Bujšćinskiglas

28.12.2015., ponedjeljak

Otvoreno pismo, manipulatorima i trabantima naše svakodnevne manipulacije.


(možete li zamisliti svijet u kome se ne laže i nude lažna obećanja!)

Opravdano je vjerovati da i naše vrijeme i danas odbacuje istinu. Jer govoriti istinu znači tražiti, znači implicirati da ima stvari koje treba vidjeti i reći. No danas jedva da tražimo. Vraćamo se jednoj ili drugoj tradiciji «branimo je». Naša se uvjerenja temelje manje na zamijećenim vrijednostima ili istinama, a više na porocima i zabludama što ih mi nećemo. Naše je mišljenje-mišljenje u odstupanju i povlačenju. Svatko ispašta svoju mladost. To je propadanje općih mjesta u skladu s hodom naše povijesti. Došavši do jedne točke usiljenosti ideje se prestaju množiti i živjeti, one spadaju na razinu opravdanja i izgovora, to su svetinje, pitanje časti, i to što se uzvišeno naziva kretanjem ideja, a u pojednostavljenom govoru svodi se na zbir naših čežnji, mržnji, strahovanja i fobija. U tom svijetu gdje poricanje i nabusite strasti stupaju na mjesto istine, ne traži se da bi se uvidjelo, jer u potpunosti se izgubilo Kantovo načelo Imaj hrabrosti služiti se vlastitim razumom, jer samo tako možeš doći do istine.
Kad ljudi nemaju ispravne ideje o istini zamjenjuju ih pogrešnim idejama, kao što se u nesretna vremena trguje lažnim novcem kad nema pravoga. Poganin se bojao izvršiti zločin iz straha da će kazniti lažni bogovi. Kad bi učitelji zabluda (čitaj laži), hoću posebno naglasiti «veliki učitelji» tako dugo plaćeni i slavljeni za zaglupljivanje ljudskog roda, danas naredili da povjerujemo kako danas zrno mora istrunuti da bi proklijalo, da je zemlja nepomična na svojoj podlozi, da se ne okreće oko sunca, da morske mijene nisu posljedica gravitacije, kako bi na njih gledali ljudi koji traže istinu ( čitaj obrazovani ljudi). No nije li od svih zabluda i laži najopasnije mrziti svakog onog koji ima svoje mišljenje, koji je u neprestanoj borbi za traženjem istine. Čovjek se čitavog svojega života mora priupitivani, mora biti u stalnoj opreci prema samome sebi. Stoga i ja upitujem: Kome je namijenjen demanti o izdvajanju koju je izradila privatna tvrtka Bisonde d.o.o. da Grad (Umag) izdvaja za plaće po stanovniku od 2.735,oo kuna U kojoj je svrsi ovaj demanti, ako ne u funkciji manipulacije? Ako laže pas brojke ne lažu! Ovih dana u Pučko otvoreno učilište zapošljava se novi djelatnik, kojeg plaćaju porezni obveznici ovoga Grada. Odlukom Gradskog vijeća plaćaju se i djelom školske kuharice ( iako je za njihovu plaću nadležno Ministarstvo). A što da kažemo na silna uhljebljena po gradskim tvrtkama. I na kraju da upitam. Tko plaća djelatnike u vrtićima, u Domu za starije i nemoćne, učiteljice u produženom boravku …. Ekonomski gledano mnogi od nabrojenih po izdvajanju korisnika ne bi prihodovali kako se ovdje veli reći: „niti za sol“. Uhljebljenje i zapošljavanje u ovom Gradu obavlja se kao na tekućoj vrpci. Sve u cilju proizvodnje malih manipulatora koji na zvuk zvona iz centrale poput Pavlovljevog efekta zalaju svojim malim manipulatorskim jezikom. Manipulator usklikne: »Sve prepusti meni.« Središnja ideja manipulatora je rušenje svakog oblika razumnosti u ime neposrednosti, spontanosti, ugode… Banalnost, trivijalnost i gubitak osobnosti uzdižu (se) na rang vrline. Manipulator nudi zadovoljenje trenutačnih potreba. Stoga nastupa sa obećanjima. Vi mali manipulatori koji na mig gospodara zamahnete repom, jučer ste nam prodavali čistu ekologiju,i u ime iste uništili umašku cementaru. Tada ste vikali. Kakve bi to bile breskve pune prašine, kakvo grožđe puno prašine, a cementara niti tridesetak kilometara od nas i to još u centru grada radi i proizvodi cement za naše tržište. Koliko ste takvih skotnih magarica ovom napaćenom narodu prodali! A sada nam nudite spalionicu zdravog ljudskom mišljenja. A kome nudite tu Vašu energiju? Ovom spaljenom gospodarstvu koje vegetira na zgarištima vašeg požara. Ljudima koji sve manje mogu prikupiti iz kontejnera? Ljudima koji jedva spajaju kraj sa krajem? Pitam se kome? Sutra će te nam u ime velikog manipulatora ponudi novi projekt:Krpanje prezervativa bodljikavom žicom. I uvjeravati nas kako će ovaj posao koji je od svjetskog značaja donijeti ovom kraju blagostanje, a narodu sreću i raj. I nema boljeg materijala za ovaj posao od bodljikave žice. I danas na Božić, kada budete klečali i uvjeravali nas u „Vašu vjeru“ farizejskog obećanja bilo bi lijepo da pročitate dio ponekog Evanđelja tih istih u kojima se oduvijek tražila istina. Tu su je tražili katehisti «Aleksandrijske škole», sveti Anselmo, sveti Augustin, Toma Akvinski Joakim Boheme sve do današnjih teologa. Tako iz Evenđelja po Mateju čitamo i ovo : «prodaj svoje imanje, novac podjeli siromasima i nakon toga dođi i slijedi me, napusti sve, svoju profesiju, obitelj, rodni dom i idi za mnom, ne brinite se za sutra, ne gomilajte bogatstva na zemlji..» Prevedimo to na današnje stanje. Isus zapovijeda određene stvari vrlo precizno. Ali od nas ne očekuje doslovnu poslušnost, za njega je bitna moja vjera. A moja vjera nije vezana za bogatstvo, ni za siromaštvo, u vjeri ja smijem biti i bogat i siromašan. Nije važno što posjedujem bogatstva, važno je da ih imam, kao da ih nemam bitno je da sam iznutra slobodan, da mi srce nije vezano za bogatstvo . Voltaire govori o ovome kao o parabolama, koje vješto učitelji parafraziraju, jer za iste istinu vjere ne treba se uzimati doslovno, jer ovo su samo parabole koje nam prenose simbolička značenje. Maritaine dvijestotinjak godine kasnije ide čak i dalje. On ovaj licemjerni odnos spram vjere poistovjećuje sa razrađenim načinom života, jer ostvarenje humanih vrijednosti moralno držanje koristi kao paravan, a ustvari se trudi oko pribavljanja dobara. Čovjek hoće to što ne može, istodobno biti pobjednik u životu i ostati ljudski instinkt. Time što svoje životno ponašanje izgrađuje samo na sakupljanju dobara, skriva moralnim licemjerjem, jer u tom sakupljanju dobara, ne samo što se hoće obogatiti, nego želi živjeti u prividu intaktne uzvišenosti.
Umjesto zaključka, punu istinu možemo pronaći u Kierkegaardovoj molitvi:
Gospodine, dopusti da budemo tvoji suvremenici,
Da te gledamo kuda i kako prolaziš ovom zemljom
A ne da Te upoznajemo u izobličenju
Jednog bijednog i praznog sjećanja.
Nadam se Vi gore prozvani, kao i Vaši trabanti ( bolje rečeno uvlakači) da će te odgovoriti na ovo pismo ne meni jer osobno odavna znam Vaše odgovore, nego ovom napaćenom narodu, kojeg ste doveli do ruba izdržljivosti.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se