Narodni običaji u Buhovu i širokobriješkom kraju

23.12.2008., utorak


Badnji dan i Božić
Kroz sva burna vremena u povijesti Hrvati iz Hercegovine držali su do svojih najvećih vrijednosti: Boga, Domovine i obitelji. Zbog toga su, i unatoč vrlo skupo plaćenoj cijeni, uspjeli opstati na ovim nemirnim područjima.
Božić je vrijeme koje objedinjuje te vrijednosti. Proslaviti ga sa obitelji i prijateljima najveći je blagoslov.
Narodni su se običaji tijekom stoljeća nadopunjavali i mijenjali ali bit im je ostala ista. Kako je to nekada bilo pričali su nam naši stari.

Badnji dan

Na osvit Badnjeg dana ukućani su dan započinjali pozdravom Hvaljen Isus i Marija i Dobro vam došao Badnji dan. Tijekom jutra domaćin bi odlazio usjeći Badnjake, tri komada hrastovog drveta. Domaćica bi za to vrijeme pripremala objed vodeći računa o postu i nemrsu. Nije se jelo meso niti masna hrana - jaja, mlijeko, sir, vrhnje...
Popodnevni sati Badnjaka bili su vrijeme za obilazak obitelji ili pojedinaca slabog materijalnog stanja, staraca i nemoćnih kojima se donose darovi.
U prvi sumrak, kada se svi ukućani okupe, domaćin bi sa još dvije osobe, najčešće djeca ili mladež, izašao pred kuću kako bi unjeli i vatri podarili Badnjake. Riječ je o staroslavenskom poganskom običaju, koji je prihvatila i Katolička crkva, i koji se održao i do današnjih dana.
Kucajući na vrata, ulaze sa pozdravom: Hvaljen Isus i Marija ! Dobro vam došla Badnja večer!
Ukućani odgovaraju: Uvijek hvaljen! I s tobom Bog da zajedno! Zatim domaćica loži Badnjake na ognjištu, nakon čega se obitelj zajedno pomoli Bogu.
Nakon molitve kuća se posipa pšenicom, za rodnu i narednu godinu, uz pjevanje božićnih pjesama. Nakon čega slijedi večera.
Na večer je Polnoćka koju su propuštali samo starci, djeca i bolesni. Nakon Polnoćke slijede međusobna čestitanja pred crkvom. Po povratku doma rodbina i prijatelji najčešće su se okupljali u jednoj od kuća, prigodno su se i skromno darivali, nazdravljalo se kapljicom rakije ili vina te zapjevalo gange ili bećarac. Znala se zaigrati i trusa.


Božić

Božićno jutro obično je počinjalo uobičajenim pozdravima: Hvaljen Isus! Dobro vam došao Božić i sveto Porođenje Isusovo!
Najmlađi članovi obitelji obično su se na božićno jutro morali pozabaviti oko sitne stoke (ovce i koze), dočim je krupnija stoka (krave, konji, itd.) na Božić ostajala u štalama.
U vrijeme dok su se mlađi pozabavili obvezama oko stoke stariji članovi obitelji pili su kavu. Najčešće, nije bila riječ o pravoj kavi, nego se kao nadomjestak za kavu koristio poprženi ječam.
Nakon toga opet se išlo na božićnu sv. Misu. Nakon Mise pred crkvom je nastavljano narodno veselje. Pjevala se ganga, nazdravljalo se rakijom i častilo suhim smokvama, čerezom (grožđice), ćupterom (žele od grožđa) i domaćim kolačima. Igrala se hercegovačka trusa.
Po povratku u obiteljske domove ukućani su se okupljali oko sinije. Sjedeći na tronožcima svi su očekivali da domaćica servira ručak, nakon čega je slijedilo paljenje svijeća i molitva.
Palile su se, najčešće, tri svijeće, u znak sjećanja na pokojne. Kod paljenja svijeća domaćin je palio jednu po jednu moleći; U ime oca, i sina i duha svetoga. Ukućani su se istovremeno križali, nakon čega je slijedila molitva.
I unatoč činjenici da se živjelo u iznimno teškim uvjetima za Božić nije ničega nedostajalo. Na stol se za predjelo, u pravilu, iznosio kiseli kupus sa dimljenom ovčetinom. Zatim teletina, ili janjetina, ispod peke sa krumpirima. Uz domaće crno vino servirao se dimljeni svinjski pršut, pečenica i ovčji sir iz mijeha. Vrijeme nakon ručka bilo je vrijeme u kome se pjevala ganga i bećarac, a nerijetko se znao čuti i zvuk gusala ili dvojnice.
U popodnevnim se satima obično obilazilo susjede, rodbinu i prijatelje, čestitao se Božić.
Večera se, također, odvijala uz Božićne svijeće. Po pravilu se na večeru sakupljalo više obitelji koje su zajedno palile božićne svijeće. Meni je bio sličan onome za ručak. Naravno, uz dodatke poput dimljenog ovčjeg i svinjskog mesa, razne pite, uštipke, itd.
Božićna svijeća se obično gasila korom kruha umočenog u crno vino; i to redoslijedom paljenja. Naravno, uz molitvu i sjećanje na pokojnike.
Nakon večere i gašenja Božićne svijeće veselje se uz vino i pjesmu znalo nastavljati do kasnih noćnih sati.

sv. Stjepan

Na blagdan sv. Stjepana zetovi su išli čestitati Božić obiteljima svojih supruga.



- 12:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.