD-a) da vam je posebno ostao u sjećanju?
Pa bilo je tu dosta koncerata koji su ostali u dragom sjećanju, možda ne svaki puta zbog dobre svirke već zbog cijele avanture odlaska na koncert u neki dalji grad. Izdvojio bi tu nastup u Osijeku na OLJM 2007, svirka u Trogiru kada smo prespavali na plaži u šatorima, nastup na Festivalu NEnasilja u Petrinji, itd. Mislim da će svi u bandu reći da je uvijek lijepo svirati u Vrbovcu, gdje smo svirali već četiri puta, što na otvorenome (VUMfest 2007), odnosno u zatvorenome u AKC Garaže. U Vrbovcu smo uvijek lijepo prihvaćeni i imamo dosta prijatelja tamo tako da nam je uvijek drago zasvirati u gradu PIK-a.
Kakvi su planovi za budućnost, imate album i live DVD u džepu, spremate li pohod na metropolu, prijavljujete li se za festivale ili trenutno popularna natjecanja bendova?
Kao što sam već ranije rekao trenutno snimamo svoj drugi album koji će biti gotov u jesen ove godine, nadamo se. Na drugom albumu, koji još nema imena, naći će se 10 novih pjesama, a neke od njih odsvirali smo na promociji albuma u Petrinji, njih možete čuti na DVD-u. Novi album radi se u suradnji s Davidom Duvnjakom, koji nam je mixao prvi album i Live DVD, a na ovom albumu će se uključiti i kao producent. Što se tiče festival i natjecanja bandova, prijavljujemo se na sve što stignemo te smo za sada nastupali u Hard place-u na natjecanju bandova HR demo kluba. U svakom slučaju, pozdravljamo ideju i organizaciju raznih natjecanja bandova te se nadamo da će ih u skoroj budućnosti biti još i više.
I za kraj, što možete poručiti čupavim klincima u majicama Machine Heada, Iron Maidena, Pantere, koji diljem zemlje u oronulim podrumima i garažama sanjaju albume, koncerte, slavu, koliko je taj put iz vaše već gotovo veteranske perspektive trnovit i (ne)izvediv?
Mislim da je najbitnije od svega imati san koji će ti biti konstantna motivacija i gurati te dalje i kada ti ide, da napraviš još više, ali i kada ti ne ide baš najbolje, da se potrudiš i drugi puta napraviš bolje. Put je svakako trnovit i pun odricanja ali kada si odrediš da ti je band nešto značajno u životu i kada vidiš da te to ispunjava i čini sretnim onda ti ništa vezano za band i nije teško napraviti. Kada sam žedan, popijem vode i to mi nije teško napraviti jer mi to tada treba, tako je meni isto s bandom, svako malo moraš nešto napraviti da utažiš žeđ.
Autor: Mihael Pinter, SoundGuardian
četvrtak, 01.03.2012.
Glasanje za Ferragosto JAM 5
OVDJE možete glasati za našu pjesmu Bulldozer - Exorcist i tako nam pomoći da upadnemo na Ferragosto Jam 5 festival. Prije nego sto možete glasati morate poslušati pjesmu 60 sekundi. HVALA SVIMA NA GLASOVIMA!
