Bujšćinskiglas
05.11.2015., četvrtak
Mala seoska priredba
|
Svjedoci smo danas da živimo sve lošije. Da mnogi od nas imaju sve manje, da mnoga djeca moga grada nemaju niti za marendu. Svjesni smo da je pučanstvo lišeno mnogih egzistencijalnih bitnih artikala, zbog nečije nesposobnosti. Nemojmo se zavaravati da mnogi sugrađani i ovu zimu rijetko su uključili grijanje, mnogi čitave noći lutaju od kante do kante i u cik zore pred vratima nekog od hipermarketa uredno u najlonskoj vreći istovare plastičnu ambalažu da imaju za kruh tog dana. U vremenima kad je našu dušu okupirao bezosjćaj, kada ne marimo niti za najbližu rodbinu, a o susjedima da i ne govorim nudi nam se sveopći spas u zabavi malih seoskih priredbi. Raslojavanje koje je dobro uzdrmalo žitelje ovoga grada na malobrojnu nazovi elitu i najveći dio sirotinje na rubu opstanka. I ono što je najzanimljivije? Takva socijalna slika društva neprestano proizvodi kulturu kao zabavu moćnih bogatih i praznoglavih. Sve je to mala seoska zabava i iluzija velikog spektakla. Pravi burekdžije rekli bi jednostavno „jufka“ kugla tijesta koji se razvlači u hedonističke porive jela i pića uz blagonaklonost nekog nazovi narodnog melosa s nekih drugih krajeva bivše države. I ovih dana nižu se male priredbe, koje bi nam trebale donijeti mali osjećaj sreće. Kao stanovnik grada i sam navratim na pokoju takvu priredbu. Na jednoj od takvih gostovao je bend koji je obilježio jedno vrijeme naše države. Nisam brojao posjetitelje te priredbe, niti mi je do toga stalo. Kao i obično povodom tih događaja sve započinje s vatrometom. Vatromet u ime čega i za koga? pitam se. Je li on namijenjen sirotinji da pokaže svu snagu kojom raspolažu političke elite i njihovi sponzori, ili jednom riječju želi predstaviti sliku kako se ovdje lijepo živi? Je li on predstavlja našu snagu naše bogatstvo ili sav naš jad i nemoć da se othrvamo ovakvim silovanju moći. A tada nastupa bend. Odsvira svoju gažu uredno pobere masni honorar i tako do slijedeće prilike, grada. Spusti se zastor, siti i dalje ostaju siti, a gladni ostaju gladni. Siromašno, a skupo plaćeno. Cirkuske seoske priredbe, danas i pod šatrom naša su svakodnevnica. Razne roštilijade, gljivarijade , šparugarijade i kako se sve ne zovu ove manifestacije samo su odraz našeg vremena, vremena bez duha. Siromašan duh može proizvesti samo ovakvu malu seosku priredbu. Nije ovdje problem u pomanjkanju sredstava poreznih obveznika već u nedostatku, znanja, a potom i volje. |
