Buffy i Angel fanfiction

ponedjeljak, 28.07.2008.

Buffyin dnevnik 2

Image Hosted by ImageShack.us

Još malo pa ću dolaziti jednom godišnje na blog... noNadam se da će netko pročitati ovo. Evo stavila sam još jedan nastavak iz Buffyinog dnevnika - sve mislim da počnem prevoditi malo NC-17 priča, možda će me to motivirati sretan Ako nastavim sa ovim dnevnikom doći ću i do toga (već sljedeći dio zalazi u to područje). Vidjet ćemo. Trenutačno u pripremi imam još jedan esej za Buffyologiju i novi spot tako da bi se to uskoro trebalo pojaviti na blogu (za manje od 6 mj. rolleyes) Dotad ću vam na dnu staviti nekoliko dobrih tuđih spotova kojih sam našla u zadnje vrijeme. Uživajte!


Mogući nepoznati pojmovi:

- ep .Some Assembly Required (S2) - u toj epizodi Chris oživi svog brata kao zombija nakon što ovaj pogine u nesreći. Brat zatim traži od njega da mu oživi neku djevojku jer je usamljen kako se kao zombi stalno mora skrivati. Ali kako mozak mora biti svjež da bi oživljavanje uspjelo i Crhis i njegov ljigavi prijatelj tako sklope tijelo od nekoliko nedavno poginulih navijačica, a za glavu Chrisov brat odabere Cordeliju s kojom je nekad bio u vezi. Na kraju je Buffy i Xander spase.
- Rekao mi je da je ljubomoran što je bilo dobro - Na početku te epizode Angel i Buffy se malo prepiru oko njenog 'plesa' sa Xanderom nakon što je još bila pod traumom od smrti od Gospodara. Ona mu kaže da je to učinila da bude ljubomoran. On kaže da nije ljubomoran na što ona odvrati, zar vampiri ne mogu biti ljubomorni. Da, Angel u prepirci sa Buffy nema šanse ;) Na kraju epizode opet pričaju i on prizna da je ljubomoran, ali samo na to što Xander može biti s njom po danu kad on ne može. Na kraju Buffy otprati Angela kući jer je zora blizu.


Kategorija: canon, Buffy POV

Predikat: PG -13

Buffyin dnevnik 2
(Buffys Diary - Some Assembly Required)
by Harpy


Vrijeme radnje: Nakon epizode.... Buffy prati Angela kući.


23. rujna, 1997.
Bljak! Drago mi je da Angel propustio većinu. Ne samo jezivo nego stvarno odvratno. Chris je to učinio za svog brata, ali fuj! Frankensteinovska Barbi. Pitam se o onome što je Xander rekao o ljubavi, kako želiš samo ono što ti nije na dohvatu ruke. Malo me smetalo kad je to rekao jer su dečki tako čudni sa curama... čini se da svi imaju nekakvu ideju kako bi one TREBALE izgledati. Mama kaže da su za to krivi časopisi, ali ne znam. Čula sam kako neki razgovaraju i zna biti prilično grozno, pogrdni nazivi i prezir s kojim govore o njima, ali nikad me to nije previše smetalo jer se nisam trebala nositi s tim. Svejedno mislim da Xander nije u pravu. On se sviđa Willow i na dohvatu joj je ruke, ali možda zato jer je on dečko ili možda zato kakav je ON sam, uvijek padne na najnoviju, najupadljiviju djevojku, a mogao bi imati najpametniju koja ga najviše voli. Dečki, najčudnija stvorenja.

Onda, tu je Angel. Riječ 'dečko' se ne funkcionira za njega. Nijedna riječ zapravo ne funkcionira za njega osim Angel. Ali priznao je i bio je cool od njega da je, trebao je. Rekao mi je da je ljubomoran što je bilo dobro, ali kad je rekao da me Xander može vidjeti na suncu malo me zaboljelo srce kao da ga je povukao za šav. Pogodilo me.

Bilo je kasno pa sam ga otpratila do kuće. Držao me za ruku i hodali smo dugo vremena ništa ne govoreći, bilo je tako dobro. Tišine s njim su bolje od najzanimljivijih razgovora s nekim drugim. Bila je lijepa noć, svježa i tiha i samo smo šetali zajedno nemajući potrebu da išta kažemo.

Došli smo do njegovog stana.

«Jesi li sigurno dobro?» upitao je. Da budem iskrena pita me to jednako često koliko mi govori da sam u opasnosti.

«Aha,» stajali smo ispred njegovih vrata. Pitala sam se hoće li me pozvati unutra, ali činilo se da neće. Odjednom sam ja njega htjela nešto pitati.

«Jesi li -jeste li ti i Cordy lijepo razgovarali - kad si je otpratio kući?»

«Pa zapravo me odvukla za sobom.»

«Znam - znam da nisi htio biti nepristojan, ali samo sam - »

«I Ubojice mogu biti ljubomorne?» nasmiješio se.

«Ne ljubomorna - samo znatiželjna.»

Podigao je pogled izgledajući zamišljeno. «Kao sugovornik - » zastao je.

«Da?»

«Razgovor s njom je bio kao razgovor sa košarom mačića.»

«Pa mačići su meki i slatki i - »

«Dobro, loša usporedba,» prekinuo me je. «S košarom guštera. Košarom bilo čega što ne može voditi dvosmjerni razgovor.»

«Zar je razgovor tako važan?»

«Jest kad dovoljno dugo živiš. Komunikacija. Vampiri su ovisni o njoj. Možda to ne bi pomislila, ali tako smo odsječeni od svega što je ljudsko, što je stvarno. I postane strašno dosadno slušati nemrtve kako razglabaju o tome koga su ubili i kako su moćniji od svih ostalih i koliko su stari. I da si se ikad zadržavala u dvorskim vrtovima nakon debitanskih balova znala bi svaku riječ koju će netko poput Cordelie izgovoriti prije nego joj izađe iz usta. Opsesije se ne mijenjaju, samo nazivi marke.»

«Zvuči kao da ne-život može biti prilično dosadan.»

Pogledao me. Samo malo se nasmiješio i onda su mu oči postale toplije, činilo se kao da me upija.

«Ponekad ti se posreći,» rekao je.

«Misliš što su ti vratili dušu? Ne zvuči baš zabavno.»

«Ponekad se nešto dogodi - nešto što je vrijedno svih nevolja,» gledao me netremice... gotovo sa... obožavanjem.

«Pa, mislim da je pratnja kući vrijedna poljupca,» rekla sam. Nekad stvarno znam biti izravna. Na neki način potiče tu moju osobinu. Možda zato što tako rijetko bilo što traži.

Malo šire se nasmiješio i polako mi obuhvatio lice dlanovima prelazeći mi palcima po obrazima. Sagnuo je glavu i blago položio usne na moje, usta su nam dugo vremena vrlo lagano dodirivala, ali i to je bilo tako lijepo da sam uzdahnula. Onda me poljubio malo jače, pritiskajući svoja usta na moja, naprijed i natrag, nježno. Stavila sam mu ruke oko vrata i stala na prste, usne su mi se razdvojile i on je prešao jezikom preko moje gornje usne... od najmanje stvari koju učini mi se uzlupa srce. Pažljivo je uhvatio moju gornju usnu među zube i ponovo onako prešao jezikom preko nje, vrlo polagano. Mogao bi napisati knjigu o ljubljenju. Tada me zagrlio i podigao me u zrak da se možemo lakše ljubiti. Noge mi nisu dodirivale zemlju i njegov jezik se savijao ispod mojega, škakljajući me i onda mi je samo ljubio obraze, mali, meki poljupci i mali poljupci preko mojih usta i zadihala sam se. Držala sam mu lice među dlanovima i jednostavno se gubila, bio je tako divan, svjež poput vode ljeti i imao je dobar okus. Uvukla sam ruke pod njegovu jaknu i uz njegova leđa, voleći čvrstoću mišića ondje. Mogla sam osjetiti njihove linije ispod košulje i kako su se kretali kad me podigao više. Prešao je dva koraka i naslonio me na zid uz ulazna vrata. Uvukao je jezik u moja usta dublje i dublje, i pokušala sam cijeloga prihvatiti, ali bio je dosta duži i veći od moga pa nije bilo lako, ali bio je tako uzbudljivo da sam ispuštala male zvukove svaki put kad bi mi ga dao, morala sam širom otvoriti usta da cijeloga prihvatim. Pritisnuo me na zid i otvarala sam usta iznova i iznova da uvučem njegov jezik, mogao mi je gotovo dodirnuti početak grla i uzvraćala sam istom mjerom kad god se povukao. Kretala sam se u njegovim rukama, gotovo se izvijala prelazeći mu rukama po leđima, vratu i kosi. Odjednom se odvojio od mene kao da je čuo nešto. Podigao je pogled i ja sam to osjetila. Čudno je kako uvijek znam kad dolazi dan i noć, ne samo pogledom na nebo nego osjetim nekakvu promjenu. Oboje smo osjećali da dolazi zora iako je još bila noć. Spustio me na zemlju.

«Bolje da uđeš,» rekla sam.

Stavio mi je ruku na obraz. Gledao me dugu minutu.

«Hvala što si me dopratila kući,» rekao je.

«Morala sam se pobrinuti da sigurno dođeš,» nacerila sam se.

«Hoćeš li se uspjeti naspavati?»

«Ionako čudno spavam,» slegla sam ramenima.

«Nemoj se previše umoriti.»

«Idi spavati,» rekla sam i onda jer nemam nimalo samokontrole rekla sam, «Možda ću te jednog dana uskoro ušuškati.»

Držao je vrata napola otvorena i nagnuo se prema meni. Nježno smo se poljubili.

«Laku noć... mislim dobro spavaj,» rekla sam.

Nasmješio se i zatvorio vrata za sobom.

Onda, koliko dečki moraju biti stari da im se počnu sviđati stvarne cure umjesto izmišljenih? Koliko stari? Mislim da moj tata još nije prošao tu fazu. Ponekad se pitam koliko žena je Angel upoznao, ali onda prestanem jer je to put za gubitak razuma. Ali na neki način bi mi trebalo biti drago što mu se sviđam, nije baš neiskusan pa mora da se dobro držim. Ponekad se pitam je li to što sam Ubojica i ima neki plan... samo što se često čini da je njegov plan pomaganje meni s mojim planom. Znam zašto me nije pozvao unutra, ali isto se malo mrštim na to. On smije ući u moju sobu. Morat ćemo uskoro razgovarati o tome.

Imam školu za dva sata. Trebala sam spavati, ali prvi sat je povijest pa ću tamo nadoknaditi.

kraj


- 13:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Zadnja kap

Image Hosted by ImageShack.us

Priča je označena predikatom R iako joj bi joj ja jedva dala PG -15. Ima nešto nasilja, ali ništa više nego što je bilo u AtS epizodi u kojoj se događa dio radnje ove priče. Tek toliko da znate da priča nije klaonica unatoč predikatu autorice.

Mogući nepoznati pojmovi:

- ep. Gift - zadnja epizoda S5 kad se Buffy žrtvuje umjesto Dawn da spasi svijet
- “… voljela sam te više nego što ću voljeti išta u životu i zabila sam mač u tebe“ - ovo je zapravo dio Buffyinog monologa iz S7 BtVS-a kad je rekla za Angela -“Dala bi sve da sam mogla biti s…Voljela sam ga više nego što ću voljeti išta u životu! I zabila sam mu mač u srce jer sam morala.”
- “Nemoj što? Da te ne volim? Nisam znala da imam izbor u tome.” - to je Buffy rekla u razgovoru kad joj je Angel rekao da će otići
- Lorne - dobri demon iz druge dimenzije u AtS-u. Ima demonski caraoke bar koji je zaštićen protunasilnom čarolijom koju za njega obnavljaju tri vještice svako toliko (jer prestane djelovati). Također Lorne može čitati budućnost onima koji pjevaju.
- Somewhere Over The Rainbow (Negdje iza duge) - pjesma iz filma Čarobnjak iz Oza. Riječi pjesme pogledajte ovdje
- bravado - razmetanje hrabrošću da bi se sakrila nesigurnost ili strah

riječi među zvjezdicama su naglašene


Kategorija: AU, crossover, drama s nešto akcije

Zadnja kap
(Breaking Point)
by Kristi Allen

Predikat: R
Ukratko: “Nije važno. Ako Dawn umre, gotova sam s tim. Odustajem.” Buffy u ep. “Gift”. Ovo je AU gdje Dawn pogine i Buffy održi obećanje.
Poricanje vlasništva: Nije moje. Sve pripada Jossu i njegovoj genijalnosti


Gotovo je ispustila tanjure kad je ušao. To bi joj se prvi put dogodilo. Brzo se oporavila donoseći hranu dvojici kamionđija koji su bili u prolazu kroz L.A. i onda suzila oči u njegovom smjeru. Zalogajnica je imala uglavnom redovite mušterije i on nije bio jedan od njih. Novi su bili rijetkost.

“Pogledaj slatkiša koji je baš ušao. Prije ga nisam vidjela ovdje,” rekla Patty, noćna poslovođa. Buffy je voljela raditi sa Patty. Imala je malo natapiranu crveno obojanu kosu i bila je zabavna. Opuštena, imala je zajedljiv humor i ponašala se skoro majčinski otkad je Buffy počela tu raditi.

“Da… ja ću se pobrinuti za njega,” Buffy je odgovorila i otišla prema odjeljku u kutu gdje je sjedio. Stala je tamo sa prekriženim rukama i podignutim obrvama. “Što radiš ovdje?” Htjela je da to zvuči optužujuće, ali ispalo je mnogo mekše nego što je namjeravala. Previše je bila zauzeta činjenicom da je izgledao sretno, skoro onako kako je izgledao u drugoj godini u Sunnydaleu prije njenog sedamnaestog rođendana, prije nego je sve otišlo nizbrdo. Pitala se ima li nekog novog u životu i podsjetila se da nema pravo to pitati. Dok Riley nije pustio crtu u džunglu u lov na demone i ona je imala nekog novog.

“Pretpostavljam da mi nećeš vjerovati da sam došao nešto prigristi?”

“Ne, osim ako nisi doživio trenutak sreće i zlo je naglo izgubilo smisao za odijevanje,” nasmiješila se. Samo je bila zlobna, njegova odjeća je bila besprijekorna, nenapadna i nepromjenjena. Crne hlače, tamna košulja, duga kožna jakna.

“Sviđa mi se kava ovdje?” opet je pokušao.

“Živčan si od kave,” rekla je.

“Nekad sam bio,” odgovorio je i bilo joj je kao da ju je pljusnuo. Nekad ga je tako dobro poznavala, a sa tim malim komentarom je shvatila da više nije tako. Znala je te oči, taj mali nagib usana koji nagovještao smiješak, ali njega više ne.

“Onda, hoćeš li samo šalicu ili da ti odmah donesem litru,” oštro je uzvratila. Stavila je ruke na bokove u automatskom položaju prkosa.

“Neću,” odgovorio je blagim tonom, njegov glas tih u uobičajenom brujanju razgovora zalogajnice. Gledao je jelovnik kad je to rekao i onda ju je konačno pogledao. Bilo joj je pervezno drago što iako je izgledao sretnije, te tamne oči su i dalje bile zasjenjene krivnjom. “Willow mi je rekla za Dawn. Moja sućut.”

“Nisi ni poznavao Dawn,” odsjekla je. “Samo imaš sjećanja koja su ugradili glupi redovnici. Jesi li ih uopće dobio? Ili si ovdje da me nagovoriš da se nastavim boriti. To bi ona željela… tako joj odajem počast bla, bla, bla.” Gorčina joj se skupila u stomaku grčeći ga.

“Jednom nas je uhvatila da se ljubimo i zaprijetila da će reći tvojoj majci ako joj ne posudiš svoj plavi džemper. Rekla je da njoj ionako bolje stoji. Nije bila u pravu, ali i njoj je dobro pristajao.”

Bol ju je iznenadila, stežući joj pluća i puneći joj oči. “Neću razgovarati o tome,” istisnula je i okrenula se na peti da pobjegne od njega. Njegovi prsti su joj se ovili oko zapešća i oklijevala je samo trenutak prije nego se istrgla. Možda više ne ubija, ali i dalje je Ubojica.

Nije ju opet pokušao zaustaviti nego je naručio kavu od druge konobarice i ostao u kutnom odjeljku. Buffy je okrenula očima odlučna da ne dopusti da je ometa njegova prisutnost. Uzimala je narudžbe, donosila hranu i razgovarala sa gostima. Smjena joj se bližila kraju kad se Patty približila. Namješila se i malo je gurnula laktom. “Izgleda da se sviđaš Romeu ondje. Nije skinuo pogleda s tebe otkad si otišla.”

“Samo je u šoku. Naviknut je da on odlazi,” Buffy je promrmljala. Činilo joj se da će Pattyjine obrve nestati ispod kose koliko ih je podigla.

“Srce! Moraš reći prijateljici kad ušeta bivši koji tako izgleda,” uzviknula je.

Buffy je uzdahnula i okrenula očima. “Zove se Angel. Nekad smo hodali.” Znala je da će Patty pitati i nadala se da će je ovako manje gnjaviti.

“Pa bome, ime mu pristaje,” rekla je Patty. Odmjerila je Buffy od glave do pete pa pogledala prema Angelu. “Zašto ne odeš ranije? Nema puno ljudi, a on očito želi razgovarati s tobom.”

Buffy je odmahnula glavom. “Ne. Trebam novac, a on zaslužuje čekati.” Otišla je iza šanka prije nego je Patty mogla odgovoriti. Ostala za prkos njemu sat duže od uobičajene smjene konačno odustajući kad joj je Patty rekla da joj zalogajnica neće platiti preko četrdeset sati tjedno.

Nije ni pogledala prema Angelu kad je izašla na ulicu sa torbom prebačenom preko ramena. Osjetila je kad joj se približio. Njegovu prisutnost je uvijek osjećala sve do kostiju. “Zašto si još uvijek ovdje?” rekla je u hodu ne okrečući se. “Izrazio si sućut. Obavio si svoju građansku dužnost. Idi kući.”

“Što radiš, Buffy?” konačno je upitao.

“Idem kući. Odradila sam smjenu od dvanaest sati. Umorna sam i noge me bole.” Ubrzala je korak, ljuteći se kad je on učinio isto. Šuteći ju je pratio do stanbene zgrade uz stepenice sve do njenog stana. Otključala je i ušla ostavljajući vrata širom otvorena. Zastao je na pragu ne mogavši ući bez verbalnog poziva. Hodala je po stanu, izula cipele, razvezala punđu i nestala u kupaonici. Presvukla se u hlače od trenirke i običnu bijelu majicu na naramenice. Kad se vratila u dnevni boravak ugledala ga je kako stoji oslanjajući se na nevidljivu barijeru koja mu je priječila ulaz. Okrenula je očima, stavila led u čašu i nalila vodu iznad sudopera.

“Koliko dugo planiraš tu stajati?”

Slegnuo je ramenima. “Vrijeme mi nije problem i hodnik je bez prozora,” odgovorio je, kratko pogledavši prema oba kraja hodnika.

“Dobro. Uđi,” odrezala je. Prepreka je nestala i prešao je preko praga zatvorivši vrata iza sebe. Gledala ga je sa suženim očima. Zaboravila je kako je tvrdoglav, kako ju je znao čekati kad je osjećao da ima nešto za reći. Nastavila je svoju večernju rutinu perući zube i umivajući se dok nije napokon sjela na kauč uz njega. Upalila je mali crno-bijeli televizor i podvila noge pod sebe. Ako hoće biti tvrdoglav bit će i ona.

Iznenadio ju je obuhvativši joj gležanj i stavljući joj nogu na svoje krilo. Počeo joj je masirati stopalo, prelazeći preko svoda i pritiskajući petu i ispod prstiju. Promatrala ga je, nešto što nije imala priliku raditi već dugo vremena. Ispružila je ruku i dodirnula mu sljepoočnicu prstima prolazeći kroz gustu kosu i niz vrat sve do ispod ovratnika njegove košulje. Zatvorio je oči i nagnuo se prema njenoj ruci kao veliki mačak. Navrle su joj suze na oči kad se zapitala koliko je vremena prošlo da ga je netko tako dodirnuo.

“Je li stvar u mojem dodiru? Ili te nitko nije tako dodirnuo?” Iznenadio ju je vlastiti glas. Pomislila je to, ali nije namjeravala izgovoriti.

“Ne znam koji je ispravan odgovor na to,” napola se nasmiješio i dalje joj masirajući stopalo.

“Nema ga. Samo reci istinu.”

Kimnuo je. “Tvoj dodir.”

“Dobar odgovor,” malo se nasmiješila. Uhvatio joj je drugo stopalo i započeo isti postupak na njemu. “Angele, što zapravo radiš ovdje?” tiho je upitala nakon nekoliko trenutaka.

“Tvoji prijatelji su zabrinuti za tebe. Nisi htjela razgovarati s njima od Dawnine smrti…ja sam bio zabrinut,” rekao je ne dižući pogled.

“Znaš, kod junaka i branitelja je to što nikad ne izgube. Ne slome se i ne posustaju. Kad bi ih išla vidjeti, plakali bi i molili, tražili da se vratim, podsjećali me na moju sudbinu. Ne želim više spašavati svih. Žrtvovala sam svoj život za svijet. U redu, bio je to plitak život, ali bio je moj. Umrla sam da spasim svijet i nisam dobila odmora.” Pogledala je u Angela. “Žrtvovala sam tebe… voljela sam te više nego što ću voljeti išta u životu i zabila sam mač u tebe.” Suze su joj opet ispunile oči i duboko je udahnula. “Dala sam svijetu sve... mislila sam da je vrijeme da dobijem nešto zauzvrat. Dawn je bila zadnja kap koja je prelila čašu. Ona je bila dio mene koji je bio nedirnut. Ona je bila dio mene koji će dobiti sve što poželi. Sada toga više nema i od mene je ostala samo ljuska.”Angel je ispružio ruku i nježno joj obrisao suze sa obraza pa je povukao u svoj zagrljaj. Tu se opustila nalazeći utočište gdje se može slomiti i plakati prvi put od Dawnine smrti.

*

Buffy se probudila sa ukočenim vratom. Zagunđala je i počela se okretati tek onda shvativši da nije na pomalo grbavom krevetu koji je došao sa stanom. Otvorila je oči i ugledala Angela kako je promatra. “Uvijek je bilo čudno kad bi me gledao dok spavam,” promrmljala je. Odmaknuo je ruke kad se zijevajući protegla i ustala. Stomak joj je buntovno zakruljio.

“Imaš li jaja?” upitao je i sam ustajući i krenuvši prema njenoj maloj kuhinji. Otvorio je hladnjak i počeo kopati po njemu.

“Aha, na drugoj polici u pozadini,” uputila ga je. “Idem se istuširati.”

Kad se vratila čista i preodjevena, omlet ju je čekao na stolu. Sjela je za stol s jednom nogom savinutom na stolici. Angel je stavio čašu narančinog soka na stol i sjeo preko puta nje.

“Što imaš u planu za danas?” upitao je.

“Imam posao u šest, do tad…” slegla je ramenima.

“Znači tako svaki dan? Posao i…” slegao je ramenima oponašajući je.

“Uglavnom.”

Kimnuo je gledajući kako jede. “Ne ubijaš demone… nikad?”

“To bi bila definicija odustajanja,” uzvratila je Buffy. Glas joj je postao krut i hladan. Znala je da je cilj tog posjeta nagovaranje da nastavi biti dobru bitku. “Stvarno ne želim razgovarati o tome.” Odgurnula je tanjur sa napola pojedenim omletom.

Gurnuo je tanjur natrag prema njoj. “Pojedi do kraja. Premršava si.”

“Koliko dugo ćeš odlagati govor?” Upitala je gledajući u tanjur prije nego je opet uzela vilicu i počela premetati hranu.

“Koji govor?”

“Znaš već, imaš sudbinu, Dawn bi željela da se nastaviš boriti. Jedino joj tako možeš odati počast…i tako dalje i tako bliže.”

“Očito sve to već znaš pa zašto da ponavljam?” rekao je Angel.

“Znači misliš da bi trebala nastaviti ubijati, ponašati se kao se to nije dogodilo, kao da nije ni postojala.”

“Ne,” Angel je odmahnuo glavom. “Nikad to nisam mislio. Živa si jer je postojala. Ne bi bilo u redu da je zaboraviš ili se ponašaš kao da nije postojala. Ovdje sam samo zato jer sam zabrinut za tebe. L.A. je veliki grad. Mislio sam da bi možda voljela vidjeti prijateljsko lice.”

Mali smiješak je nakrivio Buffyine usne i nešto ukočenosti je nestalo. “To je dobro lice.”

*

Upali su u rutinu. Pojavio bi se svaku večer otprilike sat vremena prije nego bi joj smjena završila. Katkad bi otišli na večeru. Uvijek bio naručio predjelo i uzeo zalogaj tu i tamo jer nije voljela jesti sama. Ponekad bi otišli u kino i u šetnju po parku. Nikad nisu sretali vampire ili demone. Nije znala je li to slučajnost ili joj Sile konačno daju malo odmora. Kladila se na ono prvo.

Jedne noći su hodali kroz park kad je zastala i okrenula se prema njemu.

“Što radimo ovdje, Angele?”

Pogledao je po parku pa u nju. “Šetamo se? Rekla si da se ne želiš još vratiti u stan.”

Odmahnula je glavom. Zaboravila je kako katkad zna biti doslovan. “Ne…mislim na sada… nas. Gdje ovo ide?”

Angel je uvukao nepotreban udah i stavio ruke u džepove. “Ne znam. Trudim se ne razmišljati puno o budućnosti što se tiče nas. Znam da ne možemo imati što želim, ali previše te volim da te pustim.”

“Nemoj,” rekla je odmahujući glavom i fiksirajući pogled negdje preko njegovog ramena.

“Nemoj što? Da te ne volim? Nisam znao da imam izbor u tome.”

“I nemoj mi uzimati riječi iz usta, gade,” procijedila je sa naglom ljutnjom. Omotala je ruke oko pasa jer se bojala da će ga inače pljusnuti.

“Reci da me više ne voliš,” bio je uporan.

Sve u njoj se bunilo. Osjećala je da šesnaestogodišnja djevojka koja je nekad bila uzima zadnji dah kad je promrmljala, “Ne volim te.”

“Buffy Summers, ne ide ti laganje,” rekao je Angel nakon kratke stanke.

Slegla je ramenima. “Mogu ti lagati ako hoću.” Pogledala je preko jezera i zadrhtala od svježeg zraka. Nije se iznenadila kad joj je jakna prekrila ramena. Uvukla je ruke u rukave i omotala je oko sebe. “Ponekad se pitam želim li tebe ili samo osjećaj tvoje ljubavi da se umotam u nju i tako lakše nađem put.”

Približio se i obgrlio je, prislanjajući joj leđa na svoja prsa. Naslonio je bradu na njen zatiljak i mogla je disati po prvi put otkad je Dawn umrla. “Znaš, ponekad mislim da sam te prestala voljeti… možda i to je sve što želim. Ti mi daješ mjesto za odmor, zaklon od oluje. Kad me zagrliš ne osjećam se izgubljeno,” šaptala je gotovo kao da govori sebi. “I onda… onda se probudim usred noći i tako me boli… lagala sam.”

“Znam,” uzvratio je tiho i poljubio je u kosu. Tako su šuteći stajali dok boje zore nisu počele rasvjetljavati nebo, a onda se okrenuli i krenuli prema njenom stanu držeći se za ruke. Kad su ušli napravila im je čaj sa čajnim vrećicama samo zato jer ga Giles nije tako radio.

“Svejedno se ne vraćam,” rekla je dok je umakala vrećicu u šalicu.

“Misliš da bi Dawn to željela?” upitao je.

“Mislim da bi Dawn željela ići na svoj maturalni ples. Mislim da bi se Dawn željela zaljubiti. Mislim da bi Dawn željela studirati umjetnost ili možda književnost,” Buffy je rekla oštro ga pogledavši. “Nije važno što bi Dawn željela. Skočila je umjesto mene i sad ne može željeti ništa jer je mrtva.”

Odložila je šalicu tako naglo da se čaj prelio preko ruba po jeftinom stoliću. Angel je sjeo bliže njoj i obgrlio je jednom rukom preko ramena. Okrenula je glavu pritisnuvši čelo u njegovo rame.

“Gotovo sam skočila za njom.” Prigušeno je rekla. “Jesu li ti rekli? I od svih, Spike me zaustavio. Pretukla sam ga gotovo nasmrt tjedan dana kasnije kao zahvalu.”

“Živio sam sa Spikeom. I ja ga želim pretući nasmrt,” Angel se malo nasmiješio.

Ako je očekivao da će se nasmiješiti na to uspjela mu je dati samo kratku, blijedu imitaciju. “Ne mogu to više, Angele. Ne mogu izgubiti nekoga koga volim zbog života kakvog živim.”

“Što ako izgubiš nekoga zbog života kojeg odbijaš živjeti?” rekao. “Ždrijelo pakla je bez stražarice. Imaš neusklađen tim koji se sastoji od vještice koja još uvijek uči o svojim moćima, dečka za kojeg se čudim da se ne spotakne kad ustane iz kreveta, bivše osvetničke demonice koja se još nije naučila snalaziti među ljudima i djevojke koja je tako sramežljiva da je iznenađujuće da ne premre od straha svaki put kad otkriju nešto strašno. Samo je pitanje vremena kad ćeš izgubiti nekog od njih.”

“Živjeli su šesnaest godina na nečuvanom Ždrijelu pakla. Snaći će se,” Buffy je odgovorila. “Ovo je sad moj dom. I ti trebao ići doma. Kao što si rekao, ne možemo imati što želimo.” Ustala je i otišla u kupaonicu zatvorivši vratima za sobom. Kad se probudila kasnije to popodne nije ga više bilo.

*

Upali su u drugu rutinu, onu koja im oboje bila poznata sa početka poznanstva. Išao je za njom, pratio je do posla i kuće, čak i kad je gledala izloge. Ona se pravila da ga ne primjećuje. Pretpostavljala je da govori sebi da je štiti, ali nije trebala zaštitu. Nikad nije bila ‘dama u nevolji’ bez obzira koliko tipova su je pokušali staviti u taj kalup uključući i ovoga koji ju je pratio. Ipak osjećala se sigurno kad je bio u blizini, sigurno i voljeno i zato nije činila ništa da to promjeni.

Više nije svraćao u zalogajnicu i Patty je prestala zapitkivati otkad je jednom zatekla Buffy da plače u zahodu. Konobarica nije znala da je već isplakala sve suze zbog Angela. Te suze su bile zbog pritiska života kojeg je osjećala da traži priliku da opet zabije svoje pandže u nju.

Izgubila je strpljenje usred uzimanja narudžbe. Odložila je notes, odmarširala vani i pogledala po ulici. Ničim nije odavao gdje se skriva. “Zar nemaš dame ili svijet za spašavati?” zavikala je u praznu noć nasmrt prestrašivši beskućnicu u blizini.

Činilo se da se materijalizirao iz obližnjih sjena. “Imam.”

Trebao joj je trenutak da shvati da misli na nju. Njen smijeh je bio bez humora. “Ne trebaš me spašavati, Angele. Ako nisi primjetio dobro mi ide samoj.”

“Primjetio sam i to me brine,” odgovorio je i dostigao je u hodu. “Premršava si, nemaš prijatelja i ne izlaziš.”

“Oprosti što nisam gđica Popularna. Čujem da Cordelia sada radi za tebe ako to tražiš,” prasnula je.

“Je li ovo krivnja jer si preživjela?” upitao je. “Ne znam shvaćaš li, ali ovo nije takozvani normalni život koji si uvijek priželjkivala.”

“Odavno sam preboljela opsesiju normalnim životom, Angele. Ti si taj koji priželjkuje normalni život za mene.”

“Izađi, Buffy. Sprijatelji se, idi u disko, kupi si nešto lijepo i živi malo,” Angel je nastavio forsirati.

Zastala je munjevito se okrenuvši i isto tako brzo napadajući. “Želiš li znati zašto ne izlazim?” zavikala je. “Bojim se! Bojim se da ću čuti nečiji vrisak ili da ću vidjeti vampira i neću se moći zaustaviti da učinim nešto! Bojim se da kad to učinim neću se moći vratiti natrag. Jednom kad opet počnem sve je gotovo. Život će mi opet postati ubijanje, žrtvovanje i gubljenje svega što mi je važno! Zato ne izlazim navečer! Kako ti se sada sviđa ova junakinja?”

“Kad si zadnji put vidjela svoje prijatelje? Kad si zadnji put radila bilo što što voliš? Upravo sada žrtvuješ sve što ti važno, Buffy. Prije je žrtva bar imala svrhu,” rekao je Angel.

“To misliš o meni? Da nemam svrhe? Pa znaš što, moj život je pun svrhe!” zavikala je.

“Ne, ne mislim to. Kad te gledam vidim lijepu snažnu ženu koja je malo zbunjena. Ne znaš kakav želiš da ti život bude, samo što ne želiš da bude. Uplašena si. Razumijem. To te ne čini lošom osobom. Svi se uplaše. Neki idu tako daleko da provedu tako veći dio stoljeća,” rekao je očito misleći na vrijeme nakon što mu je vraćena duša.

“Pusti me na miru, Angele. Nema pojavljivanja u zaloganici, nema praćenja i nema šuljanja kroz prozor po noći nakon što obaviš spašavanje svijeta. Pokušavam započeti život koji ne uključuje ubijanje demona ili stvorenja noći. To ne mogu dok se ti motaš u blizini.”

Nije čula ni vidjela da je otišao, ali osjetila je.

*

“Hej, Dawn! Pričekaj!”

Buffy se okrenula ispuštajući kapučino iz ruke kad je čula uzvik djevojke ispred sebe. Pogledom je pratila tinejđericu kad je protrčala kraj nje provlačeći se kroz gomilu na pločniku dok nije sustigla brinetu koja nije bila njena Dawn. Nikad nisu bile njena Dawn. Mučnina ju je nadvladala i otišla je uličicu u blizinu. Naslonila je čelo na zid smirujući se dubokim disanjem. Prije dva tjedna i dva dana je bilo četiri mjeseca od Dawnine smrti i zaboravila je na to. Sestre joj nema tek četiri mjeseca i već je zaboravila. Zatvorila je oči potiskujući suze duboko u sebe.

Prvo je mislila otići do Angela, ali predomislila se. Koliko je znala nije ju pratio ili došao u blizinu njenog stana otkad mu je rekla da ode. I tako je besciljno hodala ulicama L.A. puštajući da joj misli lutaju. Zastala je i napola se okrenula kad je začula kako netko mrcvari pjesmu Wind Beneath My Wings. Dawn je voljela karaoke. Ona i mama su išle po kući pjevajući u četke i nagovarajući Buffy da im se pridruži.

Oklijevala je mršteći se, a onda slegla ramenia. Na znaku na zgradi je pisalo Caritas. Naučila je nešto latinskog preko Gilesa i sati istraživanja, dovoljno da zna da caritas znači milost. “Trebam malo milosti večeras,” šapnula je sebi ulazeći u noćni klub. Sa jednim pogledom na unutrašnjost se okrenula da izađe. Ne samo da je Caritas bio demonski bar nego je i on bio ondje. “Šećeru!” netko je viknuo. Buffy je zastala upravo dovoljno da je sustigne zeleni demon u kričavom odijelu. “Lutko, gdje se žuriš?”

Buffy se okrenula prema zelenom demonu. “Molim? Moram - ” pokazala je prema vratima.

“Molim te, moraš pjevati za mene. Inzistiram.”

Odmahnula je glavom. “Ne… ne znam pjevati.”

“Jesi li čula većinu gostiju ovdje? Ni oni ne znaju pjevati, ali nažalost to ih ne zaustavlja. Ja sam Lorne.”

Buffy se s oklijevanjem rukovala s njim. Osjećala se kao Alisa kad je upala u zečju rupu. Lorne joj je stavio ruku na rame i poveo je preko prostorije. Pogled joj je odlutao prema stolu gdje je Angel sjedio sa Cordeliom, Wesleyem i dvoje ljudi koje nije poznavala.

“Ne brini se zbog njega, srce,” Lorne joj se nasmiješio kad ju je doveo do bara i odmakao stolicu za nju. “Noćni povjetarac? Martini? Nešto fino i slatko?”

“Hmm… ne znam,” Buffy je smeteno odgovorila.

Lorne je kimnuo, promiješao nešto u čaši i pružio joj svjetlo ružičasto piće. “Probaj to, šećeru.”

“Buffy…” rekla mu je. “Zovem se Buffy.”

“Naravno da se zoveš, šećeru.” Dao joj je knjigu sa stihovima pjesama. “Ispričaj me. Moram Carlosa maknuti sa pozornice prije nego mi prokrvare uši,” rekao je i požurio prema malom podiju. Gotovo je morao istrgnuti mikrofon iz ruku narančastog demona.

Buffy je listala knjigu. Osjećala je da je Angel gleda i nije se iznenadila kad je sjeo do nje. Naručio je viski sa ledom i nije ništa rekao dok barmen nije postavio čašu pred njega.

“Kako si?”

Buffy je digla pogled promatrajući kako otpija mali gutljaj i slegla ramenima. “Dobro. Ti?”

“Dobro,” kratko je odgovorio. Napeta tišina se spustila među njima. “Mislim da ću ići - ovo je bila loša ideja. Pozdravi Cordy i Wesa,” promrmljala je spuštajući se sa barske stolice.

“A sljedeći izvođač je nešto posebno. Imam malu plavu bombu za vas dečke. Dođi, Buffy,” Lorne je zazvao sa pozornice.

Zemlja joj nije ispunila želju i progutala je dok je išla prema njemu. Ipak Sile su se iskazale tako da su učinile reflektore tako jarkim da nije mogla vidjeti publiku. Bar neće morati gledati Angela i pokušavati pjevati. Duboko je udahnula kad je glazba započela svirati i glas joj je zadrhtao sa prvih nekoliko stihove pjesme Somewhere Over The Rainbow, ali je nakon toga dobio na snazi i sigurnosti. Neće joj ponuditi ugovor za album, ali nitko nije morao ni poklopiti uši dok je pjevala. Zadnje note pjesme su još zvonile u zraku kad je ostavila mikrofon i požurila sa pozornice namjeravajući nestati odatle. Lorne ju je čekao raširenih ruku.

“Golubice, gdje ideš?”

“Doma,” obavjestila ga je. Bio je karizmatičan i šarmantan, ali bilo joj dosta njegovih trikova kojima ju je zadržavao.

“Zar ne želiš znati što sam vidio?”

Digla je obrvu na njega. “Malu, plavu, lošu pjevačicu?”

“Puno više, šećeru. Ja sam anagogski demon. Čitam auru kad netko pjeva i vidim njihovu budućnost.”

“Ne bi pjevala da sam to znala,” promrmljala je.

“Znam, “Lorne se nasmiješio. “Kako bilo znaš što sam vidio. Znaš to u svom srcu već dugo vremena.”

“Uh, to je tako nejasno da može biti bilo što. Možda si vidio da želim biti doma sa čupavim papučama i vrućom čokoladom!” uzviknula je.

Lorne je slegnuo ramenima. “I to sam vidio, ali nisam govorio o tome. Neki ljudi imaju budućnost i sudbine koje ne utječu puno na ostale osim na njihove bliske prijatelje i obitelj. Ako oni skrenu sa puta ili ne ispune svoju sudbinu svijet nije u opasnosti. Volio bi da si ti jedna od tih ljudi, Ubojice.”

“Je li te Angel nagovorio na ovo? Dobit će svoje ako je tako.”

Lorne se malo nasmijao. “Kolačić? Ne i on želi da si jedna od tih ljudi, šećeru.”

Razgovor je prekinula grupa ljudi koji su upali klub rešetajući prostoriju mecima. Buffy je skočila iza bara. Nešto mekše od poda joj je ublažilo pad. Oči su joj je prešle preko širokih prsiju prekrivenih crnom svilom, vrata koji joj je bio poznat poput vlastitog i srele se sa smeđim očima koje su uvijek uspjevale odraziti njenu dušu. “Angele,” uspjela je šapnuti svjesna da kad je tako podigla glavu njegove usne su došle na samo dašak od njenih. Štektanje pucanja je izblijedilo u pozadinu.

“Stalno se ovako srećemo,” prošaptao je.

Ženski vrisak ih je oboje trgnuo iz stupora. Buffy se otkotrljala sa Angela i na noge u trenu. Angel se uspravio jednako brzo. Posvuda oko njih su bili demoni raznim stadijima umiranja, ali se činilo da su ljudi zasada neozlijeđeni.

“Yo, Charlie Gunn! Hajde izađi. Znam da si ovdje,” jedan čovjek sa pištoljem je zavikao.

“Evo me,” ustao je crnac koji je sjedio za Angelovim stolom. Pogledala je prema Angelu. “Hoćeš mi reći što se događa?” tiho je rekla.

Angel je slegnuo ramenima. “Nisam siguran,” šapnuo je rubom ustiju. “Gunn je u mojoj ekipi. Ljudi sa pištoljima su nekad bili njegova družina. Mislim da su malo uzrujani jer sam im uzeo omiljenu igračku.”

“C, c, zar ih nitko nije naučio da dijele?” uzvratila je šapatom sa smiješkom. Postavila se u napola borbeni položaj kad su zgrabili Lorna i dovukli ga u sredinu prostorije. Situacija se naglo pogršala kad je čovjek kojeg je Gunn zvao Rondell uperio pištolj u njega. Pogledala je prema Angelu. “Ovo je nešto što želiš sam srediti ili želiš malo pomoći?”

“Više nešto što bi ja trebao srediti,” Angel je rekao i prebacio se preko šanka. “U redu, hajdemo spustiti oružje i smirimo se. Koliko vidim nemate ništa protiv ljudi pa pustite da odu.”

“Vraga ćemo! Oni su podržavači demona. Inače ne bi bili ovdje,” Rondell je rekao. “Ti si vampir, onaj sa dušom.” Okrenuo je očima kad je to rekao. Buffy se jedva suzdržala da ne reče nešto. Ovo je Angelov grad i Angelov problem i osim toga nije se više bavila s time.

Rondell je pogledao Gunna, smiješak mu zatežući usne. “Ovo ti je šansa, Charlie. Dokaži da ta *stvar* nije tvoj prijatelj. Dokaži da si još uvijek naš.” Izvukao je kolac iz džepa i bacio ga Gunnu koji ga uhvatio sa jednom rukom ne skidajući pogleda sa Angela.

“Ovo je ludost. On ima dušu,” Wesley se ubacio. Buffy se odmah više sviđao nekad ukočeni čuvar.

“On je vampir,” inzistirao je drugi razbojnik za kojeg je Buffy bila prilično sigurna da se zove Gio.

“Sa dušom.” Nije više mogla šutjeti. “On je vampir, sa dušom.”

“Misliš da ga to čini jednakim nama?” Gio je upitao pogledavši prema Buffy.

“Pa ne želim osuđivati, ali sa mog gledišta, bolji je. On nije taj koji puca u nevine ljude,” slegla je ramenima i ležerno se naslonila na šank.

“Ovo nisu ljudi, plavušice,” Randell je odrezao. Zapucao je demonu u glavu da potvrdi argument. Bijela krv je poprskala zid. “Ništa ljudsko nema krv takve boje.”

“Buffy, možda je bolje da se ne miješaš. Pusti Angela,” Cordelia se javila. Bila je zauzeta skrivanjem iza stola i tješenjem Fred koja je plakala kao dijete.

“Možda bi se trebala brinuti za svoju odjeću, Cordy. Kladim se da je krv teško isprati,” Buffy je uzvratila.

“Možda biste svi trebali začepiti!” Rondell je kriknuo. Činilo se da samo što nije izgubio kontrolu nad sobom. Pogledao je Gunna. “Onda što će biti. Vampir,” rekao je kao da je to prosta riječ, “ili tvoja stara ekipa.”

Gunn je gledao od Angela prema Rondellu pa ponovo Angela. “Olakšat ću ti, Gunn,” rekao je Angel i pustio da se pokaže vampirsko lice. “Dobro pogledaj. Ovo sam ja. Pomiri se s tim ili nemoj. Ali odluči se.”

Buffy se sva napela kad je Angel zakoračio prema Gunnu. Možda je to bio Angelov problem, ali neće dopustiti da ga spraše dok ga rješava.

“To se neće dogoditi,” Gunn je rekao i ispustio kolac.

“Znao sam!” uzviknuo je Gio. Prije nego se Buffy snašla, Gio je uperio pištolj u Angela. Zaglušujuća pucnjava i kad se dim rasčistio Angel je ležao na podu. Buffy je munjevito prekočila bar i krenula na Gia prije nego je ovaj shvatio što se događa.

“Uh, Ubojice, šećeru, bolje da to ne pokušavaš!” Lorne je doviknuo.

Buffy je zgrabila Gia za vrat i gurnula ga u zid istovremeno mu savijajući ruku sa oružjem dok nije čula krckanje kostiju. Pištolj je pao na pod sa neprirodno glasnim zveketom jer su svi u prostoriji zamukli.

“O… nema veze,” javio se Lorne. “Lijepo je znati da demonska protunasilna čarolija ne utječe na Ubojice.”

“Stvarno mi se ne sviđa kad mi netko ozlijedi momka,” zarežala je.

Vidjela je pokret iz ugla oka kad je Rondell izvukao Fred iza stola. Držao ju je ispred sebe kao štit.

“U redu, ti pustiš njega, ja ću pustiti nju.”

Buffy je savila Giovu ruku iza njegovih leđa i odgurnula ga od zida prema Rondellu ne puštajući ga. “Ne poznajem ju. Ništa mi ne znači. Moja glavna briga je da Angel izađe živ odavde.”

“Buffy…” Angel je rekao. Ustao je držeći za stomak. Buffy je vidjela kako mu krv curi između prstiju čineći njegovu tamnu košulju još tamnijom. “Ona je iz moje ekipe.”

Buffy je pogledala prema Angela pa u Fred. Nakon trenutka je uzdahnula i pustila Gia. Približila se Angelu sagnuvši se ispod njegove ruke da ga pridrži. Oprezno je prstima dodirnula njegov stomak i zacrvenili su se od krvi. Morala je progutati knedlu podsjećajući se da meci ne mogu ubiti vampira.

Rondell se nasmijao čvrsto držeći Fred. “Ne dogovaram se sa demonskim ljubavnicama.”

“Znate što klinci, koliko god ovo bilo zabavno, uskoro zatvaramo,” Lorne se pokušao ubaciti.

“Začepi demone. Zatvorit ćemo te za stalno,” rekao je Gio, brzo vraćajući svoj bravado.

Lorne je pogledao Angela i pokazao svoj ručni sat. Angel je slegnuo ramenima pokazujući mu da ne shvaća što mu želi reći.

“Sutra imam sastanak sa tri dame. Moram se srediti. Znate kako je,” Lorne je rekao članovima bande, ali gledao je Angela.

Angel je pogledao Lorne dižući obrve. Lorne je kimnuo i ponovo pokazao svoj ručni sat.

“O kojem vragu govorite? Ti i vampir?” Rondel je upitao i uhvatio Lorna za revere odjela i trgao ga bliže sebi.

“Uspori, frajerčino. Angel kolačić i ja smo samo razgovarali o zatvaranju.” Lorne ga je smirivao. Rondell je suženim očima pogledao od Lorna prema Angelu.

“Zadnja šansa, Gunne. Pomozi nam da ih poubijamo i vrati nam se ili ostani na vampirovoj strani i prepušten si sebi,” Gio je rekao dajući Gunnu drugi kolac.

Bljesak svjetla je nakratko osvjetlio bar i Angel se nasmješio. “Vrijeme za akciju,” šapnuo je Buffy i razdvojili su se. Buffy je istrgla Giu kolac iz ruke i uhvativši ga za stražnji dio ovratnika i pojas bacila ga prema izlazu kao krpenu lutku. Angel se pobrinuo za Rondellov pištolj udarcem noge mu ga izbivši iz ruke, uhvativši ga iz zraka i stavljajući ga u džep. “Pištolji nikad nisu dobri. Ne ubijaju vampire, a uglavnom ozlijeđuju ljude,” upozorio je.

Gio se sabrao i došepao natrag do svoje grupe koja se stisla zajedno zureći u demone koji su ih okruživali. Buffy je mislila da se vjerovatno osjećaju kao miševi u zmijskom kavezu. Ona, Angel, Wesley i Gunn su formirali malu protivničku jedinicu ispred njih.

“Hajde! Borite se! Nas desetoro protiv njih četvoro i jedno od njih je cura!” zavikao je Gio.

“Aha… vidjeli smo što ta cura može,” jedan od njih je komentirao. Oprezno su je gledali očekujući da će se svaki čas pretvoriti u nekakvog krvoločnog demona. Buffy im se samo nasmiješila.

Jedan od demona kojeg je Gio bio nemilosrdno vrijeđao se dovukao iz njega. Njegova glava se rascijepila i izašao je stvor kukcolikog izgleda. Sagnuo je glavu i odgrizao Giovu glavu u jednom gutljaju. Rondell je podigao ostavljeni poštolj i ispucao preostale metke u demonova prsa. Ostatak grupe se razbježao.

*

Buffy je zalijepila kraj gaze koju je ovila oko Angelovog trbuha i sagnula se da poljubi zavoj. Onda se naslonila u kauč i pogledala po predvorju hotela.

“Mislim da sam znala cijelo vrijeme.”

“Što si znala?” Angel je upitao prebacujući košulju i zakopčavajući je.

“Da ću se na kraju morati vratiti,” glas joj je bio umoran, rezigniran. “I dio mene se čak i želi vratiti.”

“Potrebni smo svijetu, Buffy. Ne volimo uvijek biti na vatrenoj liniji, ali dok zlo ne ode u mirovinu… potrebni smo.”

Buffy je kimnula prihvaćajući što je rekao. Napokon, nije li ona rekla skoro isto njemu kad je htio odustati onog sniježnog Božića? Pogledala ga je ispod trepavica. “Ne želim se odreći svega.”

“Ne moraš. Nisi se odrekla Dawn. Svijesno se žrtvovala jer je mislila da je ovaj svijet vrijedan spašavanja.” Ispružio je ruku i prstima joj podignuo bradu da ga pogleda izravno u oči.

“Što je s tobom? Tebe sam se morala odreći,” nastavila je netremice ga gledajući u oči. Fascinirano je promatrala kako mu se oči ispunjavaju raznim osjećajima. Krivnja, bol, ljubav i napokon nada.

“Razmišljao sam o tome,” rekao je spustivši ruku da se lagano naslanja na krivinu njenog vrata. “Ostavio sam te jer ti nisam htio biti teret, smetnja. Glupo sam mislio da ljubav poput naše može postojati bez obostrane potrebe. Ovih nekoliko mjeseci otkad si bila ovdje shvatio sam da i ti mene trebaš. Ne mogu te viđati svaki dan. Zapravo ima mnogo toga što ne možemo u našoj vezi i možda će uvijek biti, ali spreman sam raditi s onim što možemo i vidjeti kako će ispasti.”

Suze su se sjajila u Buffyinim očima kad se nagnula i pritisnula mu nježan poljubac na usne, odmičući se prije nego je postalo nešto više, da se ne predomisli kao u noći nakon pogreba njene majke. “Osim toga, ti spašavaš Los Angeles, ja Sunnydale. To će nam oduzeti nešto vremena.”

“Tako je, ali ponekad ću imati slobodan vikend,” Angel se nasmiješio.

“Ili ću ja imati,” Buffy se nacerila.

Angel je kimnuo. “Razgovarat ću s Wesleyem o problemu s mojom dušom i načinu kako bi je se moglo vezati. Ali nemoj se puno nadati. To je zastarjelo osvetničko proklestvo. Ne znam ni postoji li presedan za ono što tražim.”

Buffy nije mogla zadržati osmijeh koji joj je ozario lice, ali obrazi su je boljeli od pokušavanja. “Ništa se ne nadam,” obećala je iako je u srcu planirala duge, lijene vikende provedene u krevetu.

Ovio joj je ruku oko struka i povukao je na sebe. Usne su mu prelazile njenima u nježnom poljupcu i sjetila se poljubaca prije svog sedamnaestog rođendana, poljubaca punih nade.

Kraj




- 04:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Excedo inferi (4. ep. : IV.)

Image Hosted by ImageShack.us

Nije li strašno da su Giles i Wilkins tako slično obučeni? Sumnjam da je to slučajno - Wilkins je Giles tamne strane ili tako neštoeek

Mogući nepoznati pojam –

Galski jezik (izvor Wikipedia) – to je zapravo skupina jezika. Galski jezici su grana otočnih keltskih jezika Velike Britanije i Irske. Gali su etno-lingvistička skupina koji su nastali u Irskoj pa su se proširili po Škotskoj. Nije teško zaključiti zbog koga se spominju u Buffyverse fanficitonu :) Ako vas zanima više (a ima puno više) kliknite link za wikipediju

*--* znači da je nerazumljivo


Predikat: PG-15


Excedo inferi
by Philip S.

4. ep. : Čudovišta poput tebe i mene



10. dio

Baš je prošlo podne kad su se otvorile gradonačelnikova ureda i ušao je tip u tamnoplavom odjelu i neodobravajuće pogledao otvorene rolete. Richard Wilkins je pogledao njega pa prozore i kimnuo sa razumijevanjem.

«Oprostite, baš nesmotreno do mene. Allane, možeš li?»

Zamjenik gradonačelnika je nervozno pogledao pridošlicu pa brzo otišao prema prozoru i zatvorio rolete stvarajući polumrak u prostoriji.

«Hvala!» muškarac je sasvim ušao u ured i sjeo na stolicu ispred gradonačelnikova stola.

«Hvala što ste došli tako brzo,» gradonačelnik se nasmiješio posjetitelju. «Razumijem da ovo nije najbolje doba dana za vas, ali situacija je prilično osjetljiva i hitna.»

«Ja sam vrlo osjetljiva osoba,» vampir je poravnao rukave odijela prije nego je isprepleo prste naslonivši se u stolicu.

«Drago mi je to čuti,» Wilkins se nasmiješio. «Želite li što popiti?»

«Naravno.»

«Allane, tvoj vrat molim!» Zamjenik gradonačelnika se sledio i užasnuto raširio oči. Wilkins je uzdahnuo. «Šala, Allane. Molim te možeš li našem gostu dati piće iz moje posebne boce.»

«Ovaj, naravno, gospodine.»

Wilkins je odmahnuo glavom opet pogledavši svog posjetitelja. «Ispričavam se. Bojim se da se Allan još nije naučio na neobičnije aktivnosti u ovom uredu. Uz to ima vrlo malo smisla za humor.»

Allan se brzo vratio i pružio vampiru vampiru vinsku čašu punu guste crvene tekućine.

«Hvala,» g. Trick je zahvalno popio gutljaj.

«Da se vratimo na problem,» rekao je Wilkins prekriživši noge. «Imam jedan nedovršeni poslić. Nedovršeni poslovi nisu dobri. Znaju se vratiti i gnjaviti te ako ih zaboraviš. Veliki sam vjernik u temeljitost, g. Trick.»

«Čuo sam o nevoljama sinoć,» Trick je izvadio papir iz kožne aktovke čitajući. «Nešto kako su vampiri izgubili sposobnost da izgledaju kao ljudi?»

«U toku ste? To je dobro. Da, to nesretno zbivanje jučer. Siguran sam da razumijete kako to može ozbiljno poremetiti normalni život grada.»

«Mogu zamisliti.»

«Sam bi to sredio do kraja,» Wilkins je uzdahnuo, «ali trenutačno imam mnogo toga na popisu i bojim se da imam malo vremena.»

Namrštio se na trenutak gledajući po stolu. «Allane, gdje je moj popis?»

«Mislim da je u vašoj lijevoj ladici, gospodine.»

«A, evo ga. Hvala.» Prešao je po listi na trenutak. «Da, rekao vam sam. Nemam viška vremena. A i imao sam loša iskustva sa unajmljenom pomoći ovdje. Možete li vjerovati da sam jučer osobno morao riješiti stvar? U zadnje vrijeme ima tako malo ljudi koji nude kvalitetnu uslugu.»

Trick se malo nagnuo naprijed. «Razumijem, vjerujte. Ipak, iskreno govoreći pomisao da opet radim u Sunnydaleu mi je prilično... kako da kažem... neugodna. I ja sam imao nezgodna iskustva ovdje.»

«Ah, da,» Wilkins je kinuo. «Čuo sam za Kakistosa. Grozna stvar koja se dogodila.»

Trick je slegnuo ramenima. «Jedna od opasnosti kad dopustiš da postane osobno.»

«Da, istinu kažete. Razumijem vašu zabrinutost, g. Trick, ali ovaj problem nema veze sa Ubojicama ili Angelusom. A potonji je bio odgovoran za Kakistosovu preranu smrt, zar ne?»

«Bio je prisutan, da,» potvrdio je Trick, «ali kako je moj posao dotad bio obavljen nisam ostao da se službeno upoznamo.»

«Razborito,» gradonačelnik je kimnuo. «Onda kao što sam rekao ovo se ne tiče naših zajedničkih prijatelja. Kao što ste pogodili radi se događajima od jučer.»

Wilkins je izvadio malu drvenu kutiju iza stola i pažljivo je stavio ispred g. Tricka.

«Ovo jer vrlo važna godina za mene, g. Trick,» počeo je sada ozbiljna lica, svaki trag prijateljskog političara nestajući. «Imam vrlo ispunjen raspored i odvraćanja pažnje ne podnosim lako. Moć koju sam morao potrošiti sinoć mi je trebala za druge stvari. Zbog toga ću morati mijenjati planove. Ne želim da se opet dogodi nešto kao jučer.»

Kimnuo je prema maloj kutiji. «To će vam pomoći da nađete osobu koja je bacila čaroliju. Nađite njega ili nju! Riješite to!»

Trick je uzeo kutiju sam velikim osmijehom na licu. «Ovo ne bi trebalo biti problem.»

«Odlično!» Wilkinsovom prijatno nasmiješeno lice se vratilo u trenu, bez imalo tvrdih linija koje su tu bile maloprije. «Allan će se pobrinuti za monetarnu naknadu. Vjerujem da ćete brzo biti gotovi?»

Trick je pogledao na sat. «Za jedno osam sati.»

*

«To je sve?» Willow je pogledala listu koju joj je dala Amy.

«To je ta magija,» Amy je uzdahnula. «Nadam se da će pomoći tvom prijatelju. Mali savjet - ne koristi je na vampiru. Može doći do komplikacija.»

Willow je vidjela kako se Amy pokunjeno drži, ali nije znala što da kaže. Amy jest bacila magiju bez obzira što to ne bi učinila da je Xander nije nagovarao. U svakom slučaju ima bar djelomičnu odgovornost za ono što se dogodilo.

«Kad si kod toga,» nastavila je Amy prekidajući Willowine misli, «uzmi sve sa sobom!» Pokazala je prema velikoj škrinji u kojoj su bile spremljene sve magične knjige njene majke. «Mislim da nije dobra ideja da budem blizu toga.»

Odmahujući glavom Willow je sjela do nje i stavila joj ruku na rame.

«Pogriješila si,» rekla je tiho. «Nemoj se toliko mučiti oko toga, može?

«Učinila sam istu grešku dvaput!» Amy je odmahnula glavom. «Slušala sam Xandera i igrala se sa silama s kojim nisam trebala imati posla. Tako je moja majka postala čudovište. Ne želim završiti kao ona.» Suza joj se zasjajila u oku.

«Onda nemoj!» Stavljajući listu sastojaka čarolije u džep Willow je sjela bliže Amy. «Nisi loša osoba, znam to.»

«Znaš?» Plavokosa vještica ju je pogledala sa očajnim izrazom. «Ne znam više.»

«Onda nam pomozi da popravimo stvari,» Willow joj je rekla. «Ova magija bi mogla puno pomoći mom prijatelju. Plus i moramo otkriti tko je prekinuo tvoju magiju. Ima mnogo stvari u kojima trebamo pomoć iskusne vještice.»

«Ja nisam iskusna vještica,» rekla je Amy. «Ja sam amaterka koja je brljala sa stvarima... od kojih su ljudi poginuli.»

Willow ju je potapšala po ramenu ne znajući što da još kaže. Skoro se nasmijala misleći koliko se taj razgovor razlikuje od razgovora sa Xanderom kojeg je vodila tog jutra. Amy je znala da je nešto pogrešno učinila za razliku od nekih. Naravno, pitanje je bilo hoće li joj to pomoći.

«Vratit ću se sutra,» Willow je rekla ustajući. «Sigurno ću trebati još pomoći sa ovom čarolijom. Pomoći ćeš mi, zar ne?»

Amy je podigla pogled i uspjela se malo nasmiješiti. «Stvarno želiš riskirati moju pomoć?»

«Da.»

«Onda... dobro! Ali odmah ti kažem, neću opet bacati magiju. Ni u kojem slučaju!»

«Razumijem.»

Amy je spustila glavu na stol kad je Willow otišla pokušavajući smiriti svoje uskovitlane misli. Kako je mogla biti tako glupa i pomoći Xanderu? Opet? Male čarolije kao učiniti da profesorica misli da je odlično napisala test su lake. Kako još nije naučila da se mora držati podalje od većih stvari?

Istina, magija nije izgledala velika ispočetka. Jednostavna magija usmjerena na jednu osobu i samo je trebala pokazati pravo lice. Mačji kašalj, zar ne? Ništa teže od... ljubavne čarolije.

Zaječavši udarila je glavom o stol nekoliko puta. Trebalo joj je trenutak da shvati da se čuje i drugo udaranje. Na vratima. Sa još jednim uzdahom je ustala, otišla prema vratima i otvorila ih provirivši vani.

«Zaboravila si nešto Wi....» zamukla je kad je ugledala lice vampira koji je stajao ispred vrata.

«Dobra večer, gđice Madison,» pozdravio ju je demon u odijelu. «Baš lijepo od vas što ste zakoračili vani.»

Amy je jedva stigla shvatiti da po noći čak i pola koraka preko praga može biti velika pogreška, a onda je nasilno povučena prema nacerenom demonu i njen vrisak se naglo prekinuo.


11. dio

«Je li uvijek ovako?»

Buffy je digla pogled. Na trenutak se izgubila u mislima. Ona, Angel i Faith su upravo dovršavali patrolu za tu večer.

«Kako misliš?» Buffy je pogledala tamnokosu Ubojicu.

«Gore i dolje,» rekla je Faith. «Mislim, jučer su svi demoni i čudovišta izašli na ulice i ubijali smo ih lijevo i desno. Onda imamo noćas kad je situacija mrtvija od Angela ovdje,» nasmiješila se Angelu. «Bez uvrede, momčino.»

«U redu je,» uzvratio je smiješak. Na Buffyino olakšanje činilo se da je Faith prilično dobro prihvatila Angela kad je prešla preko šoka da je vampir. Ponekad ga je čudno gledala i Buffy je primjetila da mu Faith nikad ne okreće leđa, ni na sekundu, ali to je bilo normalno. Napokon, prošlo je samo par tjedana. Bila je sigurna da će prije ili kasnije jedini pogledi koje će Faith upućivati Angelu imati malo sa oprezom, a puno sa odmjeravanjem.

«Ovo nije ništa,» Buffy je samo slegla ramenima ne videći zašto bi bila ljubomorna nakon svega što su ona i Angel prošli zajedno. «Pričekaj kad dođe sljedeća apokalipsa.»

«Imaš je zakazanu?»

«Ne, ali sigurna sam da netko drugi ima. Uvijek je netko.»

Noćas je stvarno bilo mirno i Buffy je bila zahvalna. Jedan od razloga bi bio što je to značilo da će ona i Angel moći rano ići kući i možda provesti malo vremena ne misleći na stvari kao što je škola, Xander, Amy i najnovija demonska prijetnja. Samo njih dvoje, zajedno bez smetnji.

«B, htjela sam te pitati nešto drugo,» rekla je Faith hodajući bliže Buffy.

«Aha?»

«Pa... znaš da G-man pokušava natjerati Vijeće da povuče veze tako da mi on postane legalni skrbnik?»

«Da, znam.»

«Dok je telefonski razgovarao s njima, ti tipovima iz Vijeća su rekli da žele nekakav izvještaj od mene. Znaš, nešto o tome gdje sam bila između... Joannine smrti i dolaska ovdje, što mislim o situaciji ovdje i slično.»

Buffy je kimnula shvaćajući što će Faith reći.

«Znam da se još ne poznajemo najbolje B, ali dobila sam neke vibre ovdje i...» pogledala je Buffy. «Ne znaju da si se vratila, zar ne?»

«Ne znaju,» priznala je Buffy. «I radije bi da i dalje ne znaju.»

«To sam skopčala prema reakciji G-mana na telefonu. Ali... zašto? Mislim, oni su pozitivci, zar ne?»

Buffy je uzdahnula tražeći riječi da objasni. «Faith, ja... Vijeće je uvijek... imalo problem... veliki problem što sam sa Angelom. Nisu ništa učinili osim što su učinili da mi Giles prigovori tu i tamo, ali osjećala sam da nisu baš sretni zbog toga.»

Pogledala je svog ljubavnika koji je hodao malo dalje od njih, osjetivši njihovu potrebu za privatnosti.

«Situcija se nije baš poboljšala, bar sa njihovog gledišta. Ne samo da ja Ubojica, spavam sa vampirom, nego sam i sama napola promjenjena u vampira. Nisam sigurna što bi učinili kad bi saznali, ali Giles i ja se slažemo da je bolje da ne saznaju. Što se njih tiče sam mrtva. Tako je bolje.»

Faith je kimnula izgledajući zamišljeno. Buffy je bilo drago što nije kao Kendra, Ubojica koju je od malih nogu odgojilo Vijeće. Iako je Kendra na kraju prihvatila Angela, čak i pomogla da ga spase, Buffy je bila prilično sigurna da nikad ne bi ni razmišljala o laganju Vijeću.

«Okej, neću propjevati,» Faith je slegla ramenima, «ali zar misliš da neće na kraju otkriti? Nije kao ste pritajeni otkad ste se vratili.»

«Nosit ćemo se s tim kad i ako se dogodi,» rekla je Buffy zahvalno se nasmiješivši Faith. «Znaš, samo ne želim sada razmišljati o tome. Imamo dovoljno drugih problema.»

«To sigurno. Jesi smislila što ćeš sa onim tvojim prijateljem? Xanderom?»

Buffy je uzdahnula. Toliko o nerazmišljanju o problemima večeras.

«Baš i nisam. Trenutačno bi mu otrgla glavu čim bi ga ugledala pa bolje da mu se ne približavam. I dalje se pomalo nadam da će ga Willow uspjeti urazumjeti.»

Faith je opet kimnula još se navikavajući na odnose u tom vrlom čudnom krugu prijatelja kojem bi se čini se mogla uskoro pripadati. Nije mnogo znala o Xanderu, nije ga ni srela. Mnogo toga nije znala o događajima koji su okruživali Buffyin put u pakao i Angelov preokret na lošu stranu. Unatoč znatiželji shvatila je da će trebati neko vrijeme prije nego se osjećaju dovoljno opušteno uz nju da joj sve to kažu.

Nadala se da će se to uskoro dogoditi. Unatoč svojoj čvrstoj vanjštini Faith je očajnički željela imati prijatelje, ljude kojima može zaista vjerovati i računati na njih. To je bilo nešto što nikad nije imala prije, bar otkad je bila vrlo mala i njena obitelj se još činila pouzdana i divna. Željela je to. Bože, koliko je to željela.

Samo se nadala da neće zaribati kao toliko puta prije.

*

Xander je polako hodao prema Amyinoj kući vukući noge sa svakim korakom. Da ga je netko pitao da opiše svoje osjećaje promrmljao bi nešto kako se osjeća kao čovjek koji se sprema skočiti sa zapaljene zgrade. Znao je da mora skočiti, nije bilo drugog izlaza, ali skok se činio jednako loš ili gori od smrti u vatri.

Bez obzira kakvo gledište zauzeo, to nije mijenjalo jednu jednostavnu činjenicu. Zaribao je. Gadno. Nije bila Angelova krivnja ni Buffyina, ni krivnja najnovije demonske prijetnje. Samo njegova. Xander Harris, svjetski idiot broj jedan je zaribao sam samcat.

Zbog njega su ljudi poginuli. Bilo je u jutarnjim novinama. Bila su nekakva nagađanja o virusu od kojeg su ljudi imali halucinacije ili nečemu u vodi, uobičajeni pokušaji da se objasni ono što nitko zapravo ne želi objašnjeno. Ali bile su tu i čvrste činjenice. Čvrste, hladne činjenice.

Sedmoro ljudi mrtvo.

Strašna studen mu je prošla tijelom kad je pročitao tu naslovnicu, tih nekoliko riječi crno na bijelom. Ne vampiri koji eksplodiraju prašinu, ne čudovišta koji nestanu u lokvi crne sluzi. Ljudi. Sedmoro ljudi čiji su životi bili ugušeni zbog njegovog pokušaja da naškodi Angelu.

Znao da će poludjeti ako nešto ne poduzme. Nakratko je razmišljao da ode na policiju i sve prizna, ali ubrzo je odustao od toga. Što bi im rekao? Vidite pozorniče, uvjerio sam tinejđersku vješticu (ne, ne zove se Sabrina) da baci magiju za mene. Htio sam razotkriti vampira koji hoda sa mojom prijateljicom. Samo što je čarolija pošla po zlu i razotkrila sva čudovišta u gradu koja su se razljutila i počela ubijati ljude. Da, mogao se kladiti da bi mu vjerovali.

«Xandere, što si postigao sa svim tim? Izgubio si sve prijatelje, svoju djevojku i pravo je čudo ako ti je ostala i mrvica samopoštovanja. Je li se isplatilo?»

Willowine riječi su mu odjekivale u glavi iznova i iznova. Što je postigao? Nije više imao ni jednog prijatelja, u najboljem slučaju su bili zgađeni, u najgorem su ga mrzili. Gorko se nasmijao. Je li to zaslužio? Njegova laž je poslala Buffy u pakao. Svojim pokušajima da otjera Angela je samo uspio stvoriti udaljenost između sebe i Buffy još je više zbližujući sa vampirom. Zbog njegovog pokušaja da svima pokaže što je Angel su poginula sedmorica ljudi.

Samopoštovanje? Xander je želio da ga neki auto jednostavno pregazi i gotovo. Ili da se pojavi neki vampir i ubije ga, zar to ne bio bio prikladan kraj?

Prelako, rekao je glas u njemu.

Koliko god se sve u njemu bunilo na pomisao, mogao je učiniti samo jedno. Pokušati ispraviti stvari. Ne sa magijom, ne sa samozavaravanjem, nego čineći što mu je Willow rekla prije nekoliko tjedana.

Ispričati se. Priznati da je učinio grozne greške i ispričati se onima koji su bili povrijeđeni zbog toga. Prije svega Angelu.

Koliko god se trudio Xander se nije mogao prisiliti da potraži vampira. Na samu pomisao kako se ispričava tom čudovištu... odmah je to izbacio to iz glave. Poznati uzorci, Harrise. Ne trebaš ih ponavljati. Zbog toga su ljudi poginuli.

Sedam ljudi mrtvo. Neki dio uma je uživao u ponavljanju toga svakih nekoliko sekunda.

Morao se ispričati, ali nije mogao početi sa Angelom. Znao je da ne bi uspio, trebao bi moći izgovoriti riječi. Čak i pomisao na Angelu mu je stvarala svježi val ljutnje. Ne, ako želi uspjeti mora početi polako. Početi od dna.

Amy je bacila magiju zbog njega. Pretpostavljao je da je vještica sad isto slomljena, kriveći si što ga je slušala i za smrti. Nije bila ona kriva. Nikad to ne bi učinila da nije bilo njega. Morao joj to reći, da nije ništa loše učinila, da je njena jedina pogreška što je slušala njega.

Morala je znati. Morao joj je reći. Možda će mu to pomoći razriješi druge stvari.

Došao je do Amyine kuće ubzo nakon sumraka i nije bilo ni jednog vampira na vidiku, nitko da ga poštedi njegove bolne zadaće. Još jedan gorki smijeh mu je pobjegao. Ovo će biti lako. Amy nikad nije nekoga namjerno povrijedila. Nije zaslužila da se osjeća odgovornom. Ispričavanje bi trebalo biti lako.

Xander se pokušao sjetiti kad se ispričao nekom i stvarno to mislio. Iz nekog razloga se nije mogao sjetiti ni jednog puta.

Baš je krenuo pokucati na Amyina vrata kad je primjetio da su odškrinuta. Namrštio se odmah postajući sumnjičav. Ljudi nisu ostavljali otvorena vrata u Sunnydaleu bez obzira što je nepostojanje poziva zaustavljalo najbrojnije noćne grabežljivce, a ne vrata.

Oprezno gurnuvši vrata Xander je pogledao unutra ne usuđujući se zazivati. Amy mu je rekla da je njen otac na poslovnom putovanju što je značilo da bi samo ona trebala biti u kući.

Srce mu je preskočilo otkucaj kad je primjetio nekoliko kapi krvi na podu.

«Amy,» zazvao je zaboravljajući na oprez. «Amy, gdje si?»

Protrčao je kroz dnevni boravak, naglo se zaustavivši u kuhinji. Sledio se na mjestu ne mogavši učiniti ništa osim gledati u tijelo koje je ležalo pred njim. Tijelo blijedo od gubitka krvi, mala lokva grimiza raširena na podu ispod prerezanog vrata.

Amyine oči su naizgled zurile ravno u njega optužujući ga svojom prazninom.

«O bože,» prošaptao je potpuno suha grla. «Bože, ne!»

Nož je ležao do nje s krvavim mrljama na oštrici. Xanderov pogled je otišao prema nožu pa natrag na njen vrat. Stomak mu se dignuo dok je gledao razderan vrat, videći sjajni komadić kralježnice. Xander je rukama prekrio usta, brzo istrčao i povratio na tepih u dnevnom boravku.

Amy je mrtva. Netko uzeo nož i ubio je. Mrtva je. Amy je mrtva.

Čim su mu noge opet proradile Xander je pobjegao iz kuće, misli mu se prevrčući jedna preko druga, samo jedna ostajući jasna.

Treba mu pomoć.


12. dio

Grčevi koji su joj tresli tijelo su polako popustili kad je slatki okus Angelove krvi ispunio Buffyina usta, njeni oštri očnjaci zarinuti u njegov vrat dok je on istovremeno pio iz nje. Od takvog sjedinjavanja vanjski svijet je prestajao postojati, ništa nije postojalo osim njih dvoje i krvi koja je tekla kroz njihove žile, tjerana ljudskim srcem i vampirskom magijom. Nije odmagalo ni što su to često kombinirali sa vođenjem ljubavi.

Nakon što su oboje utažili glad pustili su se, jedno drugom ližući male rane dok se nisu opet zatvorile. Nekoliko dugih trenutaka su se odmarali u zajedničkom naručju ne želeći se odvojiti. Onda je Angel progovorio. «Jesi li spremna za pokret?»

«A?» Buffyine misli su bile omamljene, pitanje joj nije imalo smisla.

«Giles?» Angel ju je pogledao malo zadirkujuće. «Sastajemo s njim i ostalima, sjećaš se?»

Buffy je uzdahnula sjetivši se. Giles je želio sa svima raspraviti o problemu s blesavim dečkom čije ime trenutačno nije htjela ni pomisliti. Willow je danas pokušala razgovarati s njim, ali izgleda nije imala baš sreće. A i tu je bilo puno neodgovorenih pitanja od noćas, jedno od njih tko je prekinuo magiju. Uz to je Willow htjela iskoristiti tu magiju da pomogne Ozu kontrolirati njegovu vučju stranu.

Što je sve znači da će to biti još jedna kasna radna noć za njih.

«Kvragu!» Buffy je nevoljko sklizla sa Angelovog krila posežući za svojom odbačenom odjećom. «Zar nije dosta da smo večeras već obavili patrolu?»

Žurno su se obukli i prešli kratki put do škole ulazeći u knjižnicu na stražnji ulaz za svaki slučaj. Većina grupe je već bila prisutna. Faith je sjedila na stolu njišući noge. Willow i Oz su bili nagnuti nad papirima i nekoliko debelih knjiga dok je Giles telefonski razgovarao s nekim. Samo Cordelia nije bila tu i Buffy nije znala hoće li se pojaviti večeras.

«Kako ide, Willow?» Buffy je sjela do nje. «Imaš li sreće sa Amyinom magijom?»

Crvenokosa je uzdahnula naslonivši se u stolicu. «Trebam njenu pomoć. Moje znanje o magiji nije ni približno dovoljno za ovo.»

«Shvatit ćeš ti to,» rekao je Oz, njegov glas pun samopouzdanja u svoju djevojku. Willow se nasmiješila na to, ali ne zadugo jer joj je drugi dio magije privukao pozornost.

«Gotovo sam se navikla da su magije pisane na stranim jezicima,» potužila se, «ali nekoliko jezika u istoj magiji? Zašto moraju komplicirati? Niti ne znam koji je ovo jezik.»

Buffy je pogledala preko njenog ramena. «To je ventru, demonski jezik,» rekla je. «Piše *---*»

«Što?» Willow se okrenula prema njoj.

«Rekla sam da piše *---*»

«Kako znaš demonski jezik?»

«Angel me naučio,» Buffy je rekla na što ju je najbolja prijateljica prazno pogledala. «Što? Pakao nije baš nudio puno načina zabave, Will. Kad smo se odmarali nismo mogli stalno... znaš već. Pa me naučio neke stvari.»

«Jezike?»

«Nekoliko njih.»

«Koliko?» Giles je stajao iza njih na što se Willow iznenađeno trgla. Čuvar je izgledao fascinirano. Buffy je nabrojala na prste.

«Galski, njemački, francuski, japanski, nekoliko demonskih jezika... kako se zove onaj sa gunđanjem?» pogledala je Angela.

«Glukaarski,» rekao je. «Govore ga Lomari iz Priomortua.»

«Da, tako je. Vjerojatno mi pisanje ne ide baš dobro, u paklu nema baš papira i olovaka, ali govorenje mi nije problem.»

Willow je ostala bez riječi i čak je Gilesu trebalo nekoliko trenutaka da se sabere nakon tog malog otkrića. Bio je to još jedan podsjetnik koliko je Buffyin vanjski izgled sada postao varljiv. Znali su da je tamo bila trideset godina, ali kad bi je pogledali su zaboravljali. I onda bi izvela ovakvo nešto.

«To je.. ovaj... dobro,» Giles je konačno rekao. U sebi se pitao zašto djevojka koja govori toliko jezika još uvijek sakati engleski kao svi američki tinejđeri.

Buffy mu se samo samozadovoljno nasmiješila izgledajući kao učenica koja je uspjela nadmašiti učitelja «Hvala!»

«Da, pa... sada moramo razgovarati o drugim stvarima. Trenutačno nam nije prioritet naći korisnu namjenu Amyine čarolije. Bez uvrede, Willow.»

«U redu je,» zatvorila je knjigu. «Ionako je puni mjesec tek za dva tjedna.»

Buffy je pogledala Oza pokušavajući otkriti što misli o mogućnosti da dobije kontrolu nad vukom, ali njegovo lice je bilo bezizražajno kao i uvijek.

«Upravo sam razgovarao sa kolegom koji je stručnjak u poništavanju čarolija i slično,» obavjestio ih je Giles. «Opisao sam mu čaroliju i po njemu mogao ju je prekinuti samo moćni mag ili netko tko ima mnogo moći na raspolaganju.»

«Nije moglo biti baš teško, zar ne?» Willow ga je pogledala. «Amy nije toliko iskusna vještica.»

«Nije, ne,» složio se Giles, «ali nažalost bacanje takve čarolije je puno lakše nego njeno dizanje. Također mislim da je Amyina magija zakazala zbog toga što je izvedena na Ždrijelu pakla. Ono pojačava magije čineći ih mnogo moćnijima nego što bi trebale biti. Zato iako magiju može baciti relativni početnik potreban je stručnjak da bi ju prekinuo.»

«Oh,» rekla je Willow. «Znači, trebala bi biti jako oprezna, ha?» Pokazala je prema Amyinoj magiji na stolu.

«Da, vrlo oprezna. Kako bilo trebali bismo početi tražiti poznate magove sa potrebnim vještinama za to. Samo bojim se da su u tom području i ova i knjižica u Vijeću prilično nepotpune. Većina moćnih magove voli ostati u sjeni, a ne reklamirati se posvuda.»

«Znači, želiš reći da je mala šansa da ćemo naći nešto u knjigama?»

«Da, Faith, bojim se da je tako.»

Nikome nije osobito drago istraživati kroz knjige kad je postojala tako mala mogućnost da nađu nešto, ali nitko nije imao bolju ideju. To jest nitko osim Angela koji je otišao ispitati Willya i još neke doušnike koje je znao. Za to je dobio nekoliko poprijekih pogleda od onih koji nisu mogli smisliti razlog za izbjegavanje čitanja dosadnih knjiga.

Faith, Oz i Buffy su imali noseve zabijene u knjige kad je Giles sjeo do Willow.

«Jesi li danas razgovarala sa Xanderom?»

«Pokušala sam,» Willow je umorno kimnula, «ali ne znam je li imalo pomoglo.»

«Moramo nešto poduzeti.» Giles je skinuo naočale i sam umoran od čitanja. «Xander je učinio dovoljno štete. Ne možemo opet prijeći preko toga nadajući se da je naučio nešto.»

«Znam, ali što da radimo?»

Nisu uspjeli nastaviti kad su se otvorila vrata knjižnice i uletjela je tema njihovog razgovora. Naglo se zaustavio ispred stola.

«Ljudi,» Xander je bio zadihan i znojan.

Buffy se digla sa stolice drhteći od jedva potisnutog gnjeva.

«Što radiš ovdje?» njen glas je bio tek nešto više od režanja. Ranije je izvadila leće jer su je počinjale iritirati nakon nekog vremena i sad je sjevala prema Xanderu sa jantarnim očima.

Xander ju je odbijao pogledati u oči, očito zbunjen i prestrašen.

«Slušajte,» zadihano je rekao. «Znam da nemam pravo ništa tražiti od vas nakon što sam...»

«Nego što da nemaš,» Buffy ga je prekinula obilazeći stol, približavajući se Xanderu. «Možda bi trebao razmisliti o odlasku odavde dok još možeš.»

Giles je bio malo zapanjen Buffyinim riječima, ali je stao između njih. Koliko god to možda zasluživao, Buffy bi se kasnije mrzila da se prepusti demonskoj naravi i ozlijedi Xandera.

«Što želiš, Xandere?» Giles ga je hladno pogledao.

«Znam... znam da sam zaribao. Da mi je žao nije dovoljno, znam to, ali... nešto se dogodilo. Išao sam... otišao sam do Amyine kuće...»

«Zašto? Da opet baci neku magiju za tebe?»

Giles je pokazao rukom Buffy da se smiri pa opet pogledao u Xandera.

«Što se dogodilo?»

«Želio sam se ispričati,» rekao je spustivši pogled. «ispričati što sam je uvukao u ovo. Ništa nije bila kriva, nikad nisam smio...»

Ponovo nije uspio završiti, ali ovaj put ne zbog Buffy. Vrata su se opet naglo otvorila i ušao je ravnatelj Snyder sa dvojicom policajaca iza sebe.

«Evo ga,» rekao je Snyder pokazujući Xandera.

Dva pozornika su se približili dečku koji se činio sleđen na mjestu.

«Xandere Harris,» rekao je prvi policajac, «uhićujemo vas zbog ubojstva Amy Madison.»

«Što?» Willow je skočila sa stolice. «Amy? Amy je...»

«Imate pravo na šutnju.» Lisica se sklopila preko Xanderovog zapešća trgnuvši ga iz šoka.

«Ne,» promucao je. «Nisam... ovo je...»

«Što je ovo, Snydere?» Giles je prišao ravnatelju koji je nasmiješeno podigao pogled sa zadovoljnim sjajem u zrnatim očima.

«Zanimljivo, zar ne? Čini se da je još jedan od vaših malih štićenika ubojica. Počinjem vidjeti uzorak.»

Buffy se bila malo povukla da nitko ne primjeti njene oči, ali sada je bijesno pogledala Snydera.

«Ti mali...» počela je da bi je prekinuo Oz brzo stajući pred nju i odmahujući glavom. Buffy se pušila, ali uspjela se suzdržati. Tehnički nije smjela biti tu jer više nije bila učenica škole. Kladila se da bi Snyder jedva čekao razlog da i nju da uhititi.

«Nisam ubio Amy!» zavikao je Xander sada sa rukama iza leđa. «Bila je već mrtva kad sam došao. Nisam to učinio!»

«To će sudac odlučiti.» Policajci su ga zgrabili odvodeći ga iz prostorije. Willow, Oz, Faith, Buffy i Giles su gledali za njima. Sve to se prebrzo dogodilo da bi stigli zaista reagirati. Amy je mrtva? Kako je Amy mrtva?

«Savjetovat ću školskom odboru,» Snyder je rekao Gilesu kad su policajci otišli sa Xanderom, «da pokrenu istragu o vašim aktivnostima ovdje.» Pogledao je prisutne. «Njušim još uhićenja.» Sa tim je otišao, vrata se zatvarajući iza njega.

Willow je sjela na svoju stolicu zbunjena izraza.

«Amy je mrtva?»


Kraj četvrte epizode




- 03:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Excedo inferi (5. ep. : I.)

Image Hosted by ImageShack.us

Philip S. je napravio sliku


Excedo inferi
by Philip S.

5. ep. : Služenje kazne i borba sa sluzi



1.dio

«Hej, Harrise!»

Xander je umorno podignuo pogled. Policajac je stajao sa druge strane rešetaka i gledao ga sa prezirnim smiješkom. Ništa čudno, pomislio je. U toj ćeliji sjedi ubojica, zar ne? Smatrao je da je zaslužio svako gađenje koje izazove.

«Došao ti je posjetitelj,» policajac je nastavio pokazujući nekoga tko je dolazio hodnikom. Xander je otkrio da su svi hodnici u Sunnydaleskoj policijskoj stanici iste bež boje. Počimalo mu je biti muka od gledanja u njih dvanaest sati bez stanke, ali bili su malo bolji od tapeta u njegovoj sobi kod kuće. Od njih mu je bilo mučno već za oko pet sati.

Giles je stao ispred ćelije gledaći Xandera kroz rešetke. Dečko je sjedio na ležaju obučen u zgužvanu odjeću u kojoj je uhićen sinoć u knjižnici. Imao je podočnjake i zaista jadan izraz lica.

Giles nije osjećao puno sažaljenja.

Policajac je otvorio vrata ćelije da Giles uđe i zaključao ih za njim. «Samo viknite kad budete željeli izaći.»

«Hvala, pozorniče.»

Giles je sjeo na ležaj preko puta gledajući Xandera dugu minutu na što se on počeo meškoljiti pod njegovim nepopustljivim pogledom. Na kraju je Giles uzdahnuo i skinuo naočale da ih očisti maramicom.

«Trebao bi uskoro izaći,» počeo je Giles. «Koliko sam uspio saznati od ove gospode nemaju ništa protiv tebe osim što te netko vidio da bježiš iz Amyine kuće ubrzo nakon njene smrti. Nemaju otiske na oružju, nema krvi na tebi, nema motiva.»

Xander nije ništa rekao gledajući u pod jer nije Gilesa htio pogledati u oči.

«Jesu li te već ispitali?»

Odmahnuo je glavom.

«Čudno,» komentirao je Giles. «Što imaju nije dovoljno ni za uhićenje, samo za ispitivanje. Ako nisu ni to učinili... nešto je sumnjivo.»

«O, stvarno?» Xanderov glas se jedva čuo.

«Nisam ovdje da umirim tvoj ranjeni ego, Xandere,» Giles mu je rekao hladno. «Nakon svega što si učinio zaslužuješ gore od ovoga.»

Xander je konačno digao pogled. «Zašto si onda ovdje? Zašto me ne pustiš da trunem? Moje roditelje sigurno nije briga.»

Drugim riječima njegovi roditelji se nisu udostojili ni pojaviti u postaji iako ih je policija obavjestila o njegovom uhićenju. Xander nije bio siguran jesu li bili previše pijani da se sjete ili ih stvarno nije bilo briga. Ali što se tiče brige već je odavno prestao očekivati bilo što slično od svoje obitelji.

«Ovdje sam jer je djevojka ubijena,» Giles je rekao još hladnijim tonom. «Čak i da Amy nije bila neka vrsta prijateljice Willow, samo to bi bio dovoljan razlog za istragu. I ma koliko trenutačno imam nisko mišljenje o tebi, znam da ju nisi ti ubio.»

Xander je duboko udahnuo i prekrižio ruke. «Žao mi je, Gilese. Slušaj, znam da sam...»

«Ne zanima me, Xandere,» prekinuo ga je Giles. «Niti ti imam što oprostiti. Nisi mene povrijedio i nisam tvoj ispovjednik. Ovdje sam zbog Amy i da saznam tko ju je ubio. Ispričaj mi sve što se dogodilo.»

Xander je progutao na Gilesove riječi, ali nije ništa odgovorio. Što da kaže? Giles je bio u pravu. On je vjerojatno bio jedina osoba koju nije uspio povrijedio.

«Išao sam... otišao sam do Amy da joj se ispričam što sam je uvukao u ovo,» počeo je. «Vrata su bila pritvorena. Ušao sam i... našao je kuhinji. Njeno... grlo je bilo prerezano. Bilo je toliko krvi, toliko...»

Prekinuo je i trebalo mu je par trenutaka da se pribere. Giles nije ništa rekao samo ga je nastavio gledati.

«Nož je ležao do nje. Uspaničio sam se i... valjda sam trebao pozvati policiji, ali jedino sam mogao misliti kako je netko ubio Amy i da trebam pomoć. Tako sam otrčao prema knjižnici. Ostalo znaš.»

Giles je samo kimnuo.

«Imaju li dokaza?»

«Mislim da nemaju,» rekao je Giles. «Kao što sam rekao sve ovo je čudno. Policija te trebala ispitati, a ne samo zatvoriti. Također izgleda da nije bilo nikakve istrage u Amyinoj kući. Prvo Angel pa Willow su motrili kuću i policija je samo došla da odnese tijelo.»

«Što je sa Amyinim ocem?»

«Još je izvan grada, mislim da ga nisu još uspjeli kontaktirati.»

Xander je kimnuo potiskujući suze. Amy je mrtva i bilo bi pravo čudo da to nije njegova krivnja.

«Angel i Buffy će danas u sumrak otići do Amyine kuće,» nastavio je Giles snizujući glas da ga ne čuje policajac iza ugla. «Možda oni mogu naći nešto što je policija propustila. Willow će pokušati ući u policijske dosjee sa svojim računalom.»

«Znači sada ne mogu ništa učiniti?» rekao je Xander nakon kratke pauze.

Giles mu je na trenutak htio reći da je već dovoljno učinio, ali na kraju ga je samo pogledao i odmahnuo glavom.

«Kao što sam rekao vjerojatno će te uskoro pustiti. Dođi u knjižnicu pa ćemo vidjeti.»

U knjižnicu, ponovio je Xander u sebi. Mjesto gdje će biti svi koji ga mrze. Odlično.

«Možda bi bilo najbolje da me zadrže za stalno,» promrmljao je. Nije odgovoran za Amyinu smrt, bar ne izravno, ali sedmoro ljudi je mrtvo zbog magije koju je želio i bilo je isto kao da ih je sam ubio.

«Ako tako misliš možda bi trebao ostati ovdje,» rekao je Giles. «Ali ako želiš popraviti stvari to ne možeš iz ćelije.»

Ne čekajući odgovor Giles je ustao i zazvao da mu otvore vrata. Xander je gledao za njim dugo nakon što je otišao. Nije znao što da misli.

Popraviti stvari, rekao je Giles. Je li to uopće moguće? Nije mogao vratiti one ljude u život, zar ne? Nije mogao ni poništiti ono što je rekao i učinio Buffy. I Angelu.

Legnuvši na ležaj, zurio je strop koji je bio bež boje kao i zidovi. Štogod se sljedeće dogodilo, bio je siguran da će imati još dosta sati da razmisli o svemu. Prije uhićenja, prije nego je našao Amyino tijelo već je došao do zaključka koji se nije promjenio.

Zadnjih par tjedana je uglavnom dao sve od sebe da si uništi život. Izgubio je prijatelje, djevojku i očito se gadio čovjeku kojeg je vidio kao neku vrstu zamjene za oca. To nije ono što je namjeravao postići.

Što ono kažu o putu u pakao? Pitao se da li bi mogao pitati Angela je li popločan dobrim namjerama? Ne kao da je on imao dobre namjere. Samo sebične.

Angel. Uvijek se sve vraćalo na njega. Veći dio Xandera je još mrzio vampira. Mrzio ga zbog onoga što jest, ali najviše zbog onoga što mu je oduzeo. Ne, ispravio se. Odbijao je opet otići tim pravcem. Nije Angel bio kriv što se Buffy nije zaljubila u Xandera. Zapravo vampir se ispočetka trudio ostati podalje od Buffy dajući mu više od jedne prilike da je osvoji..

Samo što je sve propalo jer Buffy nije bila zainteresirana.

To je bila ružna istina, ali istina. Možda je bilo vrijeme da Xander Harris pogleda istinu u oči ma koliko bila ružna, ma koliko ga ružnim činila. Možda je bilo prekasno za ispravljanje, možda je uništio sve šanse da se ikad pomiri sa prijateljima.

Ali nikad neće saznati ako ne pokuša.


2. dio

Buffy i Angel su došli u knjižnicu čim je pao mrak. Gotovo cijeli dan su spavali da se odmore od napora zadnjih nekoliko dana. Bufy je bila prilično napeta zbog situacije sa Xanderom, ali i zbog majčina gnjavljenja da uzme privatnog tutora ako se ne želi vraćati u srednju školu. Dobro, Buffy je morala priznati da je gnjavaža vjerojatno prejaka riječ. Sjećala se kakva joj je majka znala biti kad bi se uhvatila nečega pa je ovo bila zapravo prilično blaga verzija.

Nije pomagalo što se činilo da se Angel slaže s njenom majkom u tome, iako je to izražavao mnogo manje napadno.

Jednim dijelom Buffy je morala priznati da su možda u pravu. Mnogo je naučila od Angela tijekom putovanja, ali on bi prvi rekao da nije baš u toku što se tiče znanja potrebnih za život u 20. st. Ili za početak 21. st. kad je kod toga.

Svejedno, to je bila glupa ideja. Ima pedeset godina, dovraga. Govori više jezika od Gilesa, zna više o književnosti i umjetnosti od majke. Nije znala koliko točno svjećica bi trebala imati na torti, ali trebalo bi ih biti bar pedesetak. Kako mogu učekivati da sluša nekog nastavnika ili uštogljenog tutora koji nema pojma kroz što je prošla ili koliko zna u nekim područjima?

Kasnije će razmišljati o tome. Sada su imali hitnije stvari za koje su se morali pobrinuti.

«Ah, Buffy! Angele,» pozdravio ih je Giles kad su ušli u knjižnicu. «Sada smo svi tu.»

Svi su bili Willow, Oz, Faith i čak Cordelia. Buffy se sjetila da joj je Willow rekla kako se Cordelia natječe za Kraljicu plesa. Dodala je kako je Cordelia spomenula da sad ima više šanse kad se riješila onog gubitnika koji joj je nekad bio momak.

Taj komentar se nije slagao sa njenim zabrinutim izrazom.

Cordelia nije jedina izgledala zabrinuto. Willow se nemirno meškoljila na stolici. Oz je bio hladnokrvan kao i uvijek, ali činilo se da se dio nervoze njegove djevojke prenijelo na njega. Tu i tamo bi se mu trznula lijeva obrva. Jedina koja je izgledala imalo opušteno je bila Faith, ali činilo se da Buffyina sestra Ubojica ljuta zbog nečega.

Kad je Buffy sjela na stolicu do nje saznala je zašto.

«G-man me danas upoznao sa novom tutoricom,» Faith je promrmljala izgovarajući 'tutoricu' kao da je to nešto odvratno. «Uštogljena ženska koja se zamalo izvrnula kad me vidjela u koži. Onda je rekla da ćemo sljedeći put početi sa matematikom. Kojeg vraga će mi matematika?»

«Možda bi mogla izračunati pod kojim kutem kolcem probadaš vampirovo srce,» rekla je Buffy sretna na bilom kakvom odvraćanju pažnje od misli. Svađala se sa sobom bi li trebala ostaviti Xandera da trune u zatvoru iako je znala da je nevin. Bar što se tiče tog zločina.

«Jako smiješno, B,» Faith joj je rekla sa hinjenom ljutnjom. «Vidjet ćemo kako ću te tješiti kad mi dođeš plakati kad ti mama nađe savršenog tutora.»

Buffy ju je pogledala malo uspaničeno. Kako tamnokosa Ubojica stanuje sa njenom majkom lako je moguće da zna više o Joycinim planovima za njenu edukaciju od Buffy. To je uopće nije smirivalo.

«Sad kad smo svi prisutni,» konačno je rekao Giles odvraćajući Buffyine misli užasa budućeg učenja, «moramo prijeći na temu dana. Kao što znate danas sam posjetio Xandera u zatvoru.»

«Je li dobro?» Willo se nagnula naprijed, a onda je izgledala malo posramljeno. «Samo se... brinem.»

Buffy je progutala odgovor, potiskujući svoju ljutnju. Trenutačno je ono što im je Xander učinio moralo otići u pozadinu. Ovdje se nije radilo o Xanderu. Radilo se o nalaženju pravog ubojice djevojke koja joj je u drugom životu bila na neki način prijateljica. Samo se morala često podsjećati na to i sve će biti u redu.

Odsutno je primjetila da i Cordeliu prilično zanima odgovor na Willowino pitanje.

«Fizički je dobro,» rekao je Giles. «Što je tiče duševnog stanja, kratko sam razgovarao s njim, ali izgleda da je prilično uznemiren zbog svega što se dogodilo. On... pa, izrazio je osjećaje da bi zatvor mogao biti pravo mjesto za njega.»

Nitko nije ništa rekao na to, ali Buffy je vidjela da Willow želi. Znala je da ona ima gotovo neghraničeno susosjećanje i da je sposobna gotovo svakom oprostiti, ali Buffy je sad nije htjela slušati kako brani Xandera. Zaslužio je gore od zatvora za ono što je činio.

Sva sreća Willow nije ništa rekla možda zbog vlastite ljutnje ili možda zbog Buffy.

«Kako bilo,» nastavio je Giles, «važnija vijest je da naše policijske snage ne izgledaju baš žustre da istraže ovaj slučaj. Xandera nisu ispitali i koliko znamo nije bilo istrage u Amynoj kući.»

«Policija u ovom gradu ne bi mogla ni skinuti mačku s drveta,» dometnula je Faith. «Mislila sam da je Boston loš, ali tamo su se murjaci bar pravili da ih zanima rješavanje zločina.»

«Sunnydaleska policija ima poveću količinu sretnog ignoriranja kao i ostatak grada,» Giles je rekao. «Ipak uzimajući i to u obzir ipak se nešto čudno događa. Izgleda da nemaju ni jedan dokaz da je Xander počinitelj osim što ga je netko vidio da prošlu noć izlazi iz Amyine kuće. To su najblaže rečeni vrlo slabi temelji za slučaj.»

«Znamo li kako je Amy ubijena?» Buffy zasada nije više htjela slušati o Xanderu.

«Da. Izgleda da joj je vrat prerezan nožem. Oružje je ostalo u kući.»

«Znači nisu vampiri,» Willow je rekla nesretno, pokušavajući odagnati slike mrtve Amy iz glave. «Onda bismo bar mogli...»

«Mogao bi biti vampir,» Angel ju je prekinuo. «U većini većih gradova vampiri nisu tako nemarni kao u Sunnydaleu. Prerezivanje žrtvina grla da bi se sakrilo tragove ugriza je prilično često.»

«Zar to ne bi primjetili?» Faith je pogledala Gilesa. «Na TV-u uvijek znaju je li rana zadana prije ili nakon što je netko odapeo.»

«Nisam baš upućen u forenziku,» rekao je Giles. «Ali mislim da si u pravu. Ako naprave obdukciju trebali bi otkriti je li zarez nožem uzrok smrti ili nije.»

«Ako naprave obdukciju» ponovila je Willow. «A što ako je ne naprave?»

«Ne možemo se oslanjati na policiju da riješe ovo,» svima se obratila Buffy. «Vjerojatno je ubojstvo Amy povezano sa magijom koju je bacila preksinoć i to bi bio naš posao čak da i nije bila prijateljica.»

«Točno,» rekao je Giles. «Buffy, Angele pregledajte Amyinu kuću. Možda će vaši nadljudski osjeti naći nešto što je policija propustila.»

«Uh, to bi moglo biti problem, Giles,» rekla je Buffy. «Ni ja ni Angel ne možemo ući u tuđi dom bez poziva, sjećaš se? A Amyin tata je još živ...»

«Da, zaboravio sam. Možda...»

«Nema problema, ja ću se prikrpati,» rekla je Faith. «Volim ići gdje nisam pozvana.»

«Ne Faith, netko mora u ophodnju noćas. Štogod je ubilo Amy možda traži još žrtava.»

«Ja mogu ići s njima,» ponudio se Oz.

«Tako je,» složila se Willow. «Možda ćeš moći nanjušiti nešto. Ima stvarno dobar nos i na nevučje noći, jeste li znali?»

Oz se na to samo nasmiješio Wilow pa pogledao Buffy i Angela.

«Da idemo?»

«Idemo. Sretan lov, Faith!»

«Hvala, B. Ali ako naiđem na ubojicu kojeg tražiš nemoj se buniti ako ga sprašim prije nego mu uzmeš otiske!»

«Neću, obećajem!»

Giles je gledao za njima, a onda se okrenuo Willow i Cordeliji.

«Willow možeš li pokušati doći do više podataka od policije sa računalom. Možda tako saznamo zašto im tako sporo ide.»

«Želiš da koristim školsko računalo za ilegalnu aktivnost?» Willow ga je upitala sa velikim osmijehom na licu.

Giles je malo okrenuo očima. «Zašto ti je toliko drago to isticati?»

Cordelia je ignorirala njihov razgovor razmišljajući o nekome tko je bio sam u ćeliji i pitala se zašto se još brine za njega nakon svega.


3. dio

Faith je šetala preko groblja zviždeći i vrteći kolac u ruci. Bilo je dobro biti Ubojica, mislila je. Nije bilo teško naći nešto za ispuhivanje frustracije ili napetosti. Samo nađeš najbliže groblje i izmlatiš nekoliko vampira ili drugih demona. A kako je ovo bio Sunnydale nisi trebala daleko ići.

Ne da bi ikad priznala, ali bila je prilično zlovoljna zadnja dva dana. Nije to bilo toliko zbog toga što joj je Giles našao tutoricu (ne mareći za njene prigovore da je namjeravala završiti sa tim kad se ispisala iz srednje). Bilo je to više od toga.

Bila u Sunnydaleu tek malo više od dva tjedna, ali činilo se puno duže. Osjećala se bližom s tim ljudima koje u biti tek upoznala nego što se osjećala sa bilo kim već duže vrijeme. Ali zadnja dva dana je postala vrlo svijesna da je još nova, autsider.

Sve se vrtilo oko Xandera Harrisa, tipa kojeg nije ni upoznala. Znala je skraćenu verziju događaja, što je Xander učinio da je Buffy tako bijesna na njega, ali bilo se teško uživjeti kad nije ni poznavala tipa kojeg je njena sestra Ubojica očito smatrala smećem.

Bilo je malo lakše sa Amy, bar ju je jednom vidjela prije nego je ubijena. Ali iako nije bila baš ponosna na to bilo se teško uzrujati zbog nekoga koga nije poznavala.

Faith je odmahnula glavom. Gdje su ti vampiri? Treba se malo ispuhati.

Kao na znak začula je vrisak. Osmijeh joj se raširio na licu. Dobro, priznala je sebi da vjerojatno ne bi trebala biti sretna što je netko u nevolji, ali nije si mogla pomoći. Neki gadni demon će imati jako lošu noć, a ona će se produktivno rješiti malo napetosti.

Vrisak se naglo prekinuo i čula je vrlo čudni i odvratni zvuk iza ugla kripte do koje je došla. Kao da je netko na tvrdo tlo ispustio veliki komad želea.

«Vampiri jedu žele?»

Stvor kojeg je ugledala nije bio vampir.

«Koji vrag si ti?»

Stvor joj nije odgovorio. Bio je čovjekolikog oblika, bar otprilike, ali nitko ga ne bi zamjenio za čovjeka. Bilo je visoko bar dva i pol metra, možda i više, i činilo se da se sasvim sastoji od sivkaste poluprozirne materije koja se valovito gibala i drhtala sa najmanjim kretnjom. Faith nije bila sigurna što je to, ali bome je bilo ružno.

Pogledala je ustranu na prigušeni zvuk i ugledala ženu kako leži na tlu. Vjerojatno je ona vrisnula. Žena je bila prekrivena istom sivom sluzi od koje se sastojalo čudovište i dio toga joj je prekrivalo usta i nos. Lice joj je počelo plavjeti i gledala je Faith uspaničenim očima pokušavajući doći do daha.

«Odmah se vraćam,» rekla joj je Faith i skočila na sivo čudovište ispred sebe. Činilo se da nema oči, ali bila je sigurna da ju cijelo vrijeme gleda. Naciljala je udarac nogom u njegovu glavu ili ono što je mislila da je glava.

Noga joj je utonula sivu sluz i zapela.

«Koji vra...» bilo je sve što je uspjela reći prije nego ju je demon zavrtio. Njena zadnja riječ se pretvorila u izduženi uzvik kad se njena noga naglo oslobodila baš na vrijeme da odleti u zid kripte.

Jedina prednost od udaranja u zid dovoljno jako da ga nacikne je što ju je to dovelo odmah do gušeće žene.

«Ok, promjena prioriteta,» promrmljala je Faith otkidajući tvar sa ženina lica. Rastezalo se kao guma i bilo je tvrđe od onoga u što je zabila nogu (davala je sve od sebe da ignorira ljigavu sluz koja je ostala tamo). Morala je povući iz sve snage da otkine komad zajedno sa par slojeva kože. Žena je uvukla drhtavi udah.

«Bolje da odeš...» počela je Faith.

«Pazi!» uzviknula je žena sa prvim dahom.

Faith je pokrenula iz čistog instikta, odskočivši od nečega što je pogodilo zid mokrim pljaskom. Vidjela je da je to još jedan komad sive sluzi.

Žena se pokušavala osloboditi, ali uzalud. Još sive sline ju je držalo na tlu poput ljepila. Faith je brzo izvukla nož iz čizme (lakše ga je nositi nego onaj mač koji Buffy uvijek ima, pomislila je) i bacila ga ženi.

«Oslobodi se,» viknula joj je izmičući se još jednoj dozi sluzi. «Ja ću mu odvratit pažnju.»

Žena je brzo počela rezati tvrdu sluz oko sebe. Nož je s lakoćom prolazio kroz gumastu tvar. Ali Faith je jedva mogla primjetiti kako joj ide. Stvor ju je pratio u stopu i sumnjala je da će išta postići ako ga pokuša udariti osim ako ne želi zapeti.

Žena se konačno oslobodila i brzo pobjegla, rješavajući jednu brigu za Faith. Nažalost također ju je ostavila bez noža kako ga ispustila dobrih 5-6 metara dalje.

«Nema na čemu, sve je dio usluge,» promrmljala je Faith pokušavajući dobiti više razmaka od pokretne sluzi. Iznenada se činilo da mu je dosadilo gađati je sa slinom i sledilo se na mjestu.

Faith je bila sumnjičava, ali nije htjela propustiti priliku. Skočivši uz stvora, prebacila se na zemlji zgrabivši svoj nož. Čudovište od sluzi se možda smijalo njenim udarcima, ali možda neće biti tako zabavno kad mu odreže glavu.

Ali prije nego je mogla isprobati taj plan, čudovište se jednostavno srušilo u veliku lokvu sline i upilo se u travu.

«Hej, nije fer!» Faith je potrčala prema mjestu gdje je nestajalo. «Nisam uspjela ni...»

Sluz je bez upozorenja ekplodirala iz zemlje i Faith se zabila ravno u nju. Udarilo ju je kao kamion i odbacilo je tako da se otkotrljala u obližnji nadgrobni kamen koji se slomio pod udarom.

Faith je ostala ošamućeno ležati u lokvi sive sluzi dok se najveći dio lokve koja je maloprije bilo čovjekolika upila u zemlju i nestala.

***

- 03:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Prijevodi priča obožavatelja tj. fanfictiona temeljenog na serijama "Buffy - ubojica vampira" i "Angel", slike, video spotovi i razne zanimljvosti u vezi tih serija (eseji, sociološke rasprave itd.) Opširnije u 'Uvodu'...

Linkovi

Sadržaj

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se