Bujšćinskiglas

28.11.2015., subota

Trijumf nekompetentnih


Pred više od dva tjedna bio sam pozvan na Znanstveni skup u sklopu međunarodnog Erasmus+ projekta između škola P.L.A.C.E.S. – Presenting Legends Across the Continent in European Schools. Znanstveni je skup bio prezentacija kulturne baštine, s posebnim osvrtom na legende i njihov utjecaj na razvoj vještine učenja. U tematskom djelu Skupa, cilj je bio upoznati goste s kulturnom baštinom Istre i Bujštine. Ovdje neće biti riječ o toku navedenog skupa, već o poznavanju kulturne baštine Bujštine, s posebnim osvrtom na poznavanje legendi.
Da ne duljim, postavljam se u ulogu gosta i postavljam si pitanje što sam kao takav gost mogao doznati o legendama i usmenoj kulturnoj baštini Istre i Bujštine? Dok se s baštinom Istre, gost mogao prilično detaljno upoznati, o kulturnoj baštini Bujštine i legendama nije doznao ama baš ništa!
Kako se može zabrljati i promašiti predstavljanje bogatstva Bujštine, dokaz je ovaj Znanstveni skup. Skup je razgolitio naše nepoznavanje vlastitog kulturnog nasljeđa, istog onog koji leži tu pored nas, u knjižnicama i u desecima knjiga što je već odavno prašina prekrila njihova slova. On je samo proizvod stanja duha naših sugrađana, jednom riječju rečeno proizvod nebrige za kulturno nasljeđe. Ovaj Znanstveni skup bio je trijumf nekompetentnosti i neznanja da jedno bogato kulturno nasljeđe predočimo svijetu.
I ono malo poznavanja prošlosti Umaga i Bujštine u očima poznavatelja teme, da upotrijebim eufemizam, bilo je više nego „jadno“. Tu se izmiješala crkvena ikonografija, sveci Pelegrin i Peregrin, te slušatelj nije mogao razabrati (istisnuti) i ono malo istine iz ove „papazjanije“.
A što reći o temi: legende Bujštine? Posjetitelj je mogao saznati o soljenju ribe, o životu svoje bake, o toliko benevolentnih činjenica, ali nigdje spomena o niti jednoj legendi, bajci, narodnoj pjesmi. Iz izlaganja je bilo nedvosmisleno da niti jedna legenda ili bajka, ne živi na ovim prostorima. A baš Bujština, zbog svoje posebnosti u sebi, nosi mnogobrojne legende, bajke koje su ponos narodnih priča, bajkovitih pripovijedaka, s kojim bi bili ponosni i mnogo veći narodi nego ovi koji obitavaju na ovim prostorima. U pučkim tradicijama ovog kraja taložili su se vjekovima različiti slojevi; oni od predromanskog i predslavenskog prastanovništva, preko romanskih i romaniziranih starih tradicija, zatim preko hrvatskih i slovenskih tradicija donesenih na ove prostore u 7. st. i obnavljanih tijekom kasnijih vjekova stalnim etničkim prilivom iz prirodnog slavenskog zaleđa, s posebnim valom doseljavanja slavenskog tzv „morlačkog“ pučanstva u 16. i 17. st. Ovdje ne možemo zaboraviti niti franačko-njemački utjecaj sve do talijanskih folklornih grupa koje su dvojake, venecijanske i furlanske. Propustiti priliku da se gosti upoznaju s likom Krsnika, bića koje postoji samo u slavenskoj usmenoj predaji, osobito na našem istarskom području, proistječe ne iz namjere već iz nepoznavanja narodnih predaja Bujštine. A što reći o legendama kako su nastali Dubci, kako je nastao Triban, Buje, Sipar , legende o savudrijskom svjetioniku ili o rtu Zub? Samo na Bujštini postoji preko petnaestak legendi o strašnom Atili. Na ovim prostorima nastala je i živi jedna od najljepših bajki hrvatske čakavske književnosti „Brižna Marija“, koju je zapisao još davne 1914. godine Ivo Jardas. Namjesto da na stol podarimo gostima ono najljepše što možemo pružiti, poredamo pred njih trash, trice i kučine.
Napokon su nekompetentni došli na svoje. Doduše u životu je tako oduvijek bilo, ali moj Grad prednjači u tome. Građani te vrste, uzvišeni su i date su im odriješene ruke da govore o nečemu o čemu pojma nemaju. Poput gube, množe se polupismeni poznavatelji naše baštine i uvjeravaju nas da su oni odabrani u svojem neznanju da predstave nešto o čemu pojma nemaju. Stoga nije ni čudno da u mome Gradu postoji pokret za emancipaciju glupana: „nazovi znanstvenika“ uz dobranu pomoć gradske kase.
A možda sam osobno naivan i nije li ovaj Znanstveni skup samo u funkciji dobrog provoda i punog želuca. Ionako to nisu njihovi novci ali obroci jesu.

U postu Štuju li umažani….. objašnjen je dio kulturnog nasljeđa umaštine




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se