B u l l d o z e r

subota, 03.07.2010.

Megadeth - Zagreb, Boogaloo - 30. 06. 2010.



Vrijedilo ih je čekati četvrt stoljeća

Slobodan dan na Svjetskom prvenstvu u nogometu u nekim bi drugim okolnostima, recimo da igra Hrvatska ili da nije vjerojatno najlošije od svih dosadašnjih pa da se također igra završnica, bio olakšavajuća okolnost u donošenju odluke oko odlaska ili neodlaska na koncert Megadetha.

No u skladu s trenutnom situacijom, o tome se sigurno nije ozbiljno razmišljalo i malo je koga zanimao taj dan kada lopta na jugu Afrike miruje.

A ovako se sve poklopilo, jer ljubitelji nogometa nisu imali potrebu da biraju, a i da se nije, vjerujem da velika većina metalaca koji istovremeno uživaju u nogoloptanju uopće i ne bi dvojila. Jer prvi dolazak Megadetha u Hrvatsku nešto je o čemu se ne smije niti razmišljati da se propusti, a veliki dio ekipe koja ga je došla vidjeti čekala je na to, sanjala da se to dogodi 'cijeli život'.

Zato je to bio koncert na kojeg se išlo pod bilo kojim uvjetima, išlo da se vidi istinski, veliki thrash metal bend, bend koji se voli i poštuje godinama, a ne zato da se nakon toga bude 'trendy' i s ponosom (valjda) govori 'i ja sam bio na Megadethu'.

To je bend koji se voli ili ne voli, bend kojeg ne mogu (niti ne znaju) razumjeti oni koji ne vole pravi, beskompromisni thrash metal, bend koji ne priznaje kompromise. I baš zato Megadeth ima odane i privržene fanove kao malo tko. Pa je zato bilo ugodno čuti kada se na ulazu čulo od organizatora ''Na žalost, nema više ulaznica, koncert je rasprodan''. Pa makar to bio i klub i makar se to odnosilo na 1300 ljudi. Nema sumnje, Megadeth je bio i više nego idealan gost za finale koncertne 2009/2010 sezone u zagrebačkom Boogaloou.

Ali je tih 1300 ljudi napravilo u Boogaloou, pa i šire, rijetko viđen i doživljen spektakl i doista se ne sjećam nekog koncerta na kojem su bend i publika bili tako stopljeni, toliko fuzionirani, na kojem je vladala tako euforična atmosfera, na kojem se stalno skakalo, pljeskalo, pjevalo sve pjesme (ne samo refrene), skandiralo (uz ostalo, i na gitarističke riffove), na kojem je bilo toliko oduševljenja, toliko sreće. Jednostavno rečeno, nevjerojatno i rijetko doživljeno.

Definitivno je sigurno da je sva energija, zatomljena u ljudima mnogo godina, naprosto bila katapultirana, a njezina je količina i moć očigledno tolika da ne samo da je bila gotovo na jednakom nivou tijekom cijelog koncerta, nego mi se čini da je ima barem za još jedan Megadethov nastup. Koji neće biti, nadam se, za novih 27 godina, koliko do sada postoji.

Ljudi su se gotovo iscrpili do kraja, stvarno dali sve od sebe, i još više, bez obzira na nesnosnu vrućinu koja je nekoliko njih 'složila' na pod, no srećom, koliko smo vidjeli, bez ozbiljnijih posljedica. Jedino što je u sveopćem 'moshanju', skakanju, sudaranju i sjedenju po leđima, ramenima i na vratu sigurno ostalo mnogo modrica, al' sumnjam da se danas za to mari i da je nekome osobito žao kad ga malo 'pecne' dok se dodirne na neki od tih dijelova tijela.

E tu dolazimo do nekoliko stvari koje nisu valjale, ali nisu, bez obzira što su ga neke ozbiljno uzdrmale, uspjele narušiti opći dojam. Ali naravno, da ne bi netko pomislio da samo hvalimo i da je bio savršen koncert, treba i njih istaknuti. Prvo i najvažnije, nevjerojatno je da je sound opet bio loš, pretih, ponekad muljav i kržljav.

Mislim da je prvi koncert s novim razglasom Boogalooa bio Dark Funeralov, i da smo tada procijenili kako to nije pravi test, nego će to biti - Megadeth. E pa, taj test nije položen. Na početku koncerta vokal se jedva čuo, gitare tek jedva bolje, tonovi su se premiksavali i tako to, pa je bubanj, izgleda jedino što je štimalo relativno, ispadao preglasan.

Još je lošiji bio tijekom nastupa predgrupe, Slovenaca Prospect, dobrog prog metal benda s Crimson Glory, Fates Warning ili Queensryche idejama, čiji je nastup popratilo gotovo pola dvorane. Naravno, razlog tome bilo je zauzimanje 'prvih linija bojišnice' za 'napad' Megadetha, pa, iako su se predstavili širem auditoriju u dobrom svjetlu, teško je očekivati da su pridobili puno sljedbenika. Ipak je to preveliki stilski raspon, pa zato preporuka da se idući puta nađe sličniji bend, a Prospect obvezno pozove ako dođe (daj Bože) neki od gore imenovanih bendova.

Što se pak tiče sounda, on se negdje nakon trećine koncerta Megadetha ipak kako-tako (ili koliko-toliko) posložio, no i tada nedostojno vrhunske svirke kakvu je prezentirao Megadeth na svim razinama. Na nekim nedavnim koncertima moglo se vidjeti i čuti kako se, recimo, površno pjevanje i promašeni prijelazi dosta dobro mogu sakriti. Ovdje nešto takvo nije bilo potrebno, jer je svirka bila jako dobra, pa stoga još jedna otegotna okolnost za 'izgled' sounda.

Sva je sreća da imamo tako sjajnu publiku, koja je stalnim 'movingom' svih dijelova tijela 'pokrivala' ovaj bitan nedostatak koliko je najviše mogla. A mogla je puno i to je napravila, i pod uvjetom da je sound bio idealan, u mnogo bi ga trenutaka svojim sinkroniziranim kretanjima, pjevanjem i skandiranjem nadjačala.

Definitivno, Boogaloo i dobar sound su neprijatelji, očito nešto imaginarno, nešto što se tek tu i tamo zna spojiti tankim špagicama koje brzo pucaju. Dokle tako, ne znam, ali nešto se mora poduzeti, jer ovo je već i više nego za zabrinuti se.

Nadalje, iako je veliki problem bila vrućina, treba reći da je bilo zraka, da ventilacijski sustav dobro funkcionira u okolnostima pune dvorane. Bilo bi i više zraka, ali, vjerovali ili ne, bez obzira na zakonska ograničenja, nekakvo sveopće poštovanje, a i, najvažnije, na činjenicu da to doista smeta svima, jer neminovno donosi nedostatak svježeg zraka kojeg ionako nema u izobilju, veliki broj ljudi puši sasvim normalno, kao da se sve to njih ne tiče. Tako nešto doista ne treba komentirati.

Nekoliko dobrih strana smo spomenuli, a njima treba dodati i sasvim solidnu, čak vrlo dobru set-listu, s kojom nezadovoljni mogu biti tek fanovi zadnjih albuma, jer je čast pet posljednjih 'spasila' tek "Head Crusher" s aktualnog "Endgame". Zato onih koji vole osamdesete i devedesete mogu biti i više nego zadovoljni, jer je najviše pjesama bilo s "Rust In Peace", pet, pa tri s "Countdown To Exctinction", po dvije s "Peace Sells... But Who's Buying?" i "Cryptic Writings", te po jedna s "So Far, So Good... So What!", "Youthanasia" i "Hidden Treasures".

Nezadovoljni mogu biti i oni koji su očekivali cijeli "Rust In Peace", no on je, izgleda, otpao u zadnji tren, s obzirom da su roadiei desetak minuta prije početka koncerta otkidali dužu, i na pod stagea lijepili novu, kraću set-listu. Taj je koncert malo neprofesionalno kasnio dvadesetak minuta, pa je svaki bljesak reflektora (e da, light je bio nešto bolji nego inače u Boogaloou) izazivao gotovo histerično skandiranje dvorane.

Vulkanska lava izbačena je u 21:49, kada su na stage počeli redom stizati Shawn Drover, Chris Broderick, David Ellefson, i na kraju, Dave Mustaine, koji je nekoliko puta tijekom koncerta dobio pravu 'porciju' skandiranja 'MegaDave', valjda spontanu jer je, iako nešto raspoloženiji nego inače, ipak premalo komunicirao s publikom. Ali on je takav, što ćemo. Čak mislim da smo od njega dobili više nego mnogi.

"Wake Up Dead" možda i nije bio najidealniji početak, dojma sam da bi odmah sa "Skin O' My Teeth" bio pogodniji, no koga briga, bitno je bilo da je Megadeth stigao, i 'potres' u dvorani je 'krenuo'. Jako raspoložen Megadeth, s vrlo dobrim, ali i nekako samozatajnim Chrisom, koji se stalno smijuckao, te s Ellefsonom s kojim bend, bez diskusije, opet dobiva novu dimenziju. Očito, uz to što je sjajan basist i jako dobar komunikator, zaštitni je znak skoro kao Mustaine, i s njim na stageu Megadeth izgleda, kratko rečeno - nekako drukčije.

"Head Crusher" i "In My Darkest Hour" nastavljaju održavati atmosferu pri točci usijanja, koju se prelazi s "Holy Wars... The Punishment Due", pa "Hangar 18". I kada su se već, valjda svi, pripremili za cijeli "Rust In Peace", stiže "Five Magics", što znači da je preskočen "Take No Prisoners" i prve naznake da od "Rust In Peacea" u kompletu nema ništa. Nema veze, više mi je bilo žao što je preskočena ta stvar, nego cijeli album, s kojeg su odsvirane još dvije pjesme; "Poison Was The Cure" i "Tornado Of Souls" (dobar izbor, kada se već biralo, ako mogu primijetiti), a nakon njih slijedi novi eruptivni vrhunac, najprije uz "Trust", pa onda i s "A Tout Le Monde".

"Sweating Bullets", legendarna "Symphony Of Destruction", te "Peace Sells/Holy Wars... The Punishment Due" dovode koncert do kraja. Skoro. Jer je uslijedio neplanirani bis, a čini mi se da bend uopće nije napustio stage tijekom skandiranja publike i otišao u 'back'. Kažem 'čini', jer sam tada bio decentno 'izguran' do izlaza iz dvorane, pa nisam vidio stage preko ekipe koja se smjestila na šanku.

Nebitno, nije mi žao niti milimetra kojeg sam 'izgubio' u odnosu na svoju poziciju s početka koncerta, niti sam zamjerio silnim ljudima koji su me udarali, gurkali, zalijevali znojem i pivom. Niti ne smijem, jer sam i ja nekima sigurno priuštio isto.

Spontani bis bio je malo neuobičajen, da ne kažem iznenađujuć, pa smo za kraj čuli "Angry Again" (inače i dio soundtracka "Last Action Hero") i "She Wolf", nakon čega je uslijedio novi, ovoga puta definitivni oproštaj s Megadethom. Nadam se, ne zadugo. Ne zbog njih, ne zbog mene, nego zbog, doista to moram ponoviti, fantastične publike, koja nije zaslužila da na novi koncert čeka toliko dugo.

Imao sam više sreće, a manje pameti i mogućnosti da vidim mnogo koncerata u drugim zemljama i upoznam drugu i drukčiju publiku, i mogu reći da sam se s našom uvijek ponosio, a nakon Megadetha ću još i više. Bend koji od nje ne doživi nešto kao, recimo, Megadeth, Saxon, Iced Earth, Helloween, Children Of Bodom, In Flames ... morao bi se malo zamisliti i razmisliti koliko je - dobar. A bilo je i takvih, samo ne znam jesu li razmislili.

Zato nećemo Megadethu reći zbogom', nego samo 'sretan put i još sretniji povratak'. Dobili ste dva prsta u zrak.

Set-lista:
Wake Up Dead
Skin O' My Teeth
Head Crusher
In My Darkest Hour
Holy Wars... The Punishment Due
Hangar 18
Five Magics
Poison Was The Cure
Tornado Of Souls
Trust
A Tout Le Monde
Sweating Bullets
Symphony Of Destruction
Peace Sells/Holy Wars... The Punishment Due
-bis-
Angry Again
She-Wolf

REPORT PREUZET SA MUZIKA.HR


Ukratko od mene, odlican koncert, predgrupu nisam vidio a megadeth je razvalio, na pocetku koncerta zvuk je bio katastrofalan ali se sve vise i vise popravljao sto je koncert odmicao, sat i pol svirke megadetha mi je proslo samo tako, pogotovo onaj dio kad su krenuli sa stvarima sa RIP albuma, holy wars, hangar 18 i ostalo, dosta rulje se nadalo da ce odsvirati taj cijeli album ali nije bilo tako, a cujte, tako mi je bilo i samom kad mi je to njihov najdrazi album, samo pranje, pranje i pranje od pocetka do kraja :)
uglavnom, jako sam zadovoljan koncertom ali zvukom bas i ne toliko, u boogaloo je bila prava sauna tako da je rulja izlazila van mokra od glave do pete, a tako i ja :)
da skratim pricu, odlicno sam se proveo i drago mi je da sam vidio megadeth uzivo, zelja mi je jos, u neko skorasnje vrijeme, pogledati i jedini preostali band od VELIKE CETVORKE a to je Slayer, pa evo, gospon kerry king, ako citas ovaj moj blog, lepo bi te zamolil da dojdes u "rvacku" iduce god'ne :)
ziv'li ekipa i metal up your ass :)

03.07.2010. u 11:43 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.07.2010.

Opća opasnost - Zagreb, Boogaloo - 21. 05. 2010.



Trijumf Opće opasnosti

Prvi samostalni nastup Opće opasnosti u Zagrebu ostat će, vjerujem, zlatnim slovima zapisan u analima benda, ali i kultnog Boogalooa.

Zagrebački klub, ispunjen gotovo do iznemoglosti svog kapaciteta, u svojoj će utrobi još dugo 'čuvati' atmosferu kakva je bila na koncertu županjskog hardrock benda.

Ovako dobro sam se osjećao samo nakon koncerta Helloweena 2006. i lanjskog Iced Eartha & Saxona. Ludo dobra, nekome gotovo nestvarna za hrvatske pojmove, totalna fuzija benda i publike, iznjedrila je koncert o kakvom će se dugo pričati, i kojeg će se mnogi sjećati još duže.

S posebnim naglaskom na zaista impresivnu publiku, našu publiku, kojoj se često prebacuje da ignorira rock, da ga ne cijeni dovoljno, da se u njega ne razumije i štošta drugo. U ovom, baš kao i nekim drugim slučajevima, pokazalo se da baš i nije tako, i da nije problem općenito u rocku, nego u - bendovima. Ukratko, jako dobro zna prepoznati kvalitetu, i na to sam strašno ponosan, jer uvijek zagovaram tezu da ima dobrih i manje dobrih bendova, nikako ne dobrog i manje dobrog rocka.

Naravno, to što mislim je (naj)manje bitno, jer u konačnici, rock ne postoji zbog nas, izvjestitelja, novinara, reportera, fotografa, ne postoji zbog bendova. Postoji isključivo i jedino zbog nje, zbog publike, a ona je na koncertu Opće opasnosti bila - odlična. Dokazavši, između ostalog, da bend ne treba biti 'pokriven' sa svim mogućim i nemogućim mainsteamsko-žuto-ružičastim medijima da bi ga se prepoznalo. Kako bi se reklo, ono što je dobro, ne treba se reklamirati.

Uključujući i onaj dio u kojem je sasvim dobro podržala tri predgrupe, Cenzuru iz Dugog Sela, te Baltazar i Run Rabbit Run iz Zagreba.

Cenzura su mladi dečki, koji sviraju punk-rock, na momente nalik na miks starijih Psihomodo popa i Hladnog piva, dali su si truda, odsvirali korektno svojih pola sata i dobili adekvatnu potporu već tada nazočnih dvjestotinjak ljudi. Simpatičan bend, još uvijek na razini klupskih svirki, ni bolji ni lošiji od svojih vršnjaka koje sam gledao, čiji je nastup obilježio dosta loš sound, pogotovo na početku, kad je bilo problema sa mikrofonima i, naročito, basom, koji je bolno 'tutnjao' dvoranom.

Starija, ili bolje reći ozbiljnija ekipa, okupljena pod imenom Baltazar, također je dobila pola sata, i u tom periodu odsvirala žestoki, gotovo pa hevijanistički hard rock, kojeg karakterizira energično pjevanje, i koja je dobila puno jaču i brojniju potporu publike od svojih prethodnika. Svoju prestatičnost basist je kompenzirao 'grunfovskom' koreografijom, no novo 'tutnjanje' basa' nije mogao ničim spasiti. Općenito, sound Baltazara se prema kraju koncerta pogoršao, pomalo čudno, no to nije utjecalo na bučnu reakciju publike.

Iščekivanje sljedećeg nastupa malo je bilo neobično, i to zbog George Michaela i Eltona Johna, čije su stvari lagano i tiho izlazile iz razglasa, baš i ne u skladu s koncepcijom večeri, no zato je Procol Harum ipak bio logičniji izbor najave koncerta akustičnog tria Run Rabbit Run.

'Boogaloo Unpled' bio je dosta dobro koncipiran, s jako glasnim gitarama, poglavito za akustične standarde, i oslonjen na covere, uglavnom Led Zeppelina (mislim da je bilo i Nirvane i još nešto). Što i ne čudi, jer pjevač doista ima kvalitetan vokal, poprilično sličan Robert Plantovom, pogotovo u višim, 'kričavijim' tonalitetima, tako da su "Immigrant Song", "Babe I'm Gonna Leave You" i "Whole Lotta Love" zvučale dosta uvjerljivo.

A isto takva je bila i reakcija publike tijekom njihova nastupa, koji je, ne radi kvalitete, nego čisto radi 'štimunga', ipak trebao biti raniji, s obzirom da su se atmosfera u publici, stilska forma, jednako kao i koncert Baltazara, više uklapali u posljednji nastup prije Opće opasnosti.

Čija je svirka započela u 23:10 i potrajala puna dva sata i dvadesetak minuta, i koja je donijela sve (i još dosta toga) opisano u uvodnom dijelu reporta. I to usprkos tome što se i za njih 'zagrijavalo' s (pre)laganim pjesmama Roxy Musica, Johna Lennona, Bee Geesa i Franka Sinatre, ako sam dobro razabrao. No to nije utjecalo na kolektivno isparavanje publike, koja je gotovo pukla od neizvjesnosti skandirajući "Opća, Opća...", na momente, ne i manje glasno i ime grada iz kojeg dolazi - Županje.

I ta 'Opća' napokon je stigla, počela svirat', ali onda nije bilo - Pere. Pa 'ajmo sada, uz riffove i ritmove "Treba mi nešto jače od sna", malo zvati i njega. Zaista, bila je ludnica kada je frontmen Opće opasnosti stupio na stage, vidno oduševljen (kao i svi ostali članovi benda) brojem i, što je još važnije, reakcijama publike, od koje se gotovo nije čula spomenuta pjesma. Dobro, ima nešto i u loše naštimanom soundu u početku koncerta, u kojem su se slabije čule obje gitare, a (opet) prejako bas, no uzvici odobravanja nadmašili su očekivanja i najoptimističnijih fanova Opće opasnosti.

Ruke gore, zaglušujući pljesak, glasno pjevanje refrena i novi urlici "Pero, Pero" pratili su i pjesmu "Ti", a slično je bilo i u slučaju "Ruskog ruleta", nakon čije su izvedbe ugledni rock novinar Goran Bakić i predstavnica Croatia Recordsa uručili 'srebrne ploče' za album "Ruski rulet", još uvijek aktualno studijsko izdanje benda.

"Sad znate što će vam se dogoditi ako krenete našim stopama. Zato, gitare u ruke, i pravite pjesme" rekao je Pero, dodavši kako je ovo priznanje stiglo nakon 13 godina, a mi bismo dodali ono 'izlizano' što je, valjda, on zaboravio reći, u svoj toj silini emocija koje su izbijale iz njega - 'Bolje ikad nego nikad'.

"Uzalud sunce sja" samo u pjesmi, jer, iako tmurnog eksterijera i klupskog zamračenja, ova je pjesma sve to zasjenila, zasvijetlila punim sjajem i donijela ogromnu eksploziju oduševljenja među publikom, koja je u više od njezine polovice pjevački participirala, 'tjerajući' Peru od mikrofona. Jednako ili slično bilo je i u slučaju "Put Another Dolar", "Amerika", "Ima nešto", "Progoniš me", "Ratujem sa ženama" i "Mjesečar", a nove pravilno raspoređene eksplozije ekstatičnosti izazvala je balada "Ti mi nećeš reći zbogom", nakon koje je Pero rekao "Doći ću vam pjevat' svaki dan ako hoćete, toliko me iznenadite svakom pjesmom."

"Rock 'n' Roll ne trpi Mol", 'podebljan' sekvencama pjesama Deep Purplea ("Smoke On The Water"), Bon Jovija ("You Give Love A Bad Name"), Metallice ("Enter Sandman"), AC/DC-a ("Highway To Hell"), te najviše Status Quoa i "Rockin' All Over The World", žestoko je, sa obje strane, benda i publike, okončan prvi dio koncerta.

Drugi je započeo dobro poznatim zavijanjem sirene, povratkom benda na stage, pa nastavak s "Opća opasnost", čiji se refren orio dvoranom. Nakon "Čudnog plesa" Pero je konstatirao otpočetka jasnu činjenicu rekavši 'pa vi znate sve što sviramo'. I da, tako je i bilo. Uključujući i nove pjesme, "Tri rijeke", na kojoj je trebao gostovati Zoran Mišić, ali nije zbog bolesti, i koja daleko bolje zvuči uživo nego studijski, jednako kao i "Nisam rođen pod sretnim zvijezdama", otpjevana uz pratnju akustične gitare 'na struju'.

"Mačka" je bila uvod u završni, opet žešći dio koncerta, koji se nastavlja s "Doktore" i novim 'drmanjem' dvorane uz jednoritmični pljesak, "Nebo" je bila prava ludinca, tijekom koje je Peri iz publike 'stigao' i crni grudnjak, koji je završio 'okačen' na bubnjeve, jednako kao i "Grad", nakon koje je predstavljen fan club benda i zastava koju je objesio na binu. To je bio uvod u finale, koje je stiglo s "Jednom kad noć". Što reći za nju? Možda tek kratko - što ju više slušam, to mi se više čini najboljom baladom koju je ikada napisao i izveo neki naš kompozitor i bend.

Sličnog mišljenja bila je i publika koja ju je gotovo cijelu otpjevala, uz neskriveno (to se i nije moglo) oduševljenje benda koji je na momente izgledao kao skup preplašenih tinejdžera, koje je uhvatila trema kada su im cure kojima su izjavili ljubav, uzvratile istom mjerom. No usprkos tome, treba reći da su odsvirali odličan koncert u kompletu, koji je bio sve samo ne profesionalno odrađen, na kojem se, btw., i sound bitno popravio nakon 2-3 stvari, i zasluženo su (i jako glasno) pozvani na bis.

"Srce zna" i (opet) "Uzalud sunce sja", doveli su ovo sjajno večer (u biti već polako i jutro, jer je sve okončano oko 1:30) do kraja. Večer u kojem je bilo svega što treba imati pravi koncert. I dobrih, i nekih lošijih strana, ali u kontekstu svega viđenog, manje bitnih.

No ono što je nakon njega postalo još jasnije je to da je Opća opasnost dokazala da spada u vrh HR-rocka, što po kolekciji pjesama (Perina (a i naša), zahvala Mariu Vestiću), što po live-izvedbama, da ima odanu publiku (među kojom puno mladih, još jedan razlog za veselje), kao malo koji naš bend, i da je - jako, jako nedostajala dok je nije bilo.

REPORT PREUZET SA MUZIKA.HR


Moj osvrt na koncert, ukratko, najbolji koncert nekog hrvatskog banda a i, definitivno, prvi samom vrhu svih koncerata na kojima sam bio, po meni opća opasnost je najbolji hrvatski rock band IKADA :)
fenomenalna svirka koja je trajala oko 2 sata i 15 minuta, otpjevao sam sve i jednu pjesmu zajedno sa perom galićem i prepunim boogaloo-om, sound je bio fenomenalan, atmosfera odlicna, boogaloo pun ko cep, band super raspolozen, svi clanovi banda su odsvirali i vise nego dobro, ma, ja sam pre pre pre zadovoljan, cak sam i kupio majicu na koncertu sto je prvi puta u zivotu da sam ucinio, doma imam tri majice sa natpisima bandova, dvije su od metallice - jednu sam kupio na maturalcu u osnovnoj kad smo bili u umagu, drugu sam kupio na maturalcu u srednjoj u spanjolskoj i sada sam kupio treću, od opće opasnosti, na koncertu opće opasnosti u zagrebu :)
zivila opća opasnost i rock 'n' roll u hrvata :)
jedva cekam da izade taj novi album od opće, uf, LOM :)
pozzz

01.07.2010. u 14:23 • 1 KomentaraPrint#

Lamb of god - Zagreb, Boogaloo - 20. 05. 2010.



Zagreb prihvatio poziv za šetnju po paklu

Pomalo u sjeni velikog spektakla na Hipodromu od prije nekoliko dana, u Zagrebu život mora ići dalje, a s njim i gostovanja preostalih metal sljedbenika.

Dolazak cijenjenih Lamb of God najavljen je u jeku mahnitog popunjavanja naše koncertne sezone, tako da je na neku čudnu foru i Zagreb postao 'cool metal odredište'.

Pored Metallice i nadolazećih festivala, puno intimnije, puno žešće, puno 'metalnije' i na jedan drugi način simpatičnije bilo je pogledati odličan koncert Lamb of God.

Mlada garda istinskih jednostavnih metalaca (kako bi neki rekli 'bez ikakvih nepotrebnih modernih metalcore primjesa') okupirala je Boogaloo i pokazala da ovi simpatični Ameri ovdje imaju dobru, glasnu, zahvalnu i brojnu publiku. Iako su neki preliminarni rasporedi govorili o predgrupama Inciter i Noctiferia koji će se izvrtjeti prije no što se Jaganjci Božji popnu na stage u 22:00, stvari su negdje zapele.

Kako je kasnije tijekom koncerta Randy rekao "Oprostite na kašnjenju, imali smo problema s opremom na granici", pa nas je oko 21:30 na prolazu između 'birtije' i prostora pred pozornicom dočekala hrpa naslaganih gajbi pive kao barikade za ulazak. Nakon toga svoje su totalno moćno odsvirali, već polako rutineri - Inciter. I to vjerojatno pred najviše vjerne publike od svih domaćih predgrupa na klupskim koncertima. Gdje se Noctiferia izgubila - pojma nemam.

Očekivano je Lamb of God krenuo s novim albumom - uvod "The Passing", "In Your Words" i "Set To Fail". Već tu je publika odskakala svoje i tako jednoglasno prigrlila album "Wrath", a odmah nakon toga eksplodirala je i himna "Walk With Me In Hell".

Sve skupa dosta jednostavno, s minimalno filozofije prešli su preko svoje karijere pa smo čuli i "Blacken The Cursed Sun", "Hourglass", "Descending" i staru "Ruin". Pred kraj sve skupa trebalo je zapaliti do kraja, pa su uz kultnog "Rednecka", "Vigil" i staru "Black Label" za kraj Boogaloo i Zagreb vidjeli jedan od boljih 'circle-pitova' u zadnje vrijeme.

Srećom, to je iskren bend koji nije skakao 'kako vjetar puše' pa nikome ne smetaju ni nove ni stare stvari - 2 do 3 minute čiste groove peglaone. Oni sami ipak među nama nisu tako kratko pa su već napamet naučili lekciju hvaljenja publike 'pričat ćemo doma u Americi kako je u Hrvatskoj genijalna publika', a sljedeći puta će možda i zapamtiti da nema smisla spominjati Sloveniju ako ne želiš zvižduke.

Ono što neki spominju je i loš zvuk pred pozornicom (u ostatku dvorane je bio za pohvalu), ali mislim da je tamo ekipa imala neke druge zahtjeve - dobro se oznojiti i iskakati.

Uz ZZ-Top valjda jedan od najbradatijih bendova prohujao je našim glavnim gradom i imam osjećaj da su dosta zadovoljni hrvatskim gostovanjem. Naša publika super ih je prihvatila, a oni nam ponudili pravu metal zabavu.

Set-lista:
The Passing
In Your Words
Set To Fail
Walk With Me In Hell
Now You've Got Something To Die For
Ruin
Hourglass
Dead Seeds
Blacken The Cursed Sun
Descending
As The Palaces Burn
Laid To Rest
Contractor
-bis-
Vigil
Redneck
Black Label

REPORT PREUZET SA MUZIKA.HR


Moj kratki osvrt, sat i 10 min paklene svirke, stajao sam kod tonca ali bas nisam bio odusevljen zvukom banda, iako rulja iz mase kaze da je zvuk bio odlican, brijem da su oni culi vise gitare sa stagea nego razglasa pa je to razumljivo jer su likovi svaki iza sebe imali po 9 mesinih boxova sa 4X12, jel to moze zvucat lose??? :)

Uglavnom, brutalna svirka i nastup, a ono sto nikako ne smijem izostaviti je cijeli hebeni boogaloo u circle pitu na rednecku (to se stvarno odlicno moglo vidjeti sa povisenja iza tonca) - RESPECT :)
i naravno, wall of death na samom kraju na black labelu, e ljudi moji, to ste trebali vidjeti, ispred mene cistina, poput one legendarne biblijske fore od mojsija kad je razdvojio more, e tako je lamb of god razdvojio boogaloo, s lijeve i desne strane hrpa rulje a u sredini cistina i onda, odjednom, BOOM, rulja se u trku zabije jedna u drugu, a to vam izgleda kao scena iz lord of the rings kada pocinje neka bitka pa s jedne strane imate ljude a s druge strane ona gadna stvorenja i onda samo CLASH u punom sprintu zabiju se jedni u druge i makljaze, e da, to se te veceri dogodilo u boogaloo (samo u manjim razmjerima, naravno) ali bilo je fenomenalno, sve sam snimio mobitelom :)
LOG RESPECT :)

pozzz

01.07.2010. u 11:37 • 0 KomentaraPrint#

Metallica - Zagreb, Hipodrom - 16. 05. 2010.




Metallica oduševila kišni Zagreb

Dvodnevna kiša obilježila je nastup Metallice u Zagrebu u sklopu World Magnetic turneje započete prije čak dvije godine. Nedjelju ujutro mnogi su fanovi iskoristili za nabavu potrebne ‘opreme za preživljavanje’ tražeći gumene čizme i kabanice, što je potvrdila i prodavačica u jednom shopping centru…I nisu pogriješili. Zagrebački Hipodrom pretvoren je u blatnu kaljužu kroz koju se bilo teško kretati…

Nešto prije 19 sati na scenu je izašla prva predgrupa, američki High On Fire, a iza njih i danski Volbeat koji su uspjeli uspostaviti kontakt sa publikom nakon što se pjevač zalio vodom iz solidarnosti prema publici.

Oko 21 sat na scenu izlaze glavne zvijezde večeri i sa furioznom Creeping Death zagrijavaju već dobrano mokru i promrzlu publiku, dok se kiša, naravno, pojačala. Teško je uopće i komentirati nastup ovakvog banda kada je već unaprijed svima jasno da se radi o vrhunskoj predstavi i vrhunskoj ekipi koja gotovo i ne može odraditi loš show. ‘Mi smo ovdje da bi se vi osjećali dobro’, Hetfield-ova je poruka koja je sažela ‘smisao’ cijele priče.

No upravo patetična i sterilna Hetfield-ova konferansa tijekom koncerta možda je i jedina ozbiljnija zamjerka. Da li je pitanje publici ‘Kad smo zadnji put bili ovdje? Never?’ bio gaf ili namjerna ‘provokacija’ neka odluči svatko za sebe, no Sad But True koja je uslijedila nakon toga bila je i najbolji mogući odgovor.

Pozornica je bila više nego jednostavna, a presudnu ulogu u općem dojmu odigrala su tri video zida koja su pratila dešavanja na bini također dobrim dijelom izloženoj kiši. Nije nedostajalo ni pirotehnike, koja je gotovo nestvarno djelovala uz pljusak koji nije popuštao. U jednom trenutku pozornica se pretvara i u ‘ratnu zonu’ uz eksplozije, dim, vatru i prigodnu zvučnu podlogu.

Song lista, uglavnom poznata sa ranijih nastupa, samo se manjim dijelom oslanja na aktualni Death Magnetic album i ‘drži vas budnim’ cijelo vrijeme. Očekivano, vrhunac koncerta pripao je legendarnoj Nothing Else Matters i naravno nezaobilaznoj Enter Sandman.

Seek And Destroy za kraj bisa izvukao je zadnje atome snage iz 30.000 mokrih, promrzlih ali euforičnih fanova koji su tražili još ali…. show is over.

Dva sata žestoke svirke i euforične publike….nadamo se ponovnom dolasku!.

REPORT PREUZET SA MIXER.COM.HR


Posto sam se malo kasno sjetio pisati o ovome bit cu kratak, meni je bilo fenomenalno, definitivno koncert koji cu pamtiti cijeli zivot. Kisa i blato koje je doslovce bilo do gleznja (nosio sam marte a od blata uopce nisam vidio vrh cipela) samo su ucinili ovaj dogadaj jos vecim, bio je to woodstock na balkanu :)
Provod je bio vrhunski, ekip (moja draga, šuba, cane i brik) zakon, metallica ne kao u najboljim danima (naravno) ali kada uzivo gledas band zbog kojeg si poceo slusati i svirati takvu vrstu glazbe... TO JE NEPROCJENJIVO :)
Bilo je lijepo biti dio te mase ljudi koji su, svi od reda, zaludeni metallicom :)
METALLICA RULZ! :)

pozzz

01.07.2010. u 11:19 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< srpanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2014 (1)
Siječanj 2013 (1)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (5)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (8)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (5)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

B U L L D O Z E R



Bulldozer - The 1st paragraph (album - mp3 + cover) -
download link
:

Megaupload


Image hosting codes


Dobrodosli na blog banda
BULLDOZER

Ovdje mozete pronaci sve o bandu Bulldozer i nama kao pojedincima.
Mozete pogledati nas spot, slike, wallpaper i slide show, mozete poslusati nase tri demo pjesme te mozete procitati stosta o nama - od biografije banda i zanimljivostima o clanovima banda preko raznih zanimljivih i korisnih informacija do raznih nebuloza i nebitnih informacija.


Image hosting


Kontakt:
e - mail: metalah11@yahoo.com
mob: 0989358393
Igor Pavleković - Mata



BULLDOZER SLUSAONICA










Podcast Powered By Podbean




BULLDOZER CBOX

Ovdje mozete ostavljati poruke bandu BULLDOZER








BULLDOZER PITA



Brojac postavljen 25. ozujka 2007.


Counter


- trenutno online


Gif Gothic Halloween Images




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se







Free Weather Reports

Članovi banda

Igor Pavleković
Uloga u bandu - ritam gitara i glavni vokal
Datum rodenja - 11.01.1985.
Kratak opis - radisan covjek pun optimizma i dobrih riffova, ljubitelj zestokog zvuka i dobre hrane. :)
Instrument - jackson dinky DKMGT black

Dinko Bogunović
Uloga u bandu - solo gitara
Datum rodenja - 08.08.1984.
Kratak opis - freak na gitari, voli brze solaze i riffove, obozava mlatit glavom za vrijeme svirki. :)
Instrument - jackson kelly KE3 black

Danko Hajnic
Uloga u bandu - bubnjevi
Datum rodenja - 11.03.1982.
Kratak opis - ritam masina puna konja i brzina, voli pojest, popit i zagalamit, pod utjecajem alkohola je neuracunjiv a najvise voli pusit cigaru i svirat bubnjeve. :)
Instrument - basix blue

Filip Besednik
Uloga u bandu - bas gitara
Datum rodenja - 25.05.1990.
Kratak opis - mlada snaga brzih prstiju, dubokih tonova i luđačkog pogleda. :)
Instrument - vintage



Bivsi clanovi:

ex - Dean Milakara
Uloga u bandu - bas gitara
Datum rodenja - 10.06.1984.
Kratak opis - okorjeli metalac mladje generacije, voli buku motora, miris benzina i spaljenih guma. :)
Instrument - ibanez black


ex - Domagoj Radoš
Uloga u bandu - bas gitara
Datum rodenja - 06.03.1986.
Kratak opis - ljubitelj brze voznje, dobrih igrica i masnog zvuka bass gitare. Izvana krut a iznutra krhak. :)
Instrument - squier jazz bass black

ex - Ivan Smolčić
Uloga u bandu - bubnjevi

ex - Martin Petračić
Uloga u bandu - bas gitara

Bio banda

Povijest banda Bulldozer

Povijest metal banda Bulldozer seze u 12. mjesec 2001. godine kada je u Petrinji u podrumu kuce sadasnjeg basista odrzana prva proba banda. Tadasnju postavu cinili su Dinko (solo gitara), Martin (bas) i Igor (ritam gitara). Posto je tadasnja postava bila 'krnja', bez bubnjara, band je pretezno svirao samo instrumentalne dionice pjesama najdrezeg nam banda Metallice. Ubrzo smo poceli pisati i stvarati svoje pjesme. U 3. mjesecu 2002. godine Martin (bas) odlucio je napustiti band ostavljajuci iza sebe gitaristicki duo Dinko – Igor. Duo snazne volje i velike ljubavi prema metal glazbi nastavlja krociti dalje sa nadom u bolje sutra. Svoj prvi nastup duo je odrzao u SS u Petrinji svirajuci instrumentalne dionice pjesama Nothing else matters, Unforgiven i Fade to black. Duo je tada radio pod nazivom Skeletons of society. Oko godinu dana duo stvara svoje pjesme. Iz te ere banda potjecu dvije ponajbolje pjesme: Exorcist i Virus (prvi single). Svo to vrijeme duo je u potrazi za basistom i bubnjarom. Na ljeto 2003. godine Domagoj (bas) ulazi u band te se pocinje intenzivnije svirati i stvarati nove pjesme. U zimi iste godine band pronalazi i posljednju kariku, bubnjara Danka. Samo 7 dana nakon sto je Danko usao u band odrzan je prvi koncert u Petrinji u Kavezu. Na koncertu su odsvirane 4 autorske pjesme (Virus, Imhotep, Exorcist i What am I?) i 2 pjesme od Metallice. Band djeluje pod imenom Styx. Mjesec dana poslije prvog odsviran je drugi koncert na istome mjestu sa 'podebljanom' set listom. Band je odsvirao jos po jedan koncert u Sisku i u Velikoj Gorici (na biker winter festu u Vegosu) nakon cega je bubnjar Danko odlucio napustiti band. Ponovno u 'krnjoj' postavi band traga za novom 'ritam masinom' koju konacno pronalazi u Sisku. Novi bubnjar postaje Smolčić Ivan te se band seli u Sisak. U ovoj postavi band odraduje dva koncerta u Sisku od kojeg je jedan bio na Moto susretima kao predgrupa Hladnom pivu te jedan koncert u Petrinji. Band intenzivno radi na autorskim stvarima te u 10. mjesecu 2004. godine po prvi put ulazi u studio ('Plava kuca' u Sisku) i snima single Virus. Ubrzo potom band sa udrugom X iz Petrinje pocinje pregovarati o snimanju spota za pjesmu Virus. Zbog razilazenja misljenja Ivan odlazi iz banda ali usprkos tome band u 1. mjesecu 2005. godine snima spot pod producentskom palicom Darka Rakića. Na dan snimanja spota Danko se vraca te je band ponovno u punoj postavi. Band odlucuje otvoriti novo poglavlje te ponovno mjenja ime, ovog puta u Bulldozer. Ponovno u punoj postavi band nakon par mjeseci napornog rada odlazi u studio ('Plava kuca' u Sisku) sa ciljem snimanja prvog demo albuma. Nakon dvije snimljene pjesme (Imhotep i Something to be done) dolazi do nesuglasice izmedju producenta i banda te band odlucuje odustati od snimanja demo albuma. Za to vrijeme Darko Rakić radi na DVD – u banda jednostavnog naziva Bulldozer. Band u svibnju 2005. godine u klubu Udruge X u Petrinji odrzava promociju spota 'Virus' i DVD – a uz pomoc Darka i X – ovaca. U to vrijeme su, također, ostavarene dobre suradnje sa Z1 televizijom koja je emitirala spot 'Virus', sa internet portalom www.cmar-net.org koji nas je uvrstio u svoju rubriku cro demo bands, sa United forces magazinom koji je pisao o bandu u svojoj rubrici o demo bandovima, zabiljezena su gostovanja i interview sa radio Petrinja i Quirinus radiom te sa mnogim radio postajama sirom Lijepe nase koje su nas single 'Virus' pustali u svojim radio emisijama, itd... Ovim putem Vam svima HVALA. U listopadu 2005. godine band je zajedno sa Feetom svirao kao predgrupa Urbanu u Petrinji. Na samom pocetku 2006. godine band svira u Vrbovcu sa bandom Fragment. Na kraju iste godine odraden je jos jedan koncertu u Vrbovcu sa bandom Broken sword te jedan koncert u Glini gdje smo nastupali sami uz potporu mladih iz Daskalista, Sisak. U 3. mjesecu 2007. godine gostovali smo na rodjendanskom koncertu banda Feet iz Siska. Koncert je odrzan u Sisku u Klubu Skwhat a uz nas i Feet na koncertu su nastupali i Vamos i Mahatma. U 6. mjesecu 2007. godine band Bulldozer svira u Osijeku na 27. OLJM (Osjecko ljeto mladih) kao predgrupa bandu Vatra te u Trogiru na 4. Alter ego festivalu uz bandove Frivolous stir i Lokalna anestezija. U 7. mjesecu band po treci put svira u Vrbovcu na VUMfestu 2007 uz bandove Crom dubh, Koloritam i Spanish inqisition.
Bulldozer sada, jaci nego ikad, naporno radi na novom materijalu i uvjezbavanju za nadolazece koncerte...

PUNO HVALA svima onima koji su nas podrzavali i davali nam potporu od samog pocetka, znate tko ste.
S puno postovanja Vasi BULLDOZERI.

Friendster


BULLDOZER HRVATSKA - CROATIA

Linkovi

Korisni linkovi:

Blog.hr
Google
Youtube
Livevideo
Imageshack
Ultimate guitar

Petrinja:

Petrinja.com
Petrinja.hr
Petrinja - tzg
Petrinjski radio
Petrinja - portal

Udruge:

VUM
Skwhat
Alter ego

Cro bandovi:

Vega
Fragment
Diamond dust
Ruswaj blog

Bandovi (koje slusamo):

Machine head
Metallica
Disturbed
Killswitch engage
Audioslave
Static - X
Sevendust
Godsmack
Soulfly
Sepultura
Slayer
Pantera
Dream theater
In flames
Iced earth
Hatebreed

Solisti:

Tommy Emmanuel
Petrucci
Satriani
Vai
MA Batio

Ostalo:

Earbugs
Cmar
Metal defender
Metalium

Prijatelji blogeri:

Elvendome
Tameli
My last serenade
Banijski krvoloci



* * * * * * * * * *



RockYou FunNote -




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se