Mima pleše. opet.

ma koliko se ja trudila
nekako me ne ide najbolje
uhvatim na određeni period nekoliko konaca života u ruke
i baš mi se čini da me krenulo
a onda me opletu po licu
oni ispušteni
pa shvatim da je sve to na klimavim nogama
i da ne držim ja ama baš ništa
jer bez onih ispuštenih opet nema smisla
i kako ostati svoj
a istovremeno postati nečiji
gdje završavam ja, gdje počinje on?
kako ostati svoj a biti nečiji?
kako naći ravnotežu?
nemam ništa
a i s tim ničim se mučim
možda je vrijeme za poslati sve kvragu
za sve koji me sišu
koji zahtijevaju komadić mene
koji me trgaju svakodnevno
dok od mene ne ostane ni djelić
i što onda
a ja se branim
grebem grizem trgam
i ide me..
još sam tu
ali nek samo na trenutak spustim gard
napadnu me
dokada...
promjene
promjene
novi posao..
nakon tri i pol godine mučenja - konačno sunce na obzoru!
ali dok jedno krene drugo skrene
ostade problem ljubavi
i neskladnosti
i da ga je.eš ne ide
kako god sagledali i okretali
a ja ne volim zle ljude
iako bih lako mogla u obrani i ja postati zla
kajgod..
evolucija ili revolucija...
po tko zna koji put u životu..
kraj je opet izgledan
i očito neizbježan..
još jedan ožiljak u kolekciji...
bah