Buffy i Angel fanfiction

nedjelja, 28.12.2008.

Poniranje

Image Hosted by ImageShack.us alternativna slika

Htjela sam staviti nekoliko novih posteva prije nove godine i uspjela sam. Prvo da obavimo sve čestitke po kronološkom redu – sretan Božić, nadam se da ste se dobro najeli i napili (ali bez pretjerivanja) i da ste se proveselili sa obitelji i prijateljima; sretna Hanuka svima koji je slave; sretna Nova godina i u njoj vam želim vam puno radosti, zdravlja i snage; i unaprijed sretan pravoslavni Božić jer vjerojatno dotad neću staviti nove postove. Ako sam neki blagdan/svečanost izostavila ispričavam se, nije namjera samo neznanje. Već vidim da će ovaj uvod biti rekordno dug pa da pitam: Ako je netko pogledao film “Sumrak” možete li mi reći isplati li ga se gledati u kinu ili da čekam da mi ga skine frend sa neta?

Ovaj put sam stavila dvije priče, nastavak Exceda, dva primjerka Buffylogije i nekoliko spotova sa youtubea koji su mi se svidjeli. Još nisam popravila movie maker da konačno dovršim svoj spot. Dodala sam četiri nova wallpapera. Eto sad možemo prijeći na priču.

Iako se u ovoj priči spominju neke stvari koje mi nisu omiljene iz serije (više zbog obrade nego sadržaja), priča mi se jako sviđa zbog pjesničkog/epskog načina pisanja koji je upotrijebila autorica. Inspirirala me na čak dvije ilustracije od kojih sam napravila i wallpapere. Autorica je rekla na svom blogu da je htjela napisati Buffyverse priču što bliže stilu pisca Neila Gaimana. On između ostalog koristi razne mitološke osobe i bića (npr. Furije) i produbljuje i proširuje njihove likove. Ako ste čitali nešto od njega znate da u biti piše bajke za odrasle i ima prvoklasnu maštu i orginalnost. Ako niste čitali - što čekate?! Vrijeme radnje fica je nakon kraja “Angela” ( i “Buffy”) koji je u biti cliffhanger, a ne kraj.

Mogući nepoznati pojmovi i objašnjenja:

- staccato (talijanski) - u glazbi način sviranja u kojem se koriste brzi, kratki zvukovi. Ovdje je to preneseno zančenje
- Furije - strašna čudovišta iz klasične mitologije (obično ih ima tri) koje progone nekažnjene zločince
- Vampir sa dušom je s pravom ovdje; prolio je krv svog sina. - prvo ovo je spojler za one koji nisu gledali treću i četvrtu sezonu AtS-a, a ako ste gledali ne morate ni čitati objašnjenje… kako je za Angela uopće moguće da dobije dijete neću ni objašnjavati jer bi prije očekivala da je taj zaplet smislio neki netalentirani, neispavani pisac fanfictiona, umjesto navodno profesionalnih scenarista koji su ga napisali (i dobili novac za to!). Kako bilo, u trećoj sezoni bebu Connora (to je taj sin) otme Angelov neprijatelj iz prošlosti Holtz (zamislite psihotičnu i prozirnu kopiju Van Helsinga) koji ga odgoji kao svog sina u paklenoj dimenziji. Connor se nakon par mjeseca vrati, ali kako u drugoj dimeziji vrijeme protječe brže, on je već tinejđer i to potpuno poremećen zbog paklenske dimenzije i fanatičnog Holtza. Connor smatra Angela oličenjem zla i više puta ga pokuša ubiti iako Angel čini sve da se sprijatelji s njim. Nakon raznih zapetljencija (između ostalog kad Holtz vidi da se Connor počeo zbližavati s Angelom inscenira vlastitu smrt tako da okrivi Angela na što Connor zatvori Angela u limeni kovčeg i baci ga u more na kraju treće sezone) u četvrtoj sezoni se na kraju dogode još neke stvari od kojih Connor potpuno poludi. Priveže eksploziv na sebe i uzme taoce tražeći da dođe Angel. Kad dođe, Connor zahtjeva da ga ubije jer nema zašto živjeti, a ako to ne učini on će poubijati sve te ljude s eksplozivom. Angel ga posluša, ali se na kraju ispostavi da se prije dogovorio sa Wolframom i Hartom (taj dio nisu baš jasno prikazali). Oni svima izbrišu sva sjećanja povezana sa Connorom osim Angelu. Connora ubace u neku sretnu obitelj i daju njemu i toj obitelji lažno sjećanje na prijašnji život. Angel će za uzvrat voditi njihovu podružnicu u L.A.- u kao zato jer ih je pobjedio (iako ja mislim da je on bio svijestan da je možda prodao dušu samo da bi Connor bio sretan.) Prvo epizoda IWRY, pa Dawn (vrlo jeftino i loše obrađen zaplet), a onda i Connor - izgleda da se sjećanja hrpi ljudi brišu i mijenjaju ko od šale dok je recimo popravljanje jednog pišljivog proklestva ne samo teško nego i nezamislivo po serijama. S druge strane što se ja čudim - Joss je poznat po raznim nedosljednostima što je pogotovo jasno kod lošijih sezona…
- kameni stol - referenca na stol iz filma po Narnijinim kronikama (napomena autorice na blogu)

- ovdje ima mnogo spominjanja izgubljenog dana (ep. IWRY) kad je Angel bio čovjek

Prijevod priče posvećujem Tei - jednoj od najvjernijih čitateljica ovog bloga: nadam se da će ti se svidjeti fic :)


Poniranje
(Nascent Descent)
by Thenyxie


Predikat: PG-13
Ukratko: Poslije ep. NFA. Spremna je otići u pakao i natrag da ga spasi.


Duboko ispod kišnog neba u srcu uske ulice poput samrtnog uzvika odjekuju krici ljudi i zveket oružja. Potoci krvi teku među tijelima poput divlje loze; šaka i pandža i rep i krilo, crna demonska tijela se uzdižući u noći. Na vrhu toga stoji usamljena prilika, samo jedan sa mačem u ruci i mržnjom u svom nepomičnom srcu, obučen potpuno u crno.

On je odvažan. Hrabar. Pravedan i plemenit. U svom umu njeguje ideale neuhvatljive poput raja, demon sigurno zatočen u podrumu njegove duše. Dobar je i zao i nije nijedno. On je zadnji, tijela njegovih pomoćnika leže nepomična pod njegovim nogama. On ostaje stajati boreći se za njihove izgubljene živote, za živote onih koji još žive, za sam svijet. Mač pleše kroz zrak, ritam prekinut samo staccato udarcima šaka i bubnjanjem kiše.

Sada krvari u sporim potočićima grimiza dok ne posustane i oslabi, skliznuvši na koljena.

“Angele,” kaže glas koji je zapravo tri glasa, munja zapara nebo i grom mu zatutnji u ušima.

Sam pakao se otvara, ponor koji širi čeljusti ispod njega. Proguta ga cijelog i tiho se zatvori pod svjetlom mjesečine, kiša udarajući po nevidljivom šavu u asfaltu.

Ondje ga One nalaze.

Vrijeme tu nema značenja, duboko u zemlji, u toj crnoj jami, tom šupljem bezdanu. To je osveta, očaj, sam pakao, širi se nadaleko i naširoko, ispunjavajući prostor između čovjeka i grijeha. Bezvremen. Vječan. Siguran.

Tako je oduvijek bilo. Tako će uvijek biti.

A onda… iskra u tami.

*

Iz svijeta iznad, ona dolazi.

Zlatna djevojka, njena kosa boje dozrelog žita dok lagana poput oblaka leti iznad njenog čistog, suncem opaljenog čela. Kosa joj polako blijedi kako se spektar boja smanjuje i na kraju postaje sasvim bijela, užareni plamenovi koji joj poput baklje uokviruju lice. Plamenovi bijelih vrhova dodiruju joj lice i lete iza njene glave, pucketajući o šaptavim tajnama i drevnoj moći. Malih kostiju i naizgled krhka poput leptira, sitna je, toliko manja od orkanskih oblaka u njenim očima koji pokazuju oluje u njenom srcu, njen voljeni urezan u njima, odražen u sjećanjima ako ne u istini.

Zaštitnik i uništavatelj.

Bori se do tog mjesta, iza zmija koji čuvaju ulaz, duboko ispod zelenih polja Zemlje i nadutog neba ispunjenog kišom gdje je njen voljeni bio zadnju bitku.

Odozgo, ona se spušta, osvetnički anđeo.

*

On je vidi, iza očiju bez vida i zidova svoga uma. Uokvirenu bijelim svijetlo kako gori čistoćom vatre, požar u obliku djevojke kako ponire poput spasa. Pada poput kamena kroz stvarnosti pakla, hrabrost u njenom srcu i odlučnost u njenoj ruci.

On misli da je to najgore u paklu; nada. Duša bez nade ne bi izdržala takva mučenja.

Sjeća se.

Pakao ga je ispljunuo poput bezukusnog obroka, bacajući ga na pod, golog i drhtavog. Možda će to opet učiniti.

Furije se smiješe i zbijaju se zajedno, tijela kožnata i beskrvna osim crne krvi koja teče iz njihovih očiju poput krokodilskih suza.

*

U šaci steže plamteći mač, tijela poraženih demona označavaju mračni put iza nje. Ona nije posve ljudsko biće i pakao to zna. Naglašava. Njen korak je siguran kad priđe njegovom prestolju.

“Što tražiš ovdje, dijete?”

“Vampira sa dušom.”

“Vampir sa dušom je s pravom ovdje; prolio je krv svog sina. On Tsiphonesin po božanskom zakonu.”

“Što?” blijedi šok, ružičaste usne otvorene bez riječi.

“Lijepo mu je prerezao grlo. Jedva je oklijevao.” Ixetheon se široko nasmiješi. “Nisi znala?”

“Njegov sin je živ.”

“Da, da,” Ixetheon neodređeno zamahne pandžama kroz zrak. “Detalji,” odbacuje to.

“Što je sa životima koje je spasio? Zar se to ne računa na vašoj kozmičkoj vagi?”

“Je li dao svoj život za nekog drugoga?”

Ubojica se namršti, prsti se stežući na balčaku mača. “U ovoj skupini? Nije da smo pratili rezultat.”

Nasloni se na naslon, stisne usne i tapka vrhovima pandža jedne od druge.

“Nudim ti nešto, Ubojice. Nešto što ti je davno oduzeto. Sadrži odgovore koji ti trebaju. Ali budi upozorena. Ne dolaze bez cijene.”

Ona ne oklijeva, oči širom otvorene i mirne u nestalnom svjetlu.

“Daj mi ih.”

“Približi se.” Ixetheon se smiješi dok joj šapće u uho.

Istina je dvosjekla oštrica, jedna strana će je ozlijediti kao i druga.

*

Na topli jesenji dan kad zemlja pozdravlja nebo Ubojica se vratila u svoj rodni grad da kaže zbogom svojem ljubavniku….

*

I kad je priča ispričana, ona stoji raširenih očiju i potresena.

*

Jednom mu se otvorila; njegov ključ njenoj bravi. Za jedan trenutak, savršenstvo, anđeoski glasovi su pjevali njegovo ime i željeli mu dobrodošlicu kući. Onda je raj zalupio svoja sjajna vrata i otad je postojao u njenom sjećanjima samo kakav je bio; nikad više kao biće koje je bio nekad davno. Osjetio je jednom i nikad više. Kako je biti zauvijek njen.

Znati ime spasa, imati ga ispisanog na srcu, ali nikad ga izgovoriti.

Kad Furije dođu, smiju se poput noževa, utiskujući poljupce u unutrašnjost njegovih vjeđa i na tanku kožu njegovih zapešća gdje puls ne kuca. Opake krilate žene sa oštrim zubima i isušenim grudima koje nikad nisu hranile život.

“Naš dječak?” pitaju, glasova snažnih i strašnih, drhteći uzdasi od kojih samo nebo puca.

Prsti se poput žerave usjecaju u njegovu kralježnicu. Šapću tajne u njegovo uho, litanija krvi stisnuta među stranicama vremena. U cijelom svom postojanju nije spasio nikog tko je bio važan. Buffy, Connor, Cordelia, Fred, Gunn, Darla.

Prokleo ih je više nego što većina može izbrojati.

Kosti krckaju, zvuk praznih školjki pod nemarnim nogama. Ovdje, samo bijes postoji. Samo glad. Oči koje plivaju u jantaru i vide u crvenom.

Ližu zlatnu površinu sa pohlepnim jezicima. Zabadujući nokte ubiru okruglo voće iz duplji poput dijamanta, proždirući ih sa malim, slasnim zalogajima.

*

“Mi smo one kojih se noćne more boje.” Tisiphone.

“Mi smo Ljubazne.” Megaera.

“Mi smo Euminide.” Alecto.

“Znamo tvoje ime.”

“Odabrana.”

“Ubojica.”

“Onda znate zašto sam ovdje.”

“Čak ni ti se ne možeš miješati u našu osvetu.”

“Nemojte biti tako sigurne.”

Furije se tresu i šušte zajedno kao mrtvo lišće.

“Žrtvovao je život svog sina.”

“Učinio je to Connoru da spasi tuđe živote. I? Njegov sin je još uvijek živ.”

“Djelo ostaje kakvo jest.”

“Jednom je žrtvovao svoj život za mene. Dao je svoju krv i meso, odustao od ljudskosti da bi ja mogla živjeti.”

“A ipak, preživio je.”

“Djelo ostaje kakvo jest,” Ubojica kaže, osmijeh oštar i svijetao poput sunca. “Osim toga postoje dva bića u tom tijelu.”

“Demon i čovjek su kao jedno.”

“Spoj je neodvojiv.”

“A ipak je samo čovjek dao svoj život za mene. Život za život. To je pravedno, zar ne?”

“On pripada nama.”

“Ovo se sada završava.”

“Ostavi nas.”

Ubojica nagne zlatno plavu glavu, plamenovi joj se valovito njišu uz lice.

“Neću.”

Furije dignu glave i zajedno zaurlaju.

“OVDJE NEMAŠ VLAST, UBOJICE.”

Dlačice na njenom vratu se naježe, paučasti žmarci joj se spuštaju niz leđa. Urlik se diže, sada neljudski i neartikuliran, šireći se poput vjetra, pušući kroz praznine u Buffyinim kostima, meka mjesta među njenim rebrima.

“A što je s mojim specijalnim mačem za ubijanje demona?” pita ona dižući ga iznad ramena sa obje ruke. “Ima li on vlast?”

*

Kad je gotovo, stoji sama, krv joj curi iz desetak rana, glave Furija razbacane oko njenih nogu. Njihove krvareće oči gledaju gore prema njoj, prazne i optužujuće.

“Mi ne možemo umrijeti, Ubojice.”

“Mi smo vječne.”

“Naše oči sve vide.”

“Dobro.”

Gasi im svjetlo u očima poljupcom vrha svog mača i sada njihovo vrištanje ostaje izvan nje.

Iza zvuka njihovih neljudskih jauka progori glas koji zvuči kao sve uredno i sređeno, precizno do oštrine, pažljivo izmjereno i procjenjeno. Med, gust i bogat.

“Ti si ubila Furije.”

Ne može razabrati njegovo lice kao da ga gleda kroz sloj tamne vode, ali mora se boriti sa nagonom da uzmakne od moći koju isijava.

“Što znači da govoriš istinu, Ubojice. Život za život. Što je oduzeto će biti vraćeno.”

“Je li to znači da možemo otići?”

On se nasmije i zvuk je kao tutanj zvona, kao vrisak umirućih.

“Svi mogu ući, Ubojice. Ništa drugo nije sigurno.”

Njegov smijeh se pretvori u urlik vjetra. Svijet cvili i rascijepi se, zemlja se otvori, bezumno se grčeći i samo nebo se počne raspadati, zvijezde se pretvarajući u biserne trake.

*

Nema dovoljno vremena -

Osjetila sam kako ti kuca srce -

Sami ste mrtvi.

Zajedno ste jaki -

Ovo nije niže biće --

Što je bilo oduzeto će biti vraćeno -

Kameni stol na kojeg su ga privezali nacikne i razbija se u tisuću kamenčića, tanak sloj iskričave granitne prašine prekrivajući mu kožu. Ostane ležati na slomljenim komadićima osjećajući kako se zasijecaju u njegovu golu kožu.

Iznad njega se nebo narančasto kovitla sa tragovima crvene i onda nestaje u ništa. Iz crne praznine padaju zvijezde šištajući i praskajući, nestajući prije nego dotaknu tlo.

“Angele?”

Prelijepa. Tako je lijepa, uvojci plamte, koža se žari. Ovo je najgori dio mučenja, zna to, kad ga navedu da misli da je spas blizu.

“Ovaj… Angele? Trebali bismo otići. U roku ODMAH.”

I onda su njene ruke na njemu, dižući ga sa njegovog žrtvenog oltara.

Zakorače u prostor među svjetovima i nestanu.

*

U srcu uske ulice, ispod pljuštećeg neba Ubojica otvara oči. Svjetlo se pomalja, blijedo na oblačnom istoku, bacajući sive sjene oko hrpe demonskih tijela visoke oko dva metra. Iz probijenog zida zgrade od cigle se uzdiže vratni greben golemog zmaja, crn sa zelenim preljevima.

Uspravlja se na noge videći da on već stoji ondje, njegove oči prate rep koji leži nepomično savijen kroz cijelu ulicu. Svuda oko njih je smrad smrti, miris pepela, ulice su prazne i tihe.

Ona se onda trgne, uzvikne njegovo ime, strijela straha joj probadajući srce.

*

On stoji na ulici među tijelima mrtvih i osjeća kako kiša jenjava i nestaje kao da je nikad nije ni bilo.

Sunce je na njegovoj koži.

Sunce na njegovoj koži i kucajući ritam u njegovim prsima za kojeg se nije nadao da će ga ikad opet osjetiti. Puls i jurnjava krvi kroz njegove žile i stomak mu se grči, buni se na smrad smrti oko njih.

“U redu je,” kaže joj, okrečući se i raširivši ruke.

Suze joj ispune oči i na trenutak stoji šokirana, a onda potrči; čvrsto obavije ruke oko njega i prostor godina odleti, nestajući u ništa.

“Kako?” pita ona.

On odmahuje glavom, čuje odjek glasa u umu kao pjev, kao zvuk kraja svijeta.

Što je bilo oduzeto će biti vraćeno -

Borio se i umro ovdje ispod kišnog neba, dao svoj život za ono što je vjerovao, da spasi mnoge druge. Borio se i umro točno tu, sam, i sada tu stoji sa dahom i životom.

Zato jer je jednom dao svoj ljudski život za nju. Zato jer je još uvijek dovoljno vjerovala u njega da zaroni u pakao, raširenih ruku i otkrivenih zubiju.

Sa njenim zagrljajem je iskupljen.

Iz donjeg svijeta je rođen.


Kraj

- 17:10 - Komentari (22) - Isprintaj - #

Povezani

Image Hosted by ImageShack.us


Sliku nisam složila, nego sam je našla negdje na netu. Lijepa je, zar ne? Ovo je još jedna neobična priča. Izgleda da sam ovaj put raspoložena za takve priče. Uživajte :)

Mogući nepoznati pojam:

- Kaos - iz grčke mitologije: jedan od drevnih bogova; personifikacija beskrajnog prostora koji je prethodio postanku svemira.

- ovaj prijevod posvećujem Crnom anđelu - jednoj od prvih čitateljica ovog bloga. Nadam se da ćeš nastaviti čitati:)


Povezani
(Bound)
by Leni


Poricanje vlasništva: A-a, ne gledajte mene!
Ukratko: Sudbina. Slučajnost. Postoji li uopće razlika među njima?
Posveta: za Sharon. Zato jer je njen rođendan i puno je volim. Pokušala sam napisati pričicu «Pitaj.Traži. Kucaj.» koja me gnjavi cijeli tjedan, ali nikako da nađem vremena za to *durenje* Napisat ću je kasnije, obećajem.
Komentari: Biti će žarko obožavani.


Sudbina i Slučajnost, kćeri Kaosa, su se željele igrati.

Slučajnost se ušuljala u očevu sobu, zatvorila oči i posegnula u njegov tajni sef. Kad je izvukla ruku držala je dvije esencije.

Jedna je bila od zlata i kremena, crvenilo tekući poput kapljica krvi po površini.

Druga je bila od safira i srebra, tonovi plave i sive stalno se vrtložeći u nutrini.

Sudbina ih je pažljivo promotrila i uzdahnula. Ne srodne duše, to bi bilo prelako. Ali kad je jedna sjajila druga je odgovara na isti način. To je bilo jedinstveno. Ne srodne duše, nego možda nešto bolje.

Definitivno dobra igra za igranje.

---

Potrčale su sa njima u svoju sobu i širom otvorile prozor.

Slučajnost je uzela zlatnu, poljubila je i bacila je u dubinu.

Sudbina je bila pažljivija, nalazeći prikladno tijelo prije nego je poslala na put svoju štićenicu.

Naravno, sreli su se. Sudbina ih je oboje dovela na tržnicu u gradu za kojeg danas nitko ni ne zna da je postojao. Slučajnost je učinila da se njegovi novčići zakotrljaju pod njenim nogama.

Podigao je pogled i ugledao samo neznanku. Ali bilo je nešto...

Nikad nisu otkrili što. Različiti jezici i različiti običaji.

Još nije bilo vrijeme.

---

Slučajnost se voljela igrati sa njima.

Različit status, zemlje i kraljevstva. Suprotna vjerovanja, moralnost i odanost. Jednom je on bio mršav, crvenokos i tamnook. Drugi put je ona bila visoka i tamnokosa sa rupicama u obrazima.

Slučajnost se nije žurila uvijek svijesna da će već u sljedećem životnom vijeku moći početi isponova.

Sudbina ih je spajala svaki put.

Sretali su se u Grčkoj, Konstantinopolisu i Egiptu.

Sreli su se u Australiji, Italiji i Peruu.

Njihove razlike su se polako počele poklapati tijekom stoljeća. Ali uvijek je nešto nedostajalo, nešto nije bilo kako treba.

Još nije došlo vrijeme.

---

Gledale su ga kako se smiješi, besramno zureći u lijepu crvenokosu koje je hodala niz ulicu. Bila je strankinja u tom gradu i došla je samo zato jer joj je teta umrla, a njen otac nije nikom drugom vjerovao.

Mačka je mjauknula iza njega i djevojka se okrenula.

Zelene oči su srele tamne i Liam je bio izgubljen.

Slučajnost je trljala ruke i prekrižila prste. Možda ovaj put...

Sudbina je samo odmahnula glavom. Učinila je obećano, učinila je da ona dođe, ali...

Jednom ih je nazvala jedinstvenima. U ovom životnom vijeku će početi pokazivati svoju vrijednost.

Još nije bilo vrijeme.

---

Slučajnost je napravila scenu kad je saznala istinu. Sa svim postojećim esencijama njihov otac je morao odabrati baš to dvoje?

Ali bila je tvrdoglava i nije htjela odustati. Nagovarala je i molila svoju sestru dok napokon nije pristala.

Sudbina ga je dovela u Francusku u malo selu blizu Calaisa. Nije razumio njene riječi, ali to mu nije smetalo kad ju je ljubio. I nije ju ubio što je naljutilo Darlu.

Poslala je slugu na nju sljedeće noći.

Slučajnost se zaklela na osvetu vampirici, ali svejedno je razumjela poruku:

Još nije vrijeme.

---

Slučajnost je dala sve od sebe pod zadanim uvjetima: dobar dom, dobra obitelj i izgled koji je skrivao moć koju je imala djevojka.

Sudbina je uredila da njen štićenik bude zadužen da joj pomaže.

Obje su promatrale kad ju je iznova našao. Za nju on neće biti izgubljen slučaj.

Nasmješile su se kad su se prvi put poljubili u tom životu. Prihvatila ga je bezuvjetno.

Kaos je uvijek dolazio i nisu ga mogle spriječiti.

Ali nakon toliko vremena, sestre su konačno vidjele ono što su uvijek željeli da postanu njihovi miljenici.

Ne srodne duše, nešto bolje.

Jedinstveni.

Došlo je vrijeme.


Kraj

- 11:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Excedo inferi (5. ep. : II.)

Image Hosted by ImageShack.us


Excedo inferi
by Philip S.

5. ep. : Služenje kazne i borba sa sluzi



4. dio

«Jedva je se sjećam.»

Angel je zastao kad je čuo Buffyine riječi. Približavali su se Amyinoj kući i dosad su hodali u tišini.

«Buffy?»

«Amy,» prošaptala je Buffy. «Jedva je se sjećam.»

«Rekla si da je nisi dobro poznavala,» rekao je Angel. «I to je bilo prije tridesetak godina. Nije ni čudo da...»

«Znam to,» prekinula ga je. «Svejedno to ne mijenja stvari, Angele. Svi smo bijesni zbog njene smrti, na Xandera što je možda doveo do toga, a tko ju je među nama uopće poznavao? Oz?»

Oz je hodao uz njih šutljiv kao i obično.

«Samo sam je jednom sreo,» slegnuo je ramenima. «Na prošlo Valentinovo kad te pretvorila u štakora.»

«Vidiš?» Buffy je pogledala Angela.

«Ne, bojim se da ne vidim. Zbog čega si se uzrujala, voljena?»

Buffy je uzdahnula, odmahujući rukom.

«Nisam sigurna. Samo... mislim da nije pošteno prema Amy da se svi mi... pretvaramo da nam je bila bliska prijateljica. Nije bila. Nije htjela biti umiješana u svu tu zbrku sa demonima i čudovištima i sad je poginula zbog toga.»

Angel joj je stavio ruku preko ramena. «Bojiš se da ovo radiš samo zato jer si ljuta na Xandera? Zato jer je on Amy umiješao u ovo?»

Buffy je kimnula ne gledajući ga. Oz ih je samo promatrao nemajući potrebu da se uključi u razgovor.

«A što da je Amy bila sasvim nepoznata bez ikakve veze sa Xanderom, Willow, Gilesom ili nekim drugim? Svejedno bismo ovo radili, Buffy, znaš to.»

«Misliš li ikad da je u paklu bilo lakše?» Nagla promjena teme je na trenutak zbunila Angela. «Mislim lakše u smislu da smo se morali brinuti samo za sebe. Znali smo da ne možemo pomoći nikome dugom, shvatili smo to u četvrtom krugu. Bili smo samo nas dvoje, nitko drugi. Nitko tko bi mogao povrijeđen ako se uplete u naš svijet.»

Angel je kimnuo, razumjevši.

«Istina da se nismo morali brinuti o nikome drugom u paklu,» priznao je, «ali nismo se ni sa kim drugim smijati. Razgovarati. Ljudi koje volimo, do kojih nam je stalo. Nemati nikoga o kome ćeš se brinuti nije isto kao ne brinuti se o nikom, Buffy. Cijelim putem si stalno mislila na ljude kod kuće. To se nije promijenilo i mislim da nikad neće.»

Nastavili su hodati, Buffy i Angel zagrljeni. Angel je znao da Buffy brinu promjene koje je prošla. Ili bolje rečeno kako će te promjene utjecati na odnose sa ljudima koje voli. S majkom, Willow, Gilesom i čak Xanderom.

Činilo se da nekim dijelom ne može prihvatiti da se njena srž nije promijenila i nikad neće.

«Stigli smo, ljudi,» rekao je Oz nakon nekoliko trenutaka. «Ovo je adresa koju mi je dala Willow.»

«Da, ovdje sam gledao kako policija odnosi Amy,» potvrdio je Angel.

Popeli su se na trijem, sva njihova natprirodna osjetila napeto provjeravajući promatra li ih netko. Najmanje im je trebalo da i njih policija osumnjiči. Preko vrata je bila žuta policijska traka, ali inače je izgledalo napušteno.

«Nešto je ovdje,» Buffy je promrmljala gledajući trijem.

«Bilo je,» složio se Angel. «Vampir. I nije novak.»

«Mirišem krv,» dodao je Oz prignuvši se bliže podu u ne baš ljudskom pokretu. «Ovdje je prolivena.»

Buffy je digla pogled prema vratima. «Dobro, recimo da je vampir bio ovdje i vani ubio Amy. Kako ju je odnio unutra?»

Angel je gledao vrata na trenutak, a onda krenuo prema njima. Lomljenje brave bi privuklo previše pažnje, ali tijekom svog dugog života je naučio neke vještine. Angelus je bio suptilni gad i provaljivanje brava je bila umjetnost koju je usavršio. Za manje od minute vrata su se otvorila i Angel je ušao sagnuvši se ispod žute trake.

«Dobro, kako to?» Buffy je gledala za njim. «Ne bi trebao moći ući...»

«Osim ako je vlasnik kuće mrtav,» završio je Angel. «Izgleda da je Amy bila vlasnica. Rekla si da je prije živjela sama sa majkom. Možda je kuća ostavljena njoj.»

«Ali i njen otac živi ovdje.»

«Ne znam točne granice ovoga, Buffy, ali ako je bio toliko odsutan koliko je Willow rekla vjerojatno se ne računa kao stanar.»

Buffy je kimnula pitajući se što je očevima da svoje kćeri toliko ostavljaju same. Ponovo je pomislila na Hanka Summersa, svog biološkog oca. Jedva ga se sjećala i nije osjećala nikakvu emocionalnu vezu s njim.

Pitala se je li Hank uopće znao da njegove kćeri nije bilo tri mjeseca (i trideset godina) i da se sad vratila. Pitala se je li mu uopće stalo.

Slijedeći Angela ušla je sa Ozom uz rame i njih troje je počelo pretraživati kuću. Na kuhinjskom podu je bio obris ocrtan kredom sa nekoliko lokvica osušene krvi. Miris je još uvijek visio u zraku na što je Buffy došla voda na usta i gađenje zbog te reakcije.

«Definitivno vampir,» rekao je Angel uvlačeći zrak zatvorenih očiju. «Miris mi je pomalo poznat, ali ne znam odakle.»

«Prestar da ga pratimo,» Buffy je dodala osjetivši isti miris. «Trebali smo doći ranije.»

«Policija bi nas čudno gledala,» Oz je rekao suho, pokazujući rukom na njih troje kako njuše zrak.

«Vjerojatno.»

Angel je čučnuo uz obris kredom mršteći se.

«Znači, ubije je vani, a onda dovuče tijelo unutra i prereže joj vrat sa kuhinjskim nožem. Zašto sav taj trud?»

«Aha, čovjek bi pomislio da će je ostaviti vani. Što je još jedno tijelo sa ugriznim ranama u Sunnydaleu?»

«Vampir koji nije upoznat sa sunnydaleskim stilom ubijanja ljudi?» predložio je Oz.

Buffy je pogledala po prostoriji. «Ili netko tko je želio da ubojstvo privuče pažnju. Možda da vidi tko će doći istraživati.»

**

G. Trick nije bio sretan vampir. Kao prvo još uvijek je bio u Sunnydaleu iako se prije samo dva tjedna zakleo da se više neće vraćati u taj grad. Unatoč privlačnosti Ždrijela pakla to nije bilo ugodno mjesto. Premalo lokacija za nekoga sa imalo ukusa, previše sunca godišnje, a da ne spominje prisutnost ljudi koji su se voljeli boriti sa moćnim vampirima i većinom pobjeđivati.

Ne, Sunnydale nije bio mjesto za pametnog profesionalca. Pa zašto je onda još tu? Pa novac je bio glavni razlog. Mnogo novaca, da bude precizan, koji je bio ponuđen za naizgled jednostavan posao.

Trick je morao priznati da je dosad bio jednostavan. Spravica koju mu je dao gradonačelnik ga je odvela ravno do mlade vještice. Gradonačelnik ju je želio mrtvu zbog čarolije i Trick je to obavio. Bilo je i lakše nego što je očekivao jer je djevojka bila dovoljno glupa da zakorači izvan sigurnosti svog doma usred noći.

Ali to nije bio sve. Gradonačelnik je htio i znati je li vještica djelovala sama pa je Trick namjestio tijelo na način koji će sigurno privući pažnju u gradu u kojem su vampirska ubojstva uglavnom ignorirana. Postavio je skrivene kamere u kuću i čekao.

Dečko koji je našao tijelo se činio beznačajan, vjerojatno prijatelj koji je navratio. Malo kasnije Tricka je nasmijavala gradska policija. Gledajući ih kako rade počeo se pitati kako uhvate bilo kojeg kriminalca, demonskog ili ne. Ali njegova zabavljenost je nestala prije par minuta kad su došli novi posjetitelji.

Trick nije znao dečka, ali dobro se sjećao drugo dvoje. Angelus koji se suprostavio Kakistosu i djevojka, krvna ovisnica koja bi mogla biti Ubojica vampira, ili je to bar gradonačelnik mislio. Trick nije znao kako bi to moglo biti moguće kad je od nje prošli put dobio osjećaj da je pila Angelusovu krv dugo vremena, vjerojatno desetljećima. Svejedno, Ubojica ili ne, vidio je koliko dobro se bori. To mu je bilo i više nego dovoljno.

Njegov ugovor sa gradonačelnikom je bio vrlo specifičan. Jednostavno ubojstvo plus nešto nadgledanja i garantirana neupletenost Ubojica, vampira gospodara ili krvnih ovisnica.

Dižući slušalicu Trick je planirao zatražiti kompezaciju za očito kršenje ugovora i onda ostaviti taj grad iza sebe, zauvijek ovaj put.


5. dio

«Je li ovo demon s kojim si se borila?»

Faith je pogledala sliku u knjizi koju joj je pokazivao Giles i uspjela se suzdržati da ne kaže prvo što joj je palo na pamet - da joj hrpe sluzi sve izgledaju isto. Tko kaže da nema samokontrole?

«Možda,» slegla je ramenima. «Kao što sam rekla, siva sluz. Puno sive sluzi.»

Nakon što se oporavila od sudara sa tom sivom slinom otišla je ravno Gilesu da mu kaže što je srela. Zapravo je otišla k njemu najviše da se istušira. Nije bilo šanse da ode doma i vuče tu tvar s kojom je bila oblivena po tepihu gđe S.

I kad je počela razmišljati o toj kući kao svom domu?

Trebalo joj je gotovo tri sata i puno struganja da se riješi sluzi minus mali uzorak kojeg je prije uzeo Giles za analizu.

Kad je svanuo novi dan otišli su u školsku knjižnicu gdje su se sastali s Buffy koja je bila natmurena i nosila najtamnije nijanse koje je mogla naći. Faith je znala da Buffy nije ugodno kretati se okolo po danu zbog njenih promjena. To što je vedro i sunčano vjerojatno nije pomagalo.

Pa neka je natmurena, pomislila je. Bar se nije morala boriti s nekim koji napada tako što te od glave do pete prekrije sa sluzi.

«Mislim da je stvor Bloorkaski demon. To je u biti...»

«Velika hrpa sive sluzi?» Faith je pretpostavila s zgađenim izrazom lice, suzdržavajući se da ne počeše zamišljene ostatke sluzi na rukama.

«Pa, da,» rekao je Giles. «Bloorkas je amorfno biće, nema fiksni oblik. Ali mora održavati određenu masu da bi preživio i zato ima ograničenu količinu pa... sluzi... s kojom može napadati protivnike.»

«Znači ako ga dovoljno sitno narežemo, odapet će?» Faith se malo razvedrila.

«Tako nekako.»

«Što radi ovdje?» Buffy se uključila. «I zašto je napalo ženu koju je Faith spasila?»

Giles je opet pogledao knjigu. «Bloorkasi nisu među najpametnijim demonima. Vjerojatno ga je jednostavno privuklo Ždrijelo pakla. A žena... pa da bi nadomjestilo izgubljenu masu Bloorkas mora... progutati ljude.»

«Progutati?» Faith je opet napravila grimasu.

«Da, ono... uvuče ih u sebe i... probavi.»

«Fuj,» bio je Buffyin komentar.

«Najjednostavni način da ga se uništi je učiniti ono što je Faith predložila. Rezati ga dok ima premalo mase da preživi.»

Buffy je duboko uzdahnula zamišljajući sebe i Faith kako se probijaju kroz hrpe sive sluzi. «Pitam se postoji li šansa da izađemo iz ove bitke sa netaknutim dostojanstvom.»

***

Bilo je oko podne kad je Xander konačno ponovo vidio nebo. Nakon još jedne noći provedenoj u ćeliji poveli su ga u nekakvu sobu za ispitivanje gdje su ga dva policajca ispitivala više od dva sata. Pa ispitivali je vjerojatno pogrešan izraz. Optužili su ga da je ubio Amy i pokušali sve osim istinskog nasilja da ga natjeraju na priznanje.

Neko vrijeme Xander je bio u iskušenju da prizna. Nije izravno ubio Amy, ali bio prilično siguran da je ubijena jer je bacila magiju za njega, a da ne spominje sedmoro ljudi koji su ubijeni kad su čudovišta ludovala po Sunnydaleu. Bio je kriv i možda bi trebao biti iza rešetaka.

Ali onda se sjetio Gilesovih riječi. Ne može ništa popraviti iz ćelije. Osim toga iako je Sunnydaleska policija bila nesposobna, najviše zato jer je ignorirala natprirodno, u većini slučajeva su bar pokušavali učiniti nešto. Ovaj put se činilo da nešto svjesno zataškavaju i samo žele svaliti krivicu na nekoga. Nije znao zašto i imao je osjećaj da je to povezano sa onim tko je je zaista ubio Amy i htio je naći tog gada. Amy je bila nevina i poginula je zbog njegove gluposti.

Policija ga je konačno bila prisiljena pustiti jer nisu imali nikakvih dokaza da je ubio Amy. Mogli su dokazati samo da je bio u blizinu vrijeme njene smrti. I tako su ga pustili podsjećajući ga da ne napušta grad dok to ne riješe.

Xander nije namjeravao napuštati Sunnydale. Mnogo toga je morao obaviti tu, iskupiti se za mnogo glupih grešaka. Počinjući od danas.

***

Gradonačelnik Richard Wilkins je proučavao snimku koju mu je donio g. Trick dok je vampir hodao gore-dolje po njegovom uredu, očito uzrujan. Gledajući snimku, Wilkins nije bio iznenađen.

Angelus i Buffy Summers. Dečko s njima je bio nepoznat, ali to ga trenutačno nije zabrinjavalo. Bio je sasvim dovoljno zabrinut zbog prisutnosti drugo dvoje koji su došli na mjesto gdje je ubijena nezgodna vještica.

Sada je Wilkins bio siguran da je Buffy Summers koja je dvije godine bila Ubojica u Sunnydaleu i krvna ovisnica koja je viđena sa Angelusom jedna te ista osoba. Nije znao kako je to moguće s obzirom da je za te promjene trebala uzimati krv desetljećima, ali sumnjao je da je to povezano s mističnim događajem u vili. Manipulacija vremenom, možda? Nešto povezano sa Acathlom?

Pa što god se dogodilo sad su mu smetali. Jesu li znali za njegove planove i surađivali s vješticom da ga razotkriju? Bila je mala vjerojatnost za to, ali njegov posebni dan je bio za manje od godinu dana i morao obaviti još mnogo priprema. Nije mogao riskirati.

«Vidim zašto ste zabrinuti, g. Trick,» konačno se obratio vampiru.

«Zabrinutost je slaba riječ,» odgovorio je Trick, njegov miran stav se ne slažući sa napetim glasom. «Moj ugovor jasno garantira nemogućnost sretanja Angelusa ili Ubojica.»

«Da, svjestan sam toga, g. Trick. Pobrinut ću se da dobijete odgovarajuću kompezaciju za to, bez brige.»

«Odlično.»

Wilkins je uzeo čekovnu knjižicu, napisao prilično veliku sumu i dao ček Tricku. Na trenutak je razmišljao odakle će doći taj novac. Iz zdravstvenog osiguranja? Ne, dovoljno je uzeo novca iz tog izvora. Vjerojatno bi mogao uzeti iz policijskog proračuna. Bog zna da im ne treba.

Napisao je podsjetnik da organizira dobrotvorno skupljanje novca sljedeći mjesec. Možda nešto sa školskim orkestrom. Snyder već dugo gnjavi školski odbor. Djeca danas ionako previše slušaju onu groznu modernu glazbu.

G. Trick je provjerio ček i pažljivo ga stavio u novčanik. «Hvala, g. Gradonačelniče. Vjerujem da ovo zaključuje naš posao.»

«Dobro obavljen posao, g. Trick,» gradonačelnik je kimnuo. «Ponovo, žao mi je što nije bilo baš kako smo planirali, ali vjerujem da to neće naškoditi našem budućem poslovnom odnosu.»

Trick je digao obrvu na to, očito nimalo oduševljen sa mogućnošću da opet radi u Sunnydaleu.

«Mislim da neće,» rekao je neodređeno. «Sad me ispričajte, večeras imam zakazan sastanak u Los Angelesu i ne želim da me klijent čeka.»

«Naravno,» Wilkins mu se nasmiješio. «Točnost je jedna od najvažnijih osobina dobrog poslovnjaka.»

Nisu se rukovali. Trick je prijateljski kimnuo Wilkisu i krenuo prema vratima trudeći se da se ne vidi da se žuri. Ali kad mu je ruka dodirnula kvaku Wilkins ga je još jednom zazvao.

«Prije nego odete,» Wilkin je ustao da ga sustigne. «Pitao sam se bi li mogli još jednom obaviti savjetovanje za mene. Plaćeno, naravno.»

«Savjetovanje?» upitno ga je pogledao.

«Da,» Wilkins je kimnuo. «Pitao sam se znate li koje dobre profesionalne ubojice.»


6. dio

«Onda, što je to sa Xanderom?»

Buffy je podigla pogled sa vampira kojeg je upravo zabijala u zemlju. Faith je sprašila drugog njoj s lijeva i upravo je otresala prašinu sa odjeće. Bio je čudan izraz na njenom licu, mješavina zabavljanja i znatiželje.

Shvaćajući da je zabavljeni dio vjerojatno zbog omamljenog vampira na kojem je Buffy sjedila i koji ju je upravo krenuo pipati, Buffy je okrenula očima. Zabila mu je kolac u srce i uspravila se kad je stvor eksplodirao u prašinu.

«Što je što sa Xanderom?» Buffy je pogledala drugu Ubojicu. Osjećala je Angelovu prisutnost nekoliko metara s desna, vjerojatno je upravo ubijao još jednog vampira. Zasad nisu našli Faithinog sluzavog demona, ali bilo je i više nego dovoljno vampira.

Faith je bilo malo neugodno pod pogledom Buffyinih jantarnih očiju, želeći da njena sestra Ubojica nosi leće i dok patroliraju, ali nije ništa rekla.

«Pa ... znam samo skraćenu verziju, ali... ni ne poznajem tipa. Mislim, znam da uzrokuje razne nevolje i ime mu je svakoj drugoj rečenici, a nisam ga ni upoznala. Pa, osim onoga kad su ga uhitili u knjižnici.»

Buffy je uzdahnula, zahvalna kad se Angel približio da bi joj opet prebacio ruku preko ramena. Najnovija članica njihovog kruga prijatelja je hodala uz njih i dalje izgledajući znatiželjno. Buffy je odlučila da zaslužuje više od tri rečenice objašnjenja o Xanderu koje joj je dao Giles.

«On mi je bio najbolji muški prijatelj na svijetu,» počela je Buffy. Prisjećala se starih uspomena koje su bile zakopane pod trideset godina mržnje. «On, Willlow i ja smo bili Skubijevci. Otprilike svakih tjedan dana bi bilo neko zlo čudovište i mi bi smo ga istražili, ubili i onda tulumarili.»

Kako su joj nedostajala ta vremena...


«Oduvijek je bio zatreskan u mene,» nastavila je Buffy. «Zapravo je bilo pomalo zabavno kako bi se sav spetljao. Onda je jednog dana skupio hrabrost da me pozove van i... pa, čak i da nisam upoznala Angela prije toga...»

«Otpilila si ga?»

«Tako nekako. Bili smo udaljeni neko vrijeme, ali onda se sve vratilo u normalu. Zbližavala sam se sa Angelom,» čvršće je zagrlila muškarca uz sebe, „ali nisam mislila da će to naškoditi našem prijateljstvu. Nisam shvatila koliko je Xander ljubomoran.»

«Xanderu se činilo da sam mu oduzeo Buffy,» dodao je Angel.

«I onda je došao moj sedamnaesti rođendan i znaš što se onda dogodilo.»

Da, Faith je znala. Giles joj je rekao skraćenu verziju. Cigansko proklestvo, klauzula o sreći, kako se Angel povratio u opakog demona koji je nekad bio. I o tome je htjela znati više detalja, ali izraz na Buffyinom i Angelovom licu joj je govorio da bolje da ne pita.

«Za Xandera je to bila potvrda svega što je tražio,» Buffy je nastavila nakon kratke stanke. «Dobio je opravdanje za mržnju prema Angelu i stalno me forsirao da ga ubijem. Onda kad je Angelus pokušao probuditi Acathlu, nije mi rekao da će Willow pokušati vratiti Angelovu dušu.»

Oči su joj se vlažno sjajile.

«Znaš ostatak priče.»

Faith je kimnula odvraćajući pogled sa jada na Buffyinom licu. Čovječe, taj Xander je stvarno kraljevski zaribao.

«I ništa se nije promijenilo kad smo se vratili,» dodala je Buffy «I dalje je licemjerni idiot koji je uvijek bio i sada je u to umiješao Anyu i zbog toga su ona i još neki ljudi poginuli.»

«Hoćeš da ga istučem za tebe?» Faith je upitala sa suosjećajnim smiješkom.

Buffy je uspjela uzvratiti smiješak. «Ne. Bojim se da batine ne bi utjerale zdrav razum u njega. S druge strane nikad nismo pokušali taj pristup, zar ne?»

Podigla je zadirkujući pogled prema Angelu.

«Sumnjam da bi pomoglo,» samo je rekao.

Faith je vidjela kako se Buffy i Angel naizgled utapaju u očima jedno drugog zaboravljajući na svijet oko sebe. Kako ih bilo tko može gledati i ne shvatiti koliko se vole? Što je taj idiotski dečko mislio? I Faith je učinila neke blesave poteze u životu, učinila mnogo stvari na koje nije ponosna, ali mislila je da joj sada bar bolje ide.

Ali dok je gledala povezanost dvoje ljubavnika, Faith je morala priznati da bi bilo jako lako postati ljubomoran. Jako, jako lako. Pitala se hoće li itko tako gledati nju, hoće li ikad moći uzvratiti taj pogled.

Iako je bila okružena dobrim prijateljima po prvi put nakon dugo vremena, Faith se odjednom osjećala vrlo usamljeno.

***

- 11:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Odbacivanje MOO doba

Image Hosted by ImageShack.us

Slažem se sa apsolutno svim u ovom radu. Nadam se da će se i vama svidjeti :) Odnosi se sa na BTVS S1-4, ali uglavnom na epizodu „Ginegerbread“ iz treće sezone i četvrtu sezonu

Mogući nepoznati pojmovi:

- binarnost – to je jednostavno druga riječ za crno-bijelo pogled koji ne tolerira i čak i ne priznaje bilo kakve nijanse između. Taj pogled imaju svi koji podržavaju dualistički pogled na život po kojem ne postoji ravnoteža, nego uvijek sukob između dvije strane: mi smo u pravu, oni su krivu; ako nisi uz nas, protiv nas si itd. Pojavljuje se u svim segmentima društva uključujući znanost općenito, pravo i religiju. To bi se mogao nazvati dogmatski stav.
- PTA – Udruga roditelja i nastavnika (Parent-Teacher Association) , dobrovoljna udruga koja nastoji promovirati prave vrijednosti. To sve lijepo zvuči, ali mnogo puta sam čitala kako su govorili protiv dobrih serija i knjiga koje potiču na razmišljanje dok odobravaju serije poput Sedmog neba koje zatupljuju sa svojim lošim scenarijima bez ikakve veze sa stvarnim životom. Oni su odličan primjer binarnosti
- formalna racionalnost – nisam sigurna je li ovo dobar prijevod za 'formal racionality'. Tek toliko da znate
- Taylorizam (izvor Wikipedia )– još poznat kao znanstveni menagment je teorija menagmenta koja analizira i sintetizira proces rada i tako poboljšava produktivnost. Osnovne ideje teorije je razvio Frederick Winslow Taylor u 1880-tima i 1890-tima. Taylor je vjerovao da odluke bazirane na tradiciji, iskustvu i instinktima treba zamijeniti preciznim procedurama razvijenima nakon pažljivog proučavanja radnika na poslu (i zanimljivo za čovjeka koji je opsjednut preciznošću, prijevod njegovog prezimena je krojač:). Danas se Taylorizam koristi kao kontrast prema novim, poboljšanim načinima poslovanja. U političkom i sociološkom smislu, Taylorizam se može vidjeti kao podjela rada dovedena do ekstrema koja otupljuje radnika i dehumanizira radnu sredinu.
- hiperbola – preuveličavanje
- fragmentacija – cjepkanje, rasutost
- ksenomorfično – latinski: mislim da ovo znači tuđinski ili strani oblik pošto znam da recimo ksenofobija znači strah od stranaca.
- Prosvjetljeni racionalizam (Enlightenment rationalism) (izvor Wikipedia ) – Doba prosvjetljenja (Age of Enlightenment) ili samo Prosvjetljenje je pokret u 18. st. koji se proširio po Europi i SAD-u. Intelektualni i filozofski tokovi tog doba (i njihov utjecaj na moralne i socijalne reforme) su težili prema vladinom konsolidacijom, centralizacijom i primatom nacije-države, i većim pravima za obične ljude. Tu je i snažan pokušaj zamijenjivanja autoriteta aristokracije i crkve u društvenom i političkom život: snage koje su bile viđene kao reakcionarne, opresivne i praznovjerne.
- Kartezijska racionalnost (izvor Wikipedia ) – po René Descartesu koji je iznio najpoznatiju teoriju dualizma (koji je inače uveo Zarathushtra i doveo nas u današnje stanje. Baš ti hvala, prijatelju)
- empirijski – ono što se temelji isključivo na znanstveno dokazanim činjenicama. Metoda je pokus
- paradigma - nešto općenito, generalizirano

-nakrivljena Buffy znači da se odnosi na seriju


Odbacivanje MOO doba: inicijative, alternative i racionalnost
(Dissing the Age of MOO: Initiatives, Alternatives, and Rationality)
by Rob Breton i Lindsey McMaster


Čudovišta ne rađa spavanje razuma nego vigilantna i besana racionalnost.
Deleuze i Guattari, Anti-Oedipus

Radnja Buffy - ubojice vampira se zbiva u svijetu gdje pouzdano znanje i djelovanje ne dolazi od autoriteta odraslih nego iz tajanstvenog znanja mladosti. Zapravo Buffy kreira stvarnost koja razotkriva odraslu racionalnost kao slijepu, represivnu, jednom rječju čudovišnu. Unatoč razumnom planiranju i službenim metodama ili čak mehaniziciji, odrasla racionalnost vodi do vrste urbanog fašizma i nasilno iracionalnog djelovanja. U nedavnim epizodama, Inicijativa upravlja nagonom da se racionalizira lov na demone; pokušavaju se boriti protiv čudovišta uz pomoć znanstvenih metoda, pretpostavljajući predvidljivost i usvajajući politiku maksimilizacije: rezultati su bezumni. Za to vrijeme Buffy i Skubijevci su daleko od ideala ljudske čistoće nasuprot monstruoznosti (što bi očekivali od boraca protiv demona) i svako malo prelaze tu granicu pogotovo što se tiče romance i indentiteta. Buffy ubija demone, ali granica između dobra i zla je beskrajno složena za nju, dok autoriteti racionalne strukture neumorno rade da naglase binarnost. Tu je dolazi do razilaženja u načinu dobijanja znanja i nošenja sa stvarnošću. Ovaj esej uz pomoć tog kontrasta istražuje kako Buffy potkapa tradicionalne strukture moći racionalnih autoriteta. Također govori kako Buffyina kultura mladih odbacuje racionalnost organiziranog društva.

U epizodi iz treće sezone “Gingerbread” Buffyina majka koja je nedavno saznala što joj kći radi kao Ubojica vampira, počne pratiti Buffy na patrole i na kraju vodi grupu roditelja koji je skoro spale na lomači. U eksploziji nametljivosti koja uslijedi nakon neobašnjive smrti dvoje djece ona huška grupu “Majke protiv okultnog” (“Mothers Opposed to the Occult”) na gradskom sastanku: “Ovo više nije naš grad. Pripada čudovištima, vješticama i Ubojicama. Mislim da je vrijeme da odrasli vrate Sunnydale.” Dok je normalno za odrasle da zatvaraju oči pred natprirodnim - i izmišljenim objašnjenjima o nasilju bandi - MOO želi raditi posao Ubojice umjesto nje i rezultati pokazuju duboku spoznajnu provaliju između racionalizma u stilu PTA-a i ne-racionalne, tinejđerske pronicivosti u nad-racionalnu stvarnost.

Joycin kriticizam na Buffyino ubijanje demona pokazuje pristranost predvidljivosti i mjerljivim rezultatima: «Patroliraš, ubijaš, zlo se pojavi, uništiš ga i to je odlično - ali postaje li Sunnydale bolji? Nestaje li vampira?... Nisi ti kriva. Nemaš plan. Samo reagiraš na stvari. Nije čudo što si na kraju neuspješna.» Umjesto da uključi Buffy kao vrijedan izvor informacija i stručnosti u lovu na demone, odrasli sustav zahtjeva da njene sposobnosti budu minimalizirane i odbačene - ni jedan tinejđer ne može bolje znati od grupe odraslih. Buffyine metode na licu mjesta ne prijete svrsi MOO-a nego njihovom načinu vladanja koji mora ustanoviti predvidljivi, sistematski svijet da bi ga mogao kontrolirati. I zaista, Sunnydalska mladež nije samo odbačena od MOO-a, nego su oni i prvi osumnjičeni. Zapravo Joycina tvrdnja da Sunnydale «pripada čudovištima, vješticama i Ubojicama» prije govori o Buffy i njenim prijateljima nego prijetnji čudovišta u Sunnydaleu. Iako su taj organizirani sistem usvojili da se nose sa gradskom dubkulturom čudovišta, mladi su ti koji stradavaju od sve histeričnije odrasle elite.

PTA je već davno ozloglašena zbog izbacivanja knjiga iz školskih knjižnica zbog navodno uvredljivog sadržaja i na isti način MOO zapljenjuje sve Gilesove knjige koje se odnose na okultno i kasnije ih zapali na lomači na kojoj su Buffy, Willow i Amy. U međuvremenu, pretragu školskih ormarića Xander brzo protumači kao fašizam: «Čovječe, ovo je nacistička Njemačka, a ja imam Playboy u ormariću.» Vrlo iracionalna histerija lova na vještice se zapravo vrti oko dominacije i centralizacije moći i izražena je kroz sve uobičajene znakove invazivnosti, dehumanizacije i uber-racionalnog fašizma. MOO smatra sve ne-odrasle sumnjivima i tako briše granice između mladih i čudovišta: tako dolazi do organiziranog uništavanja. Predstavljanje PTA grupa kao sistema koji naginju prema ekstremizmu, fašizmu i diskriminaciji je odvažno za seriju koja je usmjerena na tinejđere pogotovo jer naglašava proturječje između racionalnog, liberalnog odraslog planiranja i nasilnih posljedica tih organizacija.

Nasuprot poludjele racionalizacije MOO, prilagodba Buffyine grupe natprirodnom im omogućava da djeluju na posve drugoj razini spoznaje. Ta prilagodba - imunost na šokiranje - nije samo tipično za Buffyine suradnike nego i za sve učenike srednje škole Sunnydalea. Kad je Oz tek saznao za postojanje vampira on preskače nevjericu i komentira, “Zapravo, to puno toga objašnjava.” (ep. “Surprise”) Ovo je značajna promjena od tradicionalnih vampirskih narativa gdje nastaje spoznajna zbrka zbog shvaćanja da vampiri postoje i da stvarnost nije ono što se mislilo (Gelder 54). Odrasli ljudi u Sunnydaleu uglavnom ne znaju ili ne vjeruju da ih okružuju čudovišta, ali kada to shvate, njihova reakcija je ekstremna i prožeta impulsom autoriteta. Suočeni sa tuđinskom subkulturom koja podriva sve što su uzimali zdravo za gotovo u stvarnosti, reakcija odraslih je nasilno stvaranje nove definicije svjetskog reda o kojem su ideološki ovisni. S druge strane tinejđeri imaju manje odanosti pravilima stvarnosti koja je ionako rijetko na njihovoj strani; dodavanje čudovišta tomu je samo promjena u stupnju, a ne i u vrsti. Sunnydalska mladež ima drukčiji mentalitet koji je, kao i jezik koji koriste, neslužben, podsmješljiv prema autoritetu i nemoguće ga je definirati ustrojenim pravilima.

U ep. “Gingerbread” jedini put u seriji se pojavljuje Willowina majka Sheila, očito akademik, koja razotkriva razliku u odraslom intelektualiziranju i tinejđerskom putu do znanja. Sheila odmah omalovažava i patologizira Willowino vještičarstvo: «indetifikacija sa mističnim uzorima je sasvim tipična za tvoju dobnu skupinu. To je klasična adolescentska reakcija na pritiske početka sazrijevanja.... Razgovarala sam sa svojim kolegama i slažu se da je ovo poziv za više discipline: u kazni si.» Willow izaziva majčinu sklonost generaliziranju sa inzistiranjem na osobnom: «Mama, ja nisam dobna skupina. Ja sam ja... Willow skupina,» ali odgovor je besmisleno umirivanje: «Da, dušo, razumijem.» Roditeljska nesposobnost da razumije tinejđere nije ništa novo, ali izražavanje toga kroz nagon za disciplinom koji eskalira do fašizma daje prijeteći ton ovoj verziji generacijskog jaza. Willowina majka koristi autoritet akademske psihijatrije da svoju kćer obeshrabri u potrazi za znanjem koje se ne oslanja na znanost, i rezultat - Willow je u kazni - je disciplinarni izraz sputavanja i kontrole.

Willowino inzistiranje da je osoba, a ne grupa je važan znak njenog otpora kategorizaciji i vrstama znanja koja zanemaruju individualnost. I MOO i Inicijativa dehumaniziraju i objektiviziraju svoj plijen, racionalizirajući lov na demone. Rezultati su daleko od razumnosti: majke spaljuju svoju djecu na lomači, a Willowin bivši momak zamalo pogine u Inicijativi koja ga vidi samo kao dehumaniziranog “podzemnog neprijatelja” (“New Moon Rising”). Obje organizacije se temelje na binarnom razmišljanju da razdvoje čudovišta od ljudi; tada binarnost razmišlja za njih, mehanički organizirajući dobro i zlo bez potrebe da se gleda osobno ili detalji. Kao što je Donna Harawey rekla, kada se poziva na kategoriju ljudi, mudro se sjetiti da se to dugo vremena bio ekskluzivni koncept u koji su tek nedavno uključeni i ne-bijeli ljudi: “Humanost je modernistička figura i ta humanost ima općenito lice, opći oblik. Lice humanosti je bilo lice čovjeka” (86). Potencijal za binarnost ljudskih čudovišta koja stoje kao predstavnik drugih ljudskih razdvajanja u Buffy je značajna: za vrijeme MOO pretraživanja ormarića koje Xander indentificira kao nacizam, gledatelj će se možda sa jezom sjetiti da je Willow Rosenberg židovka. U ep. “New Moon Rising”, Rileyev šok na pomisao da je Willow hodala sa vukodlakom se Buffy čini kao očita predrasuda i njegovo izražavanje puno govori: “Oz je vukodlak i Willow je hodala s njim? Nisam znao da je Willow takva cura.” Iako on kaže da je mislio reći “kojoj se sviđaju opasni tipovi”, izraz “takva cura” se koristi da se osudi promiskulitetnu ili slobodnu seksualnost, ovdje sa ne-ljudima (a i zanimljivo je da se u toj epizodi potvrđuje i veza Willow i Tare). Buffy, zbog svoje veze sa Angelom, a i zbog odbijanja da dehumanizira čak i one koji nisu ljudi, se naravno naljuti: “Bože, nisam znala da si toliko zadrt… Ljubav nije logična, Riley. Nije kao da možeš cijelo vrijeme biti g. Razumni u ljubavi.” Ali osobna napetost koja vodi do drame u toj sceni - Buffyina odanost Willow, Ozu i Angelu nasuprot njene veze sa vojnikom Inicijative Rileyem - odzvanja sa filozofskim napetostima koji prožimlju seriju.

Iz iskustvenih i osobnih razloga Buffy neće koristiti kategorične sisteme dobra i zla unatoč tome što je Ubojica; kao što kasnije argumentira Rileyu, “Zvučao si kao g. Inicijativa: demoni loši, ljudi dobri.“ Rileyev odgovor, “Nešto nije u redu s tom teorijom?” naglašava njegovu okruženost sistemom gdje se na matematički teorem gleda kao na kartu moralnosti. Duboke osobne veze sa natprirodnim gdje diskriminacija vukodlaka može biti oblik zadrtosti i uzdizanje ljudi oblik nacizma spriječava Buffyino društvo da vjeruju binarnoj logici.

Protiveći se bezosjećajnoj logici racionalističke elite Buffyno društvo ima složene odnose sa Sunnydalskim ne-ljudskim elementom: daleko od jasne granice između ljudi i čudovišta, za njih je to crta koja se mijenja položaj svako malo; upravo ta složena intimna veza tinejđera i natprirodnog izaziva opake disciplinarne nagone odraslih u ep. “Gingerbread”. Riley ujedinjuje vojnu paranoju Inicijative i ljubomoru momka kad nađe Buffy u Willyijevu baru u koji zalaze i demoni: “sada vidim da ne loviš demone - družiš se sa njima. Opet! Mislio sam da bi ih trebala ubijati, a ne častiti ih pićem” (“Goodbye Iowa”). I zaista sa Xanderom koji hoda sa bivšom osvetničkom demonicom, Willow sa kolegicom vješticom i Buffy koja povremeno posjećuje svog vampirskog bivšeg momka, moguće je da Riley predstavlja jedini potpuno ljudski romantični interes u Sunnydaleu. U Buffy, ne-ljudska subkultura je istovremeno izvor želje i opasnosti i složenost seksualnosti mladih se može najbolje izraziti u tim naizgled neprirodnim spojevima. Buffy pokušava objasniti Rileyu da kad se radi o demonima postoje stupnjevi, ali suočena sa Rileyevim militarističkim pogledima na ljude i “podzemne neprijatelje”, Buffy teško nalazi prave riječi; njezin pogled je puno fluidniji, osobniji i ovisan o kontekstu: spoznaja prožeta željom.

U četvrtoj sezoni militantni, odrasli, opsjednut kategorizacijom MOO koji racionalizira lov na demone je prebačen u utjelovljenje same racionalnosti - Inicijativu. Na prvi pogled sve što je bilo pokretano osjećajima, tradicionalno i spontano u MOO je ostavljeno ispred ulaznih vrata Inicijativine baze osiguranih visokom tehnologijom. Oni utjelovljuju racionalizam, ne samo vojnu racionalnost: u Inicijativi se očituje prenaglašena primjena formalne racionalnosti, formalne metode u svakom području znanja. Iako to možda rezultira vojnom racionalnošću, način rada Inicijative također upućuje na Taylorizam i znanstveno upravljanu poslovnu racionalizaciju. Bilo bi za očekivati da vojska postupa sistematski, ali hiberbolični racionalizam Inicijative na neki način predstavlja sklonost šireg društva da daje najveću vrijednost strukturi i autoritetu.

U kontrastu sa Gilesovom arhaičnom knjižnicom ili udobnim dnevnim boravkom gdje Buffyina ekipa smišlja planove je masivni laboratorijski kompleks Inicijative; lako usporedivo sa kotrastom industrije koja se bazira na zanatlijama koji rade kući i industrije sa tvornicama. Strogo odjeljene vertikalne i horizontalne površine i podjele rada, vanjski prikaz hijearhije i funkcije uniformama; uvijek dostupno pozivanje na autoritet i čin za ‘učinkovitost’ na i izvan radnog mjesta; sistematizacija ponašanja; razdvajanje manualnog i mentalnog rada; posao baziran na vremenu (smjene); fragmentacija znanja o operacijama; pokušaj da se razvije linearan sistem ulaz/izlaz; pretvaranje vojnika/radnika u stroj i razgraničavanje ‘posla’ i ‘života’ su sve odlike Inicijative - koje spadaju i pod opći racionalizam, ne samo vojni. U isto vrijeme na Buffyinoj strani ne samo da je lov na demone nerazdvojivo upleten sa društvenim životom i osobnim vezama, nego kad god pravila i funkcije postanu prečvrsto definirani ili pretpostavka autoriteta preočita, brzo dolazi do nezadovoljstva i razdora. Ne-osobni ili bezosjećajni sustavi Inicijative nisu predstavljeni samo za dobro pacifista ili kritičara vojske. Kritika vojske ili radne racionalizacije propituje opću pretpostavku učinkovitosti racionalnih tehnika i slijepog povjerenja racionalnim metodama u svijetu u kojem nam stalno govore da štujemo i oslanjamo se na logiku, stručnjake i autoritet.

Inicijativa ovisi o sponama racionalizma: principima koji vode njenu strukturu, ciljeve i svjesni dizajn. Dok operacije na maloj skali Buffyine gotovo zanatske grupe protiv demona odgovaraju na specifične krize na način koji im najbolje odgovara ili se trude spriječiti potpunu dominaciju demona, Inicijativu zanima kvantitativni rezultat, njihov cilj je maksimalizirati ulov. Kalkulirana, instrumentilizirana orijentacija prema vanjskom svijetu koja vodi dominaciji naglašava njihovu fetišizaciju količine. Također pokušavaju stopiti maksimilizaciju sa “razumom” i uzdići svoje procedure, ciljeve i kategorizaciju iznad bilo koje analize mogućih rezultata. Ideja da Buffy diskriminira unutar ne-ljudi je Rileyu tako čudna jer on u biti ima um naviknut na ekonomičnost. On i njegovi kolege koriste princip formalne racionalnosti tamo gdje ne spada.

U ep. “A New Man”, Ethan Rayne, Gilesov protivnik iz prošlosti koji štuje kaos opisuje glasine koje kruže u demonskom svijetu o Sobi 314:

“Znaš demone, sve to pretjerivanje i metafore - bol oštra poput čelika, takve stvari: uplašeni su… Ruperte, znam da nismo u najboljim odnosima, ali mi smo dva stara mistika. Ovi novi, guraju se tamo gdje ne pripadaju. Bacaju svjetove iz ravnoteže. A to je gore od kaosa, prijatelju.”

Ethan Rayne se kod Gilesa poziva na njihov zajednički sistem znanja koji se temelji na misticizmu starog svijeta, koji se suočava sa demonskim svijetom po njegovim uvjetima; ako pratimo tok njegovih misli, ono što je zaista opasno je uplitanje intezivno racionalne Inicijative u enigmatičko područje natprirodnog: poremećaj koji prijeti sveopćim kaosom. Scena prelazi na prizor Buffy i Rileya kako vježbaju borbu, ali konflikt među njima je stvaran. Ne samo da Buffy, Giles i Skubijevci stalno smetaju klinički odobrenom radu Inicijative; oni pripadaju svijetu koji Inicijativa, utopljena u separatističko razmišljanje, želi indentificirati, kategorizirati i uništiti. Ideja da Buffy ima poziv Ubojice je sama po sebi suprotna i antagonistička Prosvjetljenom racionalizmu. Savez Buffy i Inicijative propada jer Buffy koristi intuiciju, a Inicijativa koristi “ksenomorfični modifikator ponašanja”. Gdje Buffy zanima motivacija demona i pita. “Što žele? Zašto su ovdje? Žrtve, blaga ili samo žele malo razbijati?”, Inicijativa je ravnodušna na pitanja koje će voditi na priznavanje svjesnosti čudovišta i umjesto toga tvrde da stvorovi “nisu svjesni, samo destruktivni” (“The I in Team”). Gdje Inicijativa gleda empirijske i testirane činjenice, Buffy traži faktore, variable; njen osjećaj sebe i čudovišta je prožet osobnim motivima i željama, i zaista, njene pobjede nad protivnicima su jednako pobjede osobnosti i snalažljivosti kao i fizičke snage. Suha, proceduralna neosobnost Inicijative bez smisla za humor se ne može uspoređivati.

Buffy također naglašava da ono što je krajnje racionalno u svojim djelovima - Inicijativa i MOO su hiper-organizirani, neosobni i prilično učinkoviti na kratke staze - kao cjelina je opasno iracionalno: obje organizacije ubrzo uzrokuju kaos i uništenje. Da maksimalizira svoju učinkovitost Inicjativa ne mijenja samo čudovišta (da poništi njihovu mističnost i još važnije da iskoristi njhovu potencijalnu snagu) nego i svoje vojnike kroz droge i čipove. U pokušaju da osnaže granicu između ljudi i ne-ljudi i da bi elimirali potonje, Inicijativa paradoksalno ugrožava tu granicu fizički manipulirajući svojim vlastitim agentima. Pod svojim definicijama raskola racionalno/iracionalno, Inicijativa putem racionalnog u svom podrijetlu, ciljevima i metodama propada u krajnje iracionalno u rezultatima. Maggie Walsh - luda znanstvenica koja više izgleda znanstveno nego ludo i tako naglašava formalnu racionalnost Inicijative - prvo demonizira Buffy, a onda planira njeno smaknuće samo govoreći, “nepredvidljiva je” kao da je to dovoljno objašnjenje. Mehanička objektivizacija Inicijative zahtjeva strogu kontrolu svakog agenta i isto bi zahtjevala za Buffy. Predvidljivo uređenje stvari sa ciljem postizanja maksimuma učinkovitosti postaje važnije od pravde. Možda zato jer Walshica dopušta da njen znanstveni rad ograniči i potisne njene nad-racionalne materinske nagone (nad-racionalne zato jer su nasumični i jer ne uključuju korist ni za nju ni za Inicijativu), ishod Maggine proceduralne racionalnosti je čudovište, Adam. U skladu sa očekivanjima, Adam želi naučiti o ljudima, kategorizirati njih i sebe i naučiti kako stvari “rade”. Kad shvati i kategorizira, on ih ubija ili zanemaruje bez razmišljanja: proizvod laboratorijskog testiranja i nehumane eksperimentacije, Adam je pokretan željom za znanjem bez savjesti. Buffy i Skubijevci ga mogu pobjediti samo kad surađuju, vjeruju u svoje prijateljstvo (iracionalnost iz perspektive formalnog racionalizma) i pozivajući visoko iracionalnu silu prve, iskonske Ubojice.

Znači li to da Buffy i njeni prijatelji suprostavljajući se hipertrofičnom i militantnom racionalizmu Inicijative predstavljaju iracionalno? U zadnjoj epizodi četvrte sezone “Restless”, iskonska Ubojica koja je oslobođena da pobjedi Adama proganja i želi uništiti Buffyine prijatelje. Prikazano kroz sekvence snova, epizoda je naravno puna adoloscentskih dosjetki, šala i očitih narativnih tehnika kao što su reference na film Srce tame (Heart of Darkness). Iako te dosjetke imaju funkciju same po sebi također dosljedno izražavaju alternativu racionalizmu. Duboko u snu koji bi mogao biti prenaglašena Freudianska prezentacija, Buffy se suočava sa vrlo urednim Adamom potpuno ljudskog izgleda. On sa Rileyem za stolom smišlja strategije za dominaciju svijetom. Adam tvrdi “Agresija je prirodna ljudska sklonost” ali da je on i Buffy “dobijaju na drukčiji način.” Buffy protestira “mi nismo demoni” i Adam uzvraća “Je li to činjenica?” Riley prekida raspravu podsjećajući nas na postojeći savez između demona (Adam) i racionalističke birokracije (“imamo važnog posla, puno slaganja papira i davanje imena stvarima”); to jest iracionalna cjelina koja je postignuta racionalnim sredstvima. Zapravo želja demonskog svijeta za svjetskom dominacijom se ironično otkrila, ne u nekom marginaliziranoj čudovišnoj subkulturnoj grupi, nego u rukama vladine birokracije - u društvenom centru same organizirane moći. Ovo potiče na tumačenje Buffy kao kritičara struktura racionalnih autoriteta koje istovremeno dominiraju društvom i podčinjavaju navodno iracionalnu kulturu mladih. Buffy sugerira otpor sadašnjoj raspodjeli moći i autoriteta u suvremenoj civilizaciji.

Dok se Riley uposli papirologijom, Adam ili podsvjesni impuls koji ga je prizvao upozorava Buffy na iskonske, iracionalne sile koje će biti još pojačane u Ubojici. Buffy još uvijek u snu, domaćem terenu iracionalnog, sreće prvu Ubojicu. Kroz Taru, ona progovara: “Nemam govora, nemam imena. Živim u činu smrti. Krvni poklik, prodorna rana. Ja sam uništenje. Potpuna. Sama… Ubojica ne hoda ovim svijetom.” Buffy odgovara - “Hodam. Govorim. Kupujem. Kišem… Pojavilo se drveće u pustinji otkad si otišla” - i tako potkapa ideju da modernim Ubojicama, modernim konceptima snažnih i odlučnih djevojaka upravlja iracionalni nagon; a s druge strane ona odbija iracionalizam prve Ubojice bez gramatike ili trezevne licemjernosti racionalizma. (Dapače, spominjući iracionalne sile za koje kažu da vode tinejđerski konzumerizam, kad kaže na neki način, “Kupujem, dakle postojim,” ona se snažno distancira od bilo koje Kartezijevske racionalnosti, indentificirajući se kao ne-racionalno biće). Ona zahtjeva da se probudi iz svijeta snova i to se i dogodi. Drugim riječima kao što je Buffy Ubojica, a ne pokušava maksimalizirati ubijanje kako bi to učinio ‘racionalni’ agent po ekonomskoj teoriji, ona se ponovo bori za prostor između racionalizma i iracionalizma, za ne-racionalnu zlatnu sredinu gdje ona ne pokušava maksimalizirati svoju dominaciju, autoritet ili utjecaj.

Iako ispočetka uzorni učenik Inicijative, Riley je na kraju napusti kad prosvjedoči nehumanosti i u biti torturi zamaskiranoj kao znanstveno eksperimentiranje. Zbog čvrste granice između ljudi i podljudi u Inicijativinoj paradigmi, Rileyev nadređeni, pukovnik McNamara vidi anarhiju kad Riley pomogne Ozu u bijegu: “Sutra ću pokrenuti postupak na vojnom sudu da istražim dubinu tvoje povezanosti sa Ubojicom i njenom grupom nakaza. Ti si anarhist, Finne. Previše nazadan za stvarni svijet” (“New Moon Rising”). Kad mu na kraju isti pukovnik kaže u prijetnji da je mrtav, Riley ironično uzvrati sa njegovom terminologijom: “Ne, gospodine, ja sam anarhist,” i nokautira ga. S obzirom da je ova epizoda emitirana pet mjeseci iza prosvjeda u Seattlu zbog WTO-a (World Trade Organisation) gdje su samoprozvani anarhisti potpuno demonizirani u tisku, ne može se podcjeniti korištenje tog izraza za jednog od junaka serije u trenutku iskupljenja. Ipak Riley je anarhist samo iz Inicijativinog gledišta gdje svi izvan racinalističkog projekta mogu biti samo čudovišta, nakaze i anarhisti. Ni za Buffyino ni Rileyevo odbijanje Inicijative nije potrebna potvrda iracionalnog. Odbijajući binarne kategorije, Buffy odbija i autoritativnu Inicijativu i destruktivnu iskonsku Ubojicu. Buffyina spoznaja uvijek balansira na sredini, ovisna o osobnim motivima, motivima demona i pozivima savjesti. Ona stoji u konceptualnom prostoru gdje su osobne prijateljske veze i povezanost željom glavni pokretači u organizaciji vrlo kontekstualnog dobra i zla.

Citirani radovi:

Deleuze, Gilles, and Félix Guattari. Anti-Oedipus. Trans. Robert Hurley, Mark Seem, and Helen R. Lane. Minneapolis: U of Minnesota P, 1989.
Gelder, Ken. Reading the Vampire. London: Routledge, 1994.
Haraway, Donna. “Ecce Homo, Ain’t (Ar’n’t) I a Woman, and Inappropriate/d Others: The Human in a Post-Humanist Landscape.” Feminists Theorize the Political. Ed. Judith Butler and Joan W. Scott. New York: Routledge, 1992. 86-100.
Glyn, Andrew. “Contradictions of Capitalism.” The New Palgrave Marxian Economics. Ed. John Eatwell, Murray Milgate and Peter Newman. New York: W.W. Norton, 1990. 104-109.

dod.prev. - Ukoliko ste sve ovo pročitali i shvatili čestitam (morala sam pažljivo čitati da uspijem sve prevesti:) Ovo je opća srž koju sam izvukla:

- Ništa nije bezuvjetno točno i sve je destruktivno kad ode u krajnost (hm, u tom slučaju bi bilo bolje da ne upotrebljavam izraze kao što je ‘ništa’ i ‘sve’…)
- Zato nemojte temeljiti odluke samo na razumu, osjećajima ili instiktima. Odluke će biti najispravnije ako sjedinite sve zajedno.
- Ne slušate slijepo autoritete i pravila koja postavljaju jer autoriteti su nesavršeni ljudi kao i vi i stvaraju isto tako nesavršena pravila
- Težite mirenju i ravnoteži umjesto sukoba i destrukciji
- Ukalupljenost nije zdrava i zato imajte elastični, otvoreni um i srce

S obzirom da se to sasvim slaže sa mojim mišljenjem nije ni čudno što mi se esej sviđa.

- 11:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zašto je Buffy i dalje popularna?

Image Hosted by ImageShack.us


Odličan mi je ovaj osvrt. Slažem se sa svime osim kako bi se moglo popraviti BtVS, ali i sam autor kaže da to za svakoga bar malo drukčije. I volim Buffylogiju, a još normalno govorim. Vidjet ćete na što mislim kad pročitate. Prvi put sam izmislila naslov jer je ovo postrance na siteu kao neka kolumna pa nema naslov.

Mogući nepoznati pojmovi:

- fandom - grupa obožavatelje neke serije/filma/knjige
- nekroza – umiranje pojedinačnih stanica i tkiva. U ovom tekstu u prenesenom značenju

Nakrivljena riječi mogu značiti da se misli na seriju/film ili su riječi naglašene, ovisno o kontekstu


Zašto je Buffy i dalje popularna?
(Ferrett Says)
by Ferret


Kao netko tko je član različitih fandoma, zanimljivo mi je gledati ne-propadanje Buffy. Kad se većina serija prestanu prikazivati, njihovi fandomi odu u hibernaciju otprilike za godinu dana - ali sudeći po tome koliko često pišu o Buffy, čovjek bi mislio da ne samo da se prikazuje nego da je hit-serija. Na mojim surfanjima po blogovima vidim više pozivanja na nju od bilo koje serije osim “ovo neće završiti smisleno” raspravama o Izgubljenima.

Sasvim prikladno za seriju sa vampirima, Buffy fandom odbija umrijeti. I mislim da znam zašto.

Sad, sasvim očit razlog zašto je Buffy još popularna je zato jer je “duhovita”. To je definitivni plus u svijetu SF i fantasy serija što inače izgleda ovako:

KAPETAN PICARD: Čaj. Earl Grey. Vruć.

FANOVI: AW HA HA HA! HE HE HE! JEEE! Čovječe, to je najsmješnija stvar koju sam čuo!”

NE-FANOVI: “Čovječe, ove šmokljane je baš lako zabaviti. Idemo gledati Svi vole Raymonda!”

Zvjezdane staze (i većina ostalih fandoma) imaju možda jednu ili dvije dobre replike po epizodi, pažljivo ubačenih među doze zapleta… Ali scenaristi Buffy su obično ubacivali 3-4 replike vrijedne citiranja prije prve stanke za reklame. Jedina serija koju sam vidio da je tako neumorno duhovita je Farscape, a čak i taj humor je više u stilu “Crichton je poludio” nego prave dosjetke bazirane na likovima.

Duhovitost je dobra kad ponovo gledate seriju. Nedavno sam sa suprugom pogledao nekoliko epizoda Zvjezdanih staza: Sljedeća generacija i zaboravio sam kako su svi izgledali ukočeno i napeto. Bilo je kao da je jedini način da se postigne mir i harmonija među humanoidima u galaksiji da im se kiruški ugradi štap u pozadinu.

Naravno događao se pokoji smješak na neke stvari što je bilo urnebesno smiješno prema Dubokoj Poruci koju su producenti pokušavali prenijeti taj tjedan. Ali Buffy je bila zaista duhovita.

Ipak to nije razlog što je i dalje popularna. Da je jednostavno duhovitost dovoljna da fandomi opstanu, onda bi svi na internet forumima još raspravljali je li se serija I Love Lucy pogoršala kad se Ricardos preselio iz stana u predgrađe.

Još jedan plus u korist Buffy je intezivno korištenje adolescencije kao tematske podradnje. Tu je djevojka na rubu da postane popularna kad netko dođe i kaže joj da je drukčija od svih drugih, mora se ponašati na način koji joj je neprirodan i čudan, izgubi sve prijatelje i svih koje poznaje su šmokljani. Bile su cijele konferencije raspravljajući o ideji “Buffy kao metafora za pubertet” i sve su bile puno dosadnije nego što zvuče. (Osim ako si akademik, a u tom slučaju si vjerojatno zaboravio/la govoriti normalno).

Ali iako tako Buffy izravno pogađa zlostavljane tinejđere koji postoje u korijenu svih odraslih šmokljana, kao igla venu ovisnika o heroinu, to i dalje nije dovoljno objašnjenje zašto je Buffy toliko popularna.

U čemu je onda stvar? Pa odgovor leži u stvarima o kojima raspravljam sa ovisnicima o Buffy … i to je kako je serija umrla.

I da, Buffy jest umrla. Umrla je ispred naših očiju užasnom, agoničnom smrću tijekom šeste i sedme sezone. I to nije bila ona smrt kad kažemo, “Pa bar nije patio,” kao kad omiljeni rođak umre od infarkta; ne, Buffy je odvezena u starački dom, slineći i bez kontrole nad mjehurom dok su svi vidjeli izluđujuće kratke bljeskove stare Buffy prije nego bi opet počela mrmljati besmislice.

Neke su smrti tako strašne da ih ne možete gledati - Dosjei-X su propali tako naglo da su doslovno zbacili gledatelje s leđa koji su se razbježali u potrazi za reprizama. Ali Buffy je bila tako blizu da bude dobra tijekom te dvije nekrotične sezone da nismo mogli otrgnuti pogled.

I mislim da Buffy i dalje živi jer u našim srcima, svatko od nas zna da bi to bolje izveli.

Kada se Buffyini fanovi sastanu uvijek raspravljamo koji se vrag dogodio? Neki ljudi misle da šesta sezona nije bila tako loša (Roni je među njima), dok je ostali vide kao smrdljivu hrpu izmeta iz koje čudno strši jedan dragulj (mjuzikl). U ovom slučaju mislim da je to još uvijek vruća tema jer su ljudi bili bijesni zbog šeste sezone BtVS-a - ako zbog ničega drugog jer je bila tako prozirna. O ne, Buffy je nazaposlena. Gotovo si mogao čuti kako kotačići radnje škripe kad se sezona urotila da prisili Buffy da radi u fast-food restoranu. Znači, izgleda da najopasnija cura u Sunnydaleu ne može naći posao kao tjelesni čuvar ili kao netko tko uči ljude samoobrani zato… Pa, zato jer su producenti tako rekli. I njeni škrti prijatelji - koji pazite ovo, žive u njenoj kući - ne mogu skupiti novac da pomognu u plaćanju režija.

I kakav posao Buffy dobije? Noćnu smjenu? Ah da, savršen posao za Ubojicu.

Kako bilo. Ako vam je draga Buffy, trebali biste se sjetiti tko je pravi zlikovac sezone. Odgovor u tom vicu bi lako mogao biti “scenaristi”.

Većina se slaže da je sedma sezona bila dobar pokušaj da se vrati istinskoj Buffy, ali pokušaj koji je propao na neki neobjašnjivi način.

Ali kao teoričari o uroti za ubojstvo Kennedya, svaka obožavateljica Buffy zna što bi učinila da poboljša zadnje dvije sezone. U svakoj raspravi o Buffy u kojoj sam sudjelovao, razgovor bi na kraju skrenuo na “što se moglo učiniti”. Željeli smo više Xanderove hrabrosti, manje Spikea - ili možda manje Xandera, više Spikea. Bez obzira jeste li željeli da Buffy i Angel završe zajedno ili ne; svatko ima svoj pogled kako bi mogli popraviti Buffy, poput pahuljica koji padaju na zemlju.

Ali bilo je nešto što biste mogli učiniti da vam se zadnje sezone više sviđaju.

… Što na neki način Buffy pretvara u priču “izaberi svoj kraj”.

Da je završilo onako kako si htio, uredno bi složio seriju u sjećanja i zaboravio na nju. Da je završilo tako užasno da nije moglo biti spašeno okrenuo bi leđa ruševinama kao što si to učinio sa Highlanderom II i Fantomskom prijetnjom. Ali Buffy se mogla spasiti i zbog toga si joj i dalje posvećen.

Za Buffyine obožavatelje, gledanje epizoda je vrsta pisanja. Gledaš svaki komadić od četrdeset i tri minute znajući kako sve završava i tražiš tragove gdje je sve počelo ići nizbrdo i možda ćeš shvatiti kako si je mogao zakrpati. Naravno da je završila - svi znamo što se dogodilo - ali ti imaš svoj kraj kojem si potajno odan. Možda nije puno drukčiji - možda je Xander prestao biti takav mlakonja - ali to je krajnji fanfiction.

Nema dvoje ljudi koji vide Buffy na isti način. I zato je voliš.

**

- 11:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Spotovi

Danas nisam bila baš raspoložena za puno traženja, a ovo je što sam našla


Buffy - Me Against The World

Naslov i stihovi sve govore




Buffy&Angel - Bleeding love by Leona Lewis

Čim sam čula ovu pjesmu znala sam da će je zgrabiti B/A fanovi. Ovo je najbolji spot koji sam našla s njom




Edge & Charm [B/A]

Kao što sam jednom rekla, Sarah McLauchlan gotovo soundtrack za B/A. Iako se ovdje ne čuje cijela pjesma, isto se može osjetiti buffyangelovski ugođaj:) Pjesma je Boulding a Mystery




Buffy/Angel - Missing

Video fokusiran na Buffyino gledište nakon što je poslala Angela u pakao. Ako niste shvatili, tužan spot




Requiem for a dream by Clint Mansell


Malo akcije za kraj

- 11:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2008  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Prijevodi priča obožavatelja tj. fanfictiona temeljenog na serijama "Buffy - ubojica vampira" i "Angel", slike, video spotovi i razne zanimljvosti u vezi tih serija (eseji, sociološke rasprave itd.) Opširnije u 'Uvodu'...

Linkovi

Sadržaj

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se